Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2206/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Denis Pancirov Parcen članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz V., 0IB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u K. K., protiv 1. tuženika N. B. iz V., OIB: ..., 2. tuženice M. B. iz V., OIB: ..., 3. tuženice A. J., rođene B. iz S., OIB: ... i 4. tuženika Z. B. iz V., dr. OIB: ..., koje zastupa punomoćnica N. V., odvjetnica u S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, poslovni broj Pn-614/2018-18 od 8. studenog 2022., u sjednici održanoj 11. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, poslovni broj Pn-614/2018-18 od 8. studenog 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženicima da mu solidarno isplate iznos od 89.500,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama po stopi i rokovima dospijeća na pojedinačne iznose kako je to pobliže specificirano u točki I.1. izreke presude, kao što je odbijen i zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženicima da mu solidarno isplate iznos od 359.074,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama po stopi i rokovima dospijeća na pojedinačne iznose kako je to pobliže specificirano u točki I.2. izreke presude. Odlukom o troškovima postupka sadržanom u istoj presudi odbijen je zahtjev tužitelja da mu tuženici naknade parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama po stopi i roku dospijeća, a kako je to navedeno u točki I.3. izreke, dok je točkom II. izreke, naloženo tužitelju da naknadi tuženicima parnični trošak u iznosu od 24.375,00 kuna.

2. Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući je zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. – ispra., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH i 70/19. - u daljnjem tekstu: ZPP), koji se Zakon u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 80/22.) s prijedlogom da se preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev i tužitelju dosude troškovi postupka.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužitelj jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženici s osnove naknade najma za korištenje stana na prvom katu zgrade u V., ..., za razdoblje od 5. svibnja 2008. do 5. studenoga 2015. isplate iznos od 89.500,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i zahtjev s osnove naknade zakupnine za korištenje bez valjane pravne osnove i dva poslovna prostora u prizemlju te zgrade za isto razdoblje isplate iznos od 359.074,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama

5. Iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da prema kartonu zemljišta za nekretninu označenu kao zgrada 245 k.o. V. i rješenja Općinskog suda u Sinju broj: ZP-3/09 od 11. veljače 2009., proizlazi kako je tužitelj vlasništvo predmetnih nekretnina stekao upisom od 3. veljače 2009., a na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine,

- da su tuženici uz suglasnost ranijih vlasnika posjedovali četverosobni stan u toj zgradi u koji su ulagali tijekom korištenja istog, kao što su ulagali svoja financijska sredstva i za radove koji su bili nužni i korisni za održavanje cijele zgrade,

- da je pravomoćnom presudom od 3. rujna 2015., potvrđena činjenica da su tuženici pošteni posjednici predmetne nekretnine i priznato im je pravo zahtijevati isplatu nužnih i korisnih troškova koje su imali jer su kao pošteni posjednici koristili predmetnu nekretninu, pa da je imaju pravo zadržati sve dok im ti troškovi ne budu nadoknađeni,

- da je dokazano da su ta ulaganja izvršena od strane tuženika, a bila su nužna i korisna za vlasnika zgrade.

5.1. Na temelju utvrđenog, prvostupanjski sud smatrao je da pravomoćnom sudskom odlukom od 3. rujna 2015. nije tuženicima bezuvjetno naloženo da predaju predmetnu nekretninu u posjed tužitelju već tek nakon što im tužitelj u određenom roku isplati dosuđeni iznos sa zateznim kamatama koji su tuženici imali na ime nužnih i korisnih troškova, a koja su bila korisna za vlasnika nekretnine.

5.2. Pri tome je prvostupanjski sud naveo da tužitelj nije mogao biti u posjedu predmetnog objekta sve dok nije tuženicima naknadio nužne i korisne troškove, pa kako u radnjama tuženika nema protupravnosti, jer da njihova pravna osnova korištenja predmetne nekretnine proizlazi iz odredbe članka 164. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 153/09., 143/12., 152/14. i 81/15. – pročišćeni tekst - u daljnjem tekstu: ZV), kao i iz odredbe članka 72. stavka 1. Zakona o obveznim ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. – u daljnjem tekstu: ZOO), to da se ne može prihvatiti stav tužitelja o pretrpljenoj šteti i izmakloj koristi iz razloga što su tuženici u utuženom razdoblju predmetu nekretninu držali temeljem valjane pravne osnove.

6. U odnosu na ugovore o zakupu, koje je tužitelj sklopio u međuvremenu, i to za vrijeme trajanja postupka pod poslovnim brojem P-918/13, a koji ugovori u ovoj pravnoj stvari po tužitelju da predstavljaju jedan od osnova tužbe za naknadom štete, prvostupanjski sud naveo je da je nesporno kako je tužitelj 7. travnja 2008. kupio cijelu predmetnu nekretninu, dok je na temelju ugovora o zakupu od 9. ožujka 2007. A. Š. bila u zakupu jednog poslovnog prostora položenog u prizemlju predmetne stambene zgrade, a koji ugovor je zaključila s prijašnjim vlasnicima i koji joj je u prosincu 2007. otkazan od strane prijašnjih vlasnika.

6.1. Kako je tužitelj je u spis priložio dva ugovora o zakupu, i to od 15. svibnja 2009. i 1. lipnja 2009., to je prvostupanjski sud zaključio da se radi o fiktivnim ugovorima kojima tužitelj nastoji dokazati osnovanost tužbenog zahtjeva za naknadom štete, ali u situaciji kada se tuženici nalaze u posjedu cjelokupnog stambenog objekta i kada odbijaju tužitelju predati isti i kada potražuju isplatu korisnih i nužnih troškova s osnova ulaganja u cjelokupni objekt, te kada je tijekom 2010. obavljen očevid na lica mjesta od strane suda i kada je uočeno da prizemlje stambene zgrade nije uopće u funkciji poslovnih prostora, a takvo stanje da je bilo i u vrijeme zaključenja navodnih ugovora, to je taj sud smatrao da se postavlja pitanje je li s obzirom na izgled unutrašnjost prizemlja poslovnog dijela. zgrade bilo moguće obavljati bilo kakvu djelatnost, s time što je sud naveo i da nije dokazano ni da su navodni zakupnici primili svaki za sebe u zakup svoj dio poslovnog prostora.

7. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud smatrao je da tužitelj nije dokazao da je pretrpio običnu štetu niti izmaklu korist iz razloga što je utvrdio da su tuženici predmetnu nekretninu držali u posjedu temeljem valjane pravne osnove kao pošteni posjednici kroz cijelo utuženo razdoblje, zbog čega je odbio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja.

8. Naprijed iznesena činjenična utvrđenja kao i pravni zaključak prvostupanjskog suda utemeljeni su na rezultatima provedenih dokaza, pa ih kao logična i uvjerljiva u cijelosti prihvaća i ovaj sud, a žalbenim navodima tužitelja ta utvrđenja nisu dovedena u sumnju.

9. Naime, prema podacima u spisu tužitelj je kao kupac sklopio kupoprodajni ugovor 7. travnja 2008., s ranijim (su)vlasnicima M. i Ž. V.-G., kao prodavateljima, predmet kojeg je kupnja nekretnine označena kao zgrada 245 k.o. V. i na temelju kojeg je tužitelj upisan s pravom vlasništva 3. veljače 2009., dok su tuženici stupili u posjed predmetne zgrade još 1985., po odobrenju tadašnjeg vlasnika S. V.-G., pravnog prednika prodavatelja s kojima je tužitelj sklopio navedeni kupoprodajni ugovor.

9.1. Kako tuženici nisu iselili iz te nekretnine po zahtjevu ranijih vlasnika niti tužitelja, to je vođen parnični postupak po tužbi tužitelja radi iseljenja i protutužbi tuženika radi ulaganja nužnih i korisnih troškova. Iz spisa Općinskog suda u Sinju poslovni broj: PuP-7532/15 (ranije oznake P-950/08 i P-918/13), proizlazi da je presudom pod poslovnim broj P-918/13 od 3. studenoga 2014., koja je postala pravomoćna 3. rujna 2015., a nakon što su presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp- 15/2015. od 3. rujna 2015. odbijene žalbe stranaka izjavljene protiv prvostupanjske presude, naloženo tuženicima da u roku od 15 dana isele iz stambene zgrade označen kao čest. zgr. 245 k.o. V., anagrafske oznake V., ... i da je u istom roku slobodnu od osoba i stvari predaju u posjed tužitelju, i to nakon što im tužitelj u istom roku od 15 dana naknadi iznos od 49.713,80 kuna s određenim zakonskim zateznim kamatama, dok je za više zatraženo do iznosa od 73.463,04 kuna zahtjev odbijen. 9.2. Također, iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je tužitelj isplatio tuženicima naznačeni iznos u skladu s navedenom pravomoćnom presudom i da su potom tuženici predali u posjed tužitelju predmetnu nekretninu, i to 16. listopada 2015. Cijeneći navedeno, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su do tada tuženici bili savjesni i pošteni posjednici premetne nekretnine i da su u smislu odredbe članka 164. stavka 2. ZV-a, imali pravo nekretninu zadržati, jer je tom odredom propisano, zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni.

9.3. Primjenjujući citiranu odredbu tuženici kao pošteni posjednici koji su dobili posjed predmetne nekretnine uz suglasnost ranijeg vlasnika 1985. S. V.-G. (prednik Ž. i M. V.-G. koji su je prodali tužitelju 2008.), imali su pravo tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje su imali dok su posjedovali tu nekretninu i imali su pravo zadržati je sve dok im vlasnik te troškove ne naknadi, a što je sve pravomoćno utvrđeno citiranom presudom Općinskog suda u Sinju, poslovni broj P-918/13 od 3. studenoga 2014., koja je postala pravomoćna 3. rujna 2015.

9.4. S obzirom na to da se potraživanje tužitelja odnosi na razdoblje od 5. svibnja 2008. do 5. studenoga 2015. (tužitelj je ugovor o kupoprodaji sklopio 7. travnja 2008., a tuženici su mu posjed predmetne nekretnine predali 16. listopada 2015.), tuženici su kao pošteni posjednici imali pravo zadržati tu nekretninu u cijelosti sve dok im nisu naknađeni nužni i korisni troškovi, što se ponovno navodi. Iz tog razloga tužitelji nisu mogli koristiti niti stan niti dati u zakup poslovne prostore u spornoj zgradi jer je tužitelj kao stjecatelj, odnosno novi vlasnik te nekretnine morao trpjeti pravo tuženika koje proizlazi iz citirane odredbe članka 164. stavka 2. ZV-a.

9.5. Dakle, u ovom slučaju tuženicima je predmetna nekretnina predana u posjed znatno prije sklapanja kupoprodajnog ugovora, pa tužitelj kao kupac, a nakon istaknutog prigovora tuženika da su kao pošteni posjednici imali nužne i korisne troškove ulaganja u tu nekretninu i da je mogu zadržati dok im ta ulaganja ne budu naknađena, bez obzira što su ta sredstva uložena za vrijeme dok je vlasništvo iste bilo ranijih vlasnika, ne može tuženicima oduzeti posjed, nego mora stupiti u odnos kakav je bio s ranijim vlasnicima sve dok se ne naknadi uloženo. Za navesti je kako i iz dijela iskaza tužitelja proizlazi da je kupio predmetnu nekretninu znajući da je duže vrijeme koriste tuženici i da su isti u njezinom posjedu i da nisu plaćali najam, znači, da nakon kupnje nije stupio u posjed iste.

10. Kako tužitelj nije dokazao postojanje okolnosti iz odredbi članka 520 ZOO-a i 550. ZOO-a, vezano za ugovor o najmu i ugovor o zakupu jer se činjenični supstrat tužbe temelji na tim institutima, kao što nije dokazao ni da kao oštećenik ima pravo na običnu štetu i izmaklu korist na temelju odredbi članka 1089. ZOO-a, pa da bi tuženici bili u obvezi isplatiti tužitelju iznose koje potražuje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

11. U odnosu na žalbene navode tužitelja vezanih za ulaganja nužnih i korisnih troškova u predmetnu nekretninu, ističe se, da je o istima pravomoćno raspravljeno u prethodno navedenom predmetu, pa nema daljnje potrebe očitovati se na te navode. Ovo iz razloga što se o presuđenoj stvari ne može ponovno suditi, a pravomoćna presuda Općinskog suda u Sinju pod poslovnim broj P-918/13 od 3. studenoga 2014., koja je postala pravomoćna 3. rujna 2015. (nakon što je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-15/2015. od 3. rujna 2015.), regulirala je među istim strankama, kao i u ovom sporu, sve pravne odnose vezano za iseljenje i ulaganja nužnih i korisnih troškova u predmetnu nekretninu.

12. Na pravilnost pobijane odluke ne utječu ni ostali žalbeni navodi tužitelja, koji su sadržajno prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, a suprotnih pravilnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda i svemu prethodno navedenom.

13. Pravilna je i odluka o troškovima postupka iz razloga što se pravilno temelji na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika («Narodne novine», broj 148/09., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), kao i odredbama članka 154. stavku 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a, s time što je ni tužitelj posebnim žalbenim navodima ne pobija.

14. Zbog navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u točki I. izreke, ove presude.

15. Zahtjev tužitelja da mu tuženici naknade trošak za sastavljanje žalbe odbijen je, iz razloga što nije uspio sa svojom žalbom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, pa je odlučeno kao u točki II. izreke, ove presude.

U Splitu 11. siječnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Arijana Bolanča, v. r.