Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: 98 P-1213/2018-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužitelja J. L., OIB: . . . , iz Ž., zastupanog po odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu G. & Š. u V., protiv tužene B a n k e d.d., OIB: . . . , Zagreb, Radnička cesta 50, zastupane po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu L. i partneri d.o.o., Z., radi utvrđenja i isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 30. studenoga 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja M. G., odvjetnika u V., i punomoćnika tužene u zamjeni Ž. E., odvjetnika u O., po objavi 11. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 4. Ugovora o kreditu broj 9011052496 u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji Ugovor je zaključen između tužitelja J. L., OIB: .., iz Ž., kao korisnika kredita u visini novčanog iznosa od 225.500,00 CHF u protuvrijednosti u kn po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja i tužene Banke d.d., OIB: ..., Z., te stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 7. Ugovora o kreditu broj 9011052496 od 1. ožujka 2006. kojim se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za valutu ugovora (CHF), odnosno primjena valutne klauzule (otplate mjesečnih anuiteta vezanu uz tečaj CHF na dan plaćanja anuiteta) tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu broj 9011052496.

III. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 10. Ugovora o kreditu broj 9011052496 od 1. ožujka 2006. kojim se regulira prijevremena otplata kredita.

IV. Nalaže se tuženoj Banci d.d., OIB: . . . , Z., isplatiti tužitelju J. L., OIB: . . . , iz Ž., s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, iznos od 8.741,10 EUR[1] (slovima: osam tisuća sedamsto četrdeset jedan euro deset centi) / 65.859,81 kn (slovima: šezdeset pet tisuća osamsto pedeset devet kuna osamdeset jedna lipa) sa zakonskim zateznim kamatama kako slijedi:

- 649,99 kn / 86,27 EUR počevši od 31.08.2007. do isplate,

- 636,79 kn / 84,52 EUR počevši od 30.09.2007. do isplate,

- 634,09 kn / 84,16 EUR počevši od 31.10.2007. do isplate,

- 640,96 kn / 85,07 EUR počevši od 30.11.2007. do isplate,

- 634,40 kn / 84,20 EUR počevši od 31.12.2007. do isplate,

- 681,90 kn / 90,50 EUR počevši od 31.01.2008. do isplate,

- 1.202,18 kn / 159,56 EUR počevši od 29.02.2008. do isplate,

- 1.219,30 kn / 161,83 EUR počevši od 31.03.2008. do isplate,

- 1.181,61 kn / 156,83 EUR počevši od 30.04.2008. do isplate,

- 1.170,52 kn / 155,35 EUR počevši od 31.05.2008. do isplate,

- 1.177,93 kn / 156,34 EUR počevši od 30.06.2008. do isplate,

- 1.152,40 kn / 152,95 EUR počevši od 31.07.2008. do isplate,

- 1.149,96 kn / 152,63 EUR počevši od 31.08.2008. do isplate,

- 1.159,06 kn / 153,83 EUR počevši od 30.09.2008. do isplate,

- 1.262,22 kn / 167,53 EUR počevši od 31.10.2008. do isplate,

- 1.186,16 kn / 157,43 EUR počevši od 30.11.2008. do isplate,

- 1.258,65 kn / 167,05 EUR počevši od 31.12.2008. do isplate,

- 1.306,38 kn / 173,39 EUR počevši od 31.01.2009. do isplate,

- 1.307,17 kn / 173,49 EUR počevši od 28.02.2009. do isplate,

- 1.286,18 kn / 170,71 EUR počevši od 31.03.2009. do isplate,

- 1.284,27 kn / 170,45 EUR počevši od 30.04.2009. do isplate,

- 1.258,42 kn / 167,02 EUR počevši od 31.05.2009. do isplate,

- 1.235,78 kn / 164,02 EUR počevši od 30.06.2009. do isplate,

- 1.235,31 kn / 163,95 EUR počevši od 31.07.2009. do isplate,

- 1.241,08 kn / 164,72 EUR počevši od 31.08.2009. do isplate,

- 1.235,27 kn / 163,95 EUR počevši od 30.09.2009. do isplate,

- 1.220,76 kn / 162,02 EUR počevši od 31.10.2009. do isplate,

- 1.234,32 kn / 163,82 EUR počevši od 30.11.2009. do isplate,

- 1.242,78 kn / 164,95 EUR počevši od 31.12.2009. do isplate,

- 1.220,84 kn / 162,03 EUR počevši od 31.01.2010. do isplate,

- 1.210,57 kn / 160,67 EUR počevši od 28.02.2010. do isplate,

- 1.232,04 kn / 163,52 EUR počevši od 31.03.2010. do isplate,

- 1.221,19 kn / 162,08 EUR počevši od 30.04.2010. do isplate,

- 1.228,02 kn / 162,99 EUR počevši od 31.05.2010. do isplate,

- 1.301,75 kn / 172,77 EUR počevši od 30.06.2010. do isplate,

- 1.279,34 kn / 169,80 EUR počevši od 31.07.2010. do isplate,

- 1.318,87 kn / 175,04 EUR počevši od 31.08.2010. do isplate,

- 1.298,59 kn / 172,35 EUR počevši od 30.09.2010. do isplate,

- 1.262,33 kn / 167,54 EUR počevši od 31.10.2010. do isplate,

- 1.062,80 kn / 141,06 EUR počevši od 30.11.2010. do isplate,

- 1.116,47 kn / 148,18 EUR počevši od 31.12.2010. do isplate,

- 1.070,87 kn / 142,13 EUR počevši od 31.01.2011. do isplate,

- 1.080,22 kn / 143,37 EUR počevši od 28.02.2011. do isplate,

- 1.055,48 kn / 140,09 EUR počevši od 31.03.2011. do isplate,

- 1.053,13 kn / 139,77 EUR počevši od 30.04.2011. do isplate,

- 936,33 kn / 124,27 EUR počevši od 31.05.2011. do isplate,

- 935,72 kn / 124,19 EUR počevši od 30.06.2011. do isplate,

- 251,01 kn / 33,31 EUR počevši od 15.07.2011. do isplate,

- 315,54 kn / 41,88 EUR počevši od 31.07.2011. do isplate,

- 486,87 kn / 64,62 EUR počevši od 31.08.2011. do isplate,

- 469,66 kn / 62,33 EUR počevši od 30.09.2011. do isplate,

- 465,43 kn / 61,77 EUR počevši od 31.10.2011. do isplate,

- 461,71 kn / 61,28 EUR počevši od 30.11.2011. do isplate,

- 465,63 kn / 61,80 EUR počevši od 31.12.2011. do isplate,

- 469,79 kn / 62,35 EUR počevši od 31.01.2012. do isplate,

- 467,73 kn / 62,08 EUR počevši od 29.02.2012. do isplate,

- 460,73 kn / 61,15 EUR počevši od 31.03.2012. do isplate,

- 460,32 kn / 61,09 EUR počevši od 30.04.2012. do isplate,

- 459,80 kn / 61,03 EUR počevši od 31.05.2012. do isplate,

- 453,93 kn / 60,25 EUR počevši od 30.06.2012. do isplate,

- 426,54 kn / 56,61 EUR počevši od 31.07.2012. do isplate,

- 422,34 kn / 56,05 EUR počevši od 31.08.2012. do isplate,

- 419,22 kn / 55,64 EUR počevši od 30.09.2012. do isplate,

- 417,52 kn / 55,41 EUR počevši od 31.10.2012. do isplate,

- 417,41 kn / 55,40 EUR počevši od 30.11.2012. do isplate,

- 413,96 kn / 54,94 EUR počevši od 31.12.2012. do isplate,

- 401,94 kn / 53,35 EUR počevši od 31.01.2013. do isplate,

- 407,33 kn / 54,06 EUR počevši od 28.02.2013. do isplate,

- 405,07 kn / 53,76 EUR počevši od 31.03.2013. do isplate,

- 399,10 kn / 52,97 EUR počevši od 30.04.2013. do isplate,

- 387,69 kn / 51,46 EUR počevši od 31.05.2013. do isplate,

- 384,83 kn / 51,08 EUR počevši od 30.06.2013. do isplate,

- 384,05 kn / 50,97 EUR počevši od 31.07.2013. do isplate,

- 384,84 kn / 51,08 EUR počevši od 31.08.2013. do isplate,

- 387,27 kn / 51,40 EUR počevši od 30.09.2013. do isplate,

- 381,90 kn / 50,69 EUR počevši od 31.10.2013. do isplate,

- 380,66 kn / 50,52 EUR počevši od 30.11.2013. do isplate,

- 379,59 kn / 50,38 EUR počevši od 31.12.2013. do isplate,

sve po kamatnoj stopi u visini od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženoj Banci d.d., OIB: . . . , Z., isplatiti tužitelju J. L., OIB: ..., iz Ž.,

s naslova povrata preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, iznos od 43.331,05 EUR (slovima: četrdeset tri tisuće tristo trideset jedan euro pet centi) / 326.477,83 kn (slovima: tristo dvadeset šest tisuća četiristo sedamdeset sedam kuna osamdeset tri lipe), sa zakonskim zateznim kamatama na iznose od:

-

20,88 kn / 2,77 EUR počevši od 28.02.2009. do isplate,

-

115,36 kn / 15,31 EUR počevši od 31.01.2010. do isplate,

-

85,22 kn / 11,31 EUR počevši od 28.02.2010. do isplate,

-

264,05 kn / 35,05 EUR počevši od 31.03.2010. do isplate,

-

231,10 kn / 30,67 EUR počevši od 30.04.2010. do isplate,

-

315,67 kn / 41,90 EUR počevši od 31.05.2010. do isplate,

-

848,32 kn / 112,59 EUR počevši od 30.06.2010. do isplate,

-

741,19 kn / 98,37 EUR počevši od 31.07.2010. do isplate,

- 1.051,17 kn / 139,51 EUR počevši od 31.08.2010. do isplate,

-

959,07 kn / 127,29 EUR počevši od 30.09.2010. do isplate,

-

757,34 kn / 100,52 EUR počevši od 31.10.2010. do isplate,

- 1.266,38 kn / 168,08 EUR počevši od 30.11.2010. do isplate,

- 1.777,40 kn / 235,90 EUR počevši od 31.12.2010. do isplate,

- 1.433,78 kn / 190,30 EUR počevši od 31.01.2011. do isplate,

- 1.565,67 kn / 207,80 EUR počevši od 28.02.2011. do isplate,

- 1.400,65 kn / 185,90 EUR počevši od 31.03.2011. do isplate,

- 1.431,53 kn / 190,00 EUR počevši od 30.04.2011. do isplate,

- 2.192,29 kn / 290,97 EUR počevši od 31.05.2011. do isplate,

- 2.243,16 kn / 297,72 EUR počevši od 30.06.2011. do isplate,

- 150.592,94 kn / 19.987,12 EUR počevši od 15.07.2011. do isplate,

- 1.092,80 kn / 145,04 EUR počevši od 31.07.2011. do isplate,

- 1.195,78 kn / 158,71 EUR počevši od 31.08.2011. do isplate,

- 1.052,21 kn / 139,65 EUR počevši od 30.09.2011. do isplate,

- 1.036,38 kn / 137,55 EUR počevši od 31.10.2011. do isplate,

- 1.025,80 kn / 136,15 EUR počevši od 30.11.2011. do isplate,

- 1.092,55 kn / 145,01 EUR počevši od 31.12.2011. do isplate,

- 1.162,71 kn / 154,32 EUR počevši od 31.01.2012. do isplate,

- 1.170,37 kn / 155,33 EUR počevši od 29.02.2012. do isplate,

- 1.127,54 kn / 149,65 EUR počevši od 31.03.2012. do isplate,

- 1.152,61 kn / 152,98 EUR počevši od 30.04.2012. do isplate,

- 1.176,42 kn / 156,14 EUR počevši od 31.05.2012. do isplate,

- 1.145,33 kn / 152,01 EUR počevši od 30.06.2012. do isplate,

- 1.170,25 kn / 155,32 EUR počevši od 31.07.2012. do isplate,

- 1.153,68 kn / 153,12 EUR počevši od 31.08.2012. do isplate,

- 1.149,42 kn / 152,55 EUR počevši od 30.09.2012. do isplate,

- 1.161,47 kn / 154,15 EUR počevši od 31.10.2012. do isplate,

- 1.192,31 kn / 158,25 EUR počevši od 30.11.2012. do isplate,

- 1.185,03 kn / 157,28 EUR počevši od 31.12.2012. do isplate,

- 1.077,71 kn / 143,04 EUR počevši od 31.01.2013. do isplate,

- 1.173,98 kn / 155,81 EUR počevši od 28.02.2013. do isplate,

- 1.181,15 kn / 156,77 EUR počevši od 31.03.2013. do isplate,

- 1.144,37 kn / 151,88 EUR počevši od 30.04.2013. do isplate,

- 1.041,95 kn / 138,29 EUR počevši od 31.05.2013. do isplate,

- 1.041,77 kn / 138,27 EUR počevši od 30.06.2013. do isplate,

- 1.067,12 kn / 141,63 EUR počevši od 31.07.2013. do isplate,

- 1.112,35 kn / 147,63 EUR počevši od 31.08.2013. do isplate,

- 1.180,19 kn / 156,64 EUR počevši od 30.09.2013. do isplate,

- 1.149,40 kn / 152,55 EUR počevši od 31.10.2013. do isplate,

- 1.171,49 kn / 155,48 EUR počevši od 30.11.2013. do isplate,

- 1.196,38 kn / 158,79 EUR počevši od 31.12.2013. do isplate,

- 1.288,94 kn / 171,07 EUR počevši od 31.01.2014. do isplate,

- 1.318,69 kn / 175,02 EUR počevši od 28.02.2014. do isplate,

- 1.309,67 kn / 173,82 EUR počevši od 31.03.2014. do isplate,

- 1.274,80 kn / 169,20 EUR počevši od 30.04.2014. do isplate,

- 1.260,57 kn / 167,31 EUR počevši od 31.05.2014. do isplate,

- 1.264,35 kn / 167,81 EUR počevši od 30.06.2014. do isplate,

- 1.309,44 kn / 173,79 EUR počevši od 31.07.2014. do isplate,

- 1.342,21 kn / 178,14 EUR počevši od 31.08.2014. do isplate,

- 1.334,79 kn / 177,16 EUR počevši od 30.09.2014. do isplate,

- 1.366,12 kn / 181,32 EUR počevši od 31.10.2014. do isplate,

- 1.388,06 kn / 184,23 EUR počevši od 30.11.2014. do isplate,

- 1.376,39 kn / 182,68 EUR počevši od 31.12.2014. do isplate,

- 2.159,50 kn / 286,61 EUR počevši od 31.01.2015. do isplate,

- 1.391,98 kn / 184,75 EUR počevši od 28.02.2015. do isplate,

- 1.391,98 kn / 184,75 EUR počevši od 31.03.2015. do isplate,

- 1.391,98 kn / 184,75 EUR počevši od 30.04.2015. do isplate,

- 101.034,67 kn / 13.409,61 EUR počevši od 05.05.2015. do isplate, sve po kamatnoj stopi do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

VI. Nalaže se tuženoj Banci d.d., OIB: . . . , Z., naknaditi tužitelju J. L., OIB: . . . , iz Ž., prouzročeni trošak u iznosu 10.238,90 EUR (slovima: deset tisuća dvjesto trideset osam eura devedeset centi) / 77.145,00 (slovima: sedamdeset sedam tisuća stotinu četrdeset pet kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 20. prosinca 2018. navodi da je kao korisnik kredita, zaključio 1. ožujka 2006. sa tuženom kao kreditorom Ugovor o kreditu broj 9011052496 (uz valutnu klauzulu u CHF) kojim mu je stavljen na raspolaganje iznos od 225.500,00 CHF koji će se isplatiti u protuvrijednosti u kn po srednjem deviznom tečaju tužene poslovne banke kao kreditora na dan korištenja kredita, na rok otplate od 15 godina odnosno 180 mjeseci. Predmetnim Ugovorom (članak 4., članak 6.) ugovorena je kamatna stopa koja je promjenjiva, a utvrđuje se jednostrano, Odlukom o kamatnim stopama kreditora ili drugog akta banke, bez ikakvih navođenja daljnjih odrednica ili bližih pojašnjenja o načinu promjene kamatne stope. Tijekom razdoblja otplate kredita tužena je značajno povećavala predmetnu ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bez da je omogućila tužitelju da pregovara o visini iste, a niti su tužitelju razjašnjeni objektivni parametri uslijed promjene kojih bi eventualno, došlo do opravdane promjene – povećanja kamatne stope, već je tužitelju slana samo jednostrana obavijest tužene da je došlo do povišenja kamatne stope i koliko mu zbog toga iznosi nova – veća visina anuiteta otplate kredita. Stoga tužitelj smatra da je odrednica o promjenjivoj kamatnoj stopi i način promjene iste sadržana u Ugovoru o kreditu neodređena, odnosno neodrediva te kao takova ništetna i nema pravni učinak na obvezno – pravni odnos stranaka. Nadalje navodi da je 16. srpnja 2014. Visoki trgovački sud RH u Z. donio presudu broj Pž-7129/13 u kolektivnom postupku koji je Savez udruga za zaštitu potrošača Potrošač kao ovlašteni tužitelj, vodio protiv osam banaka (predmetnu presudu je presudom Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrdio Vrhovni sud RH, te Ustavni sud RH Odlukom U-III-2521/15.), a kojom je pravomoćno presuđena presuda Trgovačkog suda u Z. P-1401/12 od 4. travnja 2013. u dijelu točke ... izreke, kojim se utvrđuje da su u razdoblju od 10. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. a koje povrede traju i dalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo a koja je ništetna ..." te u "dijelu točke izreke kojom se u potrošačkim ugovorima o kreditima ... nalaže prekinuti sa korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu sa njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i kojima im se zabranjuje takvo ili slično ponašanje ubuduće..." Temeljem članka 138a. Zakona o zaštiti potrošača, te članka 502. Zakona o parničnom postupku, pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje I. stupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Svako povišenje kamatne stope na temelju ništetne odredbe imalo je za posljedicu stjecanje bez pravne osnove na strani tužene, po pravnoj osnovi koja je naknadno utvrđena ništetnom, protivno članku 1111. i dr. ZOO-a/05., i članku 26. i niza drugih odrednica ZOO-a/05. Stoga tužitelj potražuje od tužene povrat svih preplaćenih iznosa koje je preplatio temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

1.1. Predmetnim Ugovorom o kreditu broj 9011052496 (članak 7.) otplata kredita ugovorena je u jednakim mjesečnim anuitetima prema otplatnom planu, uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća. Dospijeće anuiteta ugovoreno je u pravilu svakog zadnjeg dana u mjesecu. Člankom 7. predmetnog ugovora određeno je da ukoliko korisnik kredita zakasni s uplatom mjesečnog anuiteta Kreditor će obračunati zakonsku zateznu kamatu. Tijekom trajanja otplate po predmetnom kreditu tečaj CHF rastao je u odnosu na HRK, što je imalo za posljedicu povećanje anuiteta nominalno iskazano u HRK, slijedom čega tužitelj smatra da je navedena odredba o valutnoj klauzuli ugovorena u predmetnom ugovoru o kreditu nepoštena, neodrediva, izaziva neravnotežu prava i obveza na štetu potrošača, te kao takva ništetna i nema pravni učinak na obvezno pravni odnos ugovornih stranaka. Oodredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredba o tzv. "valutnoj klauzuli" su ništetne budući je takav način ugovaranja istih suprotan pozitivnoj praksi domaćih sudova i suda Europske unije. Tako je presudom RH VTS broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno presuđeno da su tužene poslovne banke (među kojima i A. b. d.d. Z.) u razdoblju 1. listopada 2004. - 31. prosinca 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica (CHF-švicarski franak), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su tuženici (i tužena A. b. d.d.) postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/139. i to člancima

81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Istom presudom pravomoćno je utvrđena i presuđena ništetnost promjenjive kamatne stope iz razloga što tužene poslovne banke (među kojima i tužena A. b. d.d.) prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditima kao trgovci s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nisu pojedinačno pregovarali niti ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa su time tužene poslovne banke (i A. b. d.d.) u razdoblju od 10. rujna 2003. postupali suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 i to člancima 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (točka 1. - 8. Izreke). Istom pravomoćnom presudom naloženo je da poslovne banke (i A. b.) prekinu s nepoštenim postupanjem. Presudom suda EU C-186/16 je pravomoćno presuđeno da ugovorena odredba o valutnoj klauzuli nije poštena ukoliko vjerovnik – kreditor potrošaču nije dao informacije koje su potrebne za donošenje valjane odluke o ugovaranju valutne klauzule, zbog čega je kasnije nastala neravnoteža prava i obveza na štetu potrošača.

1.2. Nadalje, člankom 8. Ugovora o kreditu (Prijevremena otplata kredita) ugovoreno je da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu, djelomičnu ili konačnu otplatu kredita, te da mu se u tom slučaju zaračunava naknada prema Tarifi Banke. Takva odredba Ugovora je suprotna odredbi članka 1024. stavka 4. ZOO/05 kojom je propisano da u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od vraćanja kredita do dana kada ga je po ugovoru trebao vratiti, dakle radi se o kongentnoj zakonskoj odredbi, a svaka ugovorna odredba u smislu članka 322. stavka 1. ZOO/05 suprotna prisilnim propisima je ništetna, budući je suprotna članku 1024. stavku 4. ZOO/05 i članku 6. ZOO/05 odnosno načelu zabrane zlouporabe prava. Navodi da je predmet spora potrošački kredit plasiran tužitelju koji ima primanja u domaćoj valuti, odnosno koristi kredit čiji je povrat pak valutnom klauzulom indeksiran, vezan uz kretanje CHF-a na svjetskim monetarnim tržištima. Dakle, nije se radilo o kreditiranju stranom valutom - CHF, već je sporni kredit indeksiran u švicarskom franku, dok je sam kredit isplaćen u kunama. Postupanje tužene protivno je prisilnim propisima, a podredno i moralu društva o čemu se očitovao i Ustavni sud u rješenjima; broj: U-III-2521/2015 od 13. prosinca 2016. i U-I-3685/2015. od 4. travnja 2017. Nadalje navodi da sud ima obvezu tumačenja nacionalnog prava u skladu s pravom EU tj. interpretativna obveza sudova država članica ima svoju osnovu u članku 4. stavku 3. Ugovora o Europskoj Unije (UEU): tj. načelu lojalne suradnje. Sud ima obvezu tumačiti nacionalno pravo sukladno cilju Direktive 93/13 o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima od 5. travnja 1993. (Sl. list EZ 1993. L95/29), a koja Direktiva je implementirana u domaćem pravu kroz Zakon o zaštiti potrošača. U protivnom sud krši obvezu iz članka 288. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) kojom je propisano da je Direktiva obvezujuća za svaku državu članicu u pogledu rezultata (cilja) koji je njime potrebno postići. Slijedom svega iznijetog tužitelj predlaže sudu nakon provođenja predloženih dokaza, donijeti presudu:

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 4., članka 6. i članka 7. Ugovora o kreditu broj 9011052496 u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji Ugovor je zaključen između tužitelja kao korisnika kredita u visini novčanoga iznosa od 225.500,00 CHF u protuvrijednosti u kn po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja i tužene, te stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 7. Ugovora o kreditu broj 9011052496 od 1. ožujka 2006. kojim se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za valutu ugovora (CHF), odnosno primjena valutne klauzule (otplate mjesečnih anuiteta vezanu uz tečaj CHF na dan plaćanja anuiteta) tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu broj 9011052496.

III. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 8. Ugovora o kreditu kojim se regulira prijevremena otplata kredita.

IV. Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju, s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, iznos od 41.229,19kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

V. Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju, s naslova povrata preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, iznos od 349.213.70 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i naknaditi tužitelju parnični trošak, sve u roku od 15 dana.

Podneskom od 4. listopada 2022. tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev, a kako to proizlazi iz točke I., II., III., IV., V. i VI. izreke ove presude.

2. U odgovoru na tužbu tužena prvenstveno ukazuje na neurednost tužbe i tužbenog zahtjeva, obzirom da se u historijatu tužbe cijelo vrijeme spominje A. b. d.d., a u odnosu na istu je postavljen i sam tužbeni zahtjev, pa predlaže tužbu odbaciti kao nepodobnu uza postupanje. Nadalje, ističe kako je tužitelj tužbu pogrešno koncipirao na način kao da je predmetni ugovor i dalje na snazi, iako je isti zatvoren 19. svibnja 2015. Interes za podizanje tužbe iz odredbe članka 131. ZZP 09 postoji samo ako i dok postoji povreda koju je potrebno otkloniti odnosno potrebno je utvrditi da u trenutku donošenja odluke suda postoji povreda kolektivnih interesa potrošača koju je potrebno otkloniti. Naime, izrekom točke IV. presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13, tuženiku se: "... nalaže prekinuti s korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i kojima im se zabranjuje takvo ili slično postupanje ubuduće". Pozivanje tužitelja na utvrđenja iz navedene presude promašeno je budući se predmetna presuda ne odnosi niti se može odnositi na predmetni ugovor koji je istekao. Kako povrede, u trenutku podizanja tužbe (više) nema, odluka suda ne može biti usmjerena u cilju utvrđenja i otklanjanja povrede koje nema te se tužba ukazuje u cijelosti promašenom. Nadalje, u životnoj i gospodarskoj realnosti Republike Hrvatske u kojoj je, prema podacima Hrvatske narodne banke 80% ukupnih depozita (štednje) građana u stranoj valuti, a udio deviznih ili indeksiranih plasmana u ukupnim plasmanima banaka je 71%, tužbeni zahtjev kojoj se utvrđuje ništetnim u cijelosti ugovor o kreditu s valutnom klauzulom, zapravo negira valutnu klauzulu, kao i opisanu gospodarsku realnost. Zakon o obveznim odnosima u člancima 22. i 26. izričito dopušta valutnu klauzulu kao i promjenjivu kamatnu stopu, a sadržaj ugovora te postupanje tužene u cijelosti su usuglašeni sa lex specialis – zakonima koji direktno i jasno reguliraju predmetni poslovno-pravni odnos banke i korisnika. U ugovoru o kreditu, ne navodi se da se kredit otplaćuje u kunama niti je anuitet izražen u kunama, već u ugovoru stoji da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora. Otplatna tablica uvezana je uz ugovor i čini njegov sastavni dio; u otplatnoj tablici sadržani su anuiteti izraženi isključivo u CHF. Ugovaranjem valutne klauzule ugovorne strane nisu u nejednakom položaju budući valutna klauzula djeluje isto prema svim sudionicima. Smisao zakonske odredbe članka 22. ZOO je da kroz cijelo vrijeme svog postojanja novčana tražbina bude zaštićena valutnom klauzulom, koja prestaje djelovati tek kada dužnik ispuni svoju obvezu, odnosno, s obzirom na ugovoreni način plaćanja uz primjenu zakonom predviđene i dopuštene valutne klauzule, primjenjuje se načelo monetarnog nominalizma propisanog odredbom članka 21. ZOO. Tužena ukazuje kako je predmetni Ugovor o kreditu solemniziran od strane javnog bilježnika, te ima snagu javnobilježničkog akta. Obzirom na činjenicu da su sklapanje Ugovora o kreditu i solemnizacija istoga, odraz stvarne volje ugovornih strana, te da u konkretnome slučaju nije riječ u ugovoru samo o smislu Zakona o obveznim odnosima, nego je riječ o javnobilježničkom aktu, zahtjev za utvrđenje ništetnosti bilo koje odredbe ovoga ugovora je neosnovan. Tužitelj je poslovno sposobna osoba te prilikom razmatranja ponuđenog ugovora nije izdvojio niti jedno pitanje kao "sporno" ili tražio bilo kakva razjašnjenja svojih ugovornih obveza i/ili ugovorne pozicije, unatoč višestrukoj provjeri od strane službenika banke pa konačno i javnog bilježnika. Štoviše, tužitelj se svjesno odlučio za predmetni ugovor sa svim njegovim uvjetima i odredbama budući je sam ocijenio kako mu, sukladno njegovim potrebama i mogućnostima, upravo najviše odgovara. Iz takvog ponašanja tužitelja može se zaključiti da su mu bile jasne ugovorne odredbe te prava i obveze, a što u konačnici nedvojbeno proizlazi iz samih odredbi potpisanog i solemniziranog ugovora. Iluzorno je očekivati da banka pregovara o pojedinačnim odredbama ugovora o kreditu sa svakim potrošačem. To, obzirom na specifičnost usluge jednostavno nije moguće, kako zbog posebne regulative u poslovanju banaka, tako i zbog činjenice da bi postupak odobravanja kredita trajao mjesecima, a bančina bi usluga time u tolikoj mjeri poskupjela da bi većini potrošača bila nedostupna. Iz tog razloga banke nude veći broj istorodnih usluga i proizvoda od kojih se svaki nudi pod različitim uvjetima, kako bi potrošač mogao odabrati upravo onaj koji najviše odgovara njegovim predviđenim potrebama i realnim mogućnostima. Osim toga potrošač/korisnik kredita je poslovno sposobna osoba koja je, od tužene prije zaključenja ugovora dobila sva potrebna pojašnjenja i informacije, a taj isti ugovor u pogledu međusobnih prava i obveza ugovornih stranka mu je ponovno pojašnjen od strane javnog bilježnika prilikom solemnizacije. Tužena nadalje ističe kako tužitelj pogrešno tumači citiranu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, obzirom isti zaključuje da je temeljem te presude ustanovljena fiksna kamatna stopa, što iz iste ni na koji način ne proizlazi. Spornom presudom je utvrđeno da bi jednostranom promjenom kamatne stope bili povrijeđeni kolektivni interesi, međutim, nije utvrđeno da je povrijeđen i konkretan individualni interes ili pravo bilo kojeg konkretnog potrošača, budući to ovisi o svakom pojedinom slučaju. Kamata koja bi se odnosila na konkretni ugovor o kreditu nikako ne bi mogla biti fiksna, i iz razloga što je prvenstveno volja ugovornih strana bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu, te tu nije ostavljen prostor primjeni drugačije kamatne stope. Tužena do stupanja na snagu izmjena ZPK iz 2013. godine nije imala zakonskih obveza glede izmjene ili usklađivanja odredaba o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti, ali su ju do tada obvezivale odredbe tada važećih propisa na definiranje uvjeta promjenjivosti kamatne stope, čemu je tužena u cijelosti i udovoljila. Što se tiče "nezakonitosti" kamatne stope, sukladno odredbama ZOO jedino ukoliko ugovorena visina kamatne stope prelazi zakonom dopuštenu visinu stope, ista se može smatrati "nezakonitom". Slijedom svih zakonskih propisa koji uređuju pitanje bankarskog poslovanja, nesporno da je banka mogla mijenjati kamatnu stopu i takvo pravo ugovorno urediti s klijentom, no pri tome je bila dužna postupati sukladno odredbama relevantnih propisa i izvršavati obveze glede obavještavanja klijenata, što je tužena učinila. Ugovor o kreditu tužene sadrži jasnu i razumljivu odredbu da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke, a kriteriji za promjene sadržani su u općim uvjetima s kojima je klijent prethodno upoznat što proizlazi iz odredbe 12.9. ugovora. Činjenica da ugovor sadrži odredbu kojom je utvrđena kamatna stopa u vrijeme zaključenja ugovora, te da je ugovorena ovlast banke da prati kriterije promjenjivosti i sukladno njima, po potrebi, korigira kamatnu stopu, čini činidbu određenom odnosno odredivom. Također, iz odredbe 12.10. Ugovora o kreditu proizlazi da je tužitelj upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF. Sukladno Zakonu o bankama i Zakonu o kreditnim institucijama koji su omogućavali ugovaranje ovakve ovlasti na strani banaka, ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena, niti je neodrediva tim više što je gornja stopa ugovorne kamate bila određena najvišom visinom stope zakonske zatezna kamate prema prisilnim propisima o najvišoj dopuštenoj ugovornoj kamatnoj stopi. Sama činjenica da i ZOO u članku 26. stavku 1. izričito dopušta i predviđa mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope daje do znanja kako ugovaranje promjenjive kamatne stope nije i ne može biti "protivno prisilnim propisima i moralu društva", dakle ne može biti ništetno. Odredba članka 26. stavka 3. ZOO predviđa i mogućnost da stopa ugovorene kamate ne bude određena, u kojem se slučaju primjenjuje zakonsko a ne ugovorno rješenje. Izmjenama i dopunama ZPK iz 2013. godine, uveden je novi kriterij promjene kamatne stope koji se primjenjuje od 1. siječnja 2014. – dakle, od 1. siječnja 2014., kriterij promjene kamatne stope uveden je po sili zakona, a svako drugačije postupanje u smislu primjene takvog, zakonom reguliranog kriterija, na razdoblje prije 1. siječnja 2014. je nedopustivo i nezakonito jer bi se time negirala činjenica da su stranke odabrale sklapanje ugovora baš takvog sadržaja koji predviđa promjenjivu kamatnu stopu, te bi se vraćanjem kamatne stope na prvotno ugovorenu, ugovor pretvorio u ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom, što nije bila volja ugovornih strana. U vrijeme zaključenja i važenja predmetnog ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača iz 2003. godine ("Narodne novine" broj: 96/03.), dalje u tekstu ZZP, gdje je člankom 59. propisan obvezan sadržaj ugovora o potrošačkom zajmu, a koji treba obuhvaćati, između ostaloga, i odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojim se ona može promijeniti, kao i o efektivnoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se ona može promijeniti. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora bile su na snazi odredbe "starog" ZZP-a kao i Zakona o bankama, te je tužena, u skladu sa svojim obvezama iz navedenih propisa, u općim uvjetima poslovanja, objavila kriterije promjenjivosti kamatne stope. Tužena ističe da je po stupanju na snagu ZOKI, sukladno odredbi članka 306. stavka 4. navedenog Zakona, učinila potrošačima dostupnim uvjete promjenjivosti kamatne stope u formi "Informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela Banke". Tužena je, od stupanja na snagu ZOKI-ja, tužitelja informirala o promjeni kamatne stope 15 dana prije primjene izmijenjene stope, te uz obavijest dostavljala izmijenjeni otplatni plan, sukladno odredbi članka 308. stavka 1. ZOKI. Prije stupanja na snagu ZOKI obveza dostave osobnih obavijesti nije bila izričito propisana niti "starim" ZZP niti Zakonom o bankama, koji su tada, glede ovog pitanja, bili u primjeni. Zakon o bankama, koji je bio na snazi u vrijeme zaključivanja predmetnog ugovora o kreditu propisivao je obavještavanje putem sredstava javnog priopćavanja. Iako to nije bilo propisano odredbama Zakona o bankama te je HNB-a bio stava da se obavještavanje putem sredstava javnog priopćavanja ima smatrati urednim, tužena je dostavljala potrošačima personalizirane obavijesti o promjeni kamatnih stopa i novoj visini anuiteta. Tužena je mogla mijenjati kamatnu stopu i takvo pravo ugovorno urediti s klijentom, no pri tome je bilao dužna postupati sukladno odredbama relevantnih propisa i izvršavati obveze glede obavještavanja klijenata, što je tužena i učinila. Na temelju odredbe članka 143. stavka 1. i 2. ZOO ništetne su odredbe općih uvjeta koje su protivne samoj svrsi ugovora ili dobrim poslovnim običajima. Naime, temeljna odluka o tome je li kamata kao protučinidba za prepuštanje kapitala trebala biti fiksna ili promjenjiva izravno se dotiče cijene odnosno glavne činidbe pojedinog ugovornog partnera, pa sukladno odredbi članka 143. stavka 1. i 2. ZOO i članka 49. Zakona o zaštiti potrošača predstavlja slobodnu volju i suglasno odlučivanje ugovornih stranaka. Sama kamatna stopa po kojoj će banka plasirati kredite odraz je poslovne politike banke i tržišnih uvjeta kojima je ona izložena, banka ima opravdan interes uskladiti svoje kamatne stope s promjenjivim prilikama na tržištu kapitala kako u pogledu postojećih ugovora koje je već sklopila sa svojim klijentima tako i u pogledu novih usluga. Upravo iz razloga nemogućnosti predviđanja kretanja svih elemenata koji utječu na promjenu kamatne stope, a u isključivoj su ovisnosti o tržišnim kriterijima, čak i primjenjivi propisi europskog prava izuzimaju iz ocjene poštenosti odredbe među koje spada i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi. U tom smislu, Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. koja regulira pitanje nepoštenih ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima, sadrži Prilog u vidu otvorene liste ugovornih odredbi koje se smatraju nepoštenim u smislu članka 3. iste Direktive, pa se tako, pod 1. / točka j. Priloga navodi da se nepoštenim odredbama smatraju odredbe koje imaju za cilj ili posljedicu: "davanje mogućnosti prodavatelju roba ili davatelju usluga da jednostrano izmjeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom;" ... ALI takva se odredba neće smatrati nepoštenom ukoliko se radi o ..."proizvodima ili uslugama kod kojih je cijena povezana s oscilacijama burzovnih kotacija ili indeksa ili stopama na financijskom tržištu koje prodavatelj robe ili davatelj usluga nema pod nadzorom; (2./točka c. Priloga Direktive 93/13). Obzirom se u konkretnom slučaju kamatna stopa mijenja sukladno tržišnim kriterijima i elementima čije su oscilacije izvan nadzora tužene, izuzeće od ocjene poštenosti predviđeno citiranom odredbom Direktive 93/13, primjenjuje se u konkretnom i svakom istovjetnom slučaju. Naime, kriteriji promjene kamatnih stopa, odnosno načina obračuna kamate određeni su Općim uvjetima poslovanja banke, što znači da tužena ne ugovara promjenjivu kamatnu stopu, niti mijenja kamatne stope u potpunosti samostalno i bez adekvatnih kriterija. Objektivni kriteriji, uvjeti promjenjivosti koji određuju "cijenu" kredita su troškovi izvora sredstava na domaćem i međunarodnom tržištu novca, regulatorni troškovi HNB-a, kreditni rizik zemlje (CDS), te marža koja uključuje operativne troškovi banke i kreditni rizik klijenta. Cijena kredita, odnosno parametri koji na tu cijenu utječu, određuju i visinu kamatne stope. Svi elementi koji su utjecali i utječu na cijenu kredita kao i na način promjene kamatne stope javno su dostupni i nisu proizvoljni elementi bilo koje od banaka, već ovise o svim navedenim uvjetima, što je notorno. Svaka banka je slijedom odredbi zakona koji reguliraju njeno poslovanje dužna uključiti sve troškove kako bi izradila cijenu po kojoj može plasirati kredite. Smisao ugovaranja promjenjivo stope je upravo prilagođavanje stope uvjetima na tržištu za koje je izvjesno da će se mijenjati u razdoblju na koje je ugovor zaključen. Dakle, budući je postupanje tužene u pogledu promjene kamatnih stopa sukladno odgovarajućim regulatornim propisima HNB-a, te je usklađeno i sa zahtjevima ZPK, u tom smislu nema protupravnosti u postupanju tuženika i promjenama kamatne stope tužena nije povrijedila kolektivne interese potrošača niti bilo kakav individualni interes odnosno pravo tužitelja. Uzevši u obzir sve prethodno izneseno, tužena zaključuje kako tužitelj svoju tužbu temelji na pogrešnom tumačenju presude VTS Pž-7129/13, te pogrešno tumači da je svaka ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bez pravnog učinka, te da je svaka takva ugovorna odredba nepoštena. Osim što navedeno nije točno, isto ne proizlazi iz sporne presude a niti proizlazi iz odredbi ZZP te Direktive EU 93/13 prema kojoj klauzula o jednostranom mijenjanju kamatne stope nije iznimno nepoštena upravo glede osoba koje pružaju financijske usluge – dakle banaka – pridrže li one sebi pravo da u opravdanim slučajevima mijenjaju bilo aktivnu bilo pasivnu kamatnu stopu ili visinu drugih troškova, a da prethodno ne raskinu konkretan ugovor, ako je osoba koja pruža spomenute usluge obvezna o tome bez odgađanja obavijestiti drugu ugovornu stranu. Tužena ističe da se u odredbi članka 83. ZZP jasno propisuje da će se prilikom ocjene poštenosti pojedine odredbe uzeti u obzir narav usluge i sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, a što je upravo primjena navedene Direktive 93/13 po kojoj je isključena nepoštenost upravo obzirom na narav usluge – za banke koje mijenjaju kamatnu stopu. Potraživanje tužitelja kao da je kamatna stopa trebala ostati fiksna negira i sama presuda na koju se poziva i to u dijelu rješenja kada VTS ukida presudu Trgovačkog suda u kojem se nalaže tuženicima da ponude potrošačima izmjenu ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na način da kamatna stopa bude fiksna i to u postotku koji je bio izražen u ugovoru kao važeća stopa na dan sklapanja ugovora, te je očito da tužitelj nema pravo zahtijevati od suda da naloži banci da na čitavo razdoblje trajanja ugovora o kreditu zaračunava početnu kamatnu stopu. Slijedom svega navedenog, tužena predlaže sudu tužbu odbaciti kao neurednu i nepodobnu za postupanje, podredno, istu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška postupka tuženoj.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao Ugovor o kreditu od 1. ožujka 2006. (list 17-25 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 26 spisa), plan otplate uz obavijesti o visini kamatne stope (list 27-30, 35-83 spisa), obavijest o otplati kredita (list 33 spisa), potvrdu (list 34 spisa), Opće uvjete poslovanja s građanima (list 99-107 spisa), Informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela banke (list 108-115 spisa), presudu suda časti od 25. ožujka 2011. (list 125-126 spisa), presudu suda časti od 7. listopada 2011. (list 127-128 spisa), priopćenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 17. rujna 2019. (list 173 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka L. B. od 25. kolovoza 2021., iskaz svjedokinje S. S. (stranica 309 spisa), iskaz tužitelja (stranica 309-310 spisa), iskaz svjedokinje S. K. (stranica 314-315 spisa) te izvršio uvid u drugu spisu priležeću dokumentaciju.

4. Odbijen je prijedlog tužitelja za saslušanjem javnog bilježnika M. B. iz Zagreba koji je ovjerio Ugovor o kreditu broj 9011052496 sklopljen 1. ožujka 2006. između tužitelja i tužene, a na okolnost da su tužitelju prilikom sklapanja ugovora objašnjene sve moguće promjene kako u tečaju tako i u kamatnoj stopi, budući javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao tužitelju objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka, niti je imao takve zakonske ovlasti.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi (članak 4.), valutnoj klauzuli vezanoj uz tečaj švicarskog franka (članak 7.) i odredbe o prijevremenoj otplati kredita (članak 10.) kao i zahtjev tužitelja za povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te zahtjev tužitelja za povrat preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, po Ugovoru o kreditu broj 9011052496 od 1. ožujka 2006. sklopljenom s tuženom.

6. U postupku je utvrđeno i nije sporno:

- da su 1. ožujka 2006. tužitelj kao korisnik kredita i tužena kao kreditor zaključili Ugovor o kreditu broj 9011052496 kojim je tužena stavila tužitelju na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 225.500,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita,

- da je kredit odobren za kupnju nekretnine,

- da je ugovorena kamatna stopa od 4,05% godišnje te da je kamatna stopa promjenjiva skladno odluci banke (članak 4.),

- da je ugovoren rok otplate kredita 180 mjeseci time da će se kredit u iznosu 225.500,00 CHF i kamata otplaćivati u 180 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora (članak 7.),

- da je tužitelj cjelokupni kredit prijevremeno otplatio 5. svibnja 2015.,

- da je tužena za trajanja otplate kredita u nekoliko navrata povećavala kamatnu stopu,

- da se mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu.

7. Nadalje je nesporno:

- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Z. broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,

- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Z. broj: P- 401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valuti CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., i presudom VSRH broj: Revt-2221/18 od 3. rujna 2019.,

- da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je između ostalih banaka i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače u potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

7.1. Inače izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Z. broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je i ista glasi: da je ovdje tužena u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03.) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je ovdje tužena u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenj

a ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. od 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

8. Među strankama je sporno jesu li ništetne odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli vezanoj uz tečaj švicarskog franka i prijevremenoj otplati kredita, odnosno ima li tužitelj pravo na povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno pravo na povrat preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, te je s tim u vezi sporna i visina tužbenog zahtjeva. Spornim se ukazuje i je li nastupila zastara potraživanja.

9. Prije svega valja navesti da se tužena na ročištu 28. rujna 2022. usprotivila preinaci tužbenog zahtjeva koji je tužitelj učinio povisivši tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja.

9.1. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj nakon provedenog financijsko – knjigovodstvenog vještačenja po osnovi ništetne ugovorene odredbe ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, potraživao isplatu iznosa od ukupno 8.741,10 EUR / 65.859,81 kn, time da je po toj osnovi prvotno potraživao ukupan iznos od 41.229,19 kn, dok je po osnovi povrata preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli potraživao iznos od 43.331,05 EUR / 326.477,83 kn, time da je po toj osnovi prvotno potraživao ukupan iznos od 349.213,70 kn. Na taj način je, gledajući ukupno utuženi iznos, u skladu sa odredbom članka 191. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. – dalje u tekstu: ZPP) tužitelj izvršio preinaku tužbe povećanjem postojećeg zahtjeva i kojoj preinaci se tužena usprotivila međutim, navedenu preinaku je ovaj sud, u skladu sa odredbom članka 190. stavka 3. ZPP, dopustio smatrajući je svrsishodnom za konačno rješenje odnosa između stranaka.

10. Neosnovan je prigovor tužene da pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Z. broj: P-401/2012 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđena ništetnost i nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi, ne obvezuje stranke u ovom postupku.

10.1. Naime, u smislu odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje u tekstu ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Z. broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

10.2. Identično je bilo propisano i ranijim Zakonom o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje u tekstu ZZP/07)

– koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. člankom 138a. kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

10.3. Također je i odredbom članka 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

10.4. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

10.5. Obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Z. iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, i to odredbom članka 4. tog ugovora ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tužene, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Z. utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu itiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama članka 138.a ZZP/07, članka 118. ZZP/14 i članka 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

10.6. U tom pravcu neodlučni su navodi tužene u odgovoru na tužbu i tijekom postupka kojima pojašnjava opravdanost ugovorene valutne klauzule odnosno kojima objašnjava i obrazlaže temeljem kojih je kriterija tužena za trajanja otplate kredita mijenjala kamatnu stopu.

11. Nadalje, tužena je tijekom postupka tvrdila i da je prilikom pregovaranja s tužiteljem prije sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu tužitelja obavijestila o parametrima promjene kamatne stope i o rizicima fluktuacije tečaja. Na utvrđenje te okolnost saslušan je tužitelj te svjedokinje S. S. i S. K.

11.1. Cijeneći izvedene dokaze ovaj sud utvrđuje da tužena prilikom pregovaranja s tužiteljem o sklapanju Ugovora o kreditu nije tužitelja informirala o parametrima promjene kamatne stope odnosno o rizicima tečaja švicarskog franka. Naime, svjedokinja S. S., koja je od 1993. godine zaposlenica tužene, nije pregovarala s tužiteljem prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, već je, obzirom na tadašnju poslovnu politiku tužene, samo potpisala konkretan Ugovor o kreditu, pa nije niti imala neposrednih saznanja o tome o čemu je tužitelj informiran prilikom sklapanja Ugovora o kreditu. Svjedokinja S. K., koja je pregovarala s tužiteljem prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, je pak iznijela da je prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora o kreditu tužitelju samo rečeno da postoji mogućnost pada i rasta kamatne, budući u tom trenutku od strane države nisu ni bili propisani parametri o kojima je ovisila promjena kamatne stope, niti je propisana obveza bankarskih službenika da o parametrima promjene kamatne stope informiraju klijente. Sve što je banka u tom trenutku imala u ponudi ponuđeno je klijentima, ako nije bilo kredita u kunama, tada su im nuđeni krediti u drugim valutama, uz upozorenje o opasnosti od promjena tečaja strane valute u odnosu na kunu, to upozorenje je bilo samo informativno bez ulaženja u razloge eventualnih promjena tečajeva valute. Što se tiče same promjenjivosti tečaja švicarskog franka, klijenti su upozoreni o mogućnosti promjene tečaja, time da opet nisu klijentima prezentirani parametri koji utječu na promjenu tečaja CHF. Isto potvrđuje i tužitelj kad iznosi da mu nije bilo objašnjeno da tečaj švicarskog franka može porasti pa niti dio koji se tiče kamatnih stopa, već da je dobio samo ugovor i nikakav drugi papir kojim bi mu eventualno bilo pojašnjeno na koji način se mijenja kamatna stopa odnosno u kojim slučajevima može doći do promjene tečaja.

11.2. Obzirom na tuženoj leži teret dokaza o obaviještenosti tužitelja, a što tužena nije dokazala, to se prigovor tužene da je prilikom pregovaranja s tužiteljem kod sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu tužitelja obavijestila o parametrima promjene kamatne stope i o rizicima fluktuacije tečaja, u cijelosti ukazuje neosnovanim.

12. Nadalje tužitelj traži utvrđenje ništetnom odredbe članka 10. Ugovora o kreditu kojim je regulirana prijevremena otplata kredita. Spornom odredbom je ugovoreno da "korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog u točki 7.1. ovog Ugovora u cijelosti ili djelomično sukladno aktima banke, ali je o tome dužan obavijestiti banku te da je u tom slučaju korisnik kredita dužan platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima banke važećim na dan prijevremene otplate". Valja napomenuti da se radi o ugovornoj odredbi koja nije utvrđena ništetnom presudom Trgovačkog suda u Z. broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.

12.1. Odredbom članka 1024. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 78/15. - dalje u tekstu: ZOO), propisano je da korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku, dok je stavkom 3. citirane zakonske odredbe propisano da je u slučaju vraćanja kredita i prije roka određenog za vraćanje korisnik kredita dužan davatelju kredita naknaditi štetu, ako ju je davatelj kredita pretrpio. Dakle, odredba članka 1024. ZOO propisuje samo dužnost naknade štete i to samo, ako je davatelj kredita pretrpio zbog vraćanja kredita prije dospjelosti. Člankom 1024. stavkom 4. ZOO propisano je da u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada ga je po ugovoru trebalo vratiti. Dakle, navedena odredba propisuje kako banka kod prijevremene otplate kredita nema pravo uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada ga je po ugovoru trebalo vratiti. Znači, radi se o kogentnoj zakonskoj odredbi, a svaka suprotna ugovorna odredba bila bi ništetna. Iz izvedenog slijedi zaključak da banke nemaju pravo zahtijevati naknadu za prijevremenu otplatu, kako je to regulirano odredbom članka 10. Ugovora o kreditu, već samo pravo na naknadu štete koja bi tuženoj kao davatelju kredita pripadala u slučaju da postoji uzročna veza između prijevremene otplate kredita od strane korisnika kredita i štete koja nastane davatelju kredita. Dakle, radi se o odgovornosti za štetu prouzročenu povredom neke obveze iz ugovora koja se sastoji u prijevremenoj otplati kredita tzv. ugovornoj odgovornosti. U slučaju prijevremene otplate kredita korisnik kredita može banci dugovati samo naknadu stvarno pretrpljene štete, a ne nikakvu naknadu za prijevremenu otplatu kredita. Radi navedenog ugovaranje naknade u slučaju prijevremene otplate kredita vodi do neosnovanog obogaćenja banaka, budući da banke naplaćuju uslugu stavljanja novca na raspolaganje kreditoru, koju u pogledu prijevremeno otplaćenog iznosa kredita nisu izvršile. Obzirom na iznijeto takva ugovorna odredba je u smislu članka 322. stavka 1. suprotna prisilnim propisima odnosno ništetna je, jer je suprotna članku 1024. stavku 4. ZOO i članku 6. ZOO odnosno načelu zabrane zlouporabe prava, jer se sudionici u obvezno-pravnom odnosu moraju u ostvarivanju svojih prava uzdržavati od ponašanja kojima bi bilo otežano ispunjenje obveza drugom sudioniku, a tužitelju je ovakvom naplatom naknade otežano ispunjenje ugovora prije roka, što je njegovo zakonsko pravo. Stoga je o ništetnosti ugovorne odredbe kojom je regulirana prijevremena otplatu kredita odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

13. Nije osnovan prigovor zastare istaknut po tuženoj.

13.1. U postupku je utvrđeno i nesporno je:

- da je tužitelj individualnu tužbu u ovom predmetu podnio 20. prosinca 2018. (dan predaje tužbe preporučeno pošti),

- da je prema tužbi tj. specificiranom tužbenom zahtjevu od 4. listopada 2022. utuženi period za povrat preplaćene kamate od kolovoza 2007. godine do prosinca 2013. godine, a za povrat preplaćenog iznosa s osnova valute tj. tečajne razlike od veljače 2009. godine do svibnja 2015. godine,

- da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnijeta 4. travnja 2012.,

- da je presuda Trgovačkog suda u Z. broj: P-1401/2012 (od 4. srpnja 2013.) u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ugovorenu valutu 14. lipnja 2018.

13.2. Odredbom članka 214. stavka 1.-3. ZOO-a, propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

13.3. Člankom 215. stavkom 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok je člankom 241. ZOO-a propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

13.4. Nadalje, člankom 245. stavkom 1. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a stavkom 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

13.5. Podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Z. u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, a pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude broj: Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018. zastara je počela ponovno teći u odnosu na tražbinu s osnova ugovorena valute, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare.

13.6. O tome je pravno shvaćanje zauzeto i u odluci VSRH broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., a koja je donijeta povodom revizije (podnijeta protiv presude ŽS u O. broj: Gž-820/17 od 29. lipnja 2017. - gdje je riječ o zahtjevu za povrat preplaćene kamate) upravo u pogledu postavljenog pravnog pitanja "predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena u skladu sa člankom 131. Zakona o zaštiti potrošača, tužbu definiranu člankom 241. ZOO-a odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka?".

13.6.1. U citiranoj odluci VSRH je zauzeo slijedeće shvaćanje: "pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe".

13.7. U vrijeme podnošenja kolektivne tužbe 4. travnja 2012., utužena tražbina, a imajući u vidu utuženi period kako je naprijed obrazloženo, nije bila u zastari, podnošenjem kolektivne tužbe došlo je do prekida zastare, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a zastara je za individualne tužbe (pa tako i ovu predmetnu) počela ponovno teći 13. lipnja 2014. u odnosu na tražbinu s osnova povrata preplaćene kamate, tj. 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute (razlike u tečaju CHF).

13.8. Kako je ovdje tužba podnesena 20. prosinca 2018.., a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti članak 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 13. lipnja 2014. (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Z. postala pravomoćna u odnosu na kamatu) tj. 14. lipnja 2018. (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna u odnosu na valutu) to je proizlazi da je tužba u ovom predmetu podnesena u zastarnom roku pa istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

14. Na okolnost visine zahtjeva provedeno je financijsko – knjigovodstveno vještačenje po sudskom vještaku L. B. iz O., a zadatak vještaka je bio sačiniti izračun na okolnost razlike između plaćene kamate unutar svakog anuiteta po stopi koju je tužena primjenjivala naspram početno ugovorene kamatne stope, kao i razlike tečaja za CHF kojeg je tužena primjenjivala prilikom plaćanja svakog anuiteta naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita.

14.1. Iz nalaza vještaka od 25. kolovoza 2021. proizlazi:

- da je tužitelj tijekom otplate kredita radi povećanja kamatnih stopa u razdoblju od kolovoza 2007. godine do prosinca 2013. godine platio više ukupno 12.724,34 CHF, što preračunato u kune prema tečaju CHF tečajne liste banke na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta iznosi 65.859,90 kn. - da je tužitelj tijekom otplate kredita radi ugovorene valutne klauzule u CHF u razdoblju od veljače 2009. godine do svibnja 2015. godine platio više radi promjene važećeg tečaja za CHF 326.456,95 kn.

14.2. Stranke nisu prigovarale nalazu vještaka, pa tako ni tužena nije prigovarala matematičkom izračunu.

14.2. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, jasnim i preciznim, te je nalaz i mišljenje izradio sukladno zadatku suda, a prigovor tužene da je vještački nalaz u cijelosti zasnovan na pogrešnoj premisi da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna stopa i fiksni tečaj, svodi se na prigovore pravne ocjene spora prema kojoj vještak izradio nalaz i mišljenje, međutim vještak nalaz i mišljenja dao u skladu i u okviru zadatka koji mu je postavio sud i prema pravnoj ocjeni koju je dao ovaj sud.

14.3. U tom pravcu sud je odbio i dokazni prijedlog tužene da se provede vještačenje i da vještak utvrdi kolika bi bila kamatna stopa obzirom na objektivne kriterije koji su utjecali na kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope u periodu otplate kredita.

15. Prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz članka 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Odredbom članka 1115. ZOO je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do isplate na odredbi članka 29. stavka 2. i 8. ZOO.

16. Neosnovan je prigovor tužene da se utvrđenja iz presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. ne mogu odnositi na predmetni Ugovor o kreditu, jer je kredit otplaćen. Naime, činjenica da je ugovor o kreditu otplaćen nije zapreka da se naknadno utvrdi njegova ništetnost, odnosno da se utvrdi ništetnost pojedinih odredbi takvog ugovora. Ovo stoga, jer razlozi za ništetnost ugovora ili pojedinih odredbi ugovora kad se radi o djelomičnoj ništetnosti nastupaju od samog početka, odnosno već sklapanjem takvog ugovora slijedom čega otplata kredita ni po čemu ne znači da tužitelj nema pravo tražiti isplatu na temelju ništetnih odredbi o kreditu. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema ugovorenoj promjenjivoj kamati i prema tečaju CHF tužene na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja nastala šteta, a tužena je stekla nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi.

17. Obzirom na iznijeto, zahtjev tužitelja kako je specificiran podneskom od 4. listopada 2022., valjalo je kao osnovan u cijelosti usvojiti i presuditi kao u izreci presude.

18. Odluka suda o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, te su tužitelju priznati i dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o naknadama i nagradama za rad odvjetnika. Tužitelju je priznat trošak zastupanja i to: sastav tužbe u iznosu 7.500,00 kn (Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22. – dalje u tekstu: Tarifa), sastav podneska od 17. travnja 2018. u iznosu 7.500,00 kn (Tbr. 8. točka 1. Tarife), zastupanje na ročištu 16. siječnja 2020. u iznosu 7.500,00 kn (Tbr. 9. točka 1. Tarife), zastupanje na ročištu 1. travnja 2021. u iznosu 7.500,00 kn (Tbr. 9. točke 1. Tarife), sastav podneska od 1. ožujka 2022. u iznosu 7.500,00 kn (Tbr. 8. točka 1. Tarife), zastupanje na ročištu 28. rujna 2022. u iznosu 7.500,00 kn (Tbr. 9. točka 1. Tarife), zastupanje na ročištu 13. listopada 2022. u iznosu 7.500,00 kn (Tbr. 9. točka 1. Tarife) i zastupanje na ročištu 30. studenoga 2022. u iznosu 7.500,00 kn (Tbr. 9. točka 1. Tarife), ukupno 52.500,00 kn što uvećano za pripadajući iznos PDV-a daje iznos od 65.625,00 kn. Tužitelju je dosuđen i trošak plaćenog i utrošenog predujma za vještačenje u iznosu 3.000,00 kn, zatim sudska pristojba na tužbu - plaćena u iznosu 4.260,00 kn te sudska pristojba za presudu u iznosu 4.260,00 kn. Dakle, tužitelju je dosuđen ukupan trošak u iznosu 77.145,00 kn na koji iznos mu je dosuđena pripadajuća zakonska zatezna kamata počevši od 11. siječnja 2023. pa do isplate.

18.1. Tužitelju nije priznat trošak sastava ostalih podnesaka kojima sadržajno ponavlja navode iz tužbe odnosno iz podneska od 17. travnja 2019. (podnesak od 13. siječnja 2020., 2. ožujka 2020., 21. travnja 2020., 13. rujna 2022., 4. listopada 2022.).

19. Slijedom svega iznijetog presuđeno je kao u izreci.

U O. 11. siječnja 2023.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. Zajednički odvjetnički ured G. & Š. u V.

2. Odvjetničko društvo L. i partneri d.o.o., Z.

Broj zapisa: eb317-9dfcb

Kontrolni broj: 0c352-d75c4-bd604

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=LJILJANA JAKŠA, L=OSIJEK, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web

adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-

dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.