Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: 94. Pr-1650/2021-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A B E Z O D R Ž A V A N J A R A S P R A V E

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Spomenki Rodić, kao sucu pojedincu, a na prijedlog sudskog savjetnika Valentina Samardžića, u pravnoj stvari tužiteljice V. S. iz B., OIB: . . . . , zastupane po opunomoćeniku M. B., odvjetniku u O., protiv tuženika i bolnički centar O., iz O., OIB: ......, radi isplate razlike plaće, 10. siječnja 2023. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos 503,42 kn, zajedno sa zateznim zakonskim kamatama koje teku na navedeni iznos od 16. siječnja 2016. pa do isplate, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u svakom pojedinom bruto iznosu, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku 8 dana."

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 124,43 eura (slovima: stodvadesetčetirieuračetrdesettricenta / 937,50 (slovima: devetstotridesetsedamkunapedesetlipa)[1] sa zateznom kamatom od 10. siječnja 2023., pa do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je putem punomoćnika u tužbi zaprimljenoj kod ovoga suda 18. siječnja 2021. zatražila isplatu iznosa 7.608,35 kn, koji iznos joj tuženik duguje zbog manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju od prosinca 2015. do siječnja 2017. s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik je prije održavanja pripremnog ročišta, podneskom od 7. prosinca 2021. djelomično priznao tužbeni zahtjev i to za vremensko razdoblje od veljače 2016. do siječnja 2017. u ukupnom iznosu 7.104,93 kn, a istaknuo je prigovor zastare u odnosu na potraživanje tužiteljice za prosinac 2015. u iznosu 503,42 kn, obzirom da je tužitelj podnio tužbu 18. siječnja 2021., odnosno nakon proteka roka od 5 godina od dospijeća tog dijela tražbine.

3. Kako je tuženik djelomično priznao tužbeni zahtjev, sud je o tom dijelu tužbenog zahtjeva za razdoblje od veljače 2016. do siječnja 2017. donio djelomičnu presudu na temelju priznanja broj Pr-1650/2021-8 od 5. prosinca 2022., koja je postala pravomoćna 21. prosinca 2022., a sve sukladno čl. 331. i čl. 338. st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje ZPP).

4. U odnosu na preostali sporni dio sud je izvršio uvid u sve isprave priložene u spisu i to Obračunske isprave za isplatu plaća tužiteljice za svaki mjesec od prosinca 2015. do siječnja 2017. (prilog u e-spisu), Sporazum o osnovici za plaće u Javnim službama sklopljen između Sindikata i Vlade RH 23.11.2006., dodatak Sporazumu od 13. svibnja 2009., u Izmjene i dopune dodatku Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Arbitražnu odluku od 07. prosinca 2011., Vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za prosinac 2015., temeljem odredbe čl. 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama zaključenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011.

7. Tužba je ovom sudu predana 18. siječnja 2021. Sporno potraživanje tužiteljice za prosinac 2015. odnosi se na isplatu razlike plaće. Sukladno čl. 92. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17. i 98/19., dalje – Zakon o radu), ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu. Stoga potraživanja tužiteljice na ime razlike plaće dospijevaju šesnaestog dana u mjesecu za plaću za prethodni mjesec, odnosno u konkretnom slučaju za prosinac 2015. potraživanje na ime razlike plaće dospijeva 16. siječnja 2016.

8. Sukladno čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22 i 156/22, dalje – ZOO) zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Budući da je tužiteljica imala pravo zahtijevati ispunjenje obveze šesnaestog u mjesecu, zastara je počela teći prvog dana nakon toga, a to je od 17. siječnja 2016.

9. Člankom 139. Zakona o radu propisano je kako potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina.

10. Sukladno čl. 216. ZOO-a zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena, te je u konkretnom slučaju zastara nastupila 18. siječnja 2021.

11. Kako je tužba predana ovom sudu 18. siječnja 2021., nakon nastupanja zastare, tužbeni zahtjev je odbijen o čemu je odlučeno u točki I. izreke presude.

12. Nalazeći prigovor zastare osnovanim sud se nije upuštao o odlučivanje o pravnoj osnovi tužbenog zahtjeva.

13. Kako sud u presudi kojom je riješio o dijelu tužbenog zahtjeva na temelju priznanja nije odlučio o troškovima postupka, u nastavku presude će biti odlučeno o sveukupnim troškovima postupka. Tužiteljica u ovom parničnom postupku nije uspjela sa svojim zahtjevom tek u neznatnom dijelu (potraživanje za prosinac 2015. koje predstavlja 6,6% ukupnog tuženog zahtjeva), a zbog toga nisu nastali posebni troškovi, te joj sukladno odredbi članka 154. stavka 5., a u vezi sa člankom 155. ZPP-a pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: OT) i vrijednosti predmeta spora.

14. Tako je sud tužiteljici priznao trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku i to za sastav tužbe iznos od 75 bodova (Tbr.7.1. OT), a što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 1,33 eura / 10,00 kuna iznosi 99,54 eura / 750,00 kuna. Tužiteljici je, sukladno Tbr. 42. OT trebalo priznati i trošak PDV-a od 25% koji iznosi 24,89 eura / 187,50 kuna. Dakle, trošak parničnog postupka je priznat u ukupnom iznosu 124,43 eura / 937,50 kuna. Podnesak tužiteljice od 26. prosinca 2021. nije bio potreban za vođenje parnice, te joj za sastav tog podneska ne pripada pravo na naknadu troškova.

15. Tužiteljica je na dosuđeni trošak potraživala zatezne kamate na koje ima pravo temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a pa joj je zahtjev prihvaćen, a zatezne kamate teku na parnični trošak od dana donošenja presude bez održavanja rasprave do isplate po stopi koja je određena čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 ).

16. Prilikom donošenja ove presude bez održavanja rasprave, sud se vodio načelom ekonomičnosti postupka u skladu s kojim sud mora nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova. Treba imati na umu kako je tuženik već u odgovoru na tužbu priznao dio tužbenog zahtjeva za koji je smatrao kako nije u zastari, te je predložio sudu donošenje odluke bez održavanja ročišta. O dijelu tužbenog zahtjeva koji je tuženik priznao sud je donio djelomičnu presudu. Uvidom u spis ovog predmeta nedvojbeno proizlazi da je tužba podnesena ovom sudu 18. siječnja 2021. što predstavlja odlučnu činjenicu kod utvrđivanja da li je nastupila zastara ili nije. Iako je prigovor zastare materijalnopravni prigovor, uzimajući obzir karakter ove vrste sporova, činjenicu da je tužitelj u svom podnesku samo istaknuo da se prigovor zastare mora raspraviti, ne navodeći nikakvu novu činjenicu te uzimajući u obzir da bi konačna odluka bila ista i da se rasprava održala, sud je uvažavajući načelo ekonomičnosti primjenom odredbe čl. 332.a st. 2. ZPP-a odbio tužbeni zahtjev donošenjem presude bez održavanja rasprave te je odlučeno kao u izreci presude bez održavanja rasprave.

Osijek, 10. siječnja 2023.

SUTKINJA

Spomenka Rodić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude bez održavanja rasprave stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka pisanog prijepisa presude. Žalba se podnosi pisanim putem, putem ovog suda, na rješavanje nadležnom županijskom sudu.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a (čl. 467. ZPP-a).

DOSTAVITI:

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku

NAKON PRAVOMOĆNOSTI:

1. Poreznoj upravi

.