REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1226/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E. C. C. d.o.o. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva H. & P. d.o.o. u Z., protiv ovršenice I. B., nepoznata boravišta, OIB: ..., zastupane po privremenom zastupniku H. Ž., odvjetniku u V., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv dijela rješenje Županijskog suda u Sisku broj Gž Ovr-295/2020-2 od 12. listopada 2021., kojim je ukinuto rješenje Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-358/2016-26 od 1. listopada 2020., te su ukinute provedene radnje i obustavljena ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-358/2016-23 od 8. studenoga 2017., u sjednici održanoj 10. siječnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija ovrhovoditelja te se ukida rješenje Županijskog suda u Sisku broj Gž Ovr-295/2020-2 od 12. listopada 2021. u toč. I. i II. izreke kojima je uvažena žalba ovršenice i ukinuto rješenje Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr- 358/2016-26 od 1. listopada 2020., i ukinute provedene radnje te obustavljena ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-358/2016-23 od 8. studenoga 2017. i predmet se vraća u tom dijelu drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem upućena je ovršenica da u roku od 15 dana od pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi broj Ovr-358/2016-23 od 8. studenoga 2017. nedopuštenom iz razloga što je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno iz razloga propisanom čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13 i 93/14 – dalje: OZ), te iz razloga što je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, odnosno iz razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ.
2. Drugostupanjskim rješenjem uvažena je žalba ovršenice te je ukinuto rješenje Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-358/2016-26 od 1. listopada 2020., a ukinute su provedene radnje i obustavljena ovrha određena rješenjem o ovrsi istog suda broj Ovr-358/2016-23 od 8. studenoga 2017. Također je drugostupanjskim rješenjem odbijen zahtjev privremenog zastupnika za naknadu troškova rada privremenog zastupnika.
3. Protiv drugostupanjskog rješenja u dijelu kojim je uvažena žalba ovršenice te ukinuto prvostupanjsko rješenje od 1. listopada 2020. i ukinute provedene radnje i obustavljena ovrha određena rješenjem o ovrsi od 8. studenoga 2017. reviziju je izjavio ovrhovoditelj temeljem odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te preinači pobijano rješenje na način da odbije žalbu ovršenice kao neosnovanu, a podredno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
4. Ovršenica nije dostavila odgovor na reviziju.
5. Revizija je osnovana.
6. Temeljem odredbe čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijano rješenje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-775/2022-2 od 28. lipnja 2022. dopustio ovrhovoditelju izjavljivanje revizije zbog slijedećeg pravnog pitanja:
"Je li u konkretnom slučaju, drugostupanjski sud postupio protivno odredbama zakona usvajajući žalbu ovršenice utvrđujući nastupanje zastare samo na temelju stanja spisa kojem nedostaje pravomoćno rješenje o obustavi ovršnog postupka, odnosno rješenje o dovršetku ovrhe po provedbi posljednje radnje?"
8. Prvostupanjski sud je u ovom ovršnom predmetu uputio ovršenicu da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi broj Ovr-358/2016-23 od 8. studenoga 2017. nedopuštenom iz razloga da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenica više nije mogla istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno iz razloga propisanog u čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ te iz razloga što je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, odnosno iz razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ.
9. Drugostupanjski sud je ukinuo prvostupanjsko rješenje o upućivanju u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom te je ukinuo provedene radnje i obustavio ovrhu određenu rješenjem o ovrsi. Pritom je drugostupanjski sud zauzeo pravno stajalište da je nastupila zastara na temelju čl. 233. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 75/15 i 29/18 – dalje: ZOO) jer je od pravomoćnosti rješenja o ovrsi broj Ovrv-1314/98 od 24. lipnja 1998. pa do podnošenja prijedloga za promjenu sredstva ovrhe od 24. ožujka 2016. proteklo preko 10 godina. Pritom drugostupanjski sud smatra da ovršenicu nije bilo potrebno upućivati u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom jer se navedeno može utvrditi iz sadržaja spisa.
10. Ovaj sud je u više svojih odluka do sada izrazio pravno shvaćanje na koji način se utvrđuje u ovršnom postupku protek zastarnog roka iz čl. 233. ZOO te je tako izraženo pravno shvaćanje da se jedino u situaciji kada je ovršni postupak pravomoćno dovršen ili obustavljen na način koji bi ovrhovoditelju omogućio zaštitu njegovih prava, može uzeti da je ponovno počeo teći desetogodišnji rok za zastaru iz čl. 233. ZOO. Tako u situaciji kada je ovršni postupak pokrenut prijedlogom za ovrhu i kada je doneseno rješenje o ovrsi, ne može se uzeti da je pravomoćno dovršen takav postupak ako ne postoji u smislu odredbe čl. 73. OZ rješenje da je ovrha dovršena ili rješenje iz čl. 72. OZ o obustavi ovrhe.
11. Drugim riječima, u situaciji kada je na temelju rješenja o ovrsi vođen ovršni postupak, u kojem nije doneseno niti rješenje o obustavi takvog ovršnog postupka ili rješenje o dovršetku ovrhe, a nakon toga je podnesen prijedlog za promjenu sredstva ovrhe temeljem već postojeće ovršne isprave i pravomoćnog i ovršnog rješenja tada se ne može uzeti da je protekao rok od 10 godina od donošenja rješenja o ovrsi i podnošenja prijedloga za promjenu sredstva ovrhe samo na temelju proteka roka od 10 godina, ako nije doneseno rješenje o obustavi ovršnog postupka ili rješenje o dovršetku ovrhe.
12. U konkretnom slučaju rješenje o ovrsi broj Ovrv-1314/98 od 24. lipnja 1998. postalo je pravomoćno 7. srpnja 1998., a prijedlog za promjenu sredstva ovrhe temeljem navedenog pravomoćnog rješenja o ovrsi podnesen je 24. ožujka 2016. Međutim, sam protek vremena više od 10 godina ne znači da je ovrha provedena i da je došlo do obustave ovrhe, već je očigledno da ovrha nije provedena i da zastara zapravo uopće nije počela teći. Takvo pravno shvaćanje ovaj sud je izrazio u svojim odlukama broj Rev-x 781/11 od 12. listopada 2011., Rev 1608/2015 od 3. svibnja 2017., Rev 1612/2019 od 24. veljače 2021.
13. Stoga bi proizlazilo da je ovaj postupak od svog početka pa sve do podnošenja ovrhovoditeljevog prijedloga za promjenu sredstva ovrhe 24. ožujka 2016. još uvijek trajao, te je pogrešan zaključak nižestupanjskih sudova o nastupu zastare iz čl. 233. ZOO, budući da taj desetogodišnji zastarni rok, nakon prekida do kojeg je došlo podnošenjem ovršnog prijedloga nije ni počeo teći.
14. Stoga odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:
„Nastupanje zastare ovršne tražbine ne može se utvrditi samo na temelju stanja spisa kojem nedostaje pravomoćno rješenje o obustavi ovršnog postupka, odnosno rješenje o dovršetku ovrhe o provedbi posljednje ovršne radnje.“
15. Slijedom navedenog, zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjski sud nije ocijenio sve žalbene razloge, a niti je u tom pravcu ispitao pobijanu presudu, pa će u ponovnom postupku imajući u vidu sve iznesene okolnosti ocijeniti i preostale žalbene navode i donijeti novu odluku.
16. Stoga je na temelju čl. 395. st. 2. ZPP valjalo riješiti kao u izreci.
Zagreb, 10. siječnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić, v.r.
