Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 79 Gž-1703/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: ad1) J. G., OIB: …, T., ad2) M. G.1 , OIB: …, J., oboje zastupani po punomoćniku B. Z., odvjetnik u Š., protiv tuženika ad1) I. G., OIB: …, T., zastupan po punomoćniku A. G., odvjetnici u Š. i ad2) A. O., OIB: …, Z., radi utvrđenja prava vlasništva i pravnoj stvari pod poslovnim brojem P-2023/2018 tužitelja I. G., OIB: …, T., zastupan po punomoćniku A. G., odvjetnici u Š., protiv tuženika ad1) A. O., OIB: …, Z., ad2) J. G., OIB: …, T., ad3) M. G.1 , OIB: …, J., tuženici ad2) i ad3) zastupani po punomoćniku B. Z., odvjetniku u Š., radi utvrđenja vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja ad1) J. G. i ad2) M. G. protiv presude i rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-190/2018 od 17. studenog 2020., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-190/2018 od 25. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 10. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja ad1) J. G. i ad2) M. G.1 , kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-190/2018 od 17. studenog 2020., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-190/2018 od 25. travnja 2022. u dijelu pod toč. I./2. i I./3. izreke presude.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja ad1) J. G. i ad2) M. G.1 , kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-190/2018 od 17. studenog 2020., ispravljeno rješenjem Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-190/2018 od 25. travnja 2022. u dijelu pod toč. 2. izreke rješenja.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, ispravljenoj rješenjem toga suda od 25. travnja 2022. suđeno je:

„I. U predmetu ovog suda pod poslovnim brojem P-190/2018 sudi se:

1. Utvrđuje se da je tužitelj ad. 1 J. G. pok. F., OIB …, vlasnik za cijelo posebnog fizičkog dijela čest. zgr. 429/2 K.O. T. koji je dio na skici mjesta očevida vještaka mjernika A. R. dipl. ing. gedoezije s nadnevkom od 05. lipnja 2019. godine (u daljnjem tekstu: skica), koja skica je sastavni dio ove presude, prikazan likom omeđenim slovima "D-D1-D2-D5-D".

2. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva (imena u nominativu): ad. 1 J. G. pok. F., OIB … i ad. 2 M. G.1 pok. Š., OIB …, koji glasi:

Utvrđuje se da je tužitelj ad. 1 J. G. pok. F., OIB …, suvlasnik za ½, a tužitelj ad. 2 M. G.1 pok. Š., OIB …, suvlasnik za ¼, posebnog fizičkog XIV P-190/2018-2- dijela čest. zgr. 429/2 K.O. T. koji je dio na skici mjesta očevida vještaka mjernika A. R. dipl. ing. geodezije s nadnevkom od 05. lipnja 2019. godine, koja skica je sastavni dio ove presude, prikazan likom omeđenim slovima "A-B-C-D-D5-D4-A".

3. Odbija se kao neosnovan zahtjev eventualne objektivne kumulacije tužitelja ad. 1 J. G. pok. F., OIB … i ad. 2 M. G.1 pok. Š., OIB …, koji glasi:

"Utvrđuje se da su tužitelji ad. 1 J. G. pok. F., OIB … i ad. 2 M. G. pok. Š., OIB …, suvlasnici i to tužitelj ad. 1 J. G. za 1/5 plus 2/8 alikvotna dijela, a tužitelj ad. 2 M. G.1 za 1/5 plus 1/8 alikvotna dijela određenog fizičkog dijela nekretnine koja se katastarski identificira kao čest. zgr. 429/2 K.O. T., u površini od 43,00 m2, koji dio je označen slovima" C-D-E-F-G-H-I-J-C "u Geodetskoj situaciji izrađenoj od Ureda ovlaštenog inženjera geodezije A. B. dipl. ing. geodezije dana 19. listopada 2017. godine predanoj uz tužbu u predmetu Općinskog suda u Šibeniku P1954/17".

II. U predmetu ovog suda pod poslovnim brojem P-2023/2018 sudi se:

Utvrđuje se da je tužitelj I. G. pok. F., OIB …, temeljem valjanog pravnog osnova vlasnik posebnog fizičkog dijela čest. zgr. 429/2 K.O. T., koji je na skici prikazan likom omeđenim slovima "D2-D3-D4-D5-D2".“

2. Rješenjem je utvrđeno da su tužitelji ad1) J. G., i ad2) M. G.1 , povukli dio tužbenog zahtjeva istaknutog radi utvrđenja prava suvlasništva vrhu čest. zgr. 429/2 K.O. T. preko zahtjeva o kojem je suđeno u točkama I. 1. i I. 2. izreke presude (toč. I. izreke). Konačno, naloženo je tužiteljima ad1) J. G., i ad2) M. G.1 , platiti tuženiku ad1) I. G. parnični trošak u iznosu od 8.600,00 u roku od 15 dana (toč. II. izreke).

3. Protiv navedene presude, u dijelu pod toč. I./2. i I./3. izreke te pod toč. 2. izreke rješenja žale se tužitelji ad1) J. G. i ad2) M. G.1 zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22– dalje: ZPP). Predlažu pobijanu presudu u tim dijelovima ukinuti i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Žalba tužitelja ad1) J. G. i ad2) M. G.1 je neosnovana.

5. Kako stranke u predmetnom postupku, kao i u postupku poslovni broj P- 2023/2018 nisu međusobno osporavale jedna drugoj pravo vlasništva u odnosu na poseban fizički dio čest. zgr. 429/2 k.o. T., koji je dio na skici mjesta očevida vještaka mjernika A. R. od 5. lipnja 2019. prikazan likom omeđenim slovima „D-D1-D2-D5-D“, (pravo vlasništva tužitelja ad1) J. G.), odnosno likom omeđenim slovima „D2-D3-D4- D5-D2“ (pravo vlasništva tuženika ad1) I. G.), te kako je tuženik ad2) A. O. otklanjao bilo kakvo svoje stvarno pravno ovlaštenje na ovdje utuženim posebnim fizičkim dijelovima čest. zgr. 429/2 k.o. T., sud prvog stupnja u tom dijelu prihvaća zahtjeve i odlučuje kao pod toč. I./1. i toč. II. izreke presude.

6. Tužitelj ad1) J. G. tvrdnje o pravu vlasništva posebnog fizičkog dijela čest. zgr. 429/2 k.o. T., koja je u skici mjesta očevida vještaka mjernika A. R. prikazana likom omeđenim slovima „A-B-C-D-D5-D4-A“ temelji na Ugovoru o doživotnom uzdržavanju sklopljenom s roditeljima, sada pok. F. i M. G.2 dana 14. prosinca 1992., dok to isto pravo tužitelj ad 2) M. G.1 temelji na Ugovoru o darovanju kojeg je njegov otac Š. G. sklopio s ocem pok. F. G. dana 22. ožujka 1991. Osim toga, tužitelj ad1) J. G. pozvao se i na Ugovor o darovanju od 12. ožujka 2018., sklopljen sa sestrom R. G. Pored toga, tužitelji ad1) J. G. i ad2) M. G.1 nisu ukazivali na druge temelje stjecanja prava vlasništva. Nasuprot tome, u ovom postupku tuženik ad1) I. G., iako je osporavao tužiteljima ad1) J. G. i ad2) M. G.1 suvlasništvo posebnog fizičkog dijela čest. zgr. 429/2 K.O. T. koji je u skici prikazan likom omeđenim slovima „A-B- C-D-D5-D4-A“, kako u pogledu glavnog zahtjeva tako i eventualno (kumuliranog), a činjeničnim obrazlaganjem implicirao da to pravo pripada njemu po osnovi ulaganja vlastitih sredstava prilikom kupoprodaje opisane površine dana 18. kolovoza 1978. u tom pogledu nije postavio poseban zahtjev.

7. Ocjenom izvedenih dokaza sud prvog stupnja utvrđuje slijedeće:

- da je u zemljišnim knjigama za K.O. T. u Z. U. 3848 vrhu čest. zgr. 429/2 vlasnikom za cijelo uknjižen je ovdje tuženik ad2) A. O.,

- da je u katastarskom operatu, posjedovnom listu broj 1576 za K.O. T. posjednikom u 4/6 dijela upisan tuženik ad2) A. O., a za po 1/6 dijela M. O. i M. M. žena N.,

- da su Kupoprodajnim ugovorom dana 18. kolovoza 1972. prodavatelji I. O. pok. M. i Z. O. žena I. prodali kupcima F. G. pok. J. i M. G.2 ženi F. vlasništvo dijela čest. zem. 3848 i čest. zgr. 429/2 K.O. T. za cijenu od 18.500,00 tadašnjih dinara, uz kaparu od 1.000,00 dinara i rok isplate kupovnine do 1. rujna 1973., a prilikom sklapanja ugovora zajedno su izvršili izmjeru i zelenom bojom na terenu označili granicu prodanog dijela čest. zem. 3848 K.O. T. tako da kupcima ostaje u vlasništvu još cca 80,00 m[2] iste nekretnine, da granični zid prema kupljenoj površini grade prodavatelji i kupci isti zid ni na koji način ne mogu koristiti prilikom eventualne adaptacije čest. zgr. 429/2 K.O. T.,

- da je Ugovorom o darovanju sklopljenom dana 22. ožujka 1991. F. G., kao darovatelj darovao svom sinu Š. G., kao obdareniku vlasništvo četiri prostorije položene sa zapadne strane u prizemlju čest. zgr. 429/1 K.O. T., površine cca 80,00 m[2] , - da je dana 14. prosinca 1992. tužitelj ad1) J. G., kao davatelj uzdržavanja s roditeljima, kao primateljima uzdržavanja sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim se primatelji uzdržavanja obvezali davatelju uzdržavanja ustupiti vlasništvo ½ dijela čest. zgr. 429/1 K.O. T., u naravi južnu polovicu zgrade, tj. onaj dio iste kuće u kojem „stranke stanuju, sa pripadajućim dvorištem“, uključivo s vlasništvom više drugih nekretnina u K.O. T. i K.O. D. koje nisu predmetom ove parnice,

- da su se Ugovorom o doživotnom uzdržavanju sklopljenom dana 16. kolovoza 1994. između F. G. i M. G.2 , kao primatelja uzdržavanja i tuženika ad1) I. G. („na privremenom radu u Nj.“), kao davatelja uzdržavanja, primatelji uzdržavanja obvezali na ime primljenog uzdržavanja ustupiti vlasništvo posebnog dijela čest. zgr. 429/1 K.O. T. u naravi vlasništvo prvog i drugog kata iste zgrade sa zasebnim ulazom na jugozapadnoj strani navedene zgrade,

- da su tužitelji ad1) J. G. i tuženik ad1) I. G. na poseban način Ugovorima sklopljenim sa svojim roditeljima dijelom provodili „diobu“ u odnosu na vlasništvo zgrade koja je u svom izvornom obliku doista bila vlasništvo njihovih roditelja (konjušnica), što potvrđuje i okolnost da vlasništvo utuženih dijelova čest. zgr. 429/2, ali ni čest. zgr. 429/1, sve K.O. T. nisu bila predmetom nasljeđivanja ostavinskim postupcima iza pok. F. i M. G.2 (O-507/2002 i O-1786/2017, ranije O-5/2012)

- da je Ugovorom o darovanju sklopljenim dana 12. ožujka 2018. između R. G. kao darovateljice i J. G. kao obdarenika, darovateljica ustupila obdareniku suvlasništvo za 2/8 dijela u naravi okućnice katastarske oznake čest. zgr. 429/2 K.O. T., s utanačenjem da je isto pravo darovateljica stekla nasljeđivanjem svoga oca F. G. rješenjem o nasljeđivanjem pod poslovnim brojem O-1786/2017 od dana 23. studenog 2017.,

- da je u predmetu poslovnim brojem R1-34/2017 predlagatelj I. G. podnio protiv predloženika ad1) J. G. i ad2) M. G.1 prijedlog za osiguranje dokaza vrhu izvedenih radova na dijelu objekta u T., na adresi …, u naravi zasebnog, neuređenog poslovnog prostora u dijelu prizemlja čest. zgr. 429/1 K.O. T.,

- da je u zemljišnim knjigama, zk. ul. 3847 k.o. T. čest. zgr. 429/1, vlasništvo posebnog dijela nekretnine koje nije posebno opisano (Etaža E-1) uknjiženo na imenu F. G., dok je vlasništvo četiri prostorije sa zapadne strane u prizemlju zgrade ukupne površine 80,00 m[2] , kao etaža E-2 (radi se o nepravom etažiranju) uknjiženo na imenu M. G.1 , a vlasništvo prvog i drugog kata navedene zgrade sa zasebnim ulazom koji se nalazi sa jugo-zapadne strane iste zgrade, uknjiženo je na imenu I. G.

8. Nadalje, suda prvog stupnja zaključuje da su Ugovorom o doživotnom uzdržavanju roditelji, otac F. i majka M. G.1 ustupili tužitelju ad1) J. G. vlasništvo ½ dijela čest. zgr. 429/1 K.O. T., u naravi južnu polovicu zgrade, tj. onaj dio iste kuće u kojem stranke stanuju, s pripadajućim dvorištem, pri tome ne prihvaćajući tvrdnju da je tužitelju ad1) uz vlasništvo ½ dijela čest. zgr. 429/1 K.O. T., u naravi južne polovice zgrade, tj. onaj dio iste kuće u kojem stranke (navedenog Ugovora) stanuju ustupljeno i vlasništvo „pripadajućeg dvorišta“ jer se radi o zgradi položajno razvidnoj na skici vještaka A. R. i geodetskoj situaciji mjernika A. B. koja zgrada (njezin južni dio) nedvojbeno ima privraće, dvorište na svom jugoistočnom dijelu, a koji prostor je pretvoren u garažu sa terasom na istoj, sve vidljivo na fotografiji koju je sačinio vještak građevinske struke N. V. u predmetu poslovni broje R1-34/2017 (list 24 spisa R1-34/2017). Osim toga, Kupoprodajnim ugovorom od 18. kolovoza 1972. roditelji tužitelja ad1) kupili su vrlo precizno opisane posebne fizičke dijelove čest. zem. 3848 i čest. zgr. 429/2 K.O. T., koji su u naravi sporna površina („A-B-C-D-D5-D4-A“ skice vještaka A. R.), pa je neživotno i nelogično da bi isti sklapajući Ugovor o doživotnom uzdržavanju tužitelju ad1) J. G. ustupali vlasništvo „pripadajućeg dvorišta“ povezanog sa čest. zgr. 429/1 K.O. T., a da se ista površina odnosi na čest. zgr. 429/2 K.O. T. ili neku drugu nekretninu.

9. Pored toga, F. i M. G.2 Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 16. kolovoza 1994. ustupili su tuženiku ad) 1 I. G. vlasništvo posebnog dijela čest. zgr. 429/1 K.O. T. u naravi vlasništvo prvog i drugog kata iste zgrade sa zasebnim ulazom na jugozapadnoj strani navedene zgrade, koji je dio navedene zgrade također imao prostor privraća, dvorišta na kojem je tuženik ad1) J. G. 1978. izgradio (nadogradio) postojeću zgradu što je razvidno iz dokumentacije G. P. Izgradnja Š. pa je nedvojbeno da su F. i M. G.2 ranije Ugovorom o uzdržavanju tuženiku ad1) I. G. ustupili (bar dijelom) nešto je bilo njegovo po osnovi ulaganja vlastitih sredstava i gradnje, kao i tužitelju ad 1) J. G., ustupili vlasništvo južne polovice zgrade oznake čest. zgr. 429/1 K.O. T., iako iz uplatnica proizlazi da je isti početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, intenzivno nabavljao građevinski materijal nesumnjivo radi izgradnje na „ustupljenoj mu polovici navedene zgrade“, što potvrđuje i prikaz zgrade katastarske oznake čest. zgr. 429/1 K.O. T. na kopiji katastarskog plana s nadnevkom od 17. srpnja 1978. (list 96 spisa), a što svojim iskazom potvrđuje i svjedokinja G. M.

10. Također, sud prvog stupnja navodi da, ako su roditelji tužitelju ad1) J. G. ustupili vlasništvo sporne površine, potpuno je nerazumljivo zašto spomenuti tužitelj u ovoj parnici traži utvrđenje da je suvlasnik samo za ½ dijela sporne površine, a posebice je nelogičan i zahtjev (izvorne) tužbe (P-190/2018) da je i tužitelj ad2) M. G.1 suvlasnik iste površine za ½ dijela (podneskom od dana 19. lipnja 2018., list 62 spisa, za tužitelja ad2) se traži ¼ suvlasništva sporne površine što je očito od tužitelja neprepoznata omaška u pisanju tužbenog zahtjeva), budući da je pravni prednik tužitelja ad2), njegov otac Š. G. Ugovorom o darovanju zaključenim dana 22. ožujka 1991. stekao od oca F. G. vlasništvo isključivo četiri prostorije položene sa zapadne strane prizemlja zgrade katastarske oznake čest. zgr. 429/1 K.O. T., površine cca 80,00 m[2] , dakle, bez ikakvog dvorišnog prostora (glede takvog prava je tužitelj ad2) i uknjižen u Z. U. 3847 K.O. T.).

11. Vještak A. R. u svom nalazu i mišljenju spornu površinu je identificirao kao dio čest. zgr. 429/2 K.O. T., koja predstavlja dio zemljišta položenog sjeverno od čest. zgr. 429/1 i na koju površinu se pristupa iz ulice 1. maja u T. Posebice je vještak naglasio da je dio predmetne nekretnine i ona površina koja je sastavnica zgrade stranaka, ukupne oznake čest. zgr. 429/1 K.O. T., koja je površina, u naravi dio iste zgrade, na skici vještaka označena slovima „D-D1-D2-D3-D4-D5-D“ i među strankama ista nije bila sporna, odnosno, stranke su se suglasile da je površina označena na skici vještaka slovima „D-D1-D2-D5-D2“ vlasništvo tuženika ad 2) I. G.

12. Slijedom iznesenog sud prvog stupnja zaključuje da tužitelji ad1) J. G. i ad2) M. G.1 , nisu dokazali pravni temelj stjecanja sporne površine, tj. posebnog fizičkog dijela čest. zgr. 429/2 K.O. T. koji je na skici mjesta očevida vještaka mjernika A. R. od 5. lipnja 2019. prikazan likom omeđenim slovima „A-B-C-D-D5-D4-A“. Osim toga tužitelji ad1) J. G. i ad2) M. G.1 zahtjevom traže utvrđenje prava vlasništva posebnog fizičkog dijela čest. zgr. 429/2 k.o. T. koji je na skici mjesta očevida vještaka A. R. prikazan likom omeđenim slovima „C-D-E-F-G-H-I-J-C“ (geodetske situacije izrađene po mjerniku A. B. na listu 19 spisa) koja je u sebi inkorporirala i dio površine „C-D-E- J“ spomenute geodetske situacije, koje su tužitelji ad1) J. G. i ad2) M. G.1 tijekom postupka priznali tuženiku ad1) I. G. isključivo vlasništvo, što takav zahtjev čini i kontradiktornim.

13. Slijedom iznesenih utvrđenja sud prvog stupnja odbija kako glavni, tako i eventualni zahtjev tužitelja ad1) J. G. i ad2) M. G.1 , i odlučuje kao pod toč. I./2. i I./3. izreke presude.

14. Odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita, pa ju prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

15. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

16. Pobijana presuda se može ispitati, ima razloge o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni niti međusobno proturječni, zbog čega nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuju tužitelji ad1) J. G. i ad2) M. G.1 u svojoj žalbi.

17. Sud prvog stupnja je prema svojem uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP), utvrdio odlučne činjenice, a na koje je odbijanjem zahtjeva tužitelja ad1) J. G. i ad2) M. G.1 pravilno primijenio materijalno pravo. 18. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je predmet glavnog zahtjeva tužitelja ad1) J. G. utvrđenje prava suvlasništva ½ dijela, a tužitelja ad 2) M. G.1 suvlasništva ¼ dijela nekretnina označenih kao čest. zgr. 429/2 k.o. T., koji je dio na skici mjesta očevida vještaka mjernika A. R. od 5. lipnja 2019., koja skica je sastavni dio ove presude, prikazan likom omeđenim slovima „A-B-C-D-D5-D4-A“. Predmet eventualno kumuliranog zahtjeva tužitelja ad1) J. G. je utvrđenje prava suvlasništva u 1/5 plus 2/8 alikvotna dijela, a tužitelja ad. 2 M. G.1 u 1/5 plus 1/8 alikvotna dijela određenog fizičkog dijela nekretnine koja se katastarski identificira kao čest. zgr. 429/2 K.O. T., u površini od 43,00 m[2] , koji dio je označen slovima „C-D-E-F-G-H-I-J-C“ u Geodetskoj situaciji izrađenoj od Ureda ovlaštenog inženjera geodezije A. B. dana 19. listopada 2017. predanoj uz tužbu u predmetu Općinskog suda u Šibeniku P1954/17. Navedene zahtjeve tužitelji ad1) J. G. i ad2) M. G.1 zasnivaju na činjeničnoj osnovi temeljem pravnog posla (Ugovora o doživotnom uzdržavanju i Ugovorima o darovanju), na stečenom pravu vlasništva na geometrijski točno fizički i određenom realnom dijelu (odnosno točno materijalno odijeljenom dijelu) nekretnina (čl. 5. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, „Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15-pročišćeni tekst).

19. Polazeći o činjenice da između tužitelja ad1) J. G., ad2) M. G.1 i tuženika ad1) I. G. postoji spor oko prava vlasništva određenog fizičkog dijela nekretnine koji je na skici mjesta očevida vještaka mjernika A. R. od 5. lipnja 2019. prikazan likom omeđenim slovima „A-B-C-D-D5-D4-A“, a koju, kako to proizlazi iz rezultata očevida, iskaza tužitelja ad1) J. G. i tuženika ad1) I. G. nesporno u posjedu drži tuženik ad1) I. G., pri čemu pravni osnov za stjecanje prava vlasništva ne proizlazi iz sadržaja Ugovora o doživotnom uzdržavanju, Ugovora o darovanju niti rješenja o nasljeđivanju u ostavinskim postupcima iza pok. roditelja F. i M. G.2 (O-507/2002 i O- 1786/2017, ranije O-5/2012) i po ocjeni ovog suda pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tužitelji ad1) J. G. ad2) M. G.2 nisu dokazali pravni temelj stjecanja posebnih (fizičkih dijelova) kčbr. 429/2 k. o T., pobliže opisanih pod toč. I./2 i I./3. izreke presude.

20. Tužitelji ad1) J. G. i ad2) M. G.1 nisu osporavali tuženiku ad2) I. G. pravo vlasništva posebnog fizičkog dijela čest. zgr. 429/2 K.O. T. koji je dio na skici mjesta očevida vještaka mjernika A. R. od 5. lipnja 2019., koja skica je sastavni dio ove presude, prikazan likom omeđenim slovima „D2-D3-D4-D5-D2“. Jednako tako tuženik ad2) I. G. nije osporavao tužitelju ad1) J. G. pravo vlasništva posebnog fizičkog dijela čest. zgr. 429/2 K.O. T. koji je dio na skici mjesta očevida vještaka A. R. od 5. lipnja 2019. prikazan likom omeđenim slovima „D-D1-D2-D5-D“, a radi se o onoj površini koja je sastavnica zgrade stranaka (čest. zgr. 429/1 K.O. T.), pa nije bilo zapreke da sud prihvati takove zahtjeve stranaka. Sud prvog stupnja o tom dijelu zahtjeva stranaka odlučio je presudom, a ne presudom na temelju priznanja (čl. 331.a ZPP), no priznanje tužbenog zahtjeva (prava vlasništva određenog fizičkog dijela nekretnine) u konkretnom slučaju nije u protivnosti s prisilnim propisima, niti pak s javnim moralom niti navedeno, s obzirom na utvrđenja u ovom postupku, govori u prilog osnovanosti preostalog dijela zahtjeva tužitelja ad1) J. G. i ad2) M. G.1 .

21. Sud odlučuje u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva (čl. 2. ZPP) i vezan je činjenicama na kojim stranke temelje svoj zahtjev pa o zahtjevu tužitelja ad1) J. G. i ad2) M. G.1 može procjenjivati samo u okviru činjenica i ponuđenih dokaza (čl. 186. ZPP). Stoga, postojanje nekog drugog pravnog osnova na temelju kojega su tužitelji ad1) J. G., ad2) M. G.1 , a i tuženik ad1) I. G. stekli pravo vlasništva posebnog fizičkog dijela čest. zgr. 429/2 K.O. T., koji je predmet ovog postupka, sud prvog stupnja nije bio dužan utvrđivati.

22. Stoga, suprotni žalbeni navodi kojima se ukazuje na eventualnu pogrešnu numeričku oznaku predmetne nekretnine učinjene od strane prednika tužitelja ad1) J. G. i ad2) M. G.1 prilikom raspolaganja pravnim poslovima, kao i da je u postupku ostalo nerazjašnjeno pitanje što se s tim posebnim dijelom čest. zgr. 429/2 k.o. T. dogodilo nisu odlučni.

23. Konačno, valja reći da tužitelji ad1) J. G. i ad2) M. G.1 tijekom postupka nisu ni tvrdili da predmetna nekretnina predstavlja naknadno pronađenu imovnu (upravo suprotno), pa izneseni žalbeni navodi da je sud u odnosu na tu imovinu trebao primijeniti princip nasljeđivanja određen pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju iza pok. majke M. i pok. oca F. G., pa potom darovanjem sestre tužitelja ad1) R. G., i na taj način odlučiti o zahtjevu predstavljaju nove činjenične prigovore o kojim ovaj sud, s obzirom na izričitu odredbu čl. 352. st. 1. ZPP, nije ovlašten raspravljati.

24. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci presude.

25. I odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita kako po osnovu (čl. 154. st.

1. ZPP) tako i po visini dosuđenog troška (čl. 155. st. 1. ZPP) jer je, kako je to pravilno zaključio i obrazložio sud prvog stupnja tuženik ad1) I. G. u potpunosti, a ne djelomično uspio u parnici.

U Zagrebu 10. siječnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović, v.r.