Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 60 Gž R-3260/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. Š. iz O., OIB: …, zastupane po punomoćniku D. R., odvjetniku u O., protiv tuženika Klinički bolnički centar O. iz O., OIB: …, zastupanog po ravnatelju Ž. Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja o trošku parničnog postupka sadržanog u presudi na temelju priznanja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-1909/2020-7 od 7. studenog 2022., dana 10. siječnja 2023.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice M. Š. kao neosnovana te potvrđuje rješenje o trošku parničnog postupka sadržano pod točkom II. izreke presude na temelju priznanja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-1909/2020-7 od 7. studenog 2022. u pobijanom dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.015,62 kn/134,79 EUR–a[1] , zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice M. Š. za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Predmetnom je presudom na temelju priznanja pod točkom I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće bruto iznos od 5.980,38 kn (793,73 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, sve to u roku od 15 dana.

2. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 859,37 kn (114,05 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 7. studenog 2022. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana.

3. Protiv rješenja o trošku parničnog postupka sadržanog pod točkom II. izreke predmetne presude na temelju priznanja, u dijelu u kojem nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.015,62 kn (134,79 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se isto u pobijanom dijelu preinači na način da se njezin zahtjev u tome dijelu prihvati, kao i da joj se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 468,75 kn (62,21 EUR–a).

4. Žalba je neosnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, predmetno rješenje o trošku parničnog postupka u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati jer je izreka razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se rješenje temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP) na koju tužiteljica upire.

6. Prilikom ispitivanja predmetnog rješenja o trošku parničnog postupka u pobijanom dijelu i postupka koji mu je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a, u svezi čl. 381. ZPP–a.

7. Iz spisa predmeta proizlazi u bitnom sljedeće:

- da je tužiteljica u tužbi od 20. prosinca 2020. kao vrijednost predmeta spora naznačila iznos od 2.600,00 kn (345,07 EUR–a) te da je na ime troška sastava iste zatražila iznos od 500,00 kn, uvećan za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 125,00 kn, što zbrojeno iznosi 625,00 kn (82,95 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama,

- da je tuženik nakon toga dostavio tužiteljici izračun razlike plaće s osnove pogrešno obračunate osnovice za razdoblje od 1. prosinca 2015. pa do 31. siječnja 2017.,

- da je tužiteljica zatim podneskom od 6. ožujka 2022., kojim je konačno postavila tužbeni zahtjev, kao vrijednost predmeta spora naznačila iznos od 5.980,38 kn (793,73 EUR–a) te na ime troška sastava tužbe od 20. prosinca 2020. zatražila iznos od 750,00 kn, uvećan za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 187,50 kn, a na ime troška sastava podneska od 6. ožujka 2022. iznos od 750,00 kn, uvećan za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 187,50 kn, što sve zbrojeno iznosi 1.875,00 kn (248,85 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

8. Neosnovani su daljnji žalbeni navodi tužiteljice u kojima ona u bitnom ističe da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu troška parničnog postupka, u dijelu koji se odnosi na iznos troška sastava tužbe od 20. prosinca 2020., pogrešno uzeo u obzir vrijednost predmeta spora od 2.600,00 kn koja je naznačena u tužbi, umjesto da je uzeo u obzir vrijednost predmeta spora od 5.980,38 kn koja je naznačena u podnesku od 6. ožujka 2022. kojim je konačno postavljen tužbeni zahtjev, a što je posljedično rezultiralo i pogrešnom primjenom materijalnog prava.

9. Prvenstveno valja reći da tužba od 20. prosinca 2020. predstavlja stupnjevitu tužbu u smislu odredbe iz čl. 186.b st. 3. ZPP–a jer tužiteljica u trenutku podnošenja tužbe nije raspolagala dokumentacijom tuženika koja je bila potrebna za izračun iznosa tužbenog zahtjeva. Odredbama iz čl. 186.b ZPP–a propisan je izuzetak od obveze postavljanja određenog tužbenog zahtjeva sve dok tužitelj ne dođe do podataka kojima tuženik raspolaže.

10. Kao relevantnu odredbu valja istaknuti odredbu iz čl. 186.b st. 5. ZPP–a, a kojom je propisano da je u tužbi iz čl. 186.b st. 1. ZPP–a tužitelj dužan naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom iz čl. 40. st. 2. ZPP–a, s time da je prigodom postavljanja tužbenoga zahtjeva iz čl. 186.b st. 4. ZPP–a tužitelj dužan iznova naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbama iz čl. 35. do 37. i čl. 39. ZPP–a.

11. Nadalje, odredba iz čl. 186.b st. 1. ZPP–a regulira stupnjevitu tužbu, a odredba iz čl. 186.b st. 4. ZPP–a propisuje da je u slučajevima iz čl. 186.b st. 2. i 3. ZPP–a tužitelj dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba.

12. Uzimajući u obzir sadržaj odredbe iz čl. 186.b st. 5. ZPP–a, a konkretno dio prema kojem je tužitelj u tužbi iz čl. 186.b st. 1. ZPP–a dužan naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom iz čl. 40. st. 2. ZPP–a (U drugim slučajevima, kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.), za troškove radnji koje su poduzete u vrijeme podnošenja tužbe mjerodavna je vrijednost predmeta spora naznačena u tužbi. Iznimka od navedenog bila bi situacija kada bi nakon toga tužitelj smanjio svoj tužbeni zahtjev, dok povećanje tužbenog zahtjeva, što je u ovom predmetu bio slučaj, nije od utjecaja.

13. Slijedom toga, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je tužiteljici, prema vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi, na ime troška sastava iste dosudio iznos od 625,00 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, dok joj preostali zatraženi iznos od 312,50 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, nije priznao i dosudio, sve u smislu odredaba iz Tbr. 7. st. 1., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 – u daljnjem tekstu: Tarifa), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22 i 113/22), čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22) te čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

14. Neosnovani su i preostali žalbeni navodi tužiteljice u kojima ona u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada joj na ime troška sastava podneska od 6. ožujka 2022., osim iznosa od 234,37 kn (31,10 EUR– a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, nije priznao i dosudio preostali zatraženi iznos od 703,12 kn (93,32 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

15. Naime, iako tužiteljica smatra da podnesak od 6. ožujka 2022., kojim je ona konačno postavila tužbeni zahtjev, predstavlja obrazloženi podnesak u smislu odredbe iz Tbr. 8. st. 1. Tarife, valja istaknuti da se tužiteljica konkretnim podneskom nije očitovala ni na odgovor na tužbu, budući da je tuženik odgovor na tužbu podnio tek 9. lipnja 2022., niti na nalaz i mišljenje vještaka jer vještačenje u ovom predmetu nije provedeno.

16. Prema tome, navedeni podnesak ne predstavlja obrazloženi podnesak u smislu odredbe iz Tbr. 8. st. 1. Tarife, već podnesak u smislu odredbe iz Tbr. 8. st. 3. Tarife, a kako to prvostupanjski sud pravilno zaključuje.

17. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 380. t. 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

18. Tužiteljica nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u cijelosti nije uspjela, slijedom čega je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 10. siječnja 2023.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović, v.r.