Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 8 P-198/2020-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Denisu Krnjaku, a na temelju prijedloga više sudske savjetnice - specijalistice Ivane Starčević, u pravnoj stvari A.H. d.d.,Z., OIB…, kojeg zastupa

punomoćnik A.-S. S., odvjetnik u Z., protiv

tuženika V. d.d., V., OIB: …, radi

naknade štete, nakon održane i zaključene glavne rasprave 16. studenoga 2022. u prisutnosti z. punomoćnika tužitelja, M. L. i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu presude 10. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku, V. d.d., V., OIB:…

da tužitelju A. H. d.d, Z., OIB…

isplati iznos od 5.719,95 eura[1] /43.096,98 kuna sa zakonskim zateznim

kamatama tekućim

- na iznos od 504,35 eura/3.800,02 kuna od dana 27. lipnja 2019. pa do isplate

- na iznos od 5.215,60 eura/39.296,96 kuna od dana 17. srpnja 2019. pa do isplate

po stopi od 6,54% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019., po stopi od 6,30% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019., po stopi od 6,11% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020., po stopi od 5,89% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020., po stopi od 5,75% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021., po stopi od 5,61% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021., po stopi od 5,49% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022, po stopi od 5,31% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi od 5,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2023. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji se nalaže se tuženiku, V. d.d.,

V., OIB: …,[2] da tužitelju A.H. d.d., Z., OIB …, isplati daljnji iznos od 3.726,55 eura /28.077,70 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi od 6,30% godišnje u razdoblju od 17. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019., po stopi od 6,11% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020., po stopi od 5,89% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020., po stopi od 5,75% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021., po stopi od 5,61% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021., po stopi od 5,49% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022, po stopi od 5,31% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi od 5,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2023. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu 521,61 eura[1] /3.930,07 kuna, u roku od 15 dana, dok se odbija daljnji zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.796,26 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 1. srpnja 2020. podnio protiv tuženika tužbu radi isplate regresnog potraživanja iznosa od 71.174, 66kuna. Temeljem tužbe i odgovora na tužbu koji je tuženik podnio nesporno je među strankama da je 3. lipnja 2019. u mjestu M.

došlo do puknuća vodovodne cijevi, odnosno magistralnog vodovoda, nadalje i to da je uslijed navedenog došlo do prodiranja vode u podrum stambenog objekta na adresi G., u vlasništvu osiguranika tužitelja. Također kao nesporno proizlazi i to

da je na dan štetnog događaja navedeni stambeni objekt bio osiguran kod tužitelja policom osiguranja imovine temeljem koje je tužitelj isplatio svom osiguraniku na ime naknade štete utuženi iznos koji mu tuženik u mirnom postupku nije želio podmiriti, te stoga tužitelj sada protiv tuženika kao osobe odgovorne za štetu podnosi ovu tužbu.

2. Tužitelj u tužbi predlaže slijedeće dokaze: zapisnik o očevidu i procjeni štete broj IM 7032/19, zapisnik o očevidu i procjeni štete broj IM 7032/19-naknadni izvid štete, prijava štete, fotoelaborat, saslušanje svjedoka M. L. i D.

L., zk izvadak, polica osiguranja …, opći uvjeti za osiguranje imovine (101-0910), uvjeti za osiguranje kućanstva DOM+ (138-0615), uvjeti za osiguranje KUĆA+ (142-0615), troškovnik građevinsko-obrtničkih radova od 30.06.2019., ponuda br. 031-1-2019, zapisnik – radni nalog br. 37/2019, kombinirano vještačenje na okolnost visine štete po vještaku za graditeljstvo te vještaku strojarske/elektrotehničke struke, saslušanje svjedoka procjenitelja D. Š.,

nalog za isplatu štete od 19.06.2019., dokaz o isplati od 29.06.2019., nalog za isplatu štete od 15.07.2019., dokaz o isplati od 16.07.2019., regresni zahtjev od dana 19.07.2019., dopis tuženika od 13.09.2019., e-mail tuženika od 20.09.2019., dopis tuženika od 10.10.2019., e-mail tužitelja od 28.11.2019., prigovor tužitelja od 28.11.2019., dopis tuženika od 27.12.2019., e-mail tužitelja od 08.01.2020., dopis tuženika od 23.01.2020., obavijest o otklonu odštetnog zahtjeva od 02.04.2020.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je procjena štete izvršena od strane tužiteljevog osiguratelja pri čemu je ista nerealno visoka i neargumentirana kako u pogledu štete nastale na građevinskom dijelu obiteljske kuće tako i naročito u pogledu štete na stvarima kućanstva. Također navodi da sam regresni zahtjev nije prihvatljiv jer je prilikom utvrđivanja pravnog osnova od strane tužitelja učinjen propust budući da predmetna šteta temeljem tužiteljevih pripadajućih uvjeta osiguranja nije naknadiva jer nije došlo do izljeva vode iz vodovodnih i odvodnih cijevi koje pripadaju predmetu osiguranja odnosno oštećenikovoj obiteljskoj kući kako je to uvjetima osiguranja Dom + i Kuća + definirano budući da je navedeno kako je do izljeva vode došlo iz javne vodoopskrbne mreže kojom upravlja tuženik.

4. Tuženik predlaže slijedeće dokaze: preslika popunjenog obrasca "Odštetni zahtjev", preslika popunjenog obrasca "Prijava štete od odgovornosti", preslika dopisa tuženika osiguravatelju C. O. d.d. kojim se dostavljaju prije

spomenuti obrasci, saslušanje A. P., radnika tuženika, saslušanje V.P. Š., regionalne voditeljice procjene šteta imovine i PAT-a kod tuženikova

osiguranja, polica osiguranja …, opći uvjeti za osiguranje imovine (101- 0910), uvjeti za osiguranje kućanstva DOM+ (138-0615), uvjeti za osiguranje KUĆA+ (142-0615), uvid u e-mail tuženikova osiguratelja od 20.09.2019., očevid na licu mjesta, saslušanje Ž. D., voditelja Odjela za procjenu šteta osiguranja imovine kod tuženikova osiguratelja.

5. Slijedom navedenog, sporna je među strankama i osnova i visina tužbenog zahtjeva.

6. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze navedene u tužbi, jedino nije saslušao svjedoka D. L. budući da smatra da navedeni iskaz nije potreban

za utvrđenje relevantnih činjenica. Također je sud proveo dokaze predložene u odgovoru na tužbu, osim što nije saslušao svjedoke V. P.i Š. i Ž.D., niti je proveo očevid na licu mjesta, budući da smatra da navedeni dokazi

nisu potrebni za utvrđenje relevantnih činjenica. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svih provedenih dokaza, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP), sud je ocijenio da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje zakonite presude.

7. Što se tiče pravne osnove temeljem koje tužitelj potražuje regresnu naknadu štete sud je izvršio uvid u policu osiguranja Dom + i Kuća +, iz kojih proizlazi da su opasnosti koje su osigurane, između ostalog izlijevanje vode iz vodovodnih i kanalizacijskih cijevi što se odnosi na predmet osiguranja, a to su stvari kućanstva u stalno nastanjenim i nenastanjenim stanovima te na obiteljske kuće ili kuće za odmor kao i pripadajuće pomoćne objekte i prostorije koje su u vlasništvu osiguranika. Uvjeti za osiguranje kuća A. Kuća + i uvjeti za osiguranje stvari kućanstva, A. Dom + u djelu koji se odnose na opseg opasnosti izlijevanja vode iz vodovodnih i kanalizacijskih cijevi navode da osiguratelj naknađuje štetu na predmetima osiguranja koji se unište, oštete ili nestanu zbog izlijevanja vode iz vodovodnih i odvodnih (kanalizacijskih) cijevi. Izlijevanjem vode se u smislu ovih uvjeta smatra neočekivano i nepropisno izlijevanje vode zbog oštećenja (loma, prskanja ili otkazivanja uređaja za upravljanje i sigurnost): 1) vodovodnih i odvodnih (kanalizacijskih) cijevi koje pripadaju predmetu osiguranja. Osiguranjem su obuhvaćene i štete od izlijevanja vode iz vodovodnih i odvodnih cijevi te izbijanja pare iz uređaja za toplu vodu i parno grijanje bez obzira na uzrok kako su ove opasnosti djelovale izvan osiguranikove kuće. Temeljem samih uvjeta za osiguranje koji su pripadajući uvjeti uz policu osiguranja koju je sklopio osiguranik tužitelja, nedvojbeno je utvrđeno da je osnova po kojoj tužitelj traži regres osnovana, odnosno da nije nužno da je došlo do izljeva vode iz vodovodnih i odvodnih cijevi koje pripadaju predmetu osiguranja, već kako je to navedeno u uvjetima potrebno je, odnosno dovoljno je, da su te opasnosti djelovale izvan osiguranikove kuće, a reflektirale se na njegovu kuću i stvari.

8. Što pak se tiče drugog prigovora tuženika da visina štete nije realno utvrđena, sud je proveo kombinirano vještačenje na okolnost visine štete po vještaku za graditeljstvo te vještaku strojarsko-elektrotehničke struke za potrebe kojeg vještačenja je prethodno saslušao i procjenitelja D. Š., svjedokinju D. L.,

koja je suprugu oštećenika, odnosno osiguranika tužitelja te svjedoka A. P.

koji je bio dežurni poslovođa kod tuženika, te je došao na intervenciju predmetnog kvara. Temeljem iskaza navedenih svjedoka, te zapisnika o očevidu i procjeni štete te njegove dopune koja se odnosi na naknadni izvid štete utvrđene su stvari koje su imale štetu te su bile predmet vještačenja.

9. Vještačenje je u dijelu koji se tiče štete na građevini stambenom objektu u M., u vlasništvu osiguranika tužitelja M. L.,

povjereno stalnom sudskom vještaku za djelatnost graditeljstva M. C.

K., koja je izradila svoj nalaz mišljenje glede visine štete koja se odnosi na građevinske radove sukladno procjeni štete koja se nalazi na zapisniku o procjeni štete i njegovoj dopuni, pri čemu nije uzela u obzir radove za koje je utvrdila da ne potječu od puknuća glavnog vodovoda.

10. Tužitelj je prigovorio procjeni iznosa štete navedene vještakinje u sljedećim dijelovima: navodi da su dolazak na lice mjesta, čišćenje, iznošenje stvari te isušivanje vanjskog zida sve nužni troškovi, te predlaže da se vještak očituje o visini troškova dolaska na lice mjesta, čišćenja i iznošenja stvari te isušivanje vanjskog zida neovisno o tome smatra li takve troškove opravdanima ili ne, nadalje napominje kako se za bojanje zidova ne može uzeti površina od 32m² kako to navodi vještak, budući je kod izračuna kvadrature za bojanje prostorije potrebno uzeti u obzir i visinu zidova, jer je neovisno o visini natapanja zidova bojanje zidova potrebno izvršiti u cijelosti budući da bojanje pola zidova ne dolazi u obzir uzimajući u obzir pravilo restitucije odnosno uspostave prijašnjeg stanja. Nadalje napominje kako je vještak prilikom izračuna količine kvadrature pošao od krive pretpostavke kako je tlocrtna površina podruma 100m² dok upravo suprotno proizlazi iz javne isprave odnosno iz izvatka iz zemljišnih knjiga gdje se navodi da je tlocrtna površina 125m².

11. Navedena vještakinja izračunom je obuhvatila slijedeće vidove štete koji se u nastavku teksta iznose u cijelosti zajedno sa pojašnjenjima koje je navela sama

vještakinja, a odnose se na građevinske radove, sukladno zapisnicima o procjeni štete i zapisniku o naknadnom izvidu štete:

12. Na raspravi održanoj 16. studenoga 2022. godine, navedena vještakinja je i dodatno pojasnila svoj nalaz te je navela da što se tiče stavaka koje u tablici nisu priznate kao građevinski radovi, to je iz razloga što se neke stvari logično nameću kako bi se pristupilo obavljanju određenog posla pa je to tako s dolaskom na lice mjesta, čišćenjem i pripremom za sanaciju koju mora obaviti stranka prethodno. Nadalje je navela da je točno da je prema katastarskom tlocrtu površina kuće 125m², međutim to

je bruto površina od koje se moraju oduzeti zidovi, pregradni zidovi, moguće krovne površine budući da krov može izlaziti iz samog tlocrta kuće tako da je prosječna neto površina kuće 20 - 25% manja od upisane u zemljišnu knjigu. Također je navela da je uzela u obzir samo dio koji je bilo nužno popraviti što se odnosi na visinu zidova koje tužitelj spominje, dakle što je bilo nužno popraviti da se prostor vrati u prvobitno stanje, s time da ne zna točno da li su zidovi bili pofarbani, ali čini joj se da je podrum služio za spremište. Također je navela da nije bila na licu mjesta, ali je po fotografijama iz spisa pretpostavila da se u podrumu nalazi 6 prostorija površine kako je navedeno u nalazu i mišljenju. Navela je da je u iskazanim cijenama štete sadržan i PDV budući da u spisu nije našla podatak da bi procjene A., dakle tužitelja bile iskazane bez

PDV-a, pa se smatra da su ukupne cijene sa PDV-om. Sud je ocijenio iskaz ove vještakinje vjerodostojnim, danim u skladu sa pravilima struke te mu je u cijelosti poklonio vjeru.

13. Vještačenje je u dijelu koji se tiče štete na strojevima - alatima koji su se nalazili u građevini - stambenom objektu u M., u vlasništvu osiguranika

tužitelja, M. L. povjereno stalnom sudskom vještaku za djelatnost općeg

strojarstva, A. M., čiji je zadatak bio izraditi nalaz i mišljenje glede

visine štete koja se odnosi na stvari sukladno procjeni štete koja se nalazi na zapisniku o procjeni štete i njegovoj dopuni pri čemu također mu je naloženo da ne uzme u obzir stvari za koje utvrdi da ne potječu od puknuća glavnog vodovoda. Na temelju navedenog zadatka vještak je utvrdio rekapitulaciju štete na stvarima koja se ovdje prikazuje u cijelosti kako ju je prikazao i sam vještak.

14. Vještak je utvrdio da šteta na stvarima iznosi:

15. Tužitelj je također na navedeni nalaz i mišljenje imao primjedbe pa je tako istaknuo da izračun štete nije napravljen u skladu s uvjetima osiguranja, pri čemu je naveo da sukladno odredbama članka 7. uvjeta osiguranja 138-0615 vrijednost osiguranih stvari je nova nabavna cijena za stvari iste vrste i kvalitete u vrijeme nastanka osiguranog slučaja. Sukladno navedenom tužitelj je visinu isplate, odnosno odštete utvrdio sukladno ugovorenim uvjetima te predlaže pozvati vještaka na izračun štete sukladno ugovorenim uvjetima. Također je naveo da nije jasno kako je vještak utvrdio novonabavne cijene deka i tepiha, uz napomenu da je procjenitelj tužitelja do novonabavne vrijednosti istih došao na osnovu podataka od oštećenih te dostupnih podataka na internetu. Također prigovara ocjeni vještaka vezano za vrstu drva za ogrjev, a budući je u konkretnom slučaju uništeno drvo za ogrjev hrast kocka, a ne kako je to vještak zaključio rinfuza, odnosno otpad s pilane.

16. U odnosu na prigovore tužitelja vještak je dopunio svoj nalaz te je naveo da je u svojoj procjeni upravo procijenio visinu štete nastale na opremi i stvarima. Obzirom da se na dijelu tih stvari i opreme radi o totalnoj šteti (stvari su uništene i nakon procjene bačene na smetlište), on je štetu na njima izračunao po principu obračuna totalne štete. Ono što u podnesku traži tužitelj, a to je da se vrijednost osiguranih stvari obračuna sukladno ugovorenim uvjetima je učinio procjenitelj A. o..

Vrijednost koju je on izračunao mjerodavna je za odnos između A. o. kao osiguravatelja i osiguranika. Ali ta vrijednost se razlikuje od iznosa stvarne štete koju je vještak izračunao. Ovdje valja reći da je u pravu vještak kada je utvrđivao stvarnu štetu na stvarima, a ne štetu koja je ugovorena između A. o. kao osiguravatelja i osiguranika, sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Nadalje je vještak naveo da je novonabavnu vrijednost deka i tepiha uništenih u predmetnom štetnom događaju procjenjivao na temelju podataka na internetu jednako kao i procjenitelj, ali na internetu postoji vrlo široka ponuda po kvaliteti i cijenama pa je moguće da su se razišli u procjeni. U spisu nema nikakvih detaljnih podataka o vrsti i kvaliteti deka i tepiha, niti njihovih fotografija. Što pak se tiče drva za ogrjev, vještak je rekao da po onome kako izgleda uništeno drvo, radi se upravo o otpadu s pilane ili tvornice za preradu drva u takozvanoj rinfuzi. Taj otpad se i prodaje pod tim imenom, a cijena se ne odnosi metar kubni već na tzv. nasipni kubni metar. To je otpad koji nastaje u drugoj fazi prerade drva. Naveo je da hrast inače nije ogrjevno drvo jer je za to preskup, a i nije tako dobro gorivo kao na primjer bukva ili grab, stoga je logično da se kao ogrjev koristi hrast koji predstavlja otpad u preradi jer to nije njegova primarna namjena. Prodajne vrijednosti takvog ogrjeva provjerio je na internetu. Također je naveo da bez obzira da li je drvo bilo hrast ili neko drugo ono može gorjeti i mokro, ali sa bitno smanjenom ogrjevnom vrijednošću jer se dio topline izgaranja troši na sušenje, isparavanje vlage iz drvne mase, a još bolje gori suho ili sušeno, zato se ovdje naprosto ne može raditi o tzv. totalnoj šteti. Jer se sušenjem tj. popravkom hrast kocka može dovesti u ispravno ogrjevno stanje. Upravo tu cijenu popravka je on procijenio. Također je na raspravi održanoj 16. studenoga 2022., vještak rekao da je novonabavne cijene oštećenih stvari procijenio istom metodom kao i procjenitelj tužitelja te je uzeo prosjek cijena spoznatih putem interneta s time da je možda procjenitelj tužitelja uzeo u obzir neki drugi prosjek. Sud nalaz i mišljenje ovog vještaka također cijeni vjerodostojnim, napravljenim u skladu sa pravilima struke, te mu u potpunosti poklanja vjeru.

17. Valja reći da se ovdje radi o odnosu iz odgovornosti za štetu za koji vrijede sva pravila tog odnosa propisana u čl. 1045. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 i 114/22; dalje u tekstu ZOO), koji glase: Tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju. Tako je sud utvrdio točnim da je doista štetu tužitelju odnosno tužiteljevom osiguraniku uzrokovao tuženik budući da je pukla cijev čije je održavanje u ingerenciji tuženika, puknuće koje cijevi je uzrokovalo štetu na objektima i stvarima osiguranika tužitelja te je utvrdio iznos te nastale štete koju je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju kao oštećenikovom osiguravatelju koji je oštećeniku prvotno podmirio štetu, te je stoga na njega sukladno čl. 90. ZOO-a, prešlo pravo potraživati tu štetu sada od tuženika. Sud utvrđuje da štetnik ovdje odgovara bez obzira na krivnju jer su vodovodne i kanalizacijske cijevi stvari od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu. Zbog svega sud je usvojio tužbeni zahtjev u iznosu od 5.719,95 eura/43.096,98 kuna, navedenom pod toč. I. izreke, a koji iznos predstavlja štetu koju je tužiteljevom osiguraniku, ovdje oštećeniku, prouzročio tuženik, a sukladno utvrđenjima iz provedenih vještačenja (16.402,50 kuna+26.694,48 kuna).

18. Što se tiče troškova postupka, tužitelj od ukupno postavljenog tužbenog zahtjeva na iznos od 71.174,66 kn uspio sa iznosom od 43.096,98 kn što izraženo u eurima iznosi 5.719,95 eura, dok ukupno potraživanje iznosi 9.446,50 eura. Sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, ako se stranke djelomično uspjele u parnici sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odrediti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Slijedom navedenog tužitelj je uspio sa 61%, tuženik sa 39%, te tužitelj ima pravo na naknadu 22% utvrđenih troškova.

19. Troškovi koji se priznaju tužitelju su troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a odnose se na sastav tužbe od 1.07.2020. u iznosu od 1.000,00 kn, zatim za podnesak od 31.08.2020. u iznosu od 1.000,00 kn, zatim zastupanje na ročištu od

14.01.2021. u iznosu od 1.000,00 kn, na ročištu od 8.07.2021. u iznosu od 1.000,00 kn, na ročištu od 20.05.2022. u iznosu od 500,00 kn, na sastav podneska od 12.10.2022. u iznosu od 1.000,00 kn te na zastupanje na ročištu od 16.11.2022. u iznosu od 1.500,00 kn. Valja reći da je Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika izmijenjena glede vrijednosti jednog boda i to "Narodnim novinama" 126/22 koje su stupile na snagu 5.11.2022. godine na način da vrijednost jednog boda iznosi 15,00 kn, pa za sve radnje koja je punomoćnik tužitelja obavio prije tog datuma neopravdano traži nagradu prema vrijednosti boda od 15,00 kn budući da mu ona za sve radnje do tog datuma iznosi 10,00 kn po jednom bodu (Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022; dalje u tekstu Tarifa). Sud nije tužitelju priznao troškove podnesaka od 6.10.2020., 6.11.2020., 5.01.2021., 11.01.2021., 16.08.2021,

4.04.2022., te 6.07.2022. koji se svi postavljeni u iznosu od 150,00 kn budući da su isti bili nepotrebni za vođenje ovog postupka, a odnose se ili na požurivanje istog ili na podneske kojima punomoćnik tužitelja obavještava sud o dostavi punomoći i plaćanju predujma za vještačenja. Također valja reći da je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu od 20.05.2022., prema Tbr. 9. toč. 2 Tarife, budući da se radi o ročištu na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima, dakle u iznosu od 50% nagrade što iznosi 500,00kn. Tužitelju nije priznat trošak ročišta za objavu presude budući da se presuda objavljuje na e-oglasnoj ploči sudova, te njegov dolazak na objavu nije potreban kao niti trošak tog dolaska. Stoga je tužitelju za zastupanje po punomoćniku odvjetniku priznat trošak od 7.000,00 kn uz pripadajući PDV u iznosu od 1.750,00 kn (Tbr. 42 Tarife). Nadalje tužitelju je priznata sudska pristojba na tužbu u iznosu od 1.062,00 kn te sudska pristojba na presudu u iznosu od 1.062,00 kn kao i trošak kombiniranog vještačenja u iznosu od 6.990,00 kn, dok će ostatak uplaćenog predujma od 510,00 kn biti vraćen tužitelju. Stoga ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 17.864,00 kn ili 2.370,96 eura. S obzirom da tužitelj ima pravo na naknadu troška u postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, tužitelj ima pravo na 22% utvrđenog troška odnosno na trošak u iznosu od 521,61 eura koji je tuženik dužan naknaditi tužitelju, dok je s ostatkom traženog iznosa troška odbijen zahtjev tužitelja za naknadu. Tuženik nije postavio zahtjev za naknadu troška.

20. Zbog svega odlučeno je kao u izreci.

U Varaždinu, 10. siječnja 2023.

Sudac

Denis Krnjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave otpravka presude, putem ovog suda na Visoki trgovački sud u Zagrebu. Žalba

se podnosi u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a moguće ju je predati i putem informacijskog sustava elektroničke komunikacije sa sudovima, što je obvezno za obvezne sudionike elektroničke komunikacije, navedene

u čl. 106.a st. 5. ZPP-a, a fakultativno za ostale sudionike, ako su ispunili uvjete za pristup informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima.

DNA:

- za tužitelja - punomoćnik A.-S. S., odvjetnik u Z.

- tuženiku V.d.d., V.