REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-11364/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Krisitne Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj kao članica vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. K.F., zbog prekršaja iz članka 54. stavak 3. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“ broj 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19.), odlučujući o žalbi i dopuni žalbe okr. K.F., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju od 26. srpnja 2022., broj: 72. Pp J-263/2020-29, u sjednici vijeća održanoj 11. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalba i dopuna žalbe okr. K.F. kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. K.F. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 20,00 (dvadeset) eura[1] / 150,69 kuna (stopedeset kuna i šezdesetdevet lipa), u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Mlaom Lošinju od 26. srpnja 2022., broj 72. Pp J-263/2020-29, okr. K.F. je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 54. stavak 3. u vezi sa stavkom 1. točka 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji mu je, izrečena novčana kazna u iznosu 5.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 te novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna.

1.1. Istom presudom, na temelju članka 64. stavak 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga i članka 76.a Prekršajnog zakona, od okr. K.F. se oduzima jedna ručno rađena cigareta joint sa sadržajem mješavine duhana i droge marihuana ukupne količine 0,57 grama.

2. Protiv te presude, okrivljenik je pravodobno putem branitelja odvjetnika u Zajedničkom odvjetničkom uredu A.B.K. i A.A. podnio žalbu te dopunu žalbe koju je podnio osobno, naznačujući da se žali zbog svih žalbenih osnova, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati. Žalba i dopuna žalbe u pogledu iste žalbene osnove bit će razmatrane kao jedna žalba.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. U žalbi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik ističe da je prvostupanjski sud ponovno nakon niza ukazanih nepravilnosti u rješenju Visokog prekršajnog suda od 14. studenog 2019., broj: Jž-877/2019., donio nezakonitu odluku zasnivajući je na iskazu policijskog službenika M.Ž. i na Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj 00120884., a time, očigledno ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 10. Prekršajnog zakona.

5.1. Međutim, neosnovano okrivljenik ističe opisanu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka. Ističe se da je točno da je u ovom prekršajnom postupku Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske presudom od 14. studenog 2019., broj: Jž- 877/2019., ukinuo prvostupanjsku presudu Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju od 15. ožujka 2019., broj: Jž-877/2019 i to iz razloga jer je prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio na dijelu iskaza svjedoka policijskog službenika M.Ž., koji je iskazivao o okolnostima koje mu je rekao okrivljenik, a koji nije bio zakonito upozoren prilikom ispitivanja u Policijskoj postaji Mali Lošinj. Međutim, u ponovljenom postupku prvostupanjski sud je ispitao svjedoka policijskog službenika M.Ž. i to na glavnoj raspravi 26. srpnja 2022. (list 22-23 spisa) te u ponovno ispitanom iskazu svjedoka nije bilo nezakonitosti, jer je svjedok iskazivao o okolnostima koje je neposredno uočavao.

5.2. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.

6. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik prigovara zaključku prvostupanjskog suda kojim u cijelosti prihvaća iskaz policijskog službenika M.Ž. iako je isti manjkav, potpuno nedorečen te proturječan, dok ne uzima u obzir iskreno i okolnosno priznanje L.B., koji svojim iskazom sebe tereti za navedeno prekršajno djelo.

6.1. Međutim, suprotno tvrdnjama okrivljenika u žalbi, i po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud, valjanom ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Naime, svjedok policijski službenik M.Ž. iskazivao je o činjenicama koje je neposredno uočavao u svojstvu službene osobe prilikom obavljanja službene dužnosti te je izričito iskazao „…tijekom obilaska odgojno obrazovnih ustanova…na betonskom zidiću sjedilo je i nalazilo se više mlađih muških osoba i našim prilaskom neposredno sam uočio kako K.F. od sebe baca nepoznati predmet za koji je kasnije pronađen i za kojeg se utvrdilo preliminarnim ispitivanjem da se radi o predmetu sadržaja mješavine duhana i droge marihuana u količini od 0,57 grama tzv. „joint“. Na poseban upit suda iskazujem i odgovorno tvrdim da je tzv. joint od sebe odbacio K.F. kada je ugledao mene i kolegu M.F.…“. Imajući u vidu takav detaljan i precizan opis od strane svjedoka policijskog službenika M.Ž. koji nije imao razloga govoriti neistinu, te činjenicu da je Potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta okrivljenik bez primjedbi vlastoručno potpisao, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je okrivljenik svojim ponašanjem ostvario bitna obilježja prekršaja za koji je i proglašen krivim.

6.2. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika, iskaz svjedoka policijskog službenika M.Ž. nije manjkav, nedorečen i proturječan, jer je po navodu okrivljenika u svom iskazu nejasno iskazivao o činjenici zbog čega je u policijsku postaju predmetnog događaja prvo odveden F.B. te o činjenici da se ne sjeća da li je okrivljenik htio uspostaviti kontakt sa svojom majkom prilikom postupanja, obzirom da se ne radi o odlučnim činjenicama od kojih ovisi odgovornost okrivljenika za djelo prekršaja koji mu se stavlja na teret, dok je o odlučnim činjenicama od kojih ovisi prekršajna odgovornost okrivljenika iskazivao jasno i precizno, a što je i obrazloženo u točki 6.1. obrazloženja ove drugostupanjske odluke. Isto tako, nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenika kojima ističe da je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka M.Ž. unatoč činjenici da je predmetni „joint“ pronađen u širem krugu škole, obzirom da je svjedok M.Ž. u svom iskazao „..Na pitanje braniteljice na kojoj udaljenosti je od K.F. pronađen navedeni joint iskazujem da je isti pronađen u neposrednoj blizini od mjesta gdje je sjedio K.F..“.

6.3. Žalbenim navodima osuđenika kojima ističe da je svjedok policijski službenik M.Ž. prilikom ispitivanja neformalno na upit suca „…da li je moguće nakon priznanja B. da niste vidjeli K.F. da je on bacio“ iskazao „Pa moguće, to je letilo na sve strane“ čime okrivljenik relativizira vjerodostojnost iskaza tog svjedoka, nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, iz zapisnika o glavnoj raspravi od 26. srpnja 2022. (list 21-24 spisa) na kojem je ispitan svjedok policijski službenik M.Ž. proizlazi da su ispitivanju tog svjedoka bili prisutni okrivljenik i branitelj okrivljenika te isti, na izričit upit nisu imali nikakve primjedbe na iskaz svjedoka niti pitanja za svjedoka te su Zapisnik bez ikakvih primjedbi vlastoručno potpisali. Iz navedenih razloga, ovakvi žalbeni navodi okrivljenika ocijenjeni su neuvjerljivima.

6.4. Nisu osnovani niti žalbeni navodi okrivljenika kojima ističe da u predmetu ne prileži dokaz da je u slučaju oduzetog predmeta provedeno vještačenje navedenog uzorka, kako bi se točno utvrdila količina i eventualna nazočnost marihuane, obzirom da sukladno odredbi članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, citirani žalbeni navodi, ne mogu biti s uspjehom isticani u žalbenom postupku.

6.4.1. Naime, odredbom članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona propisano je: „(5) U žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao.“

6.4.2. U ovom prekršajnom predmetu, okr. K.F. je iznosio obranu u kojoj nije dovodio u sumnju da se radi o mješavini jedne ručno rađene cigarete tzv. joint sa sadržajem mješavine duhana i droge marihuana ukupne količine 0,57 grama pa obzirom da se očigledno radi o činjenici koja je postojala u vrijeme prvostupanjskog postupka odnosno za koju je žalitelj znao u vrijeme prvostupanjskog postupka, to se sukladno citiranoj zakonskoj odredbi članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, nove činjenice i novi dokazi mogu u žalbi iznositi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, a o čemu se ovdje nedvojbeno ne radi. Stoga, žalbeni navodi okr. K.F., koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, ne mogu biti s uspjehom isticani u žalbenom postupku.

6.5. Isto tako, niti žalbenim navodima okrivljenika kojima ističe da prvostupanjski sud nije utvrdio točnu količinu duhana i točnu količinu marihuane, nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, obzirom da količina koju je okrivljenik posjedovao, nije bitno obilježje djela prekršaja iz članka 54. stavak 1. točka 1. i stavak 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, pa se i posjedovanjem droge u neznatnoj količini ostvaruju obilježja prekršaja za koje je okrivljenik i proglašen krivim.

7. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

7.1. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Pritom treba naglasiti da je za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim zakonom propisana novčana kazna u iznosu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj. Imajući na umu okolnosti počinjenja prekršaja, s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti te imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eur-a) pa iznos od 20,00 eur-a predstavlja iznos neznatno iznad minimalno mogućeg iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

9. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 11. siječnja 2023.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.