Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 9 Gž-2436/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Vesne Skerlev, predsjednika vijeća, Suzane Radaković, suca izvjestitelja i člana vijeća te Gabriele Topić Kordej, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. Š. iz K., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica N. M., odvjetnica u O., protiv 1. tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u K., i 2. tuženika Općine G. S., OIB: …, radi utvrđenja vlasništva, i po tužbi glavnog miješanja tužiteljice S. H. iz …, OIB: …, koju zastupaju punomoćnici- odvjetnici iz Odvjetničkog društva R. i O. u K., radi utvrđenja vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja glavnog miješanja S. H. protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-257/2022-3 od 6. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 10. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja glavnog miješanja S. H. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P- 257/2022-3 od 6. svibnja 2022. u stavku I., IV. i u stavku V. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužitelju tužbe glavnog miješanja S. H. da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka tužitelju u iznosu od 4.312,50 kuna/572,37 eura[1] .

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P- 257/2022-3 od 6. svibnja 2022. u stavku V. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužitelju tužbe glavnog miješanja da tužitelju naknadi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 234,37 kuna/31,11 eura i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 234,37 kuna/31,11 eura u odnosu na tužitelja tužbe glavnog miješanja, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja tužbe glavnog miješanja S. H. za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I.Utvrđuje se da je tužitelj V. Š. iz K., OIB …, dosjelošću stekao pravo vlasništva na kčbr.1177/1 pašnjak Š. od 1184 čhv upisana u zk.ul.671-676 k.o. E. što je 1.tužena Republika Hrvatska, OIB 52634238587, dužna priznati i trpjeti upis prava vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama, u roku od 15 dana.

II.Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu radi izdavanja tabularne isprave od strane 1.tužene Republike Hrvatske.

III.Odbija se tužbeni zahtjev u cijelosti u odnosu na 2.tuženu Općinu G. S., OIB, …, koji glasi:

" Utvrđuje se da je tužitelj V. Š. iz K., OIB …, dosjelošću stekao pravo vlasništva na kčbr.1177/1 pašnjak Š. od 1184 čhv upisana u zk.ul.671-676 k.o. E. što je 2.tužena Općinu G. S., OIB, …, dužna priznati, te mu izdati tabularnu ispravu podobnu za upis njegova prava vlasništva u zemljišnim knjigama, te će u protivnosti istu zamijeniti ova presuda, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužbe glavnog miješanja koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj M. H., iz G. S., OIB: … vlasnik dijela kčbr. 1177/1, upisane u zk.ul.br. 661-667 k.o. E., površine 1778 m2, koji je označen na skici očevida ovlaštenog sudskog vještaka C. d.o.o. Z. od 1. lipnja 2021. godine oznakama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-A, pa su tužitelj V. Š., iz K., OIB: … i tužena Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, dužni trpjeti uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama na ime i u korist tužitelja M. H., iz G. S., OIB: …, temeljem ove presude, u roku 15 dana.

Nalaže se tužitelju V. Š., iz K., OIB: … i tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 da tužitelju tužbe glavnog miješanja M. H., iz G. S., OIB: …, solidarno naknade troškove ovog parničnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

V. Nalaže se 1.tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, i tužitelju tužbe glavnog miješanja tužitelja S. H. iz …, OIB …, da tužitelju V. Š. iz K., OIB …, naknade parnične troškove u iznosu od 9.093,75 kn, u roku od 15 dana.“

2. Protiv dijela presude, u stavku I., IV. i V. izreke u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka, žali ste tužitelj tužbe glavnog miješanja iz svih žalbenih razloga propisanih Zakonom o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007- Odluka USRH, 84/2008, 96/2008 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019 , 80/2022 i 114/2022- dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači ili ukine te stavlja zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva kč.br. 1177/1 upisane u zk. ul. 671-676 k.o. E., u naravi pašnjak Š. od 1184 čhv, a koji zahtjev temelji na stjecanju prava dosjelošću što su tuženici dužni priznati i trpjeti, uz zahtjev za izdavanjem tabularne isprave, a koji zahtjev temelji na činjenici posjeda pravnih prednika predmetne nekretnine još od kraja 19. stoljeća.

6. Predmet spora po tužbi glavnog miješanja tužitelja M. H. je zahtjev za stjecanjem prava vlasništva na točno određenom dijelu kčbr. 1177/1, upisane u zk.ul.br. 661-667 k.o. E., površine 1778 m[2] , a koji je označen na skici očevida ovlaštenog sudskog vještaka C. d.o.o. Z. od 1. lipnja 2021. oznakama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O- P-A, te su tužitelj i tužena Republika Hrvatska dužni trpjeti uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama na ime i u korist tužitelja, a koji zahtjev temelji na stjecanju prava vlasništva dosjelošću po pravnim prednicima.

7. U žalbenom postupku, sporno je da li su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva tužitelja na temelju dosjelosti predmetne nekretnine kao i tužitelja tužbe glavnog miješanja na točno određenom dijelu kčbr. 1177/1, a koji je označen na skici vještaka oznakama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-A.

8. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.

ZPP-a na koju upire žalitelj.

10. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva kao i tužbe glavnog miješanja.

11. Na žalbene navode da je prvostupanjski sud pozvao žalitelja na dostavu imena i adrese samo tri svjedoka, a da je tužitelj predložio deset svjedoka i nije bio pozvan na dostavu određenog broja svjedoka koji će biti saslušani valja reći slijedeće. Iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud dopisom od 25. siječnja 2021. (list 203 i 204 spisa), a koji su upućeni punomoćniku tužitelja tako i punomoćniku žalitelja iste pozvao obzirom da je na očevidu predloženo saslušanje 21 svjedoka radi koncentracije postupka da smanje broj predloženih svjedoka, to su imajući u vidu navedeno neosnovani žalbeni navodi da je žaliteljica pozvana na dostavu imena i adresa samo tri svjedoka.

Na žalbene navode ukazuje se da iz stanja spisa proizlazi da je vezano za navedeni dopis od 25. siječnja 2021. tužitelj predložio radi ekonomičnosti postupka podneskom od 2. veljače 2021 (list 207 spisa) saslušanje sedam svjedoka, dok je sam žalitelj predložio podneskom od 23. veljače 2021. (list 210 spisa) saslušanje tri svjedoka, a kod kojeg prijedloga je i ostao na ročištu 25. veljače 2021. (list 211 spisa)

Imajući u vidu izneseno, a kako je rješenjem suda od 25. veljače 2021. (list 213) određeno da će se na očevidu izvesti dokaz saslušanjem svjedoka predloženih u navedenim podnescima tužitelja i žalitelja, to su naprijed izneseni žalbeni navodi žaliteljice neutemeljeni i bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke time da je na očevidu i izveden dokaz saslušanjem svih svjedoka koje je žalitelj i predložio u podnesku od 23. veljače 2021.

Pored navedenog, za ukazati je da je sam žalitelj a kako to proizlazi iz stanja spisa je i odustao od saslušanja tužitelja tužbe glavnog miješanja M. H. na ročištu 23. rujna 2021. (list 241 spisa).

U odnosu na žalbene navode žalitelju se ukazuje i da na temelju ovlaštenja iz čl. 220. st. 2. ZPP-a odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja činjenica koje su odluče za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu.

12. Stoga, nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 220. ZPP-a na koju sadržajno upire žalitelj.

13. Jednako tako, žalitelj neosnovano sadržajno upire na povredu odredbe čl. 6. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“- Međunarodni ugovori, broj: 6/1999 i 8/1999- dalje u tekstu: Konvencija) koja je u primjeni na temelju odredbi Zakona o potvrđivanju Konvencije („Narodne novine“- Međunarodni ugovori, broj: 18/1997, 6/1999- pročišćeni tekst, 8/1999- ispravak i 14/2002) te čl. 29. Ustava Republike Hrvatske jer je imao omogućen pristup sudu, u njemu je aktivno sudjelovao predlažući dokaze te poduzimajući sve zakonom dopuštene postupovne radnje i ulažući pravne lijekove.

14. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio;

- da je po tužbi predmet raspravljanja bilo više čestica i da je postupak razdvojen u odnosu na kčbr. 1177/1 i nastavljen u predmetnom postupku (list 188 spisa);

- da je podneskom od 3. ožujka 2014. M. H., sukladno odredbi čl. 198. ZPP-a podnio tužbu glavnog miješanja, protiv tužitelja i 1. tužene Republike koja je ispravljena podneskom od 21. ožujka 2014. (list 134 spisa) kojom traži da se utvrdi vlasnikom dijela kčbr. 1177/1 upisane u zk.ul.661-667 k.o. E. obzirom je vlasništvo stekao dosjelošću (116-118 spisa);

- da je podneskom od 15. rujna 2021. tužitelj tužbe glavnog miješanja specificirao tužbeni zahtjev na način da se utvrdi vlasnikom dijela kčbr. 1177/1 upisane u zk.ul.661-667 k.o. E., označenog na skici mjerenja C. d.o.o. od 1. lipnja 2021. oznakama ABCDERGHIJKLMNOPA (list 239-240 spisa);

- da je tijekom postupka umro tužitelj I. Š., a postupak je nastavio njegon nasljednik, sin V. Š. (list 187 i 197 spisa), dok je nakon zaključenja glavne rasprave, a prije objave, umro tužitelj tužbe glavnog miješanja M. H. i da je presuda donesena u odnosu na njegovu nasljednicu S. H. koja je preuzela postupak (list 254 i 261 spisa);

- da iz zemljišnih knjiga kčbr. 1177/1 pašnjak Š. od 1184 čhv upisana je u zk.ul. 661-676 k.o. E. kao društveno vlasništvo, nositelj upravljanja NO K. K. (list 6 spisa);

- da prema uvjerenju Upravnog odjela za prostorno uređenje, gađenje i zaštitu okoliša Odsjek za prostorno uređenje i građenje Ispostave D. R. od 8. rujna 2010. (list 8 spisa) kčbr. 1177/1 k.o. E. nalazi se izvan granica građevinskog područja (poljoprivredno zemljište);

- da obzirom da se predmetna čestica na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu (24. srpnja 1991.) nalazila izvan granica građevinskog područja, odnosno radi se o poljoprivrednom zemljištu (i po upisanim kulturama u katastru: oranica i livada), Republika Hrvatska je postala vlasnikom predmetne čestice na temelju zakona, i to prema odredbi članka 3. stavak 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu kojom je propisano da Republika Hrvatska postaje nositelj vlasničkih prava na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu na teritoriju Republike Hrvatske;

- da je pasivno legitimirana 1. tužena Republika Hrvatska, a ne 2. tužena Općina G. S.;

- da predmetno zemljište do stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu, nije bilo korišteno od strane društveno-pravne osobe;

- da tužitelj tužbe glavnog miješanja nije dokazao da predmetno zemljište stekao darovanjem od tete D. Š., a niti je dokazao neku drugu osnovu temeljem kojeg je ušao u posjed predmetnog zemljišta;

- da je tužitelj dokazao da iako je zemlja poslije 2. svjetskog rata bila nacionalizirana, da prije i poslije toga bila u posjedu njegovih prednika, pradjeda J., kojeg je naslijedio tužiteljev djed T. Š. i da u prilog navedenom govore i podaci iz katastra i da prema podacima iz posjedovnog lista 289 k.o. E. (list 7 spisa) kao posjednik kčbr.1177/1 dio oranica od 360 m[2] i kčbr. 1177/1 dio livada od 719 m , upisan je T. Š., sin J. iz G. S. (list 7 spisa);

- da iz uvjerenja Područnog ureda za katastar K. Ispostave D. R. od 15. prosinca 2010. proizlazi da je revizijom posjedovnog stanja 1966. kčbr. D1177 oranica površine 360 m[2] i livada površine 719 m k.o. E. upisana u posjedovni list 289 na posjednika T. Š. (J.) G. S., dok je 1976., temeljem prijavnog lista od 15. rujna 1976. i rješenja Z-2606/1976 od 28. listopada 1976. izvršeno cijepanje parcele D1177 u novonastale D1177/1 oranica površine 360 m[2] i livada površine 719 m k.o. E. u posjedovnom listu 289 na posjednika T. Š. (J.) iz G. S. i do danas (15. prosinca 2010.) nije bilo promjene (list 10 spisa);

- da je nesporni dio zemljišta uz cestu dragom obrađivala B. Š., T. supruga;

- da su put proširili i nasipali H. kada su počeli uzurpirati predmetno zemljište poslije Domovinskog rata odnosno 2001.;

- da je u posjedu prijepora bio sada pok. M. H. čiji posjed nije pošten;

- da su pravni prednici tužitelja predmetnu nekretninu stekli dosjelošću još prije 6. travnja 1941.;

- da ne postoji obvezno pravni odnos između tužitelja i 1. tužene Republike Hrvatske.

15. Pošavši od navedenih utvrđenja, obzirom da su prednici tužitelja počeli posjedovali predmetnu nekretninu još krajem 19. stoljeća, isti su je stekli dosjelošću i prije 6. travnja 1941., a nakon toga je nastavili neometano posjedovali sve do početka 21. stoljeća kada su zemljište počeli uzurpirati H. bez pravne osnove, i da u razdoblju od nekoliko godina na temelju kraćeg i nepoštenog posjeda nisu mogli steći pravo vlasništva, prvostupanjski sud je utvrdio da je osnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje stjecanja prava vlasništva u odnosu na 1. tuženu, dok tužbeni zahtjev tužitelja tužbe glavnog miješanja nije osnovan i odlučio na gore navedeni način. 16. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

17. Stoga, suprotne tvrdnje žalitelja su bez pravnog uporišta.

18. Na žalbene navode valja reći da je tužitelj tužbe glavnog miješanja M. H. umro nakon zaključenja glavne rasprave i prvostupanjski sud je i odredio prekid postupaka (list 254 spisa) te je u procesno pravnom smislu postupak nastavljen po nasljedniku S. H., dakle žaliteljici time da je prvostupanjski sud odlučio o postavljenom tužbenom zahtjevu do zaključenja glavne rasprave, a koji zahtjev je i odbio kao neosnovan, pa to što je punomoćnik žalitelja nakon zaključena glavne rasprave postavio tužbeni zahtjev podneskom od 7. ožujka 2022. (list 264 spisa) na način da je u petitu sada naznačen žalitelj u iznesenim okolnostima, je bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

19. Nadalje, glede pravnog okvira ovoga spora, potrebno je naglasiti da je odredbom čl. 388 st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 81/2015 - pročišćeni tekst i 94/2017- dalje u tekstu: ZV) propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona, prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, pri čemu se prvostupanjski sud, rukovodeći se činjenicom da su prednici tužitelja u posjedu nekretnine bili svakako od kraja 19. stoljeća, pa nadalje, pri odluci o ispunjenju pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, u pobijanoj odluci pozivao i na pravna pravila bivšeg OGZ-a koja su se primjenjivala na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/1991), do 1. rujna 1980., kao dana stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( "Službeni glasnik SFRJ" broj: 6/80, 36/90, "Narodne novine" broj 53/91 - dalje u tekstu; ZOVO) , ali isto tako i na odredbe ZOVO-a koji se primjenjivao do stupanja na snagu ZV-a 1. siječnja 1997., te konačno na odredbe ZV-a.

20. Nadalje, prema praksi Europskog suda za ljudska prava, ako su za to ispunjeni uvjeti, razdoblje prije 8. listopada 1991. uračunava se u vrijeme dosjelosti glede nekretnina koje su bile u društvenom vlasništvu, ukoliko se sporne nekretnine mogu okarakterizirati kao imovina zaštićena čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006 i 2/2010- dalje: Konvencija) i ako nitko treći na istim nekretninama nema nikakvih prava, niti je to na bilo koji način iskazano a što je slučaj u ovoj pravnoj stvari kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

21. Suprotno žalbenim navodima, pravilno se prvostupanjski sud pri ocjeni jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, pozvao na praksu Europskog suda za ljudska prava (ESLJP), u predmetu Trgo protiv Republike Hrvatske (u kojem je izraženo shvaćanje da je tužitelj kao pošteni posjednik posjedovanjem nekretnine u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od četrdeset godina, ex lege, na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a, stupanjem na snagu tog Zakona 1. siječnja 1997., postao vlasnik posjedovane nekretnine), koji sud je upravo imao u vidu praksu sudova u Republici Hrvatskoj između 1. siječnja 1997., kao dana stupanja na snagu ZV-a i 17. studenog 1999., kao dana ukidanja čl. 388. st. 4. ZV-a (od strane Ustavnog suda), da bi novim odlukama iz 2016. i dalje (u predmetima Radomilja i drugi protiv Republike Hrvatske i Jakeljić protiv Republike Hrvatske), zauzeo stav da za ocjenu stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a, za primjenu stajališta iz presude Trgo protiv Republike Hrvatske, nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe.

Ovdje valja reći, i to da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je zaključio da od strane H. ne postoji drugi suprostavljeni privatni interes trećih osoba i da je tužitelj po svojim pravnim prednicima stekao pravo vlasništva dosjelošću, a ne M. H. čiji tužbeni zahtjev je pravilno odbijen kao neosnovan.

22. U odnosu na žalbene navode suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud na je temelju rezultata cjelokupnog postupka prema svom uvjerenju odlučio je koje će činjenice uzeti kao dokazane, a stečeno uvjerenje opravdao je logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da takvo uvjerenje ima valjanu osnovu pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a na koju sadržajno upire žalitelj.

23. Stoga, suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud dao je jasne i valjane razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud kada je utvrdio da su pravni prednici tužitelja predmetnu nekretninu počeli posjedovati još krajem 19. stoljeća i da je sada pok. I. Š. koji je i rođen 1945. godine, po svom ocu T. Š. i djedu J. Š. stekao pravo vlasništva dosjelošću.

Na žalbene navode žalitelju se ukazuje da je pravni prednik tužitelja još od 1966. i upisan kao posjednik predmetne nekretnine.

Nadalje, okolnost što je sada pok. I. H. i živio u inozemstvu od 1973. nije odlučna obzirom da iz rezultata provedenog postupka proizlazi da je predmetnu nekretninu posjedovao i dolazio u Republiku Hrvatsku time da je za vrijeme njegovog boravka u inozemstvu predmetnu nekretninu i to po njegovom nalogu upravo održavao brat Vlado sa svojom obitelji.

Pored navedenog, tvrdnje žalitelja da je pok. I. H. samo nekoliko puta dolazio u Hrvatsku ostaju ničim dokazane i neargumentirane tvrdnje time da se na žalbene navode ukazuje da u smislu čl. 160. st. 3. ZV-a nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kada je ostavitelj bio nepošten posjednik ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati, a što nije slučaj u ovoj pravnoj stvari.

24. U iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, pravilno je postupio prvostupanjski kada je utvrdio da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva tužitelja dosjelošću i odbio tužbeni zahtjev tužitelja tužbe glavnog miješanja kao neosnovan, pa su suprotne tvrdnje tužitelja bez pravnog uporišta.

25. U odnosu na ostale žalbene navode žalitelja kojima ponavlja prigovore koji su isticani u postupku, na koje je prvostupanjski sud u razlozima prvostupanjske presude jasno i argumentirano odgovorio, nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjske presude.

26. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, ostali žalbeni navodi nisu razmatrani sukladno čl. 375. st. 1. ZPP-a.

27. Kako žalitelj u žalbi ne iznosi nikakve okolnosti kojima bi odlučna utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda bio doveden u sumnju, to njegova žalba predstavlja samo drukčiju i to pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza na koju je ovlašten jedino sud u smislu čl. 8. ZPP-a.

28. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao kada je odlučio na navedeni način.

29. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 5. ZPP-a) tako i visini troškova (čl. 155. ZPP-a) te sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015 , 37/2022 i 126/2022- dalje u tekstu: Tarifa), osim u dijelu u kojem je prihvatio zahtjev tužitelja za naknadom troška pristupa na ročište na objavu presude.

Kako iz stanja spisa proizlazi da tužitelj nije pristupio na navedeno ročište, to je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je tužitelju dosudio navedeni trošak u sukladno važećoj Tarifi u iznosu od 375,00 kuna, a što uz trošak PDV ukupno iznosi 468,75 kuna.

Što se tiče troškova punomoćnika tužitelja za izbivanje iz pisarnice kao i troškova prijevoza u iznosu od 100,00 kuna, a kraj činjenice da je isti i pristupio na očevid te imajući u vidu i samu udaljenost, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je navedeni trošak punomoćniku tužitelja i dosudio obzirom da je isti sukladan Tbr. 35. i 46. Tarife, a u vezi Tbr. 42. Tarife, pa su žalbeni navodi neutemeljeni.

Nadalje, iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da trošak tužitelja ukupno iznosi 9.093,75 kuna odnosno obzirom da je isti u obvezi naknaditi 1. tužena Republika Hrvatska i žalitelj, to proizlazi da je žalitelj u obvezi naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.546,87 kuna.

Međutim, imajuću u vidu naprijed navedeno pravilnom primjenom odredaba Tarife trošak tužitelja ukupno iznosi 8.625,00 kuna, a kako su navedeni trošak dužni naknaditi 1. tužena Republika Hrvatska kao i tužitelj tužbe glavnog miješanja, dakle žalitelj, to je žalitelj dužan tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.312,50 kuna/572,37 eura, dok zahtjev tužitelja za naknadom daljnjeg troška postupka u iznosu od 234,37 kuna/31,11 eura nije osnovan, pa je odlučeno kao stavku I i II izreke ove drugostupanjske odluke.

30. Kako je žalitelj uspio sa žalbom samo u odnosu na sporedno potraživanje odnosno samo u dijelu odluke o troškovima postupka, to trošak povodom pravnog lijeka pada na njegov teret (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

31. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu djelom odbiti kao neosnovanu, a dijelom prihvatiti te na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučiti kao u stavku I. izreke te na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a kao u stavku II. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 10. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Vesna Skerlev, v.r.