REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4060/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. o. d.d. Z., OIB: …, koga zastupa punomoćnik S. O., odvjetnik u Z., protiv I. tuženika D. t. d.o.o., K., OIB: …i II. tuženika S. R. iz Č., OIB: …, koje zastupa punomoćnik Ž. Š., odvjetnik u K., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3072/2021-3 od 31. svibnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Povrv-69/2021-5 od 15. srpnja 2021. u sjednici održanoj 11. siječnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3072/2021-3 od 31. svibnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Povrv-69/2021-5 od 15. srpnja 2021. kojom je tužbeni zahtjev odbijen.
2. Tužitelj je predložio da mu se dopusti podnošenje revizije u odnosu na pitanje:
„Mogu li se tuženici u postupku koji se vodi radi naplate potraživanja, a koje je tužitelj prethodno isplatio svojem osiguraniku na temelju ugovora o osiguranju dijela potraživanja, pozivati na ništetnost pojedinih odredaba općih uvjeta ugovora o leasingu (čl. 296. Zakona o obveznim odnosima) ako ništetnost istih odredaba prethodno nije utvrđena, a niti isticana u postupku između tuženika, kao korisnika leasinga i davatelja leasinga, kao stranaka tog istog ugovora o leasingu?“
3. Obrazlažući razloge važnosti navedenog pitanja u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) predlagatelj navodi da je riječ o pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, a da praksa drugostupanjskih sudova nije jedinstvena. Pri tome se poziva na odluke Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1712/12 od 12. svibnja 2014., Županijskog suda u Splitu broj Gžo-430/14 od 15. veljače 2016. i Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2160/2016 od 7. prosinca 2016., a prijedlogom ukazuje i na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-374/2008 od 27. listopada 2010, U-III-1423/2004 od 12. ožujka 2007. i U-III-350/07 od 9. ožujka 2011.
4. Tuženici nisu odgovorili na prijedlog.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. ZPP-a ovaj sud je ocijenio da nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije. To stoga što za naznačeno pravno pitanje tužitelj nije izložio odgovarajuće razloge važnosti u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer se pozvao na odluke u kojima u odnosu na postavljeno pravno pitanje nije izraženo pravno shvaćanje.
6. Budući da nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. u vezi s odredbom čl. 387. st. 5. ZPP-a riješio kao u izreci.
Zagreb, 11. siječnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
