Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita

Posavskog 5

Poslovni broj: Pr-1196/2021-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku po sucu toga suda Andrei Vasiljević, u pravnoj stvari tužiteljice I. Đ., I. L. 8, S., OIB …., zastupane po punomoćnici S. P., odvjetnici iz S., protiv tuženika O. škola V., S., A. narodnih heroja 2, OIB …, radi isplate - radno, nakon glavne rasprave održane i zaključene 6. prosinca 2022., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti tuženika, temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 11. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku O. škola V., S., A. narodnih heroja 2, OIB …., da isplati tužiteljici I. Đ., I. L. 8, Sisak, OIB …, iznos od 484,33 € / 3.649,17 kn, zajedno sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2022. u visini stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim u dijelu zatezne kamate koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, a od 1. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, osim u dijelu zatezne kamate koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 46,67 eura / 351,62 kn tekuće od 16. svibnja 2016.g. do isplate

- na iznos od 46,67 eura / 351,62 kn tekuće od 16. lipnja 2016.g. do isplate

- na iznos od 49,24 eura / 371,00 kn tekuće od 16. srpnja 2016.g. do isplate

- na iznos od 46,67 eura / 351,62 kn tekuće od 16. kolovoza 2016.g. do isplate - na iznos od 46,67 eura / 351,62 kn tekuće od 16. rujna 2016.g. do isplate

- na iznos od 49,50 eura / 372,94 kn tekuće od 16. listopada 2016.g. do isplate - na iznos od 49,63 eura / 373,96 kn tekuće od 16. studenog 2016.g do isplate - na iznos od 50,14 eura / 377,79 kn tekuće od 16. prosinca 2016.g. do isplate - na iznos od 49,73 eura / 374,72 kn tekuće od 16. siječnja 2017.g. do isplate

- na iznos od 49,41 eura / 372,28 kn tekuće od 16. veljače 2017.g. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku O. škola V., S., A. narodnih heroja 2, OIB …, tužiteljici I. Đ., I. L. 8, Sisak, OIB …., naknaditi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 559,92 € / 4.218,75 kn, zajedno sa zateznom kamatom počevši od 11. siječnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U svojoj tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 4. svibnja 2021. tužiteljica I. Đ., I. L. 8, S., OIB …, (dalje: tužitelj) navodi kako je u utuženom razdoblju bila zaposlenik tuženika O. škole V., A. narodnih heroja 2, S., OIB …. Nadalje navodi da je 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: sporazum). Sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama (nastavno: osnovica) za po 6% u 2007., 2008. i 2009. Zbog recesije 13. svibnja 2009. Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama. Dodatkom Sporazuma osnovica je privremeno zamrznuta na razini iz 2008. na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno članku III. Dodatka Sporazuma. Odredbama članka IV – V Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Nadalje, navodi da su 26. listopada 2011. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, koji predstavlja osnovu ove tužbe, a koje su usvojene su i u obliku arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. i sukladno kojima čl. XI stavak 4. ugovoreno trajanje istog je 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14), primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je 26. siječnja 2017. Vlada RH i sindikati javnih službi su 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene članka IV stavak 5. u vezi s člankom VII stavak 1. Izmjene Dodatka Sporazumu. Odredbom članka III Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je slijedeće: "Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više postoj (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama". Nadalje navodi da je krajem studenog 2015. ispunjen je uvjet iz članka III Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava "za mjesec" da se u prvom slijedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se osnovica u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn. Budući da je tuženik od prosinca 2015. nadalje tužiteljevu plaću obračunavali po osnovici od 5.108,84 kn umjesto sukladno Izmjenama Dodatka Sporazumu po osnovici od 5.415,37 kn ukupan dug tuženika prema tužitelju s osnove razlike u plaći iznosi 484,33 € / 3.649,17 kn, za sve plaće od travnja 2016. do zaključno siječnja 2017., uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće.

2. U odgovoru na tužbu od 17. svibnja 2021. tuženik navodi da je nesporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu, isto tako nije sporno da bi 25. studenog 2006. između Vlade RH s jedne strane, te Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikata hrvatskih učitelja, s druge strane, bio sklopljen Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti. Također, nije sporno niti da je 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a niti da su 26. listopada 2011. sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama bili sklopljeni kao dodaci, izmjene i dopune, aneksi ili bilo što slično u odnosu na Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti. Naime, a kako je razvidno i iz samih naziva – Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama – isti predstavljaju dodatak, odnosno izmjene i dopune, u odnosu na Sporazum o osnovici plaće u javnim službama sklopljen 23. studenog 2006., a što je sporazum različit od Sporazuma o dodacima na plaću o obrazovanju i znanosti sklopljenog 25. studenog 2006. Nadalje, u vezi s navodima iz tužbe, tuženici ističu kako je sporna pravna valjanost, pravna narav, obveznost, a pritom i sadržaj navedenog. Naime, prije svega sporna je pravna valjanost navedenih pravnih izvora. Tu se prije svega valja propitati jesi li Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 26. listopada 2011. pravno valjane i mogu li proizvoditi pravne učinke, napose u smislu da bi utjecale na to da osnovica za obračun plaća iznosi 5.415,37 kuna. Nastavno navodi da Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama nisu svi potpisnici prihvatili, sudjelovali u izmjenama i dopunama, te sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. U odnosu na pravnu narav, a podredno i pravnu valjanost, Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. tuženici ističu da isti nisu bili na zakonit način sklopljeni kolektivni ugovori, jer sklapanju kolektivnog ugovora nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu, ovo stoga što poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, nego samo sa predstavnicima određenih pojedinačnih i nekih sindikata s područja za koje se kolektivni ugovor sklapa, te da predstavnici sindikata nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom Gospodarsko-socijalnog vijeća, a što je izravno protivno pravnom uređenju Odbora sindikata za kolektivne pregovore iz odredbi članka 186. Zakona o radu (Narodne novine broj 38/95, 54/95 – ispravak, 65/95 – ispravak, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03 – ispravak i 68/05 – odluka Ustavnog suda RH), odnosno odredbi članka 254. Zakona o radu (Narodne novine broj 149/09, 61/11, 82/12, i 73/13). Radi se o sporazumu koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja običan ugovor, sporazum obveznog prava, ne i kolektivni ugovor kao ugovor radnog prava, odnosno je kao potonji ništetan. Opreza radi ističe kako se niti u pogledu sadržaja Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenog 2006, Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ne može se govoriti o kolektivnom ugovoru obzirom da isti sadržajno ne utvrđuju konkretna prava zaposlenih koja bi se izravno i neposredno, samo pozivom na iste, mogla i primijeniti. Nadalje, navode da u odnosu na navod tužitelja o tome kako u članku 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. stoji: "Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će

5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Rh ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama", a na čemu ona osniva svoj stav kako osnovica za obračun plaća u javnim službama u utuženom razdoblju iznosi HRK 5.415,37 bruto, a ne HRK 5.108,84 bruto, temeljem čega i postavlja svoj tužbeni zahtjev, tuženici isto osporavaju u cijelosti. Ističe da pozivanje i temeljenje tužbenog zahtjeva na članku 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. pogrešno je i nepotpuno. Navode da tužiteljica pogrešno cijeni da bi nastupile pretpostavke za primjenu osnovice za obračun plaća u javnim službama u iznosu od 5.415,37 kuna bruto iz odredbe članka 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. Ističe da okolnosti za povećanje osnovice plaće u javnim službama u iznosu i na način kako to navodi tužiteljica, nisu nastupile. Pritom, a kako Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. imaju ugovoreno vremensko važenje od 5. godina, čije trajanje je isteklo 25. listopada 2016. to implicira kako do "uskladbe" osnovice plaće u javnim službama temeljem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ne bi došlo u razdoblju važenja i primjene istih. U konačnici tuženik tužbu i tužbeni zahtjev smatra neosnovanim, a podredno nejasnim i neobrazloženim, te je predložio da sud tužbeni zahtjev odbije u cijelosti. Ističe prigovor zastare.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u Ugovor o radu (stranice 5- 6 spisa), obračunske isprave za isplatu plaće (stranica 7-17 spisa), Dodatak sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. (stranica 21- 25 spisa), Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006 (stranica 18-20 spisa), Arbitražnu odluku od 13. svibnja 2009. (stranice 34-41 spisa), Vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna dodatka sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama (stranice 42-45 spisa), Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. (stranica 26-33 spisa), Priopćenje za javnost u povodu objave prve procjene tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda Državnog zavoda za statistiku od 28. kolovoza 2015., Procjena tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda za drugo tromjesečje 2015., Priopćenje za javnost u povodu objave prve procjene tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda za treće tromjesečje 2015., Državnog zavoda za statistiku od 27. studenog 2015., Procjena tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda za treće tromjesečje 2015. (stranica 46-63 spisa), zaključci sa sastanka 8. prosinca 2016. sa profesorima pravnih fakulteta u RH (stranica 88-99 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene dokaza, kako svakog dokaza posebno tako i u njihovoj sveukupnosti, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, temeljem članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja osnovan.

5. Između stranaka nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika kao poslodavca na radnom mjestu nastavnika likovne kulture.

6. Nadalje među strankama nije sporno da je u utuženom razdoblju plaća obračunavana i isplaćivana prema osnovici za obračun plaće u visini od 5.108,84 kn, odnosno u iznosima kako je to navedeno u obračunskim listama za isplatu plaće – naknade (obrazac IP1, za mj. siječanj 2017. u iznosu od 5.211,02 kn).

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja radi isplate razlike plaće temeljem odredbe iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

8. Uvidom u Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama od 23. studenog 2006. (dalje: Sporazum) utvrđeno je da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili Sporazum, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1. siječnja svake godine.

9. Odlukom o visini osnovice za izračun plaća korisnika državnog proračuna u 2007. godini koju je 21. prosinca 2006. donijela Vlada Republike Hrvatske, utvrđena je osnovica u iznosu od 4.819,66 kuna bruto s primjenom od 1. siječnja 2007. godine ("Narodne novine" broj 142/06).

10. Čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09, koji je stupio je na snagu 1. travnja 2009., dalje Zakon o osnovici) propisano je da osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom dok u skladu s čl. 3. istog Zakona danom stupanja na snagu tog Zakona prestaju važiti odredbe čl. 5. st. 2. i 3. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01) i sve odredbe drugih zakona, kolektivnih ugovora i drugih sporazuma, bez obzira na njihov naziv i potpisnike, kojima je propisana osnovica plaće u javnim službama, odnosno način njenog određivanja a koje su i doneseni na temelju Zakona o plaćama u javnim službama ili na bilo kojem drugom pravnom temelju.

11. Nadalje uvidom Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama 13. svibnja 2009. (dalje: Dodatak) utvrđeno je da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi sklopili Dodatak a kojim su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto a čl. III. Dodatka su utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn, nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te u čl. IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj.

12. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 124/09, dalje ZID Zakona o osnovici) od 2. listopada 2009., izmijenjen je čl. 2. Zakona o osnovici na način da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisana do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, osnovica plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom te je člankom 3. propisano da do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. ovog Zakona primjenjuje se osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi dana 13. svibnja 2009.

13. Člankom 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama sklopljenim 4. listopada 2010. godine ("Narodne novine" broj 115/10 dalje TKU/10) čl. 51. st. 4. bilo je propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. godine važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Istu odredbu sadržavao je i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama u čl. 51. st. 4. (Narodne novine broj : 141/12 dalje TKU/12 a odredbe kojeg su se primjenjivale do sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama Narodne novine broj: 24/17 od 9. ožujka 2017.).

14. Uvidom u Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (dalje: Izmjene i dopune Dodatka) utvrđeno je da su Vlada RH te Sindikati javnih službi sklopili Izmjene i dopune Dodatka, uz izuzetak da te Izmjene i dopune Dodatka nisu potpisane od strane Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske (ali su po predstavnicima tog sindikata parafirane, koja činjenica nije sporna), a kojim izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III. do V. ovih Izmjena i dopuna Dodatka, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao.

15. Nadalje uvidom u Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011., a koja arbitraža je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži, utvrđeno je da je arbitraža donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je i to prethodno opisano.

16. Uvidom u Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012. utvrđeno je da su Vlada RH te Sindikati javnih službi, a koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene i dopune Dodatka, donijeli Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka i to u odnosu na član IV. u vezi s članom VII. Dodatka Sporazumu. U članku 1. tog tumačenja se navodi da je među potpisnicima Izmjena i dopuna Dodatka usvojenih arbitražom 7. prosinca 2011. "jedinstveno i nesporno zajedničko tumačenje odredbe čl. IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama dok se o primjeni odredbe čl. III nisu očitovali. Nadalje čl. 2. Vjerodostojnog tumačenja utvrđeno je da da je realni međugodišnji BDP u razdoblju od posljednjih izmjena i dopuna ostvario negativni međugodišnji tromjesečni rast u četiri tromjesečja te sukladno tumačenju da se primjena čl. IV stavka 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim, službama odgađa do 31. prosinca 2013.

17. U vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice (na koje se čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama poziva), iz službenih pokazatelja Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske (Priopćenje za javnost te Procjena tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda za drugo i treće tromjesečje 2015., a koje potonje je objavljeno 4. prosinca 2015.) utvrđeno je da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a da je tromjesečni BPD u trećem tromjesečju 2015. bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014.. Iz navedenoga proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno dva posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja – 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2%) tako da su krajem studenoga 2015. ispunjeni uvjeti iz čl. III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kuna bruto.

18. Nadalje, 29. prosinca 2016. godine Vlada RH donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (Narodne novine broj: 123/16) a kojom je čl. I. osnovica plaće u javnim službama utvrđena u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

19. Sud je izvršio uvid u izvod iz Zaključaka sa sastanka 8. prosinca 2016. a na kojem su bili predstavnici Vlade RH i profesori pravnih fakulteta u RH i koji sastanak je održan na temu Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama i na kojem su profesori iznijeli svoje mišljenje o isteku roka trajanja Izmjena i dopuna Sporazuma kao i mišljenje da Dodatak nije KU te da uvjeti za ispunjenje sporazuma nisu ispunjeni, no ovaj sud ističe da istim mišljenjem profesora pravnog fakulteta ovaj sud nije vezan niti su takva mišljenja obvezujuća a u smislu čl. 19. TKU/12.

20. Tužitelj tvrdi da su se u utuženom razdoblju ispunili uvjeti za obračun plaće tužitelju u visini osnovice od 5.415,37 kn, ili više, temeljem odredbe članka III Izmjena Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, jer su službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukazali na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnje realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, prosječno 2 ili više posto, mjereno aritmetičkom sredinom, dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP- a dva uzastopna tromjesečja.

21. S druge strane tuženik osporava pravnu valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Tvrdi da su pravno nevaljale ništetne odnosno nepostojeće odredbe, ne samo Izmjena Dodatka Sporazumu iz 2011., već i Dodatak Sporazumu iz 2009. te Sporazum o osnovici iz 2006.

22. Nadalje tuženik ističe da se nisu ispunili uvjeti za primjenu odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., jer se nisu ispunili uvjeti za primjenu, odnosno "uskladbu" propisani člankom 7. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Tuženik ističe i da naprijed navedeni Sporazum ima vremensko važenje od pet godina, čije je trajanje isteklo 25. listopada 2016., tako da je otpala pravna osnova za uskladbu plaća.

23. Ovakve prigovore tuženika sud je ocijenio neosnovanima. Naime, u utuženom razdoblju bio je na snazi TKU/12 koji u članku 51. regulira da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža, te dodaci na osnovnu plaću kao što su stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, položeni dodaci i uvećanja plaća. U istom članku TKU/12, u stavu 4. navodi se da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću o obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.

24. Nadalje, u članku 9. stavak 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, dalje: ZR) regulirano je da će se primijeniti za radnika najpovoljnije pravo, ako neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno Ugovorom o radu, Pravilnikom o radu, Sporazumom sklopljenog između Radničkog vijeća i poslodavca, Kolektivnim ugovorom ili zakonom, osim ako zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno. Dakle, točno tuženici ističu da zakon ima obvezujući karakter, no u svezi navedene odredbe ZR, u slučaju da je neko pravo za radnika (konkretno tužitelja) ugovorom uređeno povoljnije u tom slučaju se za tužitelja ima primijeniti povoljnije pravo. Ujedno je u članku I. Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. ugovoreno je da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. godinu za 6 % i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine.

25. Dana 26. listopada 2011. Vlada RH i Sindikat javnih službi sklopili su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. U članku III izmjene i dopune Dodatka ugovoreno je da će osnovica za obračun plaća iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelj Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više % (mjereno aritmičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema izmjenama i dopunama. Člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je propisano da se dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3 %. Zbog pravila o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu/14 primjena izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017.

26. Naprijed navedene Izmjene i dopune Dodatka prihvaćene su i u formi Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. u kojoj je navedeno da se član III mijenja i glasi: " osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit će 5.415, 37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno 2 ili više posto, mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja, te će se primjenjivati iza toga do prve slijedeće promjene prema tim Izmjenama i dopuna.

27. U članku IV Izmjena i dopuna Dodatka uređen je način usklađivanja pariteta te je navedeno da će se usklađenje učiniti na način da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III Izmjena i dopuna Dodatka, ugovorne stane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečna osnovna bruto plaća početnika sa VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću RH u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. Članom V Izmjena i dopuna Dodatka određeno je da se nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema članovima II i IV Izmjena i dopuna Dodatka, Vlada RH obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih šest mjeseci za koje postoje podaci Državnog zavoda za statistiku, uvećana za 1,5 %. Vlada RH donijela je novu Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" broj 25/13), kojom je umanjila koeficijente za 3%, što znači da je tom Uredbom smanjen koeficijent sa 1,25 na 1,2125. Obzirom na naprijed navedeno sud je utvrdio da Izmjene i dopune Dodatka predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09, 124/09) temeljem kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje KU između Vlade RH i Sindikata javnih službi, te odredbe članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama, te odredbe članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12), kojom je utvrđena primjena Dodatka sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama.

28. Člankom 51. stavak 4. TKU/10 je i bilo propisano da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Podjednako je bilo propisano i odredbom članka 51. stavak 4. TKU/12.

29. Slijedom toga ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a na koje se tužitelj poziva u tužbi predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. To proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja primjene članka IV stavak 5., a u svezi sa člankom VII stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. U tom smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III spomenutih izmjena Dodatka ispunjeni su krajem 2015., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

30. Neosnovani su prigovori tuženika o pravnoj nevaljanosti (ništetnosti) Izmjena i dopuna Dodatka te, sukladno tome i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., koja potvrđuje sadržaj odredbe članka III Izmjena i dopuna Dodatka. Naime, izmjene KU ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika KU, a da bi bio pravno valjan dovoljno je da ga potpišu bar po jedan subjekt na strani poslodavca i bar jedan na strani Sindikata (VS RH poslovni broj Revr-408/12 i Odluka Ustavnog suda RH poslovni broj U-III/3535/12). S druge strane, izvorni potpisnici KU, unatoč tome što potpis svih na izmjenama KU nije preduvjet za valjanost takvih izmjena, ne smiju biti isključeni iz kolektivnog pregovaranja.

31. Tuženik prigovara da bi Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama bili potpisani od osam potpisnika, te da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. nije potpisao jedan potpisnik (iako ga je parafirao) i to Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, pa da u tom smislu nisu svi potpisnici prihvatili i sudjelovali u izmjenama i dopunama te sklopili izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

32. Sud ističe da tijekom postupka tuženik nije dokazao da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja. Dapače, iz naprijed provedenih dokaza utvrđeno je da je upravo taj sindikat parafirao izmjene Dodatka Sporazumu, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima.

33. Niti jedan od potpisnika, a osobito Vlada RH, u zakonom predviđenom postupku nije osporila, odnosno osporavala, valjanost Izmjena i dopuna Dodatka, a ovaj sud po službenoj dužnosti nije pronašao razloga ništetnosti istog. Stoga je prigovor tuženika i u tom dijelu ocijenjen neosnovanim.

34. Nadalje, neosnovan je također prigovor da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni niti uvjeti za primjenu odredbe članka VII stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka, koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pada realnog tromjesečnog BDP-a trajao (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku III-IV Izmjena i dopuna Dodatka.

35. Naime, imajući u vidu odredbu iz čl. VII. toč. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma, a koja se odnosi na odgodu uskladbe za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine trajao, ovaj sud ističe da se povrat osnovice prema odredbi iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka odnosio na određeni događaj (uzastopni rast BDP-a u dva uzastopna tromjesečja prosječno dva posto ili više) i taj je događaj nastupio dakle 27. studenog 2015.

36. Među strankama je nesporno da je u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna Dodatka postojao negativan rast BDP-a neprekidno od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. ukupno 12 tromjesečja te je upravo taj broj tromjesečja razdoblje za koje treba odgoditi primjenu čl. IV., a to sukladno odredbi iz čl. VII. toč. 1. Izmjena i dopuna Dodatka.

37. Međutim, uvjeti za povrat osnovice za izračun plaće na razini iz 2009., odnosno u nominalnom iznosu od 5.415,37 kn se stječu tek nakon što prema službenim podacima DZS se utvrdi u dva uzastopna tromjesečja uvećanje BDP-a za dva posto ili više, a to mjereno aritmetičkom sredinom navedenih tromjesečja.

38. To se dogodilo u drugom i trećem tromjesečju 2015., a o čemu je DZS i izdao javna priopćenja i to za drugo tromjesečje dana 28. kolovoza 2015. i 4. rujna 2015. (kada je objavljena procjena prosječnog bruto domaćeg proizvoda na Središnjem državnom portalu) te za treće tromjesečje dana 27. studenog 2015. te 4. prosinca 2015. (kada je objavljena procjena prosječnog bruto domaćeg proizvoda također na Središnjem državnom portalu). Iz navedenih objava je vidljivo da je u drugom tromjesečju rast tromjesečnog BDP-a ostvaren u postotku od 1,2, a u trećem tromjesečju u postotku od 2,8, a što u prosjeku daje aritmetičku sredinu od 2% a time i ukazuje na nastupanje uvjeta iz čl. III. Izmjena i dopuna Sporazuma za povrat osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.415,37 kn, koja osnovica ustvari predstavlja osnovicu iz 2009.. Člankom IV. st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka doista je bilo na neki način predviđeno da se do 31. prosinca 2012., pa eventualno i kasnije, ne dogode uvjeti za povrat osnovice iz 2009., a zbog čega je i određeno da se u tom slučaju ipak korigira osnovica za obračun plaća, ali usklađivanjem pariteta i to sve vezano na bruto plaću u privredi za cijelu 2012.. Prema Vjerodostojnom tumačenju Sindikati javnih služba i Vlada RH su dana 28. prosinca 2012. i ta korekcija osnovice je odgođena za onoliko tromjesečja koliko je trajao negativan rast, a koji je trajao nesporno 12 tromjesečja. To znači da je ta odgoda trajala od 1. siječnja 2013. do zaključno 31. prosinca 2015. Međutim, u međuvremenu se tijekom 2015. dogodio takav rast BDP-a u dva uzastopna tromjesečja, a koji je omogućio povrat osnovice iz 2009. u iznosu od 5.415,37 kn (čl. III. Izmjena), time da bi se ta osnovica trebala primjenjivati već u mjesecu prosincu 2015., kao mjesecu kada su u vezi toga i objavljeni službeni podaci DSZ-a.

39. Pogrešno tuženik tvrdi da bi se odgoda iz čl. VII. toč. 1. Izmjena i dopuna Dodatka trebala odnositi i na primjenu osnovice od 5.415,37 kn. Naime, odredbom iz čl. IV. st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka je određena korekcija drugačije naravi u odnosu na korekciju iz čl. IV. st. 1-4. Izmjena i dopuna Dodatka i koja korekcija se, dakle, trebala utvrđivati obzirom na paritet, a vezano na povrat osnovice u iznosu od 5.415,37 kn prema uvjetima iz čl. III. Izmjena. Ustvari korekcijom osnovice prema odredbi iz čl. IV. st. 5. Izmjena je na neki način trebala biti ublažena nemogućnost povrata osnovice

iz 2009. do nastupanja uvjeta iz čl. III. Izmjena. Na to ukazuje i činjenica da je odredbom iz čl. VII. toč. 1. Izmjena i dopuna Dodatka odgođena uskladba, a sama uskladba, odnosno usklađenje je upravo i propisano čl. IV. i V. Izmjena i dopuna Dodatka i odnosilo se na usklađivanje osnovice prema paritetu, a to one osnovice koja je već određena u nominalnom iznosu u čl. III. Izmjena. Dakle odgoda koja je određena čl. VII. toč. 1. Izmjena i dopuna Dodatka je određena samo za usklađivanje osnovice prema paritetu između plaće početnika sa VSS u javnim službama i prosječne bruto plaće u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini, a to u visini i na način kako je to propisano odredbama iz čl. IV. st. 1-4. te čl. V. Izmjena i dopuna Dodatka. Na to upućuje i sadržaj čl. IV. st. 5. gdje je određen i točan datum za primjenu korekcije osnovice u slučaju da se do tog datuma ne ostvare uvjeti za povrat osnovice prema čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka, a što ustvari znači da je korekcija osnovice prema čl. IV. st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka bila zamjena za povišenje osnovice do nastupanja uvjeta iz čl. III. Izmjene i dopuna Dodatka.

40. Kao što je već navedeno ti uvjeti su nastupili u prosincu 2015., a što se ustvari i poklopilo sa posljednjim mjesecom odgode korekcije osnovice prema čl. IV. st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka i zbog čega ustvari nije bilo više niti mjesta primjeni korekcije osnovice prema toj odredbi nego se odmah mogla primjenjivati za obračun plaća osnovica iz čl. III. Izmjena.

41. U odnosu na prigovor da se Izmjene i dopune Dodatka ne primjenjuju u utuženom razdoblju ovaj sud ističe da tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji prije svega na Izmjenama i dopunama Dodatka od 26. listopada 2011., točnije, na čl. III. istih, a u svezi čl. XI. st.4. Izmjena i dopuna Dodatka kojim je ugovoreno trajanje istih je 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st.1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17), primjena Izmjena i dopuna Dodatka istekla je tek dana 26. siječnja 2017. Nadalje, sud ističe da do ispunjenja uvjeta opisanog u čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka došlo početkom prosinca, odnosno već krajem studenog 2015., kada su navedene Izmjene i dopune Dodatka od 27. studenog 2015. nesumnjivo bile na snazi. Stoga kako je BDP rastao 2 tromjesečja uzastopno, a kako to proizlazi i iz službenih procjenama Državnog zavoda za statistiku, krajem studenog 2015. ispunjen je uvjet iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Dakle, do ispunjenja uvjeta je došlo dok su navedene Izmjene i dopune Dodatka bile na snazi. Slijedom iznesenog, od prosinca 2015. pa nadalje je tužitelju plaća trebala biti isplaćena prema osnovici od 5.415,37 kn, a koju osnovicu tuženici prilikom obračuna plaće nisu primijenili.

42. Slijedom navedenog ovaj sud zaključuje da je tuženik, (kao poslodavac, a tuženiku je temeljna obveza tužitelju za obavljeni rad isplatiti plaću, a kako je to određeno čl. 7. st. 1. Zakona o radu, Narodne novine broj 93/14) tužitelju u utuženom razdoblju, počevši od travnja 2016. do zaključno siječnja 2017., bili u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn, a što tuženici nesporno u utuženom periodu nisu učinili.

43. Obzirom da je tuženik na ročištu od 6. prosinca 2022. istakao da ne osporava visinu zahtjeva (već samo osnov), sud je odustao od provođenja financijskog vještačenja, slijedom čega je visina zahtjeva tužitelja utvrđena u skladu s obračunom samog tužitelja u iznosu od 484,33 € / 3.649,17 kn bruto. Tuženik je isticao prigovor zastare no uvidom u spis utvrđen je da je tužitelj tužbu sudu predao 4. svibnja 2021., a dospijeće prvog potraživanja je 16. svibnja 2016., pa radi navedenog, istaknut prigovor zastare sukladno članku 139. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19; dalje ZR) nije osnovan u odnosu na potraživanje tužitelja.

44. Odluka o zateznoj kamati na dosuđeni iznos temelji se na čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022; dalje ZOO), te je tužitelju dosuđena zatezna kamata na svaki pojedinačni mjesečni tekuća od zakašnjenja tuženika (dan nakon dospijeća) pa do isplate a temeljem čl. 52. st. 1. TKU/12) i čl. 92. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14).

45. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 1. i članku 155. ZPP-a, a obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom. Tužitelju je priznat trošak sukladno važećoj OT u vrijeme donošenja odluke i to: sastava tužbe u iznosu od 124,43 € / 937,50 kn, trošak sastava podnesaka od 21. svibnja 2021., te od 4. listopada 2022., svaki u iznosu od 124,43 € / 937,50 kn, pristup na ročište od 6. prosinca 2022. u iznosu od 124,43 € / 937,50 kn, te trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 62,21 € / 468,75 kn, odnosno ukupan trošak u iznosu od 559,92 € / 4.218,75 kn.

46. Na dosuđen trošak postupka tužitelju je dosuđena i zatezna kamata od donošenja presude do isplate, kao dana od kada je tuženik saznao za obvezu i njezinu visinu, a temeljem čl. 29. stavak 2. ZOO i članka 30. Ovršnog zakona ("Narodne Novine" 112/12).

47. Radi svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke.

Sisak, 11. siječnja 2023.

Sudac

Andrea Vasiljević, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana od objave presude. Žalba se podnosi ovom sudu putem e-komunikacije, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćnici S. P., odvjetnici iz S.

2. T. O. škola V., S., A. narodnih heroja 2