REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3749/2019-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. F., OIB: ..., B., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R. & p. d.o.o. iz O., protiv tuženika H. c. d.o.o., OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik G. O., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-368/17-2 od 6. veljače 2018., kojom su djelomično potvrđena, te djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru br. P-356/16-10 od 20. prosinca 2016., u sjednici održanoj 10. siječnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda i rješenje Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-368/17-2 od 6. veljače 2018., te presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru br. P-356/16-10 od 20. prosinca 2016., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženik isplati iznos od 191.700,00 kn, kao i zatezne kamate na taj iznos tekuće od 13. svibnja 2013. do isplate, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (toč. I.). Tužitelj je obvezan tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 16.406,25 kn (toč. II.).

2. Presudom suda drugog stupnja djelomično je prihvaćena, te djelomično odbijena žalba tužitelja, te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. izreke, dok je preinačena odluka o troškovima postupka u toč. II. izreke prvostupanjske presude na način da je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 10.156,25 kn. Ujedno je odlučeno da se tuženiku ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

3. Protiv presude i rješenja suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se da se revizija prihvati, ukine presuda i rješenja drugostupanjskog suda, te presuda prvostupanjskog suda, te da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tužitelja je osnovana.

6. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, budući je drugostupanjski sud pobijanu presudu donio primjenom odredbe čl. 373.a ZPP.

7. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da tužitelj potražuje naknadu za nekretnine oduzete radi izgradnje javne ceste Z. – B. (tzv. tenkovska cesta),

- da je majci tužitelja J. F., koja je bila suvlasnica čkbr. 2066, upisane u zk. ul. 182 k.o. B. u ½ dijela, te vlasnica nekretnina čkbr. 2067 i čkbr. 1989, upisanih u zk. ul. 179 k.o. B., oduzeta površina od 2191 m2,

- da je cesta izgrađena na okupiranom području, za vrijeme tzv. Republike Srpske Krajine,

- da tom prilikom nije proveden postupak izvlaštenja ili eksproprijacije, niti je majci tužitelja, odnosno tužitelju isplaćena novčana naknada za oduzeto zemljište,

- da je tužitelj nasljednik iza pok. J. F.,

- da je izgrađena cesta postala dio državne ceste D212, te da je tuženik pravna osoba koja upravlja državnom cestom,

- da zahtjev tužitelja treba cijeniti kao odštetni zahtjev,

- da je rok zastare počeo teći od 15. siječnja 1998., dakle od završetka procesa mirne reintegracije,

- da je tužitelj tužbu u ovom predmetu podnio 13. svibnja 2013.

9. Obzirom na takva činjenična utvrđenja drugostupanjski sud je primijenio odredbu čl. 373. a st. 1. toč. 2. i 3. ZPP, te ocijenio osnovanim prigovor zastare sukladno odredbi čl. 376. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), te odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda za sada se ne može prihvatiti pravilnim. Naime, prema tvrdnji tužitelja, ali i zaključcima prvostupanjskog suda, eksproprijacija spornih nekretnina, odnosno dijela nekretnina u vlasništvu majke tužitelja izvršena je 1992. kada je na snazi bio Zakon o eksproprijaciji ("Narodne novine" br. 10/78, 5/80, 30/2, 28/87, 39/88, 71/91, 73/91, 26/93 i 9/94 – dalje: ZE). Nadalje 18. veljače 1994. stupio je na snagu Zakon o izvlaštenju ("Narodne novine" br. 9/94 – dalje: ZI) koji je u čl. 47. st. 1. propisao da će se odredbe toga Zakona glede određivanja naknade za izvlaštene nekretnine odgovarajuće primijeniti i u slučajevima kada je izvlaštenje izvršeno na temelju propisa o eksproprijaciji i u slučajevima kada je izvlaštenje izvršeno na temelju propisa o eksproprijaciji koji su bili na snazi od 22. ožujka 1978., ako naknada nije isplaćena do stupanja na snagu ZI, s time što zakonske zatezne kamate teku od dana donošenja rješenja o određivanju naknade. U st. 2. je dalje propisano da naknada iz st. 1. tereti korisnika eksproprijacije, odnosno njegova pravnog sljednika.

11. Tužitelj u reviziji ukazuje na zapisnik Republike Srpske Krajine, Srpska oblast Slavonija, Baranja i Zapadni Srem, Opštine B. M., Sekretarijat za urbanizam, stambeno i komunalne djelatnosti i imovinskopravne odnose sastavljen 13. svibnja 1992., a iz kojeg proizlazi da je isti sastavljen u predmetu eksproprijacije zemljišta vlasnicima parcela u k.o. B. neophodnih „za obezbeđenje trase javnog puta B. – Z.“. Također tuženik ukazuje da se i sam tuženik u očitovanju od 7. studenoga 2011. jasno očitovao da je vođen postupak izvlaštenja, ali da na taj postupak nisu primjenjivani zakoni Republike Hrvatske. Stoga okolnost da nije doneseno formalno rješenje o izvlaštenju (eksproprijaciji) ne znači da takav postupak nije vođen.

12. Treba dodati da je u činjenično i pravno identičnom slučaju Rev-534/18-3 od 4. siječnja 2022., koji se odnosi na istu državnu cestu D212, te za nekretnine u k.o. B., Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio svoje shvaćanje da naknadu za ekspropriranu nekretninu snosi korisnik eksproprijacije, a u ovom slučaju je to pravni prednik tuženika (shvaćanje izraženo u odluci Rev-2468/11 od 18. listopada 2016.). To sve neovisno o činjenici da je nekretnina eksproprirana za vrijeme privremene okupacije Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema, jer iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je nekretnina dana na upravljanje H. c. d.o.o. kao pravnom sljedniku korisnika eksproprijacije.

13. Kako su nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa propustili utvrditi sve relevantne činjenice za donošenje meritorne odluke, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti reviziju, ukinuti obje nižestupanjske odluke, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

14. U nastavku postupka nižestupanjski sudovi voditi će računa o činjenici da je postupak eksproprijacije započet, ali da nije doneseno rješenje o eksproprijaciji (izvlaštenju), niti rješenje o naknadi, radi čega će ponovno ocijeniti osnovanost zahtjeva tužitelja, kao i prigovora zastare. Isto tako ocijeniti će se i ostali provedeni dokazi, te donijeti nova odluka o tužbenom zahtjevu tužitelja.

15. Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP valjalo je odlučiti da će se o troškovima revizijskog postupka odlučiti u konačnoj odluci, a kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka.

Zagreb, 10. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.