REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3651/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. M., OIB … iz Z., koju zastupa punomoćnik K. M., odvjetnik u Z., protiv H. M. d.o.o., OIB: … , Z., kojeg zastupa punomoćnik V. V., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-360/2022-2 od 9. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, broj Pn-907/2019-28 od 25. veljače 2022., u sjednici održanoj 11. siječnja 2023.
r i j e š i o j e:
Prijedlog se odbacuje kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužiteljica podnijela je prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-360/2022-2 od 9. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, broj Pn- 907/2019-28 od 25. veljače 2022., pozivom na odredbu čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog nije dopušten.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda.
5. O prvom naznačenom pitanju “Je li za oslobođenje nakladnika od odgovornosti sukladno odredbi čl. 21. st. 4. toč. 2. Zakona o medijima nužno postojanje pisane ili tonske potvrde autentičnosti izjave ili razgovora namijenjenog objavljivanju?“, s obzirom na utvrđenje nižestupanjhskih sudova da je intervjuirana osoba (B. B.) u cijelosti potvrdila autentičnost svoje izjave, ne ovisi odluka o sporu, niti je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava.
6. Nižestupanjski sudovi su, imajući u vidu i shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj U-III-458/2018 od 23. svibnja 2019., prema kojem se postojanje činjenica može dokazivati, dok istinitost vrijednosnih sudova nije dokaziva, te daljnje shvaćanje da se u slučaju spora radi li se o činjenicama ili vrijednosnom sudu, nužno uzeti u obzir okolnosti svakog slučaja i „opći ton“ izjave, zaključio da sporna izjava, s obzirom na šaljivi ton i način vođenja intervjua pri kojem je B. B. o poznatim osobama odgovarala metodom asocijacija, zaključili da je riječ o vrijednosnom sudu.
6.1. Kako slijedom iznesenog proizlazi da odgovor na drugo pitanje „Smatra li se informacija koja se može objektivno provjeriti činjeničnom tvrdnjom ili vrijednosnim sudom?“ ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja, to ni to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. Odgovor na pitanje „Je li nakladnik prilikom prenošenja vrijednosnog suda određene osobe dužan postupati u dobroj vjeri?“ daje sam zakon, a sudovi su raspravili i utvrdili da je nakladnik postupao u dobroj vjeri. Stoga ni o tom pitanju ne ovisi odluka o sporu.
8. Budući da o naznačenim pitanja ne ovisi odluka o sporu niti su ona važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a riješeno kao u izreci.
9. Obrazloženje sastavljeno sukladno odredbi čl. 387. st. 5. ZPP-a.
Zagreb, 11. siječnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil,v.r.
