Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 8 Gž-1220/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, izvjestiteljice i članice vijeća, te Mirjane Macure, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika : 1) N. F., OIB: …, …, …, M. i 2) N. S. I., OIB: …, …., …, M., zastupani po punomoćnici M. J., odvjetnici u O. d. V. i s. d.o.o. iz Z., …, protiv tuženika-protutužitelja S. G., R. M., …, …, zastupanog po punomoćnici E. J., odvjetnici iz Z., …, radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika pod 1) i 2) protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-286/2018-78 od 24. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 11. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja – protutuženika pod 1) N. F. i 2) N. S. I. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-286/2018-78 od 24. listopada 2022. u dijelu pod toč. I., II. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

''I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika, koji glasi: „Utvrđuje se da su tužitelji N. F., OIB: …, …, …, M. i N. S. I., OIB: …, …, Fo …, M. stekli pravo vlasništva nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru u ZK ulošku: …, katastarska općina: …, V. kao katastarska čestica …, M., dvorište, kuća, M., površine 367 m2, i to svaki od tužitelja u ½ dijela, te je tuženi S. G., OIB: …, M., …, …, dužan trpjeti upis vlasništva gore navedenih tužitelja, i to u njihovim gore navedenim suvlasničkim udjelima, na predmetnoj nekretnini u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Zadru, uz istovremeno brisanje prava vlasništva tuženog S. G., OIB: …, M., …, …na predmetnoj nekretnini, i to sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

II. Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljaprotutuženika, koji glasi:

„Utvrđuje se da su tužitelji N. F., OIB: …, …, …, M. i N. S. I., OIB: …, …, …, M. stekli valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru u ZK ulošku: …, katastarska općina: …, V. kao katastarska čestica …, M., dvorište, kuća, M., površine 367 m2, i to svaki od tužitelja u ½ dijela, te je tuženi S. G., OIB: …, M., …, …, dužan priznati i trpjeti upis vlasništva gore navedenih tužitelja, i to u njihovim gore navedenim suvlasničkim udjelima, na predmetnoj nekretnini u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Zadru, uz istovremeno brisanje prava vlasništva tuženog S. G., OIB: …, M., …, … na predmetnoj nekretnini, i to sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.”

III. Odbija se se kao neosnovan tužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja, koji glasi:

„Nalaže se tužiteljima da tuženiku predaju u posjed česticu kat. br. … k.o. V. u naravi M. 367 m2 (dvorište 227 m2 i kuća 140 m2), upisana u zk. ul. …, te da tuženiku na ime naknade štete za korištenje nekretnine i na ime stjecanja bez osnove od iznajmljivanja predmetne nekretnine isplate 249.000.00 kn (koji iznos će biti preciziran nakon izrade vještačkog nalaza) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedinačni mjesečni iznos utvrđene najamnine za proteklih tri godine i ostvarenog prihoda bez osnova za proteklih pet godina i to od dospijeća pa do isplate, te da mu nadoknade parnični trošak, sve to u roku 15 dana.”

IV. Svaka stranka snosi svoj trošak.''

2. Protiv uvodno označene presude u dijelu pod toč. I., II. i IV. izreke žalbu su izjavili tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima parničnog postupka. U žalbi ističu da vezano uz pitanje samostalnog (vlasničkog) posjeda sporne nekretnine iz obrazloženja odluke slijedi da je sud zaključio da su tužitelji nesporno bili u posjedu sporne nekretnine od 2007. do 2019., ali da taj posjed nije bio samostalan što zaključuje i stoga jer su tužitelji u trenutku kada im je pravni prednik tuženika predao spornu nekretninu u posjed, navodno znali da tek trebaju sklopiti s pravnim prednikom ugovor o kupoprodaji iste. Međutim, takav zaključak suprotan je utvrđenom činjeničnom stanju i rezultat je pogrešnog tumačenja i primjene propisa koji uređuju pitanje samostalnog (vlasničkog) posjeda stvari. Iz dokaza u spisu vidljivo je da su tužitelji u vremenu od 2007. do 2019. posjedovali spornu nekretninu upravo kao da su njeni vlasnici. Iz materijalnih dokaza vidljivo je da niti pravni prednik tuženika niti tuženik niti bilo tko treći nije imao niti vršio bilo kakvu faktičku vlast nad spornom nekretninom od 2007. do 2019. Ističe se kako je pravni prednik tuženika u postupku istog prvostupanjskog suda u predmetu poslovni broj P-670/12 pravomoćno odbijen sa svojim protutužbenim zahtjevom usmjerenim na to da mu tužitelji predaju spornu nekretninu u posjed. Prema tome, u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati. Naime, iz materijalnih dokaza u spisu vidljivo je da su tužitelji, u trenutku kada im je pravni prednik tuženika predao spornu nekretninu u posjed, dogovorili s pravnim prednikom tuženika kupoprodaju sporne nekretnine. O tome svjedoči Izjava koja je potpisana od strane pravnog prednika tuženika 21. srpnja 2007., a koju sud nije ispitao. Što se tiče zakonitosti posjeda sporne nekretnine prvostupanjski sud da je izveo zaključak koji je činjenično i pravno neutemeljen. Pozivaju se na naprijed navedenu Izjavu iz koje da proizlazi da tužitelji imaju valjanu pravnu osnovu za posjed sporne nekretnine obzirom da je tada između tužitelja i pravnog prednika tuženika postignut dogovor o kupoprodaji sporne nekretnine i obzirom da su se tužitelji i pravni prednik tuženika dogovorili o predmetu kupoprodaje i kupoprodajnoj cijeni. Prvostupanjski sud je u potpunosti propustio ispitati i ocijeniti navedenu Izjavu. Zbog toga je ostalo nejasno je li sud prihvatio ili odbio tvrdnju tužitelja da se zakonitost njihovog prava na posjed sporne nekretnine temelji na konvalidiranom usmenom dogovoru o kupoprodaji sporne nekretnine iz 2007. i na Izjavi od 21. srpnja 2007. Svoje pravo na posjed ne temelje na Ugovoru o kupoprodaji kojeg je pravni prednik tuženika nepoznatog dana tijekom 2009. deponirao u M., nego da svoje pravo na posjed temelje na usmenom ugovoru o kupoprodaji s pravnim prednikom tuženika i Izjavi od 21. srpnja 2007. koji nisu niti raskinuti niti poništeni. Što se tiče presude Općinskog suda u Nagykanizsu broj 6 P-20.872/2019/15 od 20. svibnja 2021. ističe da ista uopće ne potvrđuje iskaz pravnog prednika tuženika i zaključke suda koji su izneseni u prvostupanjskoj odluci i da je prvostupanjska odluka upravo kontradiktorna s onim što je navedeno u tim materijalnim dokazima. U pogledu poštenja posjeda sud je zaključio da tužitelji nisu bili pošteni posjednici sporne nekretnine. Pitanje poštenja posjeda je pitanje kvalitete/kakvoće posjeda stvari. Obzirom da su tužitelji dogovorili s pravnim prednikom tuženika kupoprodaju sporne nekretnine i da je taj dogovor u bitnom dijelu realiziran od obje ugovorne strane i to na način da su platili kupoprodajnu cijenu pravnom predniku, a da je on njima predao nekretninu u posjed Izjave, jasno je da su tužitelji s razlogom smatrali da im pripada pravo na faktičku vlast na nekretnini i da nisu imali nikakav, a svakako ne dovoljan razlog, da posumnjaju da im pravo na faktičku vlast na spornoj nekretnini ne pripada. Prvostupanjski sud navodi da su tužitelji u svakom slučaju postali nepošteni posjednici 13. travnja 2018. kada je na njihovu štetu okončan postupak koji su vodili protiv pravnog prednika tuženika pred istim prvostupanjskim sudom u kojem su tužitelji tražili da pravni prednik tuženika izda tabularnu ispravu pogodnu za uknjižbu prava vlasništva sporne nekretnine. Vezano uz taj razlog za nepoštenje posjeda ukazuje se da je sud iz poziva na predmetni datum očito propustio primijetiti da je 13. travnja 2018. već davno nastupio zakonski rok za redovno dosijedanje sporne nekretnine koji je u odnosu na tužitelje počeo teći 21. srpnja 2007. Datum nastupanja pravomoćnosti navedene odluke od 30. lipnja 2015. ukazuje se kao potpuno irelevantan za pitanje poštenja tužitelja tijekom zakonskog roka dosijedanja. Predlaže se drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, a podredno uvaži žalbu i ukinuti prvostupanjsku presudu u navedenom dijelu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz nalaganje tuženiku da nadoknadi tužiteljima troškove žalbenog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP) koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.) na koju u žalbi ukazuju tužitelji, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

7. Predmet spora u ovoj fazi postupka predstavlja glavni zahtjev na utvrđenje da su tužitelji stekli pravo vlasništva kat. čest. … k.o. V., svaki za ½ dijela i uknjižbu toga prava u zemljišnoj knjizi, dok je predmet eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva utvrđenje da su tužitelji stekli valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva i uknjižba prava vlasništva navedene nekretnine.

8. Prvostupanjski sud je presudom u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke odbio kao neosnovane zahtjeve tužitelja. Tako donesenu odluku sud prvog stupnja obrazlaže time da je sporna nekretnina bila predmet kompleksnog dogovora o sklapanju pravnog posla između tužitelja i prednika tuženika, a predmet kojeg pravnog posla je uključivao više nekretnina i poslovnih udjela koje su obostrano, uz ispunjenje ostalih dogovorenih uvjeta, trebali steći kako tužitelj tako i prednik tuženika. Utvrđuje da nikada nisu ispunjeni uvjeti iz navedenog dogovora, a koji su se trebali ispuniti kako bi tužitelji postali vlasnici predmetne nekretnine. Naime, navedeno da proizlazi iz pravomoćne presude Općinskog suda u Nagykanizsu broj 6 P-20.872/2019/15 od 20. svibnja 2021. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zalaegerszegu poslovni broj 3.Pf. 20.550/2021/4 od 16. studenoga 2021. Zaključuje da tužitelji neosnovano traže utvrđenje da su dosjelošću stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine pri čemu se poziva na odredbu čl. 159., čl. 160. i čl. 18. i čl. 19. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15. - pročišćeni tekst; dalje ZVDSP) smatrajući da nisu dokazali da posjeduju valjani pravni temelj koji bi njihov posjed činio zakonitim, a ovo obzirom da ugovor između prednika tuženika i tužitelja nikada nije zaključen radi neispunjenja dogovorenog uvjeta iz ranije zaključenog kompleksnog poslovnog dogovora stranaka. Također neosnovanim nalazi i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja pozivajući se na odredbu čl. 114. st. 1. ZVDSP jer da utvrđenim nalazi kako tužitelji nemaju valjani pravni osnov za stjecanje sporne nekretnine odnosno kako je dokazano da pravni posao kojim su tužitelji trebali postati vlasnici sporne nekretnine nije realiziran obzirom da je njegova realizacija ovisila o ispunjavanju uvjeta propisanih pod toč. 4. Ugovora o deponiranju.

9. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo temeljem kojeg je pravilno odlučio kada je odbio tužbene zahtjeve tužitelja.

10. Među strankama nije sporno da su tužitelji i prednik tuženika I. G. 25. listopada 2005. sklopili u Mađarskoj sindikalni ugovor prema kojem ugovoru su „tužitelji u zamjenu za svoju imovinu za imovinu prednika tuženika utvrdili način isplate kupoprodajne cijene u toč. IV.3. ugovora“ (l.s. 376), da su tužitelji stupili u posjed prijeporne nekretnine u kolovozu 2007., da je I. G. Izjavom od 21. rujna 2007. izjavio da mu je prvotužitelj „isplatio cjelokupnu dogovorenu cijenu za kupnju čest. zem. … k.o. V. te prema njemu s te osnove nema nikakvih potraživanja“, a potpis na izjavi ovjeren je kod javne bilježnice u Zadru P. M. pod brojem Ov-9596/07 istog dana (l.s. 7).

10.1. Nadalje, nije prijeporno da su ovdje tužitelji protiv prednika tuženika I. G. podnijeli tužbu 31. prosinca 2008. koja je pred Općinskim sudom Zadru zaprimljena pod poslovnim brojem P-3701/2008 (kasnije P-670/12) u kojem je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na I. G. da su kupoprodajom stekli valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva nekretnine oznake kat. čest. … k.o. V. svaki za ½ dijela kao i da se naloži I. G. da tužiteljima izda tabularnu izjavu podobnu za uknjižbu prava vlasništva u zemljišne knjige.

10.2. Tužitelji i I. G. spomenuti sindikalni ugovor su izmijenili i dopunili 29. siječnja 2009. radi uređenja i obračuna obveza u sindikalnom ugovoru, a pravni posao u svezi predmetne nekretnine dio je tog sindikalnog ugovora. Istog dana 29. siječnja 2009. navedene stranke sklopile su i ugovor o odvjetničkom depozitu u kojem su tužitelji i I. G. navedeni kao deponenti, a odvjetnik N. R. kao depozitar (sadržaj ugovora o odvjetničkom depozitu je utvrdio prvostupanjski sud pod toč. 10.22. obrazloženja), pa su utoliko neosnovani žalbeni navodi kako bi prednik tuženika samoinicijativno nepoznatog dana tijekom 2009. deponirao u Mađarskoj navedeni ugovor o kupoprodaji.

10.3 Nije sporno među strankama da su tužitelji pred Općinskim sudom u Nagykanizsa podnijeli tužbu dana protiv imenovanog odvjetnika N. R. i prednika tuženika I. G. radi izdavanja deponiranih isprava, pa tako i da se naloži I. G. da zatraži ispravu položenu temeljem navedenog ugovora o depozitu i to "kupoprodajni ugovor na mađarskom jeziku koji je nastao 29. siječnja 2009. u odnosu na nekretninu u Hrvatskoj, V., ... oznake k.č. br. ...", te ispravu koja je podobna za prijenos prava vlasništva u evidenciji nekretnina po hrvatskom pravu u roku od 15 dana i da je I. G. dužan trpjeti tužbeni zahtjev, a kako to proizlazi iz presude navedenog Općinskog suda kojom je odbijen tužbeni zahtjev 20. svibnja 2021., a koja je postala pravomoćna potvrđivanjem iste odlukom Županijskog suda u Zalaegerszegu od 16. studenoga 2021.

10.4. Nije prijeporno da je 12. studenoga 2009. sklopljen ugovor o kupoprodaji nekretnina između I. G., kao prodavatelja, i ovdje tuženika S. G., kao kupca, a temeljem kojeg ugovora je dopuštena uknjižba prijenosa prava vlasništva na prijepornoj nekretnini na ime tuženika rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-2061/10 od 26. veljače 2010.

10.5. Konačno, među strankama nije sporno da su tužitelji u posjedu kuće bili do 2019. kada ih je iselila zaštitarska služba, a kako to slijedi iz iskaza prvotužitelja.

11. Međutim, i u ovoj fazi postupka ostalo je sporno da li posjed tužitelja u periodu od kolovoza 2007. do 2019. ima kakvoću kakva se traži za stjecanje prava vlasništva redovitom dosjelošću na kojoj činjeničnoj osnovi tužitelji temelje glavni tužbeni zahtjev.

11.1. Predmet spora po glavnom tužbenom zahtjevu ima se razriješiti primjenom odredbe čl. 159. st. 1. ZVDSP kojom je određeno da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, dok je st. 2. tog članka određeno da samostalni posjednik čiji je posjed nepokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

11.2. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na samostalnost posjeda odgovoriti je da nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu budući da okolnost postojanja samostalnog posjeda nije sama za sebe dovoljna već je potrebno da takav samostalni posjed ima određenu kakvoću.

11.3. Sadržaj kakvoće posjeda reguliran je odredbom čl. 18. ZVDSP kojim je u st. 1. određeno da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), a u st. 2. da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet, dok je prema st. 3. posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

11.4. Sve tri pozitivne kvalitete, ako zajedno postoje, kvalificiraju posjednika za redovitu dosjelost.

11.5. Tužitelji svoju tezu da je njihov posjed kroz navedeno vrijeme posjedovanja bio zakonit temelje na Izjavi od 21. srpnja 2007. koja Izjava da potvrđuje da imaju valjani pravni temelj posjedovanja (pravo na posjed) odnosno da su stekli pravnu osnovu za stjecanja prava vlasništva prijeporne nekretnine jer da je u smislu odredbe čl. 294. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05. - dalje ZOO) usmeni ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine konvalidirao budući da je prednik tuženika I. G. predao posjed nekretnine, a tužitelji njemu kao prodavatelju isplatili kupoprodajnu cijenu.

11.6. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u navedenom smislu Izjava od 21. srpnja 2007. ne predstavlja valjani pravni temelj za zakonito posjedovanje prijeporne nekretnine jer za ocjenu zakonitosti posjeda tužitelja u konkretnom slučaju nije bez utjecaja činjenica da su tužitelji parnični postupak pred Općinskim sudom u Zadru kojeg su pokrenuli još 2008. (P-3701/2008) izgubili u odnosu na prednika tuženika I. G. Točno je da je u navedenom parničnom postupku pravomoćno odlučeno o pravnom odnosu između tužitelja i prednika tuženika te da ista presuda o tom odnosu vezuje samo parnične stranke i ne djeluje neposredno prema ovdje tuženiku. Međutim, navedena presuda u ovom postupku predstavlja dokaz o postojanju činjenica i pravnih odnosa čije je postojanje u njoj utvrđeno, a upravo je istom pravomoćno odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenjem da postoji pravni odnos između tužitelja i prednika tuženika tj. kupoprodaja predmetne nekretnine, pa se neosnovanom nalazi tvrdnja žalitelja da imaju valjani pravni temelj posjedovanja (pravo na posjed) u odnosu na tuženika kada s takvim zahtjevom nisu uspjeli niti u odnosu na tuženikovog pravnog prednika I. G.

12. Osim toga, Izjava od 21. srpnja 2007., po ocjeni ovog suda, ne može se cijeniti izolirano od obvezno pravnih odnosa tužitelja i prednika tuženika jer su ti odnosi nastupili ne samo nakon što je Izjava sačinjena, nego i nakon što su tužitelji bili pokrenuli citirani parnični postupak 2008. pred Općinskim sudom u Zadru, a dio tih obveznih odnosa je bila i sporna nekretnina.

12.1. Naime, tužitelji i prednik tuženika sačinili su 2009. ugovor o odvjetničkom depozitu, a temeljem kojeg ugovora je doneseno rješenje Gradskog suda u Szombathlyu o prihvaćanju depozita tako da je položeno 4 komada isprava s utvrđenjima koja proizlaze iz toč. 8. presude Općinskog suda u Nagykanizsi, a jedna od položenih isprava bio je upravo i kupoprodajni ugovor na mađarskom jeziku za predmetnu nekretninu koji se u spisu nalazi na listu spisa 68. Iz istog proizlazi pod toč. 9. ugovora da tužitelji primaju na znanje da je na vlasničkom listu prijeporne nekretnine, koja je u vlasništvu I. G., upisana zabilježba o parničnom postupku koji se na prijedlog tužitelja vodi pred Općinskim sudom u Zadru pod poslovnim brojem Z- 164/09, a pod toč. 10. da prodavatelj opunomoćuje kupce da se na temelju ugovora u zemljišnim knjigama koje se vode kod Općinskog suda u Zadru upišu kao vlasnici nekretnine opisane u toč. 1. tog ugovora i da se ime prodavatelja kao vlasnika briše. Tako sačinjen ugovor vlastoručno je potpisan od prodavatelja I. G. Međutim, tužbom radi izdavanja deponiranog ugovora o kupoprodaji tužitelji su pravomoćno odbijeni, a kako je to naprijed izloženo.

12.2. U odnosu na žalbene navode tužitelja kojima se citira toč. II. presude Općinskog suda u Nagykanizsi od 20. svibnja 2021., a kojim se posebno upire kako tužitelji nisu prihvatili raskid sindikalnog ugovora odgovoriti je da isti ne dovode u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda jer iz citiranih odluka mađarskih sudova slijedi da je deponiranje nastalo radi izvršenja sporazuma od 29. siječnja 2009. odnosno da će se predmet depozita izdati ovdje tužiteljima i I. G. isključivo ako se ispune uvjeti iz toč. 4. ugovora o odvjetničkom depozitu kako je to utvrđeno u toč. 6. obrazloženja presude Općinskog suda u Nagykanizsi, pa kraj činjenice da su tužitelji s takvim zahtjevom odbijeni, to žalbeni navodi tužitelja kako sindikalni ugovor nije raskinut i da tužitelji nikada nisu prihvatili pokušaj pravnog prednika tuženika da se isti raskine, ne utječu, pozitivno, na kvalifikaciju tužitelja kao zakonitih posjednika.

13. Slijedom svega navedenog, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, na strani tužitelja nisu ispunjene pretpostavke za stjecanja prava vlasništva prijeporne nekretnine redovitom dosjelošću budući da je izostala jedna od kvaliteta posjeda – zakonitost koja kvalificira posjednika za redovitu dosjelost tako da se irelevantnim za donošenje ove odluke ocjenjuju žalbeni navodi koji se odnose na istinitost i poštenje posjeda prijeporne nekretnine.

13.1. Navesti je i to da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke niti za stjecanje prava vlasništva prijeporne nekretnine izvanrednom dosjelošću jer od dana kad su tužitelji stupili u posjed kolovoz 2007. do dana podnošenja tužbe 13. veljače 2018. nije proteklo vrijeme od 20 godina potrebno za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću, a u svezi s čime je ukazati na shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. veljače 2019. pod brojem Su-IV-56/19-2 koje glasi: "Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.".

14. U svezi eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva navesti je da je odredbom čl. 114. st. 1. ZVDSP određeno da se vlasništvo može steći, između ostalog, na temelju pravnog posla te da je pravo vlasništva stečeno kada su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom (st. 2.). Prema odredbi čl. 115. st. 1. ZVDSP na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika stjecatelja, a na način određen zakonom. U st. 3. tog čl. određeno je da pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku.

15. Odredba čl. 119. st. 1. ZVDSP određuje da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

16. U konkretnom slučaju tužitelji traže utvrđenje da su u odnosu na tuženika S. G. stekli valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva prijeporne nekretnine što da je isti dužan priznati i trpjeti upis toga prava na njihova imena. Međutim, tužitelji s tuženikom nisu sklopili nikakav pravni posao kojim se stječe pravo vlasništva predmetne nekretnine, a njegov pravni prednik kao raniji vlasnik iste I. G. s kojim su tužitelji bili u pravnim odnosima nije dao valjano očitovanje volje usmjereno na to da njegovo pravo vlasništva prijeporne nekretnine prijeđe na tužitelje, već štoviše isti su izgubili parnični postupak u kojem su tražili utvrđenje da su kupoprodajom stekli valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva prijeporne nekretnine, tako da žalbeni navodi žalitelja nisu s uspjehom doveli u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude niti u pobijanom dijelu u svezi s eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom.

17. Odluku o troškovima postupka, kojom je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak, žalbeni navodi nisu doveli u pitanje, a po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je istu pravilno utemeljio na odredbi čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19.).

18. Slijedom navedenog, kako ovaj sud nije ustanovio da postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. I., II. i IV. izreke primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

19. U preostalom, a nepobijanom dijelu pod toč. III. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Zadar, 11. siječnja 2023.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica, v.r.