Poslovni broj:101.Pr-3102/2021-10

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijek

Osijek, Europske avenije 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Dorici Krnic – Miloš, na prijedlog sudske savjetnice Nataše Kovačić – Lovrinčević, u pravnoj stvari tužiteljice M. V., OIB: ..., iz Č. zastupane po punomoćniku

B. K., odvjetniku iz O., protiv tuženika zavoda, OIB:..., iz O., zastupan po punomoćnici A. B., odvjetnici iz O. d. B. &

M. D. j. t. d. iz O., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 07. prosinca 2022. u nazočnosti punomoćnika parničnih stranaka, uz javnu objavu presude 11. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku zavodu, OIB:..., iz O., da tužiteljici M.

V., OIB: ..., iz Č., isplati iznos od 299,31

eura[1] (dvjestodevedesetidevet eura i tridesetijedan cent) / 2.255,13 kuna (dvijetisuće- dvjestopedesetipet kuna i trinaest lipa) bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 296,32 kn od dana 16. kolovoza 2016.,

- na iznos od 345,70 kn od dana 16. rujna 2016.,

- na iznos od 345,70 kn od dana 16. listopada 2016.,

- na iznos od 345,70 kn od dana 16. studenoga 2016.,

- na iznos od 340,40 kn od dana 16. prosinca 2016.,

- na iznos od 345,70 kn od dana 16. siječnja 2017.,

- na iznos od 235,61 kn od dana 16. veljače 2017.,

sve do isplate, odnosno do 31. prosinca 2022. u visini stope određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. u visini stope određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinačnom bruto iznosu, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku zavodu, OIB:..., iz O., da tužiteljici M.

V., OIB: ..., iz Č., naknadi prouzročeni

parnični trošak u iznosu od 298,63 eura (dvjestodevedesetiosam eura i šezdesetitri centa) / 2.250,00 kuna (dvijetisućedvjestopedeset kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude, odnosno od 11. siječnja 2023. do isplate, u visini stope određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 04. ožujka 2021. ovom sudu podnijela tužbu u kojoj navodi da je u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15. veljače 2017. na radnom mjestu zdravstveni djelatnik u javnom zdravstvu – zdravstveno – laboratorijski tehničar u S.z.m..

Nadalje navodi, da ovom tužbom kao radnica potražuje od tuženika kao poslodavca isplatu razlike u plaći za razdoblje od srpnja 2016. godine pa do siječnja 2017. godine temeljem odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.. Tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama i javnim službama („Narodne novine“ 27/01 i 39/09). U utuženom razdoblju plaća tužiteljice definirana je Zakonom o plaćanju u javnim službama („Narodne novine“ 27/01 i 31/09) i to odredbom čl. 4. kojim je propisano da plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svu navršenu godinu radnog staža. Nadalje, u utuženom razdoblju, osnovica plaće regulirana je Zakonom o osnovicu plaće u javnim službama („Narodne novine“ 39/09 i 124/09, dalje u nastavku: Zakon o osnovici) na način da je osnovica plaće u javnim službama utvrđena kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Također, u utuženom razdoblju na snazi je bio Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ 115/10, dalje u nastavku: TKU 115/10), Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ 141/12, 150/13 i 153/13, dalje u nastavku: TKU 141/12) i Sporazumi Vlade RH i sindikata javnih službi koji su sklopljeni na način propisan za sklapanje kolektivnih ugovora i koji imaju svojstvo kolektivnog ugovora, kojima je određena visina osnovice za obračun plaća u javnim službama. Nadalje, navodi kako je Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama od dana 23. studenoga 2006. godine osnovica za obračun plaće od 2009. godine iznosila 5.415,37 kn, Dodatkom Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine određeno je privremeno smanjenje osnovice u 2009. godini sa 5.415,37 kuna na 5.108,84 kune i (u čl. III.) vraćanje osnovice na razinu od 5.415,37 kuna nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a. Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazuma o osnovici za plaću u javnim službama od 26. listopada 2011. godine (u čl. III.) određeno je da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja). Izmjene dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku Arbitražne odluke od dana 27. prosinca 2011. godine. Sukladno čl. XI. st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama ugovoreno trajanje istog je 5 godina. Nadalje, sukladno pravilima o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st.1. Zakona o radu („Narodne novine“ 93/14) primjena Izmjene Dodatka Sporazumu istekla je 26. siječnja 2017. godine. Dana 27. studenoga 2015. Državni zavod za statistiku RH objavio je priopćenje za javnost s realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP-a iz kojeg je vidljivo da je u drugom tromjesečju 2015. godine realan rast BDP-a iznosio 1,2 %, a u trećem tromjesečju 2015. godine realan međugodišnji rast BDPa iznosio 2,8 %,slijedom čega je iz iznesenih podataka razvidno da je dva tromjesečja za redom prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio točno 2%, čime su nedvojbeno ispunjeni uvjeti za povećanje osnovice plaće temeljem odredaba Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Nakon objave služenih podataka Državnog zavoda za statistiku Vlada RH nije donijela posebnu odluku o visini osnovice za obračun plaće za 2016. godinu jer je na snazi bio TKU („Narodne novine“141/12) i Sporazumi o osnovici, kojima je visina osnovice za obračun plaće za utuženo razdoblje bila određena na 5.415,37 kuna (sukladno čl. 2. Zakona o osnovici). Unatoč tome, tuženik je tužiteljici obračunao sve plaće u utuženom razdoblju sa osnovicom od 5.108,84 kune, osim plaće za mjesec siječanj 2017. gdje je istu obračunao sa osnovicom od 5.211,02 kune. Na obračun tužiteljičine plaće u utuženom razdoblju primjenjuje se Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ 143/13 i 96/15) prema kojem je osnovica za obračun plaće temelj za obračun svakog elementa tužiteljičine plaće (plaćanje redovnog rada, obračuna svakog dodatka i uvećanja plaće, obračuna naknade plaće itd.). Slijedom navedenog tuženik je obračunom plaće sa nižom osnovicom pogrešno obračunao svaki element tužiteljičine plaće za rad za utuženo razdoblje slijedom čega je ukupan dug tuženika prema tužiteljici s osnove razlike u plaći iznosi 4.511,76 kn za sve plaće u utuženom razdoblju uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene plaće. Slijedom svega navedenoga, tužiteljica predlaže sudu da donese presudu kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev, kako u osnovi tako i u visini. Tuženik ne osporava da je tužiteljica bila zaposlenica tuženika u utuženom razdoblju, već osporava valjanost Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, s obzirom da isti nije potpisan od strane svih potpisnica prvotnog Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama. Naime, Izmjene i dopune Sporazuma donesene su na nezakonit način jer ih je Vlada RH usvojila na telefonskoj sjednici. Naime, Vlada može zasjedati ako je na sjednici nazočno većina članova Vlade, pri čemu odlučuje običnom većinom, osim u slučajevima propisanim čl. 14. Zakona o Vladi. Tuženik ne osporava mogućnost Vlade da se odluke u slučaju odsutnosti članova donose na način da isti glasaju preko telefona, ali u tom slučaju, tako donesena odluka mora biti potvrđena na idućoj sjednici Vlade, sukladno čl. 38. Poslovnika Vlade, što u ovom slučaju nije potvrđeno, a što čini Izmjene i dopune Sporazuma bez pravnog učinka. Tuženik također ističe kako je u čl. VII.st.1. Izmjena i dopuna dodatka sporazuma predviđeno kako će se, za slučaj da realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III-V navedenih Izmjena i dopuna, usklađenje odgoditi za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao. Obzirom je pad BDP-a trajao više od tri godine od dana potpisivanja Izmjena i dopuna, to bi do primjene povećane osnovice, ukoliko bi se navodi tužitelja pokazali osnovanima, moglo doći tek 1. siječnja 2019., odnosno po isteku razdoblja za koje se odgađa usklađenje određeno čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna dodatka sporazuma. U razdoblju koje je obuhvaćeno tužbom, na obračun plaće tužiteljice paralelno su se primjenjivali zakoni, podzakonski propisi i kolektivni ugovori koji se odnose na radne odnose u javnim službama. Prilikom utvrđivanja prava tužiteljice na isplatu plaće, primjenjivala se odredba čl. 7. st. 1. Zakona o radu kojom je propisano da radnik ima temeljno pravo na isplatu plaće za obavljeni rad čime je uređeno samo opće pravilo kod određivanja prava na plaću, dok je samo uređenje iznosa plaće regulirano drugim pravnim izvorima. U utuženom razdoblju, plaća tužiteljice definirana je Zakonom o plaćama u javnim službama, koji u čl. 4. određuje da plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenata složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Člankom 5. istog zakona jasno je propisano da su polazište za utvrđivanje osnovice za izračun plaće prijedlog proračuna za sljedeću godinu, sporazum o politici plaća i prosječna mjesečna isplaćena bruto plaća zaposlenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini, koju utvrđuje Državni zavod za statistiku i objavljuje u „Narodnim novinama“. Nadalje, način određivanja osnovice plaće u javnim službama utvrđen je Zakonom o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ br. 39/09 i 124/09), koji u čl. 2. propisuje da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljeni su sporazumi kojima se regulira osnovica za plaće u javnim službama, a na koje se tužitelj poziva u tužbi. Tako je dana 23. 11. 2006. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Sporazum) kojim je ugovoreno povećanje osnovice za obračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009.. Dana 13. 05. 2009., zbog nastupa recesije, Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u nastavku: Dodatak Sporazumu) kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razinu prije 01. siječnja 2009., odnosno na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% za 2009. godinu na iznos o 5.415,37 kn sporazumno odgođeno do ispunjenja uvjeta iz članka III. Dodatka Sporazumu. Dana 26. 10. 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u nastavku: Izmjene Dodatka Sporazumu) kojima je ugovoreno da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit 5.415,37 kn bruto, za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu da je poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim izmjenama i dopunama. Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku Arbitražne odluke od dana 07. prosinca 2011.. Dana 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku (dalje u nastavku: DZS) objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2 % u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014.. Dana 27. studenoga 2015. DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8 % u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014.. Nakon objave službenih podataka DZS, Vlada nije donijela posebnu odluku o visini osnovice plaće u javnim službama niti je smatrala da su temeljem pokazatelja iz Priopćenja za javnost DZS u prosincu 2015. ispunjeni uvjeti iz Izmjena Dodatka 3 Sporazumu, sukladno kojima bi se od siječnja 2016. primjenjivala osnovica za obračun plaće u iznosu od 5.415,37 kn. Slijedom svega navedenog, u informacijskom sustavu Centralnog obračuna plaća (COP-u) putem kojeg tuženik isplaćuje plaću tužiteljici, a koji je uspostavljen Odlukom Vlade Republike Hrvatske o uspostavi i održavanju usluge centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima za sva tijela državne uprave (COP i HRM TDU) („Narodne novine“ br. 90/06). nije došlo do korekcije osnovice za obračun plaća u javnim službama na iznos od 5.415,37 kn. Tuženik naglašava da je Informacijski sustav COP uspostavljen naprijed navedenom Odlukom Vlade RH, a kojom je propisano da Vlada RH naručuje od Financijske Agencije (FINA) uspostavljanje sustava centraliziranog obračuna plaća, koji između ostalog obuhvaća, upravljanje kolektivnim i granskim ugovorima, učinkovito upravljanje proračunskim sredstvima za plaće zaposlenih u javnom sektoru i predstavlja jednu od reformskih mjera i mjera fiskalne konsolidacije Vlade Republike Hrvatske, čija je svrha osigurati uvid u način isplate plaća (koeficijenata, različitih dodataka i sl.) radi jedinstvenosti načina obračuna plaća temeljem istih pravnih propisa, a čiji su korisnici sve institucije koje su korisnici proračuna, odnosno državne i javne službe kojima se rashodi za zaposlene osiguravaju u državnom proračunu, odnosno sve javne službe u smislu Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ br. 27/01 i 39/09). Tuženik nadalje ističe, kao su u utuženom razdoblju, renomirani računovodstveno – financijski stručni časopisi i publikacije u Republici Hrvatskoj, a koje uređuju eminentni stručnjaci i savjetnici iz područja javnih financija, objavljivali podatke o visini osnovice za obračun plaća u javnim službama i to za 2015. godinu u visini od 5.108,84 kn pozivajući se na Odluku Vlade RH o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ br. 40/09), za 2016. godinu također u visini od 5.108,84 kn pozivajući se na Odluku Vlade RH o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ br. 40/09) te za 2017. godinu u visini od 5.211,02 kn (od 1. 1.2017., plaća za siječanj 2017.), pozivajući se na Odluku Vlade RH o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ br. 123/16). Prilikom donošenja Odluke Vlade RH o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama za 2017. godinu, tadašnji ministar rada i mirovinskog sustava Tomislav Ćorić obrazložio je navedenu Odluku na način da je podsjetio na Zakon o osnovici plaće u javnim službama, a koja osnovica se sukladno navedenom zakonu utvrđuje kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna RH za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Također je istaknuo kako je Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama, kojim se utvrđuju prava i obveze zaposlenih u javnim službama, a na koje se primjenjuje Zakon o plaćama u javnim službama, sklopljen 12. prosinca 2012. te da je isti bio na snazi do 12. prosinca 2016., odnosno u produženoj primjeni do 12. ožujka 2017.. Konstatirao je i da pregovori između Vlade i sindikata tijekom 2016. godine, nisu urodili zaključivanjem Izmjena i dopuna Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama, u okviru kojeg je trebalo biti riješeno pitanje usklađivanja osnovice za obračun plaće, te je iz navedenih razloga ocjenjeno potrebnim osnovicu za obračun plaće utvrditi Odlukom Vlade RH. Ministar Ćorić zaključno je istaknuo da je „Republika Hrvatska kao poslodavac, donijela odluku o uvećanju osnovice za obračun plaća svojim zaposlenicima u javnim službama za 2%. Tako se aktualni iznos osnovice za obračun plaća u javnim službama uvećava sa 5.108,84 kn na novi iznos osnovice za obračun plaće 5.211,02 kn , te će takva osnovica biti u primijeni od 1. siječnja 2017. tj. od počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. koja će biti isplaćena u mjesecu veljači 2017.“. Osim toga, kada bi se detaljno analizirala pravna osnova tužitelja za isplatom, ispostavlja se, sve i da je trebalo doći do povećanja osnovice sukladno propisima na koje se tužitelj poziva, do istog bi eventualno moglo doći tek od siječnja 2016.g., a zaključno sa prosincem 2016., a nikako siječnjem 2017.. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tuženik je na pripremnom ročištu izjavio da ne spori visinu postavljenog tužbenog zahtjeva.

4. Radi utvrđenja pravno relevantnih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u dokumentaciju sadržanu u e–spisu koju je tužiteljica dostavila uz tužbu, kao priloge i to: ugovor o radu, obračunske liste za plaću za razdoblje od srpnja 2016. do siječnja 2017., izračun razlike plaća, Sporazum, Dodatak Sporazumu, IDDS, Arbitražna odluka od 7. prosinca 2011., Vjerodostojno tumačenje IDDS, priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku, Procjene tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda i drugu spisu priležeću materijalnu dokumentaciju.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika u utuženom razdoblju. Također nije sporna ni visina tužbenog zahtjeva odnosno pravilnost tužiteljičinog izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju.

7. U ovoj pravnoj stvari sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva za isplatu razlike plaće u utuženom razdoblju budući je tuženik plaću obračunavao prema osnovici od 5.108,84 kn, a ne od 5.415,37 kn kako to smatra tužiteljica, te jesu li se ispunili uvjeti za primjenu čl. III. i čl. IV. st. 1. i 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011..

8. Prema Sporazumu od 23. studenoga 2006. proizlazi da su Vlada RH i Sindikati javnih službi (Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara – medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi) ugovorili povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine.

9. Sukladno Dodatku Sporazumu od 13. svibnja 2009. proizlazi da su se Vlada RH i Sindikati javnih službi suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice i to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu 05.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (dalje u nastavku: DZS) ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.

10. Prema IDDS od 26. listopada 2011. proizlazi da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka koji se odnosio na način povrata osnovice, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III. do V. tih Izmjena i dopuna.

11. Odlukom Vlade RH od 29. prosinca 2016. ("Narodne novine" broj 123/2016) proizlazi da se visina osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu 5.211,02 kn bruto primjenjuje od 1. siječnja 2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017..

12. Temeljem službenih podataka DZS proizlazi da je negativni rast BDP-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno.

13. Sukladno službenim podacima DZS proizlazi da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015..

14. Plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09), koji je izmijenjen Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 124/09). Izmijenjenom odredbom čl. 2. koja je u primjeni i danas neprekidno od 24. listopada 2009. određeno je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama je određeno da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

15. Prema Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 84/07) kojeg su 31. srpnja 2007. zaključili Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi proizlazi da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a odredbom čl. 49. st. 4. propisano je da su Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu sastavni dio ovog kolektivnog ugovora. Odredbom čl. 50. st. 1. propisano je da se plaća isplaćuje jednom mjesečno za prethodni mjesec, s tim da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana.

16. Također, prema Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10) kojeg su 4. listopada 2010. zaključili Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi proizlazi da su Dodatak Sporazumu te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Isto je ugovoreno i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12) od 12. prosinca 2012..

17. Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/2012, dalje: TKU/12) je ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

18. Sukladno odredbi čl. 199. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19, dalje u nastavku: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka. Nadalje iz čl. 139. ZR-a proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Također, iz čl. 90. st. 1. ZR-a proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz čl. 92. st. 3. ZR-a proizlazi da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drugačije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

19. Odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 84/14, 143/14 i 136/15) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 5/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09 – ispravak, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) je propisano da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i članaka 11., 12. i 15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. tog Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. tog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitaka od nesamostalnog rada kao porez po odbitku.

20. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje u nastavku: ZPP), te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da tužiteljica osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće u utuženom iznosu.

21. U odnosu na navode tuženika kojima osporava pravnu valjanost i pravnu snagu IDDS, utvrđeno je da su isti neosnovani. Ovo stoga što iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU-a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDDS. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDDS izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012. te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDDS nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih. Slijedom navedenog, prema mišljenju ovog suda, IDDS predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU- a/07, TKU-a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDDS bile na snazi do 26. siječnja 2017. jer je čl. XI. IDDS ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a.

22. Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane i za odgodu primjene čl. III. IDDS jer odredbom čl. VIII. IDDS nije odgođena primjena čl. III. IDDS. Naime, iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u čl. IV. i V. IDDS, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice. Identičan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 1111/2020.

23. Nadalje, na temelju podataka Državnog zavoda za statistiku, prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2%, a uzimajući u obzir da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., utvrđeno je da su se uvjeti iz čl. III. IDDS za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i da su trajali do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.. U odnosu na prigovor tuženika da tužiteljici ne pripada povećana osnovica za siječanj 2017., sud smatra da iako je Vlada Republike Hrvatske 29. prosinca 2016. donijela Odluku kojom je određeno da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u visini od 5.211,02 kn bruto i primjenjuje od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za siječanj 2017. koja će biti isplaćena u veljači 2017., da se u konkretnom slučaju primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnog ugovora sukladno čl. 199. st. 1. ZR-a.

24. Tuženik se poziva na stajališta i mišljenja stručnjaka, kao i izjave ministra T. Ć. po pitanju visine osnovice za obračun plaća javnih službenika u utuženom razdoblju. Međutim, kako se navedena mišljenja i stavovi ne mogu podvesti pod kategoriju izvora prava, to isti niti ne mogu imati nikakvog utjecaja na presuđenje u ovoj pravnoj stvari, zbog čega se i ovaj prigovor tuženika ukazuje neosnovanim.

25. Slijedom obrazloženoga, sud je tužiteljici dosudio razliku manje isplaćene bruto plaće u ukupnom iznosu od 2.255,13 kn (čl. 433. a st. 1. ZPP) s pripadajućim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje u nastavku: ZOO) izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće, a koji dospijevaju tek s isplatom (čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak, "Narodne novine" broj 187/04 i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak, "Narodne novine" broj 95/05, 96/06 i 68/07).

26. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP- a. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku – odvjetniku, i to za sastav tužbe u iznosu 750,00 kn (prema odredbi Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje u nastavku: OT), za sastav podneska od 04. listopada 2021. – 750,00 kuna (Tbr. 8. t. 1. OT) i za zastupanje na ročištu održanom 07. prosinca 2022.

– 750,00 kuna (Tbr. 9. t. 1. OT), odnosno ukupno 2.250,00 kuna. Na sve dosuđene troškove sud je dosudio i zateznu kamatu prema stopi iz čl. 29. ZOO-a, tekućom od dana presuđenja do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22), o čemu je odlučeno kao u točki II./ izreke presude. O trošku pristupa ročištu za objavu presude sud će odlučiti naknadnim rješenjem.

27. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 11. siječnja 2023.

Sudac

Dorica Krnic – Miloš

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda nadležnom županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude, rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a.

Dostaviti:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika

Nakon pravomoćnosti:

3. Porezna uprava

Broj zapisa: eb317-9ce1e

Kontrolni broj: 065e4-cd2ee-edceb

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=DORICA KRNIC-MILOŠ, L=OSIJEK, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.