Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž Ob-671/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Lidije Jelavić, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Nike Grospić Ivasović, članice, u pravnoj stvari tužitelja H. B. /OIB:…/ iz M. V., kojeg zastupa S. P., odvjetnica iz S., protiv tuženice M. P. /OIB:…/ iz B. (T., …) koju zastupa J. M., odvjetnica iz S., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj P Ob-51/2021-10 od 5. svibnja 2022., u sjednici održanoj 10. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P Ob-51/2021-10 od 5. svibnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom pod stavkom I. izreke odbijen tužbeni zahtjev:

- za isplatu iznos od 30.651,86 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 596,86 kn od 15. prosinca 2015., 596,86 kn od 15. siječnja 2016., 596,86 kn od 15. veljače 2016., 596,86 kn od 15. ožujka 2016., 596,86 kn od 15. travnja 2016., 596,86 kn od 15. svibnja 2016., 596,86 kn od 15. lipnja 2016., 596,86 kn od 15. srpnja 2016., 596,86 kn od 15. kolovoza 2016., 596,86 kn od 15. rujna 2016., 596,86 kn od 14. listopada 2016., 596,86 kn od 15. studenog 2016., 596,86 kn od 15. prosinca 2016., 596,86 kn od 16. siječnja 2017., 596,86 kn od 15. veljače 2017., 596,86 kn od 15. ožujka 2017., 596,86 kn od 14. travnja 2017., 596,86 kn od 15. svibnja 2017., 596,86 kn od 14. lipnja 2017., 596,86 kn od 14. srpnja 2017., 475,57 kn od 14. kolovoza 2017., 596,86 kn od 15. rujna 2017., 517,88 kn od 13. listopada 2017., 596,86 kn od 15. studenog 2017., 494,11 kn od 15. prosinca 2017., 596,86 kn od 15. siječnja 2018., 507,16 kn od 15. veljače 2018., 596,86 kn od 15. ožujka 2018., 491,45 kn od 16. travnja 2018., 596,86 kn od 15. svibnja 2018., 491,45 kn od 15. lipnja 2018., 491,45 kn od 16. srpnja 2018., 596,86 kn od 14. kolovoza 2018., 511,63 kn od 14. rujna 2018., 504,64 kn od 15. listopada 2018., 567,16 kn od 15. studenog 2018., 472,46 kn od 14. prosinca 2018., 596,86 kn od 15. siječnja 2019., 514,18 kn od 15. veljače 2019., 596,86 kn od 15. ožujka 2019., 499,68 kn od 15. travnja 2019., 596,86 kn od 15. svibnja 2019., 546,14 kn od 14. lipnja 2019., 596,86 kn od 15. srpnja 2019., 504,19 kn od 14. kolovoza 2019., 550,25 kn od 16. rujna 2019., 592,61 kn od 15. listopada 2019., 522,22 kn od 15. studenog 2019., 596,86 kn od 16. prosinca 2019., 529,82 kn od 15. siječnja 2019., 540,98 kn od 14. veljače 2019., 657,27 kn od 16. ožujka 2019., 583,45 kn od 15. travnja 2019., 583,45 kn od 15. svibnja 2019., sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;

- za isplatu iznosa od 2.060,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 515,00 kn od 15. srpnja 2015.; 515,00 kn od 14. kolovoza 2015., 515,00 kn od 15. listopada 2015., 515,00 kn od 16. studenog 2015., sve do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određivala za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;

- za isplatu iznosa od 6.341,00 kn sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena i

- i naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

Naloženo je tužitelju naknaditi tuženici parnične troškove u iznosu od 6.875,00 kn (stavak II. izreke).

2. Protiv presude žali se tužitelj iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

2.1. Tužitelj predlaže preinaku prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbenog postupka u iznosu od 2.303,03 kn.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora jest zahtjev za isplatu iznosa od 39.052,86 kn sa zateznim kamatama na ime ½ dijela vraćenih kredita i duga po kreditnoj kartici, koje je tužitelj podigao/koristio za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, a koja sredstva su po navodima tužitelja potrošena za potrebe zajedničkog domaćinstva.

6. Nije sporno da je brak stranaka sklopljen 1. rujna 2012. razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-433/2015 od 2. lipnja 2015., da je tužitelj za vrijeme trajanja bračne zajednice realizirao kredite (20. lipnja 2013. - 120.000,00 kn kod R. b. d.d., 4. studenog 2013. - 20.000,00 kn - A. K. u.) i imao trošak prema E. C. C. za korištenje kartice u iznosu od 12.682,01 kn, da su ta novčana sredstva korištena za uređenje stana i potrebe zajedničkog domaćinstva stranaka dok su živjeli u bračnoj zajednici i da je tužitelj nakon prestanka bračne zajednice stranaka po navedenim kreditima platio iznos od 78.105,73 kn (R. b. d.d.d

- 61.303,72 kn, A. K. u. - 4.120,00 kn, Diners - 12.682,01 kn), da jedna polovina iznosi 39.052,82 kn (R. b. d.d. - 30.651,86 kn, A. K. u. - 2.060,00 kn, D. - 6.341,00 kn).

7. Nije sporno niti da su stranke nakon što su se odlučile sporazumno razvesti, u ožujku 2015. potpisale Izjavu kojom se odriču potraživanja s osnove bračne stečevine u koju ulazi stan u S., …, renoviran 2013., osobni automobil marke F., proizveden 1997, potraživanja po osnovi dugovanja vezanih za postojeću imovinu, te bilo kakvih dugovanja, potraživanja po kreditnim karticama, kreditima, minusima koji se odnose na ime supružnika M. B. i H. B., te potraživanja jedan prema drugome vezano za bilo koji dug koji glasi na ime supružnika, da tužitelj tu Izjavu nije poništavao u propisanom roku i postupku, i da su stranke ispunile u cijelosti obveze koje iz tog sporazuma proizlaze.

8. Sporno je, predstavlja li po svom sadržaju navedena pisana Izjava stranaka iz ožujka 2015. sporazum o diobi bračne stečevine, na temelju kojeg su stranke kao bračni drugovi sporazumno podijelili bračnu stečevinu (članak 255. - 257. Obiteljskog zakona /Narodne novine, broj: 116/2003., 17/2004., 136/2004., 107/2007., 61/2011., 25/2013./ u vezi s člankom 551. Obiteljskog zakona /Narodne novine, broj: 103/2015., 98/2019., 47/2020./).

9. Suprotno zaključcima prvostupanjskog suda, pisana Izjava stranaka iz ožujka 2015. kao bračnih drugova o nepostojanju međusobnih potraživanja u nepokretnoj, novčanoj i drugoj imovini predstavlja sporazum o diobi zajedničke imovine, budući da su tom pisanom Izjavom stranke sporazumno uredile svoje imovinske odnose, tako što su navele da nemaju međusobnih potraživanja u nepokretnoj, novčanoj i drugoj imovini, i da tužitelj ne može naknadno jednostrano odustati od tog sporazuma. Osim toga, tužitelj Izjavu iz ožujka 2015. nije poništavao u propisanom roku i postupku (Rev-1362/2007 od 11. lipnja 2008., Rev-1069/2005-2 od 8. lipnja 2006.).

10. Naime, prvostupanjski je sud očito ispustio iz vida da dokazivanje u pravilu nema za svrhu provjeravanje istinitosti tvrdnji o činjenicama koje među strankama nisu sporne i da slobodnoj ocjeni izvedenih dokaza, na što se ustvari svode pravila o teretu dokazivanja, ima mjesta samo kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, što nije slučaj u konkretnoj parnici, s obzirom da odlučne činjenica nisu sporne (postojanje i visina tražbina, sporazum o diobi). Prema tome, nezakonita je presumpcija o neosnovanosti tužbenog zahtjeva izvedena po prvostupanjskom sudu iz pravila o teretu dokazivanja.

11. Međutim, kako je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu (jednako odlučiti) iz razloga navedenih pod točkom 9. obrazloženja drugostupanjske presude, a nastavno i potvrditi odluku o parničnim troškovima, vezano za koju tužitelj niti ne navodi konkretne povrede i propuste koje je po njemu prvostupanjski sud počinio, već se samo poziva na zakonsku formulaciju o povredama zbog kojih se i ta odluka može pobijati, te kako drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. ZPP-a), to je odbijena kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda, odnosno odlučeno kao pod stavkom I. izreke (članak 368. stavak 2. ZPP-a).

12. Budući da tuženica nije dužna vratiti tužitelju predmetne novčane iznose, to je bez utjecaja na konačno rješenje predmetne parnice i pogrešna ocjena prigovora zastare po prvostupanjskom sudu. U pravu je tužitelj kad tvrdi da bi se početak tijeka zastare prema pravilima o zastari za novčano potraživanje po osnovi bračne stečevine trebao računati od ispunjenja te i takve obveze trećima, naravno pod pretpostavkom osnovanosti novčanog potraživanja, a ne od prestanka bračne zajednice.

13. Tužitelju nije priznat trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a), zbog čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke (članak 166. stavak 1. ZPP-a).

U Zagrebu 10. siječnja 2023.

Predsjednica Vijeća:

Lidija Jelavić, v.r.