Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3193/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, kao suca izvjestitelja i članice vijeća te Dubravke Burcar, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. M., OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćniku H. P., odvjetniku iz V., protiv tuženika S. o. d.d., OIB: …, Z., zastupanog po punomoćniku A. G., odvjetniku iz Odvjetničkog društva R. i kolege iz S. B., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pn-1/21- 11 od 18. srpnja 2022. godine, na sjednici vijeća održanoj 10. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pn-1/21-11 od 18. srpnja 2022. godine.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Nalaže se tuženiku S. o. d.d., Z., da tužitelju K. M. ( Oib: … ), Z., isplati novčani iznos od 26.747,02 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, kao i da naknadi parnični trošak, a sve u roku 15 dana." – kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju K. M., OIB: …, iz Z., naknaditi troškove parničnog postupka tuženiku S. o. d.d., OIB: …, Z., u iznosu od 3.750,00 kuna u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, tj. za iznos od 935,00 kuna odbija zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj, a iz sadržaja žalbe proizlazi protiv stavka I izreke i dosuđujućeg dijela odluke o parničnom trošku pod stavkom II izreke iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike naknade materijalne štete na njegovom osobom automobilu nastale u štetnom događaju dana 18. rujna 2020. u V. nakon sklapanja izjave o namirenju dana 17. studenog 2020. kojom su stranke sporazumno utvrdili visinu štete na osobom automobilu tužitelja u iznosu od 11.845,48 eura i omjer suodgovornosti stranaka i to 30% na strani tužitelja i 70% na strani osiguranika tuženika, temeljem koje je tuženik isplatio tužitelju iznos od 8.298,13 eura, dakle umanjenjem 30% zbog doprinosa tužitelja vlastitoj šteti.

6. U žalbenoj fazi postupka između stranaka je i dalje sporan značaj i učinci sklopljene izjave o namirenju, odnosno jesu li njome stranke u cijelosti razriješile svoja međusobna potraživanja i obveze koje proizlaze iz predmetnog štetnog događaja, te je li se tužitelj primitkom iznosa od 8.298,13 eura odrekao bilo kakvih daljnjih potraživanja u svezi ovog štetnog događaja

7. U pobijanoj presudi i u postupku koji joj je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku u cijelosti odbio postavljeni tužbeni zahtjev nakon što je utvrdio slijedeće:

- da je dana 18. rujna 2020. u 00:05 sati u V. na križanju ulica …, … i …došlo do prometne nezgode u kojoj su sudjelovali F. V. kao vozač automobila marke Mercedes Vito, reg. oznake VK354CB, te tužitelj K. M. kao vozač automobila Mazda 6, reg. oznake DEGB3468;

- da je kod tužitelja K. M. utvrđena koncentracija alkohola od 0,63 g/kg;

- da je vozilo kojim je upravljao F. V. bilo osigurano kod tuženika temeljem police osiguranja broj …;

- da su u štetnom događaju na osobnom automobilu tužitelja nastupila totalna šteta;

- da je tuženik uputio obrazloženu ponudu tužitelju temeljem koje je utvrdio vrijednost vozila od 15.383,76 eura, vrijednost spašenih dijelova u visini od 3.538,28 eura, odnosno stvarnu vrijednost vozila u iznosu od 11.845,48 eura;

- da su Izjavom o namirenju od dana 17. studenog 2020. stranke sporazumno utvrdili visinu štete na osobom automobilu tužitelja u iznosu od 11.845,48 eura;

- da se temeljem navedene izjave o namirenju tuženik obvezao isplatiti tužitelju iznos od 8.298,13 eura, koji iznos je dobiven umanjenjem iznosa od 11.845,48 eura za 30% zbog suodgovornosti /doprinosa tužitelja nastaloj šteti;

- da je tužitelj podnio prigovor dana 19. studenog 2020. gdje osporava svoj doprinos šteti u omjeru od 30%, koji je tuženik odbio.

9. Suprotno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove

pravilno primijenio i

ocjene pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je

materijalno pravo.

10. Naime, sud prvog stupnja je pravilno, posebno ocjenom sadržaja sporne Izjave o namirenju, zaključio da ona ima značaj ugovora o nagodbi obzirom da je strankama u vrijeme zaključivanja iste bila poznata tražbina tužitelja s osnova zatražene naknade imovinske štete, koja tražbina je nagodbom i bila obuhvaćena, uz utvrđeni omjer suodgovornosti tužitelja od 30%.

11. Predmetna Izjava imala bi značaj isplate nespornog dijela imovinske štete tek u situaciji da tužitelj istu nije potpisao. No, kako je u konkretnom slučaju tužitelj potpisao izjavu o namirenju između stranaka je nastala nova vrsta pravnog posla, odnosno nastao je novi obveznopravni odnos u kojem je tuženik u cijelosti ispunio svoje preuzete obveze.

12. Stoga je sud prvog stupnja imajući u vidu da je tužitelj predmetnu izjavu o namirenju potpisao i vlastoručnim potpisom potvrdio svoju suglasnost, pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl.150. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18- dalje ZOO), prema kojoj ugovorom o nagodbi osobe između kojih postoji spor ili neizvjesnost o nekom pravnom odnosu, uz pomoć uzajamnim popuštanjima, prekidaju spor, odnosno otklanjaju neizvjesnost i određuju svoja uzajamna prava i obveze.

13. Sve da je i točno da je istu potpisao u zabludi na što ukazuje prvi put u svojoj žalbi, radilo bi se o mani volje, dakle pobojnosti pravnog posla, a nagodba se zbog mana volje ne može pobijati prigovorom u parnici već takva izjava odnosno nagodba proizvodi pravne učinke sve dok se konstitutivnom odlukom suda ne poništi.

14. Kako je u naravi potpisana izvansudska nagodba dvostrani ugovor kojom se prava i obveze prosuđuju u skladu s odredbama nagodbe, a same odredbe se primjenjuju onako kako i glase tj. kako su ih stranke sastavile, a kraj činjenice da tužitelj nije sudskim putem pobijao sporni sadržaj iste tada je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je, cijeneći sadržaj izvansudske nagodbe, odbio tužbeni zahtjev postavljen pod stavkom I. izreke, vodeći računa da su stranke izvansudskom nagodbom suglasile svoje volje i utanačile dovršetak međusobnog imovinsko pravnog odnosa.

15. I odluka o parničnom trošku pod stavkom II izreke u dijelu u kojem je tužitelj obvezan naknaditi tuženiku parnični trošak je pravilna i zakonita kako po osnovu tako i visini (čl. 154.st.1. i čl. 155. ZPP:

16. Zbog svega navedenog ovaj sud je temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio pobijanu prvostupanjsku presudu, te odlučio kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 10. siječnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Ines Smoljan, v.r.