REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1141/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. R., OIB …, iz Z., zastupane po punomoćnici S. L., dipl. iur., predstavnici H. s. p., Z., protiv tuženika HP-H. P. d.d., OIB …, sa sjedištem u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-808/2018-2 od 29. studenog 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2932/16-17 od 29. lipnja 2018., u sjednici održanoj 10. siječnja 2023.
p r e s u d i o j e:
Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila utvrđenje da je odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 19. listopada 2016. nedopuštena te da je nedopuštena odluka tuženika o zahtjevu za zaštitu prava od 23. studenog 2016. i da joj radni odnos nije prestao (točka I. izreke), kao i da se naloži tuženiku vratiti tužiteljicu na rad na poslove radnog mjesta "referent" ili drugog odgovarajućeg radnog mjesta, prema važećoj sistematizaciji, znanju, radnom iskustvu i kvalifikacijama tužiteljice (točka II. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tužiteljica na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje u tekstu: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu ili prihvaćanje revizije i preinačenje pobijane presude.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a ZPP).
7. Revidentica neosnovano ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Protivno navodima revizije, pobijana presuda je jasna i neproturječna, a takvi su i razlozi o odlučnim činjenicama, slijedom čega se drugostupanjska presuda može ispitati pa ovaj revizijski razlog nije ostvaren. 8. Iz sadržaja revizije proizlazi da tužiteljica podnosi reviziju i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, međutim to nisu razlozi zbog kojih se revizija može podnijeti, stoga ih revizijski sud nije ni ispitivao (čl. 385. ZPP).
9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da su nedopušteni otkaz ugovora o radu te odluka tuženika o zahtjevu za zaštitu prava, da radni odnos tužiteljice nije prestao i da se tužiteljicu vrati na rad na poslove radnog mjesta „referent“ ili drugog odgovarajućeg radnog mjesta, prema važećoj sistematizaciji, znanju, njenom radnom iskustvu i kvalifikacijama.
10. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je tužiteljica radila kod tuženika na temelju ugovora o radu za obavljanje radnog mjesta referenta s plaćom od 1020 bodova, a da je stvarno obavljala poslove prevođenja,
- da je tuženik 2015. donio novi Pravilnik o unutrašnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta (dalje u tekstu: Pravilnik), na temelju kojeg je došlo do promjene unutrašnjeg ustroja tuženika, što je uključivalo i ukidanje dotadašnjih radnih mjesta te formiranje novih, u kojem smislu je tuženik radnicima ponudio sklapanje novih ugovora, usklađenih s novom sistematizacijom,
- da je tužiteljici ponudio sklapanje novog ugovora o radu na radno mjesto prevoditelja, za koje je predviđena bodovna vrijednost rada u iznosu od 970 bodova, a što tužiteljica nije prihvatila,
- da je u odnosu na radnike koji nisu prihvatili ponuđene ugovore tuženik proveo postupak utvrđenja kolektivnog viška radnika zbog promjene unutrašnjeg ustrojstva i sistematizacije, u smislu čl. 127. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, dalje u tekstu: ZR), pa kako nije dobio suglasnost od radničkog vijeća, a tužiteljica je zaštićena kategorija radnika temeljem dobi, pokrenuo je sudski spor radi nadomještanja iste te je 30. svibnja 2016. donijeta presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-2482/15-20 kojom je nadomještena suglasnost koju je za otkaz tužiteljici uskratilo dati radničko vijeće (presuda postala pravomoćna 8. rujna 2016.),
- da je tuženik 19. listopada 2016. donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu.
11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev ocjenjujući da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za poslovno uvjetovani otkaz pa da su ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR, obzirom da je kod tuženika došlo do promjene unutarnjeg ustroja, što je uključivalo i ukidanje dotadašnjih radnih mjesta te formiranje novih te da je pravo poslodavca da organizira poslovanje na način za koji smatra da je najprikladniji za ostvarenje poslovnih rezultata, što onda podrazumijeva i promjene u strukturiranju društva, broju i vrsti radnih mjesta, kao i određivanje plaća za radna mjesta. Također ocjenjuje da u situaciji kada je prestala postojati dotadašnja sistematizacija, nije protivno zakonu da poslodavac otkazuje ugovore onim radnicima koji nisu prihvatili nove ponuđene ugovore o radu, s obzirom da je pravo poslodavca da mijenja broj i raspored radnih mjesta prema vlastitim potrebama (dotadašnje radno mjesto referenta prestalo je postojati te je podijeljeno na tri nova radna mjesta, i to lektora, prevoditelja i novinara pisca), budući da odredbu čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR valja tumačiti na način da prestanak potrebe za obavljanjem određenog posla podrazumijeva i nastavak obavljanja takve vrste poslova, ali u drugačijoj organizacijskoj formi, te eventualno i uz korigiranu (smanjenu) plaću, što je autonomno pravo poslodavca, sve sukladno njegovoj procjeni tržišnih i ekonomskih okolnosti. Sud prvog stupnja navodi da nije utvrđeno da bi postojali elementi diskriminacije tužiteljice bilo po obrazovanju ili po dobi (u vezi visine plaće), obzirom je autonomno pravo poslodavca odrediti visinu plaće za svaki pojedini posao.
12. Drugostupanjski sud potvrđuje presudu sudu prvog stupnja smatrajući da je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Smatra da je od odlučnog značenja da je tuženik proveo postupak utvrđivanja viška zaposlenika te sukladno tome donio predmetnu odluku o otkazu.
13. U odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava tužiteljica neosnovano u reviziji ukazuje na pogrešnu primjenu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR.
13.1. Odredbom čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).
13.2. Prema ocjeni revizijskog suda, u okolnostima konkretnog slučaja, kako su nižestupanjski sudovi i ocijenili, poslodavac je dokazao da ima opravdani razlog za odluku o poslovno uvjetovanom otkazu. Naime, tužiteljica je radila na radnom mjestu referenta pri čemu nije sporno da je stvarno obavljala poslove prevođenja, te joj je radno mjesto prevoditelja poslodavac i ponudio nakon stupanja na snagu Pravilnika, odnosno provođenja reorganizacije u društvu, međutim tužiteljica to radno mjesto nije prihvatila. Stoga u takvim okolnostima, obzirom nije prihvatila ponuđeno radno mjesto prevoditelja, nisu osnovani navodi tužiteljice da nije prestala potreba za radom (prevoditelja) kojeg je ona obavljala prije otkaza.
14. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je odbiti reviziju tužiteljice i odlučiti kao u izreci presude.
Zagreb, 10. siječnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić, v.r.
