Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Poslovni broj Gž R-833/2020-3
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Svjetlane Pražić, predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Dubravke Butković Brljačić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. D. iz R., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog ureda B. G., D. C. i K. B. iz R., protiv tuženika bolnica, R., OIB: ..., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Rijeci, posl. br. Pr-370/2017-30 od 15. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 11. siječnja 2023. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-370/2017-30 od 15. srpnja 2020.
Obrazloženje
1. Citiranom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 25.280,69 kn sa zakonskom zateznom kamatom i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 12.452,00 kn. Rješenjem je dopuštena preinaka tužbe.
2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („NN“ 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu materijalne štete u vidu izgubljene zarade tj. razlike između starosne mirovine koju prima i starosne mirovine koju bi ostvarivao da nije došlo do profesionalne bolesti koja je bila razlogom njegova umirovljenja, u razdoblju od veljače 2017. do srpnja 2018. u ukupnom iznosu od 25.280,69 kn.
6.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je presudom poslovni broj P-5173/05-28 od 16. srpnja 2007. pravomoćno utvrđena odgovornost tuženika za štetu koju je tužitelj pretrpio zbog profesionalnog oboljenja radeći na radnom mjestu RTG tehničara, odnosno uzročno - posljedična veza između profesionalnog oboljenja s radom tužitelja kod tuženika pri Z. Tužitelj da je zatim sukcesivno utuživao naknadu štete s osnove izgubljene zarade o čemu je pravomoćno odlučeno presudom poslovni broj P-2731/10 od 19. listopada 2011. (za razdoblje od travnja 2007. do svibnja 2011.) i presudom poslovni broj P-781/14 (za razdoblje od lipnja do listopada 2011., a s osnova razlike između invalidske i starosne mirovine za razdoblje od studenoga 2011. do srpnja 2014.), dok iz navoda tužbe proizlazi da je tuženik dobrovoljno tužitelju nadoknadio štetu za razdoblje od kolovoza 2014. do siječnja 2017. Odgovornost tuženika da se temelji na odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO-a, pa da tužitelju pripada izgubljena zarada kao razlika između starosne mirovine koju bi primao da je u mirovinu otišao sa 65 godina starosti i starosne mirovine koju prima, a koju je ostvario temeljem profesionalne bolesti koju je zadobio radom kod tuženika i zbog koje je bio upućen u invalidsku mirovinu (4. ožujka 2008.). Kako je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja, posljedično tome da je odgovoran i za naknadu štete tužitelju jer da kod tužitelja nije nastalo profesionalno oboljenje, tada bi on u starosnu mirovinu otišao sa 65 godina starosti (29. listopada 2011.), odnosno ne bi ostvario pravo na invalidsku mirovinu s danom 4. ožujka 2008. koja je bila niža od iznosa plaće koju bi ostvario da je nastavio s radom kod tuženika. Invalidska mirovina da je s danom 1. siječnja 2015., po službenoj dužnosti, prevedena na starosnu mirovinu temeljem rješenja zavoda od 24. veljače 2015., time da je starosna mirovina određena u istoj svoti pripadajuće invalidske mirovine na dan 31. prosinca 2014.
6.2. Vezano za navod tuženika kako tužitelj prima starosnu mirovinu (prethodno invalidsku) temeljem opće nesposobnosti za rad, a ne zbog profesionalne bolesti, prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelju bolest neo.plixa vocalis 1. sin, St. post laryngectomism partialis priznata profesionalnom bolešću 27. svibnja 2005., koja je nastala 23. rujna 2004., zbog čega da mu je privremenim rješenjem zavoda od 14. kolovoza 2008. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, da bi 29. kolovoza 2008. bilo doneseno konačno rješenje kojim je potvrđena tužiteljeva opća nesposobnost za rad i to upravo zbog profesionalne bolesti u omjeru od 60%, a zbog ozljeda izvan rada u omjeru od 40%. U konkurenciji između predispozicije za pojavu bolesti i ljudske radnje, sud da je u presudi poslovni broj P- 5173/05 kao relevantni uzrok štete uzeo samo ljudsku radnju slijedom čega da tuženik odgovara za naknadu štete.
6.3. Na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka I. M., prvostupanjski sud utvrđuje da izgubljena zarada iznosi 25.280,69 kn, pa je dosudio tužitelju navedeni iznos.
7. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika o postojanju bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a jer donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a. Prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primjenio materijalno pravo odlučujući o tužbenom zahtjevu, te su neosnovani svi žalbeni navodi tuženika.
8.1. Tužitelj u žalbi osporava uzročno-posljedičnu vezu između profesionalne bolesti i rada tužitelja pri Zavodu. Taj žalbeni navod je neosnovan jer je o postojanju uzročno –posljedične veze pravomoćno odlučeno presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-5173/05-28 od 16. srpnja 2007.
8.2. Nadalje, u odnosu na žalbene navode tuženika da kod tužitelja postoji opća nesposobnost za rad, pa da stoga nema njegove krivnje i odgovornosti, valja reći slijedeće. U predmetnom postupku je utvrđeno da je tužitelju rješenjem zavoda priznato pravo na invalidsku mirovinu te da je kod tužitelja nastala opća nesposobnost za rad počevši od 04. ožujka 2008. i to 60% zbog bolesti (profesionalne) i 40% zbog ozljede izvan rada. Također je utvrđeno da postoji izravna uzročna veza između zadobivanja profesionalne bolesti i umirovljenja tužitelja, odnosno da je profesionalna bolest adekvatan uzrok koji je prema redovnom tijeku stvari doveo do odlaska tužitelja u invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, pa postoji adekvatna uzročna veza između umirovljenja tužitelja i štete koju trpi u vidu gubitka zarade.
8.3. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika koji se tiču odluke o parničnom trošku jer je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe članka 155. stavka 1.
ZPP-a odlučio o parničnom trošku tužitelja.
9. Iz ovih je razloga, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao u izreci ove presude.
U Rijeci, 11. siječnja 2023.
Predsjednik vijeća
Svjetlana Pražić
