REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3358/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja RN iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i II. tužiteljice GN iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), sada smještene u Domu za starije i nemoćne osobe iz Zadra, Obala Kneza Trpimira kbr. 21, oba zastupana po punomoćniku Ivanu Skoblaru, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženice MN iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupane po punomoćniku Borisu Smoljanoviću, odvjetniku iz Zagreba, Nikole Jurišića kbr. 26, radi zaštite od smetanja posjeda, odlučujući o prijedlogu tužitelja da im se dopusti revizija protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. Gž-378/2022-2 od 4. svibnja 2022., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Zadru posl. br. 15 Psp-77/2019-27 od 31. ožujka 2022., u sjednici održanoj 10. siječnja 2023.,
r i j e š i o j e :
I. Tužiteljima se dopušta revizija protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. Gž-378/2022-2 od 4. svibnja 2022. u odnosu na u njihovom prijedlogu za dopuštenje revizije naznačena pitanja:
1. „Prestaje li bračnom drugu suposjed nekretnine, kojeg je faktično izvršavao (imao) sa drugim bračnim drugom, po smrti tog drugog bračnog druga i već samom činjenicom te smrti - ako je taj drugi bračni drug za života uz supotpis bračnog druga nekretninom raspolagao darovnim ugovorom u korist treće osobe, jedne od nasljednice ostavitelja, koja bi sukladno ugovoru u posjed nekretnine trebala stupiti u trenutku njegove smrti?“
2. „Ako je ostavitelj za života raspolagao dijelom svoje imovine - nekretninom, darujući je trećoj osobi, jednome od nasljednika, sa pravom da ova u posjed darovanog stupi tek trenutkom smrti ostavitelja, a koji pravni posao drugi nasljednici osporavaju, imaju li po smrti ostavitelja drugi njegovi nasljednici pravo na posjedovnu zaštitu nekretnine prema daroprimcu, jednome od nasljednika, zbog čina njegova ulaska u posjed darovanog postupajući samo po darovnom ugovoru?“
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten u odnosu na treće u prijedlogu naznačeno pitanje: „Smatra li se treća osoba pomoćnikom u posjedovanju ako jedan od suposjednika preda ključeve nekretnine toj trećoj osobi te joj na taj način preda nekretninu u suposjed, a ta osoba koristi nekretninu na način da izvršava faktičnu vlast nad njom (iznajmljuje je, adaptira itd.), a novac od iznajmljivanja koristi za plaćanje potreba tog suposjednika?“
Obrazloženje
1. Drugostupanjskim rješenjem prihvaćena je žalba tuženice i preinačeno prvostupanjsko rješenje tako da je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:
„Utvrđuje se da je tužena smetala tužitelje u posljednjem mirnom posjedu stana u [adresa], koji se stan nalazi na drugom katu zgrade sagrađene na čest. br. 4779/1 k. o. [katastarska općina], koji je stan ukupne površine 51,40 m2, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje s nusprostorijama, a koji je stan upisan u [broj poduloška] zk. ul. broj [broj ZK uloška] KPU k. o. [katastarska općina], na način da je 20. rujna 2019. uklonila postojeću te postavila novu bravu na ulaznim vratima navedenog stana, pa se nalaže tuženoj da uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo u času smetanja na način da postavi staru uklonjenu bravu na ulazna vrata predmetnog stana ili da tužiteljima preda ključeve novopostavljene brave, sve u roku od 8 dana, te joj se zabranjuje takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja ubuduće.“,
a tužitelji su obvezani u roku od 8 dana naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 3.250,00 kn.
2. Tužitelji su sukladno čl. 387. i 385. Zakona o parničnom postupku podnijeli prijedlog da im se protiv tog drugostupanjskog rješenja dopusti revizija, a sve zbog pravnih pitanja koje (kako navode) drže važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: onih pitanja koja se suštinski svode na pitanja naznačena u izreci ove odluke.
3. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
4. Prijedlog je djelomično osnovan.
5. Pobijano drugostupanjsko rješenje doneseno je 4. svibnja 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije." U ovome slučaju (gdje osporeno rješenje ima značaj rješenja kojim se postupak završava) to treba sagledati u smislu odredaba čl. 400. ZPP-a, prema kojima: (stavak 1.) „Stranke mogu podnijeti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak o predmetu spora pravomoćno završen.“, (stavak 3.) „U postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ovoga Zakona o prijedlogu za dopuštenje revizije i reviziji protiv presude, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.“, u svezi sa odredbom čl. 443. st. 4. ZPP-a.
6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:
- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",
- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.
7. U podnesenom prijedlogu postavljena pitanja valja sagledati imajući na umu da odredbe čl. 385.a ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i (kada se, kao ovdje, predlagatelj poziva na "različitu" sudsku praksu) postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.
8. Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije." - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u prijedlogu tužitelja postavljena pitanja pod 1. i 2. Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
8.1. Naime, osporeno rješenje u odnosu na ta pitanja, koja se u svojoj suštini svode na pitanja iz stavka I. izreke ovoga rješenja, za slučaj kakav je ovdje, temeljeno je na shvaćanju za koje postoji i može se očekivati neujednačena i nesigurna praksa.
9. Time je pravilno za zaključiti:
9.1. da u odnosu na u prijedlogu postavljena pitanja pod 1. i 2. postoje pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za ujednačavanje primjene prava i preispitivanje sudske prakse po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (u ostvarenju svrhe: „osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“),
9.2. da su (slijedom toga) u odnosu na ta pitanja nastali uvjeti za dopuštenje revizije: sve kako bi se povodom revizije moglo preispitati osporeno rješenje.
10. Obzirom na prethodno navedeno, valjalo je odlučiti kao u stavku I. izreke ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 387. st. 4., 5. i 6. ZPP-a).
11. Drugačija je situacija sa prijedlogom tužitelja u odnosu na treće u njemu postavljeno pitanje.
12. Tužitelji nisu ispunili sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga i u odnosu na to pitanje: u prijedlogu nisu naznačili određene razloge zašto bi trebalo odgovoriti i na ovo:
kada
12.1. tim pitanjem u stvari sugeriraju ocijeniti samo je li ovdje, prema okolnostima konkretnog slučaja - i to onim koje oni drže istinitim i pravilnim te ih selektivno izvlače iz konteksta rješenja, pravilno odlučeno o predmetu spora,
12.2. uostalom, to pitanje ne polazi od onog što je u postupku utvrđeno i na čemu je osporeno rješenje temeljeno, a što ga čini (jer se u ovome stupnju postupka ne može preispitivati činjenično stanje, pogotovo ne po postavljenim pitanjima, onako kako su formulirana) nevažnim i za odluku o predmetu spora - a napose za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu,
12.3. podneseni prijedlog revizijski sud može razmatrati samo u granicama postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagatelji obrazlažu (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a), pa (kada) sukladno tome ne može u svezi u prijedlogu postavljenog trećeg pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava).
13. Konkretno (u svezi sa navedenim pod 12.), to bi treće pitanje bilo važno samo da je osporeno rješenje temeljeno na utvrđenju (iz sadržaja i smisla na kojemu je temeljeno to pitanje) da je nekretnina predana tužiteljima u suposjed i da su oni ovu koristili tako da su izvršavali „faktičnu vlast nad njom (iznajmljivali je, adaptirali itd.), a novac od iznajmljivanja koristili za plaćanje potreba suposjednika“ - a to nije: ono je temeljeno na utvrđenju da su predlagatelji sve radili samo po uputama i nalogu ostavitelja, u njegovo ime, a da nisu izvršavali faktičnu vlast na stanu.
14. Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:
14.1. da treće pitanje iz prijedloga tužitelja nije važno za odluku o predmetu spora (iako se odnosi na konkretni predmet), a pogotovo nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu: obzirom na to kako je formulirano i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske (ograničen u postupanju činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova: koje ne može preispitivati) u odnosu na to pitanje nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,
14.2. da u odnosu na treće pitanje ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.
15. Stoga je prijedlog tužitelja u tome dijelu - u odnosu na to pitanje, valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - jer je riječ samo o pravilnoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz stavka II. izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. - ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).
Zagreb, 10. siječnja 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
