REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x 62/2016-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice I. J., …, iz S., …, koju zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u Z. i II-tužiteljice Z. A. G., …, iz S., …, koju zastupa punomoćnica M. Ž., odvjetnica u S., protiv tužene A. A. G., OIB…, iz S., …, radi utvrđenja i brisanja uknjižbe, odlučujući o reviziji I-tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gžx-57/15-2 od 8. srpnja 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P-127/14-124 od 23. prosinca 2014. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-127/14-130 od 27. siječnja 2015., u sjednici održanoj 11. siječnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija I-tužiteljice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je nevaljan i bez pravne osnove upis prava vlasništva nekretnina s imena I. G. i M. G. u korist A. G. pod brojem Z-307/93 Općinskog suda u Opatiji, Z. O. od 12. veljače 1993. u odnosu na nekretnine točno opisane u točka I. izreke, te je određeno brisanje prava vlasništva s imena A. G. iz S. i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe gore spomenutog rješenja, uz istovremeni upis vlasništva na I. G. i M. G. (stavci I. i II. Izreke). Također riješeno je o troškovima postupka (stavak III. izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljica te je odlučeno o troškovima parničnog postupka.
3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnijela I-tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom revizijskom sudu ukinuti presudu suda drugog stupnja i predmet vratiti na ponovno suđenje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana.
6. Ovaj sud razmatrao je ovu reviziju kao reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08-ispr., 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) obzirom da je sud drugog stupnja presudu donio pozivom na ovlaštenje iz čl. 373.a ZPP.
7. Revizijski sud ispitao je pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8.1. Obzirom na navedeno predmet spora je brisanje prava vlasništva nekretnine iz zemljišnih knjiga uz uspostavu prijašnjeg zemljišnog stanja.
8.2. U revizijskom stadiju postupka sporan je zaključak suda drugog stupnja da tužitelji nisu dokazali postojanje nesporazuma koji se odnosio na predmet ugovora o darovanju, te primjenu odredbe čl. 63. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 - dalje: ZOO).
9. Na temelju iskaza prvotnog tužitelja I. G. i jednog od darovatelja, koji je u svom iskazu naveo da nikada nije darovao kuću u I., sud prvog stupnja zaključio je, da je prilikom ugovora o darovanju, vjerojatno, njegova namjera bila tuženoj darovati samo dio zemljišta, a ne cijelu česticu, pa je pozivom na odredbu čl. 63. ZOO zaključio da ugovor među strankama nije nastao jer je došlo do nesporazuma o predmetu obveze, slijedom čega je prihvatio zahtjev.
10.1. Nasuprot toga, sud drugog stupnja zaključio je da je prvostupanjska presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući su razlozi prvostupanjske presude nejasni i proturječni glede utvrđivanja razloga kojima je sud prvog stupnja zaključio da je predmetni ugovor o darovanju ništav, odnosno da isti nije nastao, s obrazloženjem da je bio u pitanju nesporazum oko predmeta darovanja, kao i zaključak suda prvog stupnja da je bilo upitno je li kod tuženice bilo prijevarne namjere jer je, izvjesno, izazivala zabludu kod darodavca kao druge ugovorne strane o predmetu darovanja.
10.2. Nakon toga, sud drugog stupnja pozivom na odredbu čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP analizirao je svu procesnu građu koja se nalazi u spisu, prvenstveno isprave te iskaze stranaka.
10.3. Uvidom u sadržaj predmetnog ugovora o darovanju i povijesne zk. izvatke sud drugog stupnja zaključio je da se u vrijeme sklapanja ugovora 1989. radilo o zk. česticama uknjiženim kao društveno vlasništvo s pravom korištenja upisanim na darodavatelje. Također je utvrdio da iz povijesnih zk. uložaka proizlazi da su zaprimljena i provedena upravna rješenja Općine O. temeljem kojih su brisani dotadašnji upisi društvenog vlasništva i prava korištenja uz istodoban upis prava vlasništva na darovatelje.
10.4. Iz cjelovitog teksta predmetnog darovnog ugovora, sud drugog stupnja zaključio je da su darodavci u cijelosti raspolagali svojim tadašnjim pravom korištenja društvenog vlasništva na građevinskom zemljištu, na način da su ga darovali sukladno odredbi čl. 31. tadašnjeg Zakona o građevinskom zemljištu, tuženoj kao svojoj kćerki, a tim i već tada izgrađenu zgradu sagrađenu na jednoj od čestica kojom su raspolagali. Također iz čl. 4. predmetnog Ugovora sud je zaključio da je ugovoreno da u posjed darovanih nekretnina daroprimac ulazi potpisom ugovora te je od tada dužan snositi sve poreze i druge troškove odnosno obveze na ime korištenja tih nekretnina. Nadalje, zaključak je suda drugog stupnja, kada bi bilo izvršeno djelomično darovanje, kao što je to tumačio prvostupanjski sud, onda bi istim ugovorom bilo određeno da daroprimac ulazi u suposjed darovnih nekretnina, te da je dužan snositi dio poreznih i drugih troškova.
10.5. Osim toga, sud drugog stupnja analizirao je iskaz I. G. koji je prvo tvrdio da nije potpisao ugovor, nakon toga da ga nije ovjerio, a tijekom postupka grafološkim vještačenjem utvrđeno je da ga je potpisao, kao i M. G..
10.6. Konačno, sud drugog stupnja ne prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da darodavcima nije bilo poznato načelo jedinstva nekretnine odnosno da darovanjem zemljišta čestice faktično daruju i zgradu sagrađenu na istoj čestici a koja u zemljišnim knjigama nije upisana.
11. Na temelju navedenog, sud drugog stupnja zaključio je kako tužiteljice nisu dokazale postojanje činjeničnog supstrata koji bi opravdavao zaključak da je između stranaka došlo do nesporazuma, u smislu odredbe čl. 63. ZOO.
11.1 Iz tog razloga sud drugog stupnja je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev.
11.2 Suprotno navodima iz revizije, u postupku pred sudom drugog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 352. st. 2. toč. 11. ZPP. Sud drugog stupnja dao je jasne, neproturječne i uvjerljive razloge zbog kojih je presuda suda prvog stupnja opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, te kako je utvrdio relevantne činjenice pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP.
11.3. U tom smislu, sud drugog stupnja pravilno je primijenio odredbu čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP jer je u okviru primjena pravila o dokazivanju (čl. 7., čl. 219. i čl. 221.a ZPP) pravilno zaključio da tužitelji nisu dokazali osnovanost tužbenog zahtjeva jer iz provedenih dokaza ne proizlazi zaključak da prilikom sklapanja ugovora došlo do nesporazuma o predmetu ugovora o darovanju.
12. Jednako tako, pravilno je sud drugog stupnja primijenio odredbu čl. 63. ZOO pri čemu valja navesti da je nesporazum takav nesvjesni nesklad u očitovanju volja obiju stranaka pri kojemu je svaka strana u zabludi glede očitovanja volje druge strane, čega u ovom predmetu nije bilo, odnosno nije dokazano da je bilo.
13. Slijedom navedenog valjalo je pozivom na odredbu čl. 393. ZPP presuditi kao u izreci.
Zagreb, 11. siječnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
