REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2521/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. M. iz P., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici B. G. i R. L., odvjetnici u O., protiv tuženika G. H. d.d., Z., OIB: ..., radi nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, sudskog raskida i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-862/18-2 od 22. siječnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-1043/15-57 od 24. travnja 2018., u sjednici održanoj 10. siječnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se utvrdi da je odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 22. veljače 2011. nezakonita i nedopuštena, zahtjev da se utvrdi sudski raskid s danom 18. rujna 2011., te da se naloži tuženiku da tužiteljici isplati na ime naknade plaće od prestanka radnog odnosa do dana 18. rujna 2011. iznose od 859,00 EUR-a na ime plaće na lipanj, srpanj, kolovoz 2011., te iznos od 544,03 EUR-a na ime plaće za rujan 2011. Odbijen je i zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi štetu u iznosu od 15.462,00 EUR-a, sve u protuvrijednosti u kunama, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda, te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14
- dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se da se revizija prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti usvoji zahtjev tužiteljice, kao i da se tužiteljici dosude cjelokupni troškovi postupka.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija tužiteljice nije osnovana.
6. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP, budući se radi o radnom sporu u kojem je predmet utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu.
7. Prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je tužiteljica s tuženikom imala sklopljeni Ugovor o radu od 10. ožujka 2007. temeljem kojem je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu referent u Odjelu za korisnike, grupa za korisnike osiguranja – regija S.,
- da je odlukom od 22. veljače 2011. tuženik otkazao taj ugovor zbog organizacijskih razloga,
- da je u obrazloženju odluke o otkazu ugovora o radu navedeno da tuženik s danom 28. veljače 2011. prestaje s poslovima telefonskog terminiranja koji se provode u okviru Odjela za korisnike, te da se ukida radno mjesto referent u Odjelu za korisnike osiguranja,
- da je provedenom reorganizacijom određeno da će tri radnice iz navedenog odjela dobiti ponudu sklapanja novih ugovora o radu za odgovarajuća radna mjesta – točnije radno mjesto prodavač osiguranja,
- da tužiteljica nije prihvatila sklapanja novog ugovora,
- da iz iskaza svjedokinje S. P., voditeljice grupe Odjel za korisnike u S., proizlazi da je tužiteljica imala najlošiji rezultat u grupi, time da su isti posao radile još tri radnice, te kako je došlo do pada u prometu donesena je odluka da se taj odjel zatvori, jer njihov rad nije bio isplativ za tuženika,
- da niti ostale radnice nisu prihvatile sklapanje novog ugovora,
- da je E. S.-R. ostala raditi na istom radnom mjestu u Odjelu za korisnike osiguranja u V., jer je imala najbolje rezultate,
- da je u Odjelu za korisnike osiguranja u O. na poslu zadržana R. Š., koja je u to vrijeme imala još dvije godine do mirovine,
- da sud nije utvrđivao jesu li rezultati tužiteljice bili najlošiji, jer je tužiteljici otkazan ugovor o radu zbog organizacijskih razloga,
- da osobe koje su zadržane na poslu imaju prednost u odnosu na tužiteljicu, jer je E. Š.-R. radila dulje kod tuženika, a činjenica što je koristila porodiljni dopust ne utječe na odluku o višku radnika, a isto tako da je R. Š. imala najviše radnog staža kod tuženika.
9. Obzirom na gore navedena činjenična utvrđenja zaključak je nižestupanjskih sudova da je tuženik prilikom odlučivanja o višku radnika u cijelosti primijenio kriterije iz čl. 107. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09, 61/11 i 73/13 – dalje: ZR).
10. Naime, odredbom čl. 107. st. 1. toč. 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu, uz propisani ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako prestane potrebe za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). U st. 2. je dalje propisano da je poslovno uvjetovani otkaz dopušten samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima.
11. Pravilno nižestupanjski sudovi navode da je autonomno pravo poslodavca organizirati proces rada, te u tom smislu provoditi reorganizacije i racionalizaciju poslovanja, ukidati pojedina radna mjesta i slično. U situaciji kada je poslodavac odlučio ukinuti radno mjesto na kojem je radila tužiteljica, odnosno ukinuti Odjel za korisnike osiguranja, neosnovano se u reviziji tvrdi da za to nisu postojali opravdani razlozi. Sama tvrdnja tužiteljice da u trenutku otkazivanja nisu postojali gospodarski razlozi za višak radnika nisu relevantni, jer je tuženik tužiteljici otkazao ugovor o radu zbog organizacijskih razloga – ukidanja odjela i smanjivanje broja zaposlenika.
12. Jednako tako neosnovano tužiteljica tvrdi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, te su razlozi pobijane presude jasni i razumljivi i nisu u protivnosti sa sadržajem provedenih dokaza.
13. Isto tako treba dodati da tužiteljici nije otkazan ugovor o radu zbog loših rezultata rada, odnosno osobno uvjetovan otkaz, pa revizijski navodi usmjereni na to pitanje nisu od važnosti za donošenje odluke u ovom predmetu.
14. Radi navedenog nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, jer tuženik kao poslodavac ima autonomno pravo organizirati posao na način kako smatra da je najoptimalnije, tuženik je tužiteljici i ostalim radnicima ponudio novi ugovor o radu za radno mjesto koje je postojalo u novoj organizaciji, a što tužiteljica nije prihvatila. Iz toga slijedi da je tuženik u cijelosti postupio u skladu s odredbom čl. 107. ZR, budući da je primijenio i propisane kriterije kod odabira koje će radnice ostati raditi kod tuženika na dosadašnjim poslovima.
15. Stoga revizijski navodi nisu osnovani, pa je valjalo reviziju tužiteljice odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 10. siječnja 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
