REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: 25 Pr-7977/2020-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužitelja V.M. iz Z., , OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A.T., odvjetnik u O.d. T.&p. d.o.o. iz Z., protiv tuženika bolnica , OIB: …, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. studenog 2022., u prisutnosti punomoćnika tužitelja A.R., odvjetnice i punomoćnice tuženika A.T., mag.iur., te presude javno objavljene dana 11. siječnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku bolnica, OIB: …, isplatiti tužitelju V.M. iz Z., OIB: …, iznos od 7.587,64 eura[1] / 57.169,15 kuna zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, kako slijedi:
- na iznos od 95,39 eura[1] od dana 16. srpnja 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 143,36 eura[1] od dana 16. kolovoza 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 132,27 eura[1] od dana 16. rujna 2015. godine pa do isplate - na iznos od 146,83 eura[1] od dana 16. listopada 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 102,72 eura[1] od dana 16. studenog 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 92,24 eura[1] od dana 16. prosinca 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 98,25 eura[1] od dana 16. siječnja 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 164,87 eura[1] od dana 16. veljače 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 92,69 eura[1] od dana 16. ožujka 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 71,89 eura[1] od dana 16. travnja 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 108,13 eura[1] od dana 16. svibnja 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 113,27 eura[1] od dana 16. lipnja 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 88,48 eura[1] od dana 16. srpnja 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 92,69 eura[1] od dana 16. kolovoza 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 135,83 eura[1] od dana 16. rujna 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 68,59 eura[1] od dana 16. listopada 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 92,69 eura[1] od dana 16. studenog 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 88,48 eura[1] od dana 16. prosinca 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 103,22 eura[1] od dana 16. siječnja 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 113,98 eura[1] od dana 16. veljače 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 83,13 eura[1] od dana 16. ožujka 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 72,29 eura[1] od dana 16. travnja 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 116,37 eura[1] od dana 16. svibnja 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 105,10 eura[1] od dana 16. lipnja 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 60,46 eura[1] od dana 16. srpnja 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 146,30 eura[1] od dana 16. kolovoza 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 88,48 eura[1] od dana 16. rujna 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 96,91 eura[1] od dana 16. listopada 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 92,51 eura[1] od dana 16. studenog 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 78,62 eura[1] od dana 16. prosinca 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 98,84 eura[1] od dana 16. siječnja 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 71,90 eura[1] od dana 16. veljače 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 70,65 eura[1] od dana 16. ožujka 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 15,80 eura[1] od dana 16. travnja 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 115,87 eura[1] od dana 16. svibnja 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 120,92 eura[1] od dana 16. lipnja 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 160,36 eura[1] od dana 16. srpnja 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 192,31 eura[1] od dana 16. kolovoza 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 195,20 eura[1] od dana 16. rujna 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 196,43 eura[1] od dana 16. listopada 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 48,80 eura[1] od dana 16. studenog 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 204,10 eura[1] od dana 16. prosinca 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 121,17 eura[1] od dana 16. siječnja 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 192,21 eura[1] od dana 16. veljače 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 174,27 eura[1] od dana 16. ožujka 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 221,29 eura[1] od dana 16. travnja 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 184,83 eura[1] od dana 16. svibnja 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 319,82 eura[1] od dana 16. lipnja 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 232,34 eura[1] od dana 16. srpnja 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 258,34 eura[1] od dana 16. kolovoza 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 184,83 eura[1] od dana 16. rujna 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 167,77 eura[1] od dana 16. listopada 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 122,53 eura[1] od dana 16. studenog 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 150,83 eura[1] od dana 16. prosinca 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 161,52 eura[1] od dana 16. siječnja 2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 156,23 eura[1] od dana 16. veljače 2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 216,62 eura[1] od dana 16. ožujka 2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 131,30 eura[1] od dana 16. travnja 2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 11,94 eura[1] od dana 16. srpnja 2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 2,59 eura[1] od dana 16. kolovoza 2020. godine pa do isplate,
i to do 31. srpnja 2015. po stop određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, kao neosnovan.
III Nalaže se tuženiku bolnica, OIB: …, naknaditi tužitelju V.M. iz Z., , OIB: …, trošak parničnog postupka u iznosu od 1.699,92 eura[1] / 12.808,04 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 11. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je u radnom odnosu kod tuženika, i to na radnom mjestu liječnik specijalist ginekologije i opstetricije na Odjelu za onkologiju, , a rad mu je zbog prirode posla bio organiziran između ostalog i u smjenama, dvokratno, noću, vikendima-subotom, nedjeljom, blagdanom i prekovremeno.
Plaća tužitelja odnosno određena uvećanja plaće i ostala prava radnika regulirana su Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne Novine 143/13 - dalje u tekstu: KU, Narodne Novine 96/15 - dalje u tekstu: Dodatak KU, Narodne Novine 29/18 – dalje u tekstu: KU/18, Narodne novine 35/2019 – dalje u tekstu: Dodatak I, Narodne novine 92/2019 – dalje u tekstu: Dodatak II) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne Novine 141/12 - dalje u tekstu: TKU/12; Narodne Novine 24/17 i 128/17, 47/18 i 2/19 - dalje u tekstu: TKU/17, Narodne novine 123/19 – dalje u tekstu: Dodatak TKU).
2. Tuženik tužitelju nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova otežanih uvjeta rada za sve stvarno odrađene sate rada (odnosno i u prekovremenom radu), a u iznosu utvrđenom člankom 57. KU, Dodatkom KU odnosno člankom 55. KU 29/18, člankom 21. Dodatkom II i Popisom radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, iako je tužitelj sve sate rada (pa tako i prekovremeni rad) odradio u otežanim uvjetima rada.
3. Tuženik tužitelju nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sve stvarno odrađene sate rada (odnosno i u prekovremenom radu), a u iznosu utvrđenom člankom 59. KU, Dodatkom KU odnosno člankom 57. KU 29/18, člankom 23. Dodatkom II iako je tužitelj sve sate rada (pa tako i prekovremeni rad) bio odgovoran za život i zdravlje ljudi.
Nadalje, Zakonom o radu (Narodne Novine 93/14, 127/17, 98/19; u daljnjem tekstu: ZOR), i to odredbom članka 81. (članak 60. prema Zakonu o radu Narodne Novine 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) određeno je kako „…Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad)…“. Odredbama Kolektivnih ugovora, konkretno odredbom 36. stavka 2. KU propisano je da „…Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije…“.
S obzirom da su za naknadu plaće za godišnji odmor uzimane prosječne mjesečne plaće koje su pogrešno obračunavane odnosno obračunavane u manjem iznosu (kako je detaljnije navedeno u točki III.), to je tuženik tužitelju počev od 01.09.2015. godine do dana izrade vještačenja pogrešno obračunavao i isplaćivao i naknadu za godišnji odmor.
Slijedom gore navedenog, tuženik je tužitelju iz gore navedenih razloga pogrešno (u umanjenom iznosu) isplaćivao plaću (točka III.) odnosno naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora, uslijed čega tužitelj ovim putem potražuje isplatu razlike plaće odnosno naknade plaće, koju mu je tuženik sukladno gore navedenom bio dužan isplaćivati, a nije.
Slijedom navedenog, a nakon provedenog financijskog vještačenje, tužitelj prema konačno specificiranom zahtjevu od 16. prosinca 2021. predlaže naložiti tuženiku da mu isplati razlike manje isplaćenih plaća u iznosu od 7.587,64 eura bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kao u izreci presude uz naknadu troška parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.
2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te osporava kako osnovu tako i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare, te se poziva na Kolektivne ugovore za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2018. i 2019. godine, navodi da je odredbom čl. 45. KU propisano što čini plaću, osnovnu plaću te dodatke na osnovnu plaću, da su zaključci sastavni dio KU-a sukladno članku 19.st.6 Ku-a, da je netočna tvrdnja tužitelja da ima pravo na povećanje plaće za radni staž jer se isti nije primjenjivao nakon 31.03.2014., te da se tužbeni zahtjev zasniva na pogrešnom pravnom shvaćanju. Ukazuje da obzirom da su odredbe kolektivnih ugovora jasne i nedvosmislene nema prostora za tumačenje kolektivnih ugovora kako tužitelj iznosi u svojoj tužbi te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. Sud je u tijeku postupka izvršio uvid u priloženu dokumentaciju u spisu te je proveo financijsko vještačenje po P.B., C.f.v. d.o.o.
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
5. Između stranaka nije sporno da je tužitelj u spornom razdoblju radio na radnom mjestu liječnika specijaliste ginekologije i opstetricije, da mu je rad organiziran u 24-satnim dežurstvima, da je ostvarivao prekovremene sate, kako što nije sporno i da tuženik nije isplaćivao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio, odnosno za vrijeme prekovremenog rada, kao niti dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi.
6. Sporno je između stranaka da li tužitelju pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada za sve sate koje je odradio u otežanim uvjetima rada, pa tako i u prekovremenim satima.
7. U odnosu na prigovor zastare potraživanja, sud je utvrdio da tužitelj potražuje isplatu manje isplaćene plaće za razdoblje od 1. lipnja 2015. do 31. srpnja 2020., a s obzirom da je podnio tužbu 9. listopada 2020., to je nesporno da zastara za potraživanja nije nastupila jer ista sukladno odredbi članka 139. ZR-a iznosi pet godina, a koji petogodišnji rok za sporna potraživanja nije istekao.
Prigovor promašene pasivne legitimacije je neosnovan jer je tuženik poslodavac tužitelja i za izvršeni rad mu je dužan isplatiti plaću neovisno o tome tko vrši obračun plaće.
8. Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13) koji je bio zaključen na vrijeme od četiri godine (članak 2. KU-a) propisano je u članku 47. da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Nadalje je propisano da su dodaci na osnovnu plaću: dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Člankom 51. KU-a propisano je da se osnovna plaća uvećava za prekovremeni rad 50 %.
9. Člankom 57. istog KU-a propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstveno osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću te taj dodatak iznosi 25 % za doktora medicine specijalista.
10. Člankom 59. naprijed navedenog KU-a bilo je propisano da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10 % od osnovne plaće. Dodatkom I naprijed navedenom KU-u ("Narodne novine" broj 96/15) koji je stupio na snagu 01.10.2015., propisano je u članku 4. da se u članku 59. brojka 10 % zamjenjuje s brojkom 12 %. Odredbom članka 51. stavak 1. KU-a, odnosno člankom 49. stavak 1. KU-a/18 propisano je da se osnovna plaća uvećava za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10% ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.
Temeljnim Kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnom službama ("Narodne novine" broj 141/12) koji se primjenjuje također na tužitelja, plaća radnika je u članku 51. definirana na jednak način kao i u Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.
Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja propisano je da se radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, pa je tako odredbom članka 36. stavak 2. KU-a propisano ako radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno Zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.
11. S obzirom da tužitelj temeljem Kolektivnih ugovora ima istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad, odnosno ta se prava kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme tako i na plaću za prekovremeni rad.
12. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, provedeno je financijsko vještačenje po vještakinji P.B., C.f.v. d.o.o. koja u svom nalazu od 20.09.2021.. navodi da za razdoblje od 1. lipnja 2015. do 31. ožujka 2021.:
- Pod pretpostavkom da redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 radnih sati dnevno, visina potraživanja po osnovi prekovremenog rada iznosi 4.827,28 kn,
- Posljedično na prethodno utvrđenje, manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja za rad iznosi 652,12 kn.
- Ukupno potraživanje tužitelju po osnovi prekovremenog rada i s tim u vezi manje obračunatog iznosa naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja iznosi 5.479,40 kn, iskazano u Tabeli 2.
- potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za otežane uvjete rada iznosi 30.931,77 kn,
- potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi iznosi 18.664,00 kn,
- manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja, posljedično na neobračunate dodatke za posebne uvjete rada, odgovornost za život i zdravlje ljudi na sve odrađene sate tužitelja iznosi 7.573,38 kn. - Ukupno potraživanje tužitelja koje proizlazi iz neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada, dodataka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iznosi 57.169,15 kn, iskazano u Tabeli 3.
Slijedom čega sveukupna visina potraživanja tužitelja iznosi 62.648,55 kn.
13. Sud je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje vještaka budući su isti izrađeni stručno, jasno i obrazloženo, te u skladu sa pravilima struke, a tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev sukladno izrađenom Nalazu, dok tuženik nije imao primjedbe na matematički izračun već samo na pravni osnov.
14. Po stavu suda tužitelju pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada za sve sate u kojima je tužitelj radio u otežanim uvjetima rada, pa tako i za sve odrađene prekovremene sate. Tužitelju pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada bilo za sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo za prekovremene sate. Naime, odredba članka 57. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstveno osiguranje ("Narodne novine" broj 143/13) propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, koji u konkretnom slučaju iznosi 25 %. Naime, u popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih radnika i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak iz članka 57. navodi se i radno mjesto tužitelja kao radno mjesto za koje pripada dodatak od 25 % za posebne uvjete, a u iznosu od 25 % za redovne sate rada obračunavao ga je tužitelju i tuženik u utuženom razdoblju, što je razvidno iz obračunskih isprava.
15. Nadalje, po stavu ovog suda, osnovano je potraživanje i u pogledu uvećanja plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate.
Naime, odredbom članka 59. KU-a propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću, pri čemu do 30.09.2015. isti iznosi 10 % od osnovne plaće, a nadalje na temelju članka 5. Dodataka I KU-u 12 %. Stoga je takva iznimna odgovornost za život i zdravlje ljudi postojala u odnosu na radno mjesto tužitelja tijekom svih sati rada u kojima je radio bez obzira da li su oni odrađeni u redovnom radnom vremenu ili prekovremenom radnom vremenu. Dodatak se obračunava za svaki efektivno odrađeni sat rada na način da se utvrdi vrijednost osnovne plaće za sat rada i na njega obračuna dodatak.
16. Nadalje, ističe se da tužitelj sukladno odredbama Kolektivnog ugovora ima istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, odnosno ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz članaka 57., 59. i 60. KU-a iz 2013. zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po osnovama iz članaka 57., 59. i 60. KU-a ("Narodne novine" broj 143/13), budući da tužitelj, i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu odredbe članka 57. citiranog KU-a te u svojstvu radnika definiranog odredbom članka 59.a KU-a.
17. Sukladno odredbi članka 81. Zakona o radu, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu ili Ugovorom o rad, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.
18. Slijedom svega navedenog po stavu ovog suda zdravstveni radnici za vrijeme važenja KU-a imaju pravo na dodatke za uvećanje osnovne plaće ukoliko rade prekovremeno i pod posebnim uvjetima, te na poslovima s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi.
19. Tužitelj je sukladno zauzetom stavu Vrhovnog suda RH u Rev-281/21 od 27.04.2021. odustao od potraživanja naknade plaće za blagdane i neradne dane temeljem Zaključka 153.
20. Temeljem navedenog je sud utvrdio da tužitelju pripada razlika bruto plaće u ukupnom iznosu od 7.587,64 eura bruto sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u zatraženoj bruto razlici plaće.
21. Naime, bruto plaća sastoji se od neto plaće, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno članku 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i članku 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/1 i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela na naplatu, pa porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom plaće.
22. Odluka o visini stope zakonskih zateznih kamata temelji se na članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljnjem tekstu ZOO), tj. za razdoblje od dospijeća do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.
23. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude pod točkom I. 24. Odluka o zateznoj kamati temelji se na članku 29. stavak 1. ZOO-a, a odluka o visini zakonske zatezne kamate temelji se na članku 29. stavak 2. ZOO-a do 31.07.2015., a od 01.08.2015. do isplate na članku 3. ZID ZOO ("Narodne novine" broj 78/15), a teče od svakog 16-tog u mjesecu u odnosu na dodatke za prethodni mjesec sukladno odredbama Zakona o radu i KU-a.
25. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 3. i 155. stavak 1. i 2. ZPP-a, a u svezi s člankom 164. stavak 1. istog Zakona.
Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe, sastava podnesaka od 25.11.2021. i 16.12.2021., sve po 100 bodova, te pristupa na ročišta 27.04.2021. i 22.11.2022., sve po 100 bodova (primjenom Tbr. 7/1, 8/1 i 9/1 OT), pristupa na ročište za objavu presude u visini od 50 bodova (primjenom Tbr. 42 OT), ukupno 550 bodova (vrijednost 1 boda = 1.99 eura), ili 1.094,5 eura, na koji iznos je pridodano 25 % PDV-a, sveukupno 1.368,12 eura
Na navedeni iznos valja pridodati iznos plaćenog predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 331,80 eura, obzirom je provođenje ovog dokaza bilo neophodno za ishod ove parnice, slijedom čega parnični trošak priznat tužitelju u ovoj pravnoj stvari iznosi 1.699,92 eura.
Sud nije priznao tužitelju trošak sastava podneska od 29.04.2021.. kojima dostavlja dokaz o uplati predujma za financijsko vještačenje jer isti nije bio nužan za vođenje parnice.
26. Tužitelju je temeljem članka 151. stavak 2. ZPP-a dosuđena kamata na parnični trošak.
27. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 11. siječnja 2023.
Sutkinja:
Vesna Horvath, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest (15) dana, računajući od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, pisano u pet (5) istovjetnih primjerka.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku