Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-87/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Stipčića, predsjednika vijeća, Martine Budinski Modronja, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Alenke Lešić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. L., OIB …,

Ž., (sada na adresi Ž.),

zastupane po punomoćniku K. G., odvjetniku u Ž., protiv 1.

tuženice Republike Hrvatske, OIB … , zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima i 2. tuženika S. L., OIB …,

Ž., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi 1.

tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj 15 P-107/2020-17 od 18. lipnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 10. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se djelomično kao neosnovana žalba 1. tuženice Republike Hrvatske i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj 15 P-107/2020-17 od 18. lipnja 2020. u dijelu točke 2. izreke kojim tužiteljica traži da se utvrdi da nekretnina u naravi dvosobni stan koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaone i predsoblja ukupne površine 59,60 m[2] koji se nalazi u zgradi u Ž., sagrađen na k.č.br. … upisan u

poduložak 695, z.k.ul. … k.o. Ž. predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i 2. tuženika S. L. na jednake dijelove slijedom čega je 2. tuženik S.

L. dužan trpjeti da se temeljem presude po njezinoj pravomoćnosti tužiteljica upiše u zemljišnim i drugim javnim knjigama kao suvlasnik navedene nekretnine u 1/2 dijela.

II. Uvažava se djelomično žalba 1. tuženice Republike Hrvatske i preinačuje se presuda u točki 1. i 3. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice K. L. koji glasi:

"Ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Vukovaru Stalne službe u Županji, posl. br. J 26 Ovr-798/16 od 13. travnja 2016. u kojoj je određena prodaja 1/2 dijela nekretnine - u naravi dvosobnog stana prizemno koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice i predsoblja ukupne površine 59,60 m[2] i koji se nalazi u zgradi u Ž., sagrađen na kčbr. 88/1 upisan u z.k.ul. …

poduložak … i 2 k.o. Ž., proglašava se nedopuštenom u cijelosti."

r i j e š i o  j e

I. Ukida se navedena presuda u točki 2. izreke u dijelu kojim tužiteljica traži da je 1. tuženica Republika Hrvatska dužna trpjeti da se temeljem presude po njezinoj pravomoćnosti tužiteljica upiše u zemljišnim i drugim javnim knjigama kao suvlasnik navedene nekretnine u 1/2 dijela, kao i u dijelu kojim tužiteljica traži da se na 1/2 dijela navedene nekretnine u suvlasništvu tužiteljice izvrši brisanje uknjiženog založnog prava radi osiguranja novčane tražbine tuženice Republike Hrvatske u iznosu od 68.610,75 kuna te zakonskih zateznih kamata u iznosu od 36.411,71 kuna i troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.000,00 kuna, sve upisano temeljem rješenja Općinskog suda u Županji poslovni broj Z-392715 od 11. veljače 2015., odbacuje se tužba.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjev 1. tuženice Republike Hrvatske i zahtjev tužiteljice K. L. za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„1. Ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Vukovaru Stalne službe u Županji, posl. br. J 26 Ovr-798/16 od 13. travnja 2016. u kojoj je određena prodaja ½ dijela nekretnine - u naravi dvosobnog stana prizemno koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaone i predsoblje ukupne površine 59,60 m[2] i koji se nalazi u zgradi u Ž., sagrađen na k.č.br. … upisan u z.k.ul.

… poduložak … i 2 k.o. Ž., proglašava se nedopuštenom u cijelosti.

2. Utvrđuje se da nekretnina u naravi dvosobni stan prizemno koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaone i predsoblja ukupne površine 59,60 m[2] , koji se nalazi u zgradi u Ž., sagrađen na k.č.br. … upisan u

poduložak … , z.k.ul. … k.o. Ž. predstavlja zajedničku bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika Stijepe Leutara na jednake dijelove, pa su posljedično tome tuženik Republika Hrvatska i tuženik S. L. dužni trpjeti da se temeljem ove presude a po njezinoj pravomoćnosti - tužiteljica ima upisati u zemljišnim i drugim javnim knjigama kao suvlasnik u ½ dijela u naravi dvosobnog stana prizemno koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaone i predsoblje ukupne površine 59,60 m[2] i koji se nalazi u zgradi u Ž., sagrađen na k.č.br. … upisan

u poduložak … , z.k.ul. … k.o. Ž., kao i da se izvrši u ½ dijela navedene nekretnine u suvlasništvu tužiteljice brisanje uknjiženog založnog prava radi osiguranja novčane tražbine tuženika Republike Hrvatske u iznosu od 68.610,75 kn te zakonskih zateznih kamata na iznos od 36.411,71 kn, počev od 15. listopada 2014. do isplate prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena, te troškovi ovršnog postupka u iznosu od 1.000,00 kn, sve upisano za korist tuženika Republike Hrvatske, temeljem rješenja Općinskog suda u Županji, posl. broj Z- 392/15-3 od 11. veljače 2015.

3. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj i tuženiku S. L. da tužiteljici, solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 7.072,00 kn (sedamtisućasedamdesetdvijekune) u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu izjavila je 1. tuženica pozivajući se na žalbeni razlog označen u članku 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., dalje: ZPP), odnosno na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Žalbenim navodima tuženica osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o savjesnosti tužiteljice glede zaštite prava u odnosu na nekretninu koja je predmet ovrhe u ovršnom postupku Ovr-798/16 i navodi da tužiteljica i 2. tuženik nisu bili savjesni jer nisu reagirali na raniju uknjižbu založnog prava u korist 1. tuženice. Nadalje, ponavlja navode iznesene tijekom postupka kojima ukazuje na sudsku praksu, odnosno odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske prema kojoj u svakom pojedinačnom slučaju, uzimajući sve okolnosti pojedinog slučaja, valjanost pravnog postupka mora se procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog posla uključujući i bračnog druga koji nije bio sudionik tog odnosa. Žalbenim navodima tuženica ukazuje da je u konkretnom slučaju suprotstavljeno načelo bračne stečevine s jedne strane i s druge strane načelo povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i ukine pobijanu presudu i vrati predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu, odnosno da ju preinači i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode 1. tuženice i predlaže žalbu odbiti. Potražuje naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba 1. tuženice je djelomično osnovana.

5. Razmatrajući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio ijednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje temeljem članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se nedopuštenom proglasi ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Vukovaru, Stalna službe u Županji poslovni broj Ovr-798/16 od 13. travnja 2016. kojom je određena i prodaja 1/2 dijela nekretnine u naravi dvosobnog stana prizemno koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice i predsoblja ukupne površine 59,60 m[2] i koji se nalazi u zgradi u Ž., sagrađenoj na k.č.br. … i upisanoj u z.k.ul. …

poduložak … i 2 k.o. Ž.. Pored navedenog tužiteljica traži i da se utvrdi da navedena nekretnina predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i 2. tuženika slijedom čega su tuženici dužni trpjeti da se temeljem presude tužiteljica upiše kao suvlasnik navedene nekretnine u 1/2 dijela, kao i da se na suvlasničkom dijelu tužiteljice na navedenoj nekretnini izvrši brisanje založnog prava upisanog u korist 1. tuženice temeljem rješenja poslovni broj Z-392/15 od 11. veljače 2015.

7. Napominje se da 1. tuženica žalbom ne osporava pravilnost, po prvostupanjskom sudu utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Među strankama nije sporno da je radi naplate navedene tražbine, 1. tuženica protiv 2. tuženika pokrenula ovršni postupak koji se kod Općinskog suda u Vukovaru Stalna služba u Županji vodi pod poslovnim brojem Ovr-798/16 i da je 13. travnja 2016. doneseno rješenje o ovrsi kojim je ovrha određena na predmetnim nekretninama.

8.1. Rješenjem Općinskog suda u Vukovaru Stalna služba u Županji poslovni broj Ovr-798/2016 od 5. listopada 2017., povodom prigovora tužiteljice kao treće osobe, tužiteljica je upućena u parnicu radi proglašenja da nije dopuštena ovrha u odnosu na 1/2 dijela predmetnih nekretnina, a istim rješenjem je i odgođena provedba ovrhe u navedenom predmetu.

9. Obzirom na temeljem provedenih dokaza utvrđene činjenice da su tužiteljica i 2. tuženik sklopili crkveni brak 11. kolovoza 1997., a 29. travnja 2009. sklopili su brak i kod matičara; da stranke imaju troje zajedničke djece rođene 1997., 2005. i 2011.; da je predmetna nekretnina kupljena 2004. a u kupoprodajnom ugovoru kao kupac nekretnine naveden je 2. tuženik, nedvojbeno je da je ista kupljena za vrijeme trajanja tada još uvijek izvanbračne zajednice stranaka. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je nekretnina koja je predmet ovrhe koja se vodi pod poslovnim brojem Ovr-798/2016 bračna stečevina tužiteljice i 2. tuženika te je pravilno primijenio materijalno pravo, odredbe Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 116/03, 17/04, 136/94, dalje ObZ) i pravilno je postupio kada je tužbeni zahtjev tužiteljice u tom dijelu (utvrđivanje bračne stečevine) usvojio.

9.1. Napominje se da iz prigovora treće osobe koji je u tom ovršnom predmetu podnijela tužiteljica, a kojim navodima tvrdi da je nekretninu koja je predmet ovrhe stekla u braku s ovršenikom, sada 2. tuženikom, odnosno da je ista bračna stečevina, proizlazi da ovrhovoditeljica, sada 1. tuženica, a ni ovršenik, sada 2. tuženik, te navode tužiteljice i nisu osporavali. Nadalje, ni u ovom parničnom postupku 1. tuženica nije osporavala tužiteljici da su predmetne nekretnine bračna stečevina tužiteljice i 2. tuženika, a 2. tuženik je izjavio da se tužbi ne protivi i učinio je nespornim da je predmetna nekretnina kupljena za vrijeme trajanja braka.

10. Osnovani su žalbeni navodi 1. tuženice kojima ista osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o savjesnosti tužiteljice u postupanju u zaštiti njezinih prava u odnosu na nekretninu koja je predmet ovrhe.

10.1. Naime, utvrđeno je da je rješenjem Općinskog suda u Županji poslovni broj Ovr-44/15 od 10. veljače 2015., na temelju rješenja m i n i s t a r s t v a P. u. P. u. V. od 24. listopada 2014., a radi osiguranja

novčane tražbine 1. tuženice u iznosu od 68.610,75 kuna, određeno osiguranje uknjižbom založnog prava u korist 1. tuženice na predmetnim nekretninama, koje su u tom trenutku bile u samovlasništvu 2. tuženika. Iz dokaznog postupka proizlazi da navedeno rješenje o osiguranju založnim pravom žalbom nije pobijano, odnosno da ga nije pobijala ni tužiteljica, a ni 2. tuženik.

11. Valjanost stjecanja stvarnih prava treće osobe na nekretninama upisanima u zemljišnim knjigama na ime samo jednog bračnog druga treba procjenjivati ovisno o ponašanju, dobroj vjeri i savjesnosti svih sudionika određenog pravnog odnosa, uključujući i onog bračnog druga koji nije bio sudionik tog odnosa, a koji je propustio upisati u zemljišnim knjigama svoje pravo vlasništva na imovini stečenoj u braku.

12. U povezanosti s navedenim, osnovani su žalbeni navodi 1. tuženice da treba odlučiti koje načelo ima pravo prvenstva u konkretnom slučaju, da li načelo bračne stečevine ili načelo povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga, odnosno da li pravo vlasništva bračnog druga stečenog na temelju zakona na imovini koja je bračna stečevina s upisanim pravom vlasništva u zemljišnim knjigama na drugog bračnog druga, uživa jaču pravnu zaštitu i proizvodi pravne učinke erga omnes u odnosu na pravo stjecatelja koji je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige i nije bio dužan istraživati i provjeravati izvanknjižno stanje, i koji je u dobroj vjeri upisao svoje stvarno pravo na nekretnini dok još pravo bračnog druga nije bilo upisano.

13. Sukladno članku 122. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - "Narodne novine", broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., dalje: ZV) smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine pa tko u dobroj vjeri postupa s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što nije u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga zaštitu prema odredbama zakona. Stjecatelj je u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja pravnog posla, a ne u trenutku kad je zahtijevao upis nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju (stavak 2.). Nadalje, sukladno članku 130. stavak 2. ZV, vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretninama dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano. 14. Suprotno zaključku prvostupanjskog suda, ocjena je ovog drugostupanjskog suda, da je za utvrđivanje savjesnosti tužiteljice bitno njezino ponašanje i postupanje, odnosno ne postupanje u zaštiti svojih prava u odnosu na predmetnu nekretninu. Iz provedenih dokaza proizlazi nedvojbeno da je tužiteljica znala da su predmetne nekretnine kupljene, a ocjena je ovog drugostupanjskog suda da joj nije mogla ostati nepoznata činjenica da je u kupoprodajnom ugovoru kao kupac predmetne nekretnine naveden samo suprug, 2. tuženik. Kada se uzme u obzir i vrijeme proteklo od kupovine nekretnine (2004.) pa do pokretanja predmetnog ovršnog postupka (pokrenut 2016.), odnosno da gotovo 12 godina tužiteljica nije postavila pitanje reguliranja imovinskih odnosa između nje i supruga, 2. tuženika, pa i činjenica da se potraživanje 1. tuženice kao ovrhovoditelja odnosi, između ostalog i na dug na ime poreza za promet nekretnina, sve navedeno zapravo tužiteljicu čini nesavjesnom. Iako je malo vjerojatno da tužiteljica nije ništa znala o poslovima svog supruga, 2. tuženika, upravo da je tome i tako, tužiteljicu to neznanje ne ispričava, pa i bez obzira na zdravstvene probleme koje je 2. tuženik imao ili ima, jer pasivnost tužiteljice u odnosu na ostvarivanje i zaštitu njezinih prava, pa i prava vlasništva, pa makar i zbog razloga bolesti 2. tuženika, ne predstavlja savjesno ponašanje u odnosu na treće osobe, u konkretnom slučaju u odnosu na 1. tuženicu.

14.1. Nadalje, a na što osnovano žalbenim navodima ukazuje 1. tuženica, tužiteljica, ali i 2. tuženik nisu savjesni ni stoga što nisu reagirali u postupku u kojem je uknjiženo u korist 1. tuženice pravo zaloga na predmetnim nekretninama, 2. tuženik nije izjavio žalbu, a tužiteljica nije u tom postupku stavila prigovor da su nekretnine na kojima je uknjiženo pravo zaloga njezina bračna stečevina.

15. Nasuprot tome, ocjena je ovog drugostupanjskog suda, da je 1. tuženica u konkretnom slučaju bila savjesna, jer je postupala s povjerenjem u zemljišne knjige i takvo postupanje ima jaču pravnu zaštitu od prava tužiteljice kao suvlasnika ili zajedničkog vlasnika čije pravo vlasništva stečeno na temelju zakona u vrijeme upisa stvarnog prava 1. tuženice u zemljišnu knjigu, nije bilo upisano. Sve to i bez obzira na odredbu članka 258. ObZ kojom je propisano da izvanbračna zajednica stvara imovinskopravne učinke na koje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ObZ o imovinskim odnosima bračnih drugova.

16. Obzirom je rješenjem Općinskog suda u Vukovaru Stalna služba u Županji poslovni broj Ovr-798/2016 od 5. listopada 2017., povodom prigovora tužiteljice kao treće osobe, tužiteljica upućena u parnicu samo radi proglašenja da nije dopuštena ovrha u odnosu na 1/2 dijela predmetnih nekretnina, bez obzira što je utvrđeno da je predmetna nekretnina bračna stečevina, sukladno članku 50. stavak 1. i članku 60. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje OZ), njezina tužba u dijelu kojim traži da je 1. tuženica dužna trpjeti upis tužiteljice kao suvlasnice u zemljišnim knjigama je nedopuštena. To stoga što 1. tuženica nije upisana kao su/vlasnica predmetne nekretnine i slijedom toga nije pasivno legitimirana za zahtjev da je dužna trpjeti upis prava suvlasništva tužiteljice u zemljišnim knjigama. Sve to i bez obzira što je u korist 1. tuženice upisano založno pravo na predmetnim nekretninama.

16.1. U povezanosti s tim, nedopuštena je i tužba tužiteljice u dijelu kojim traži da se izvrši brisanje uknjižbe prava zaloga u korist 1. tuženice na suvlasničkom dijelu tužiteljice na predmetnim nekretninama. Brisanje prava zaloga tužiteljica je mogla i trebala tražiti u postupku u kojem je to pravo i određeno.

17. Slijedom svega navedenog, osnovan je žalbeni prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, jer je uz pravilnu primjenu materijalnog prava tužbeni zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopuštenosti ovrhe trebalo odbiti kao neosnovan. 18. Stoga je žalbu 1. tuženice valjalo djelomično odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi u dijelu točke 1. izreke kojom je utvrđeno da su predmetne nekretnine bračna stečevina tužiteljice i 2. tuženika te dijelu točke 2. izreke temeljem kojim je odlučeno da je 2. tuženik dužan trpjeti upis prava suvlasništva tužiteljice u zemljišnim knjigama.

19. Nadalje, žalbu 1. tuženice valjalo je djelomično uvažiti i prvostupanjsku presudu temeljem članka 373. ZPP preinačiti u dijelu kojim je ovrha proglašena nedopuštenom (točka 1. izreke) na način kako je to odlučeno ovom presudom, odnosno u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

20. Temeljem članka 369. ZPP valjalo je prvostupanjsku presudu ukinuti i odbaciti tužbu tužiteljice u dijelu točke 2. izreke kojom je odlučeno da je 1. tuženica dužna trpjeti upis tužiteljičina prava u zemljišnim knjigama i dijelu kojim tužiteljica traži brisanje u zemljišnim knjigama založnog prava na nekretninama u suvlasništvu tužiteljice uknjiženog u korist 1. tuženice, sve kako je odlučeno rješenjem ovog drugostupanjskog suda pod točkom I. izreke.

21. Obzirom se djelomičnim preinačenjem prvostupanjske presude te njezinim djelomičnim ukidanjem i odbacivanjem tužbe, promijenio uspjeh stranaka u postupku, odnosno tužiteljica je djelomično uspjela u sporu, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda s 50%, jer je prihvaćen zahtjev za utvrđenje bračne stečevine, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka sadržanu u točki 3. izreke prvostupanjske presude na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Navedenu odluku valjalo je preinačiti i u odnosu na 2. tuženika iako se na prvostupanjsku presudu nije žalio, jer su tuženici jedinstveni suparničari.

22. Temeljem članka 166. ZPP odlučeno je o zahtjevima stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

22.1. Iako je 1. tuženica djelomično uspjela sa žalbom, uzimajući u obzir vrstu zahtjeva u odnosu na koji je 1. tuženica uspjela u sporu (proglašenje ovrhe nedopuštenom) i vrijednost predmeta spora tog dijela zahtjeva, te vrstu zahtjeva s kojim je uspjela tužiteljica i vrijednost predmeta spora tog zahtjeva, kao i činjenicu da svaka stranka snosi svoje troškove prvostupanjskog postupka, odbijen je kao neosnovan njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

22.2. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka za sastav odgovora na žalbu, jer isti nije bio nužan za vođenje postupka i rješenje spora.

U Sisku, 10. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća

Ivan Stipčić,v.r.