Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31 000 Osijek

Poslovni broj: 31. Kzd-145/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu za mladež Ivanu Sajteru, kao sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv opt. J. K., zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 2. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.,101/17., 118/18. i 126/19. – u nastavku: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: KMP-DO-3/2013 od 28. veljače 2014., koja je izmijenjena 23. listopada 2020., nakon zaključene javne rasprave, održane u prisutnosti zamjenika općinske državne odvjetnice u Osijeku, punomoćnika ošt. K. A., odvjetnika iz O., opt. J. K. i branitelja opt. A. M., odvjetnika iz O., dana 10. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Na temelju čl. 453. t. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – u nastavku teksta ZKP/08),

opt. J. K., OIB:, sin A. i P. r. G., rođen u T., BiH, s prebivalištem u Š., N. 3904, F. 17, državljanin Republike Hrvatske, profesionalni vozač, zaposlen kao građevinski radnik s plaćom od oko 3.500,00 franaka, rastavljen, otac troje djece od kojih je dvoje maloljetno, sa završenom srednjom tehničko-prometnom školom, vlasnik obiteljske kuće u T., A. Š. 4,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi:

u razdoblju od veljače 2012. do prosinca 2015. iako pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Osijeku broj: P-2-269/10 od 28. prosinca 2010., pravomoćnom i ovršnom istog dana, obvezan da na ime uzdržavanja djeteta M. K., A. K. i T. K. plaća 500,00 kuna za svako dijete, odnosno ukupno 1.500,00 kuna mjesečno, počevši od 1. veljače 2011. pa nadalje, sve dok za to postoje zakonski uvjeti najkasnije do 15-og u mjesecu za tekući mjesec na ruke i zakonske zastupnice S. R. (K.), unatoč tome što je bio svjestan ove svoje obveze i u mogućnosti ju izvršavati budući da je radno sposoban, te je primanja ostvarivao kao zaposlenik u tvrtki T. d.o.o. S., a nakon toga primanja ostvarivao radeći neprijavljeno i prijavljeno u R. N., bio vlasnikom osobnog vozila kao i vlasnikom nekretnina, unatoč tome što je u jednom navratu u lipnju 2012. platio iznos od 1.500,00 kuna, ostale iznose dužnog uzdržavanja za navedeno razdoblje nije htio platiti, na koji način je u navedenom razdoblju svojoj djeci M. K., T. K. i A. K., svakoj ponaosob uskratio dužno uzdržavanje u iznosu od 22.500,00 kuna, odnosno ukupno 67.500,00 kuna,

dakle, da nije uzdržavao osobe koje je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djeteta,

pa da bi time počinio kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja, opisano u članku 172. stavku 2. KZ/11, u vezi članka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 172. stavku 2. KZ/11.

Na temelju čl. 149. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. ZKP/08, trošak kaznenog postupka te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: KMP-DO- 3/2013 od 28. veljače 2014., izmijenjena 23. listopada 2020., optužen je okr. J. K., zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja, opisano u članku 172. stavak 2. KZ/11, u vezi članka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 172. stavak 2. KZ/11, uz primjenu članka 51. KZ/11,

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužbe, okr. J. K. je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela za koja je optužen.

3. U dokaznom postupku ispitani su okr. J. K., z. z. mlt. ošt. S. R. i knjigovodstveno-financijska vještakinja D. V., te su pročitane sljedeće isprave: zapisnik o ispitivanju okr. s pripadajućom DVD snimkom, zapisnik o ispitivanju svjedoka z. z. mlt. ošt. S. R., presuda Općinskog suda u Osijeku br. P-2-269/10-12 od 28. prosinca 2010., rješenje CSS Osijek od 2. travnja 2013. kojom se priznaje pravo na privremeno uzdržavanje, potvrda HZZZ, Područnog ureda Osijek, uvjerenje HZZZ, Područni ured Osijek, potvrda HZZMO o prijavi opt. na osiguranje, izvadak iz zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Osijeku za opt., potvrda PU Osječko- baranjske, Sektora upravnih i inspekcijskih poslova, Službe za upravne poslove o vlasništvu okrivljenika na motornim vozilima, podaci iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu za TD T. d.o.o. i M. S. P. d.o.o., podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Regionalnog ureda Osijek od 13.09.2019., podaci Centra za socijalnu skrb Osijek – specifikacija isplaćenih sredstava privremenog uzdržavanja za mlt. djecu M., A. i T. K. za razdoblje od 21.3.2003 do 31.12.2015., izlistanje prometa po deviznom računu z.z. mlt. ošt. S. R. za razdoblje od prosinca 2015. do 7.1.2020. otvorenog kod PBZ, dopis Centra za socijalnu skrb Osijek od 9. siječnja 2020. uz presliku izvještaja FINA-e od 5. travnja 2016., uplate optuženika na ime uzdržavanja putem UBS AG za ukupno 11 mjeseci u 2020. na račun z. z. mlt. ošt. S. R. otvoren u PBZ te izvadak iz kaznene evidencije na ime optuženika.

4. Opt. J. K. je u obrani naveo da je u N. otišao krajem 2013. i tražio je posao sve do negdje ožujka ili travnja 2014., kad se i zaposlio. Dok je tražio posao, uzdržavala ga je njegova mama kod koje je živio. Počeo je plaćati uzdržavanje čim se zaposlio u Š.. Napravio je trajni nalog na bivšu suprugu u iznosu od 400 CHF. U N. je odlazio u kraćim razdobljima i boravio je kod mame ili kod prijatelja. Nije ostvarivao nikakva primanja, odnosno nije regularno bio zaposlen, već je znao zaraditi nešto ''na crno''. Djeci je cijelo vrijeme kupovao ono što im je bilo potrebno za školu i za školske aktivnosti, te im je slao novce da si kupe što im treba. Svake godine ih je vodio na more. Novac za djecu je stavljao u pakete koje je slao djeci. Od kad se zaposlio, plaćao je uzdržavanje na način da je uplaćivao novce z. z. mlt. ošt. S. R. na njen devizni račun i to više no što je bio obvezan presudom. Prije odlaska u N., u razdoblju od veljače 2012. do prosinca 2015. radio je u društvima M. sistem projekt d.o.o. Z. i T. d.o.o. Z., kao i u društvu S. dom, O.. No, plaću je primao dio na račun, a dio na ruke, tj. "na crno". Navedena društva su mu kao poslodavci ostali dužni na ime isplate plaća. D. S. dom je tužio za isplatu plaća i uspio je u postupku, ali se nije uspio naplatiti jer je društvo otišlo u stečaj. Vlasnik obje navedene tvrtke iz Z. je bio J. Ž. koji mu je isplaćivao dio plaće na ruke, no o tome nema dokaza jer nije morao ništa potpisivati. Vlasnik mu je isplaćivao toliko koliko je bilo nužno da preživi, a poduzeće mu je plaćalo smještaj i režije u Z.. Ostao mu je dužan 5 zadnjih plaća. U razdoblju kada nije radio, a to je bilo od veljače 2012. do prosinca 2015. bio je redovito prijavljen na Zavod za zapošljavanje. Kad se zaposlio u N., a poslije u Š., plaćao je uzdržavanje sukladno dogovoru sa bivšom suprugom. Tako je za ukupno jedanaest mjeseci u 2020. godini na račun z. z. mlt. ošt. uplatio 7.100,00 CHF. To je učinio na način da je platio 4.400,00 CHF na ime redovitog uzdržavanja, te 1.200,00 CHF na ime duga iz prethodnog razdoblja, kao i 1.000,00 CHF za knjige i obuću za troje djece, te 500,00 CHF na ime kupnje bicikla za mlt. T.. Kupovao im je bicikle i mobitele, a 2019. i 2020. je uplaćivao bivšoj supruzi veće iznose uzdržavanja za djecu od onih naloženih mu presudom jer je želio zatvoriti dug iz prethodnog razdoblja. Tako joj nije plaćao 400,00 CHF nego 1.200,00 do 1.500,00 CHF. U međuvremenu je u cijelosti isplatio sav dug uzdržavanja za troje mlt. djece, i to ne samo da ga je isplatio, već ga je znatno i preplatio. Plaća redovito uzdržavanje od 350,00 CHF po djetetu, ali osim toga platio je mlt. A. i T. skijanje u F., a mlt. M. je platio put u V., te joj je za 18. rođendan dao 1.000,00 CHF. i Ponavlja i naglašava da je određeno vrijeme prije odlaska u inozemstvo bio vrlo lošeg imovnog stanja jer je društvo D. d.o.o. O. otišlo u stečaj te nije dobio sve plaće. Tamo je radio više od godinu i pol, ali kao i drugi radnici u novinama S. dom ostao je bez plaća. Potom se zaposlio kod poslodavca T. d.o.o. Z. i M. sistem projekt d.o.o. S., ali su mu i oni kasnili s plaćama, a neke plaće nikad nije ni dobio. Tek odlaskom u Njemačku i to od prosinca 2015. pronalazi stalno zaposlenje i od tada do danas redovito plaća uzdržavanje za svoje tri kćeri i to na način da je samostalno višestruko povećao iznose za njihovo uzdržavanje.

5. Z. z. mlt. ošt. S. R. je iskazala da je bila u braku s optuženikom do kraja 2010., te je sud troje djece povjerio njoj na čuvanje i odgoj, a optuženiku je naložio da plaća uzdržavanja za svako dijete po 500,00 kn mjesečno, odnosno ukupno 1.500,00 kn. Od prosinca 2010. do veljače 2012. optuženik joj je plaćao uzdržavanje, ali je nakon toga prestao. Dakle, od veljače 2012. do prosinca 2015., optuženik nije plaćao uzdržavanje, osim što joj je u lipnju 2012. dao na ruke 1.500,00 kn, a osim toga još i 500,00 EUR u listopadu 2013. Znao je poslati dva do tri puta godišnje u paketiću djeci po 50 ili 100 EURa za džeparac i to za sve tri ukupno. Poznato joj je da je opt. radio u jednoj tvrtki u Z., a nakon toga je otišao u N.. Iskazala je da joj je Centar za socijalnu skrb Osijek isplaćivao privremeno uzdržavanje za troje djece u ukupnom iznosu od 1.680,00 kuna mjesečno, tj. 560,00 kuna za svako dijete. U cijelosti potvrđuje navode optuženika u pogledu njegovih uplata od odlaska u N., odnosno Š., te iskazuje da optuženik od prosinca 2015. redovito plaća uzdržavanje za svo troje djece i da je u kontaktu s njima, te sudjeluje u njihovom odgoju i uzdržavanju. Stoga je na kraju postupka iskazala da ne postavlja imovinskopravni zahtjev jer je u cijelosti namirena.

6. Sud je naložio financijsko-knjigovodstveno vještačenje te je stalna sudska vještakinja D. V. izradila pisani nalaz i mišljenje, a ispitana je na raspravnom ročištu 19. travnja 2021. kada je u bitnom izmijenila odlučna utvrđenja iz pisanog nalaza i mišljenja. Naime, ispravila je ranije zaključke navodeći da je u optuženikovu obvezu pogrešno uvrstila i mjesec prosinac 2015., tako da obveza za svako dijete iznosi 23.000,00 kuna, što ukupno čini dug od 69.000,00 kuna. U razdoblju inkriminacije optuženik je ukupno platio 21.381,00 kuna, a na ime privremenog uzdržavanja Centar za socijalnu skrb je platio 53.438,61 kunu. Optuženik je Centru uplatio iznos od 19.881,00 kuna, koji iznos je vještakinja uzela kao isplatu uzdržavanja. Dakle, optuženik je na ime uzdržavanja u inkriminiranom razdoblju dobrovoljno isplatio 1.500,00 kuna, tako da preostala obveza iznosi 67.500,00 kuna (69.000,00 – 1.500,00). Nadalje, vještakinja je utvrdila da je tijekom postupka optuženik u cijelosti isplatio sav dug uzdržavanja.

7. Iz izvatka iz zemljišne knjige ZK odjela O. Z.. ul. 3559, KO T., kč.br. 1679/7 utvrđeno je de optuženik vlasnik kuće u ulici A. Š. br. 4 u T., na kojoj je upisano založno pravo u korist mlt. M., A. i T. K. (str. 395.)

8. Iz potvrde PU osječko-baranjske od 9. svibnja 2013, dokazano je da je optuženik u inkriminiranom periodu bio vlasnik automobila marke Opel Vectra 1.8., proizvedenog 1998.

9. Analizirajući utvrđeno činjenično stanje sud je utvrdio da je optuženik dokazao da zbog objektivno opravdanih razloga u vrijeme za koje je optužen nije plaćao uzdržavanje za svoju mlt. djecu. Na taj način postalo nedvojbeno da nema djela iz članka 172. stavka 2. KZ/11.

10. Naime, kaznenog djela nema ako optuženik dokaže da iz opravdanih razloga nije bio u mogućnosti plaćati uzdržavanje za svoje dijete. Optuženik je to i do dokazao, odnosno dokazao je da je u inkriminiranom do odlaska u inozemstvo i stalnog zaposlenja u Š. bio lošeg općeg imovnog stanja. Dokazao je da je u kritično vrijeme optuženik radio u društvu T. d.o.o. S., ali je financijskim izvještajem za poslovanje društva u 2012. optuženik dokazao istinitost svojih navoda o tome da mu poslodavac nije isplatio zadnjih 6 plaća. Optuženik je dokazao da je brzo nakon toga društvo T. otišlo u stečaj. Dokazano je da je u inkriminirano vrijeme optuženik bio vlasnik jednog Opela starog petnaestak godina, no ta inkriminirajuća činjenica sama za sebe ne govori u prilog nekom dobrostojećem materijalnom stanju optuženika, čak štoviše. Potom, sam optuženik tvrdi da je odlaskom u N. radio neke neprijavljene poslove, koju činjenicu mu optužba uzima kao inkriminirajuću, ali optužba ne uzima u obzir i drugi dio optuženikovih opetovanih navoda kojima tvrdi da takvim poslovima nije mogao zaraditi niti za podmirenje svojih osnovnih životnih potreba. No, čim se preselio u Š., optuženik se uspio zaposliti i od tada već više od 7 godina redovito plaća uzdržavanje za svoje tri maloljetne kćeri. Iz iskaza optuženika proizlazi da je plaćao uzdržavanje kad je imao prihode, a da kad nije radio, nije imao prihode, te nije plaćao uzdržavanje. Ipak, optuženik je dokazao da i u ono vrijeme kad je bio lošeg financijskog stanja nije u zanemario brigu za svoje kćeri jer je u lipnju 2012. Na ime uzdržavanja platio 1.500,00 kn, a u listopadu 2013. još 500,00 EUR-a. Dokazao je da je u 2013. platio opremanje dječje sobe, te je te godine platio i školske knjige za svoje kćeri. Osim toga, dokazao je da im je povremeno slao 50,00 do 100,00 EUR-a u paketima kao džeparac. Naime, sve navedene optuženikove tvrdnje potvrdila je kao istinite njegova bivša supruga i zakonska zastupnica maloljetnih oštećenica S. R..

11. Dakle, činjenica da optuženik jedno vrijeme doista nije plaćao uzdržavanje, ujedno ne znači i da je on svjesno i voljno odbijao postupiti po pravomoćnoj presudi, tj. da je time ostvario subjektivno obilježje kaznenog djela neplaćanja uzdržavanja. Optuženik je optužen da je mogao plaćati uzdržavanje jer je radno sposoban i da je povremeno ostvarivao prihode obavljanjem nekih neprijavljenih poslova. No, optužba nije dokazala da je optuženik mogao plaćati uzdržavanje, ali da to nije htio ili da jednostavno nije mario za tu obavezu. Samo na temelju takvih činjenica bi sud mogao zaključiti da je iz evidentne i nesporne građansko-pravne obveze između optuženika kao oca i bivše supruge, a sada zakonske zastupnice maloljetnica taj odnos prerastao i u kazneno djelo, te da je optuženik kriv za upravu takvu inkriminaciju. Iz prethodno navedenih činjenica, a posebice iz činjenice da je optuženik u relativno kratkom roku platio sav dug uzdržavanja za tri maloljetne kćeri, te da redovito plaća dospjela uzdržavanja, sud je zaključio da je optuženik od sebe otklonio svaku krivnju, tj. da u ovom predmetu nema kaznenog djela. Drugim riječima rečeno, optuženik se ekskulpirao dokazavši da u svom postupanju (neplaćanju uzdržavanja) nije ostvario takav stupanj krivnje i količinu protupravnosti da bi bilo neophodno posezanje za kaznenim sankcijama koje su ultima ratio pravnog poretka. Naime, kazna kao najteže sredstvo državne represije i državnog monopola na prisilu ujedno znači i da ta kazna mora biti posljednje sredstvo države. U kaznenom pravu se mora raditi o takvom čovjekovom postupku koji zaslužuje kaznu koja izražava i materijalizira moralno-etički prijekor za učinjeno djelo koje je nedopušteno, odnosno zakonski zabranjeno. Od odlučujuće važnosti je upravo taj subjektivni odnos počinitelja prema djelu zbog kojeg mu sud može uputiti moralnu kritiku koju u svojoj osnovi predstavlja svaka osuđujuća presuda. Takva moralna kritika se može uputiti samo onome počinitelju koji se svjesno i voljno odlučio za nepravo, iako je, s obzirom na sve okolnosti, kao objektivne, tako i one osobne, mogao postupiti drukčije i izabrati pravo.

12. Nalaz financijsko-knjigovodstvene vještakinje je vjerodostojan dokaz jer je dan sukladno pravilima struke, objektivan je, potpun i, iako je u bitnom izmijenjen na raspravi, dovoljno je razumljiv, te na njega stranke nisu imale primjedbe. Iskaz z. z. mlt. ošt S. R. je također vjerodostojan dokaz, ali na temelju njega nije moguće donijeti osuđujuću presudu. Sud je stajališta da su dokazane činjenice takvog spoznajnog stupnja da sa sigurnošću ukazuju kako optuženik zbog objektivno opravdanih razloga neko vrijeme nije bio u mogućnosti ispunjavati svoju obavezu uzdržavanja za djecu. Uslijed utvrđenih kvalitativnih i kvantitativnih manjkavosti u činjeničnom supstratu, postalo je nesporno da je optuženik dokazao postojanje razboritih i objektivnih okolnosti zbog kojih nije plaćao uzdržavanje. Činjenicom da je optuženik dokazao da zbog objektivnih nemogućnosti nije plaćao uzdržavanje, anulirana je i sama kažnjivost kao opći element kaznenog djela.

13. Slijedom svega, sud je donio oslobađajuću presudu te je ujedno odlučio da trošak kaznenog postupka, odnosno nagrada i nužni izdaci branitelja optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.

Osijek, 10. siječnja 2023.

SUDAC ZA MLADEŽ

Ivan Sajter, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi u 4 (četiri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o njoj odlučuje Županijski sud u Osijeku.

DOSTAVITI:

1. ODO Osijek na KMP-DO-3/2013

2. pun. z. z. mlt. ošt. K. A., odvjetnik iz O.

3. okr. J. K.

4. branitelj okr. A. M., odvjetnik iz O.