REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Amruševa 2/II

70.P-2014/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Maji Jurovicki, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja H. D. S., OIB: .....,

Z., koga zastupa P. F., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. F. j.d.o.o., OIB:. . . ., Z., S. , zastupan po odvjetniku mr. sc. D. C. iz Z.,

radi radi zaštite intelektualnog vlasništva i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. prosinca 2022, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti punomoćnika tuženika, s danom objave 10. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I Zabranjuje se tuženom Z. F. j.d.o.o., Z. da u svom ugostiteljskom objektu zdravljaku „F. F.“, T. dr. F. T. 4,

Z. priopćava javnosti autorska glazbena djela hrvatskih i stranih autora, snimke izvedbi umjetnika izvođača i snimke sadržane na fonogramima za koje ne posjeduje odobrenje udruge nositelja prava iz članka 157. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.

II Nalaže se tuženom Z. F. j.d.o.o., Z., OIB:. . . . . . . ,

platiti tužitelju H. društvu skladatelja iz Z. iznos od 213,27 eura

/1.606,92 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja kamata teče:

na iznos od 17,77 eura / 133,91 kn od dana 01.02.2019. pa do naplate,

na iznos od 17,77 eura / 133,91 kn od dana 01.03.2019. pa do naplate,

na iznos od 17,77 eura / 133,91 kn od dana 01.04.2019. pa do naplate,

na iznos od 17,77 eura / 133,91 kn od dana 01.05.2019. pa do naplate,

na iznos od 17,77 eura / 133,91 kn od dana 01.06.2019. pa do naplate,

na iznos od 17,77 eura / 133,91 kn od dana 01.07.2019. pa do naplate,

na iznos od 17,77 eura / 133,91 kn od dana 01.08.2019. pa do naplate,

na iznos od 17,77 eura / 133,91 kn od dana 01.09.2019. pa do naplate,

na iznos od 17,77 eura / 133,91 kn od dana 01.10.2019. pa do naplate,

na iznos od 17,77 eura / 133,91 kn od dana 01.11.2019. pa do naplate,

na iznos od 17,77 eura / 133,91 kn od dana 01.12.2019. pa do naplate,

na iznos od 17,77 eura / 133,91 kn od dana 01.01.2020. pa do naplate,

sve u roku osam dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 206,55 eura[1] / 1.556,25 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 9. siječnja 2023. pa do isplate u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelju tužbi tvrdi da je, u skladu sa Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 167/03), kao udruga autora ovlašten za davanje odobrenja za priopćavanje javnosti autorskih glazbenih djela, za Hrvatsku udrugu za zaštitu izvođačkih prava – HUZIP za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača te za Udrugu za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonogramskih prava – ZAPRAF, pa bez odobrenja nije moguće javno korištenje autorskih glazbenih djela, snimaka umjetnika izvođača i fonograma.

Ističe kako je tuženik u svom ugostiteljskom objektu zdravljaku „F. f.“,

iskorištavao autorska glazbena djela, snimljene izvedbe umjetnika izvođača i fonograme iako za isto nije ishodio odobrenje niti je u tom pravcu zaključio sporazum sa tužiteljem.

Navodi, kako se radi utvrđivanja iznosa dužne naknade koju je tuženik u obvezi platiti, primjenjuju Pravilnik o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela (NN 80/92 i NN 1/97), Pravilnik o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača (NN 1/97), Pravilnik o naknadama za iskorištavanje fonograma (NN 116/00) te Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih izvedbenih materijala od 10. listopada 2006., Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača od 09. studenog 2006. i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma od 31. listopada 2006.

U odnosu na visinu tužbenog zahtijeva tužitelj je za tuženika kao element za utvrđivanje tarife, uzeo u obzir da se radi o objektu u kojem se ne toče alkoholna pića, kapaciteta do 30 osoba, s radnim vremenom do 24 sata, gradovi i općine s više od 10.000 stanovnika, kategorija B.

Tužitelj ističe kako se u odnosu na tuženika primjenjuje Pravilnik o autorskoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 4.1. i Tbr. 4.2. b), u odnosu na Pravilnik o izvođačkoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 1.1. i Tbr. 1.2. b) u odnosu na Pravilnik o fonogramskoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 1.1. i Tbr. 1.2. b).

Nakon što je tuženik evidentiran kao korisnik, poslan mu je dopis upozorenja ali napominje kako ni nakon slanja dopisa upozorenja tuženik nije poduzeo ništa kako bi regulirao svoju zakonsku obvezu u svezi priopćavanja javnosti predmeta zaštite.

Tužitelj pojašnjava kako je tuženik dužan platiti naknadu za priopćavanje javnosti predmeta zaštite za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. za zdravljak „Fresh food“, u Zaprešić, pa je tako tuženik bio dužan platiti svaki mjesec iznos od 133,91 kn (95,00 + PDV 13 % 12,35 i i 21,25 + PDV 25% 5,31), dakle ukupni je dug tuženika za navedeni lokal 213,27 € /1.606,92 kn.

Tužitelj je utvrdio da je tuženik priopćavao javnosti autorska glazbena djela, snimljene izvedbe umjetnika izvođača i fonograme kontinuiranim kontrolama koje vrši na terenu, pa je tako u ugostiteljskom objektu tuženika priopćavanje javnosti glazbenih djela evidentirao dana 19. prosinca 2017., 17. rujna 2019. i 17. prosinca 2019. a za razdoblje kroz koje je tužitelj vršio kontrole javne izvedbe tuženik nije imao odobrenje za priopćavanje javnosti glazbenih djela, koje odobrenje je potrebno u skladu sa Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 167/03).

Tužitelj ističe kako su zapisnici o kontroli uredno sačinjeni od ovlaštenih zastupnika tužitelja. Kako tuženik odbija platiti iznos naknade za priopćavanje javnosti glazbenih djela za razdoblje kada je istu koristio, odnosno ishoditi odobrenje ili zaključiti sporazum te postupati u skladu sa Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima, tužitelj smatra da je u pitanju takva povreda autorskih i izvođačkih prava i prava proizvođača fonograma koja traži da se tuženom zabrani svaka daljnja povreda prava za ubuduće.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan. Ističe kako nije točno da je tuženik u svom ugostiteljskom objektu zdravljaku „F. f.“ iskorištavao autorska glazbena djela, snimljene izvedbe umjetnika izvođača i fonograme iako za isto nije ishodio odobrenje niti je u tom pravcu zaključio sporazum s tužiteljem jer tuženik obavlja ugostiteljsku djelatnost brze prehrane i jednostavnih usluga te obzirom na narav predmetne djelatnosti (brza prehrana koja se u pravilu ne konzumira unutar objekta) u ugostiteljskom objektu zdravljaku „F. f.“ isti ne posjeduje odgovarajući uređaj za javno iskorištavanje autorskih glazbenih djela odnosno javno priopćavanje glazbe.

Tuženik priznaje da nije ishodio odobrenje niti zaključio sporazum s tužiteljem, ali to nije učinio isključivo iz razloga što nema pravni interes za ishođenje odobrenja odnosno zaključenje ugovora s tužiteljem. Ističe kako obzirom na epidemiju bolesti COVID-19, poslovanje tuženika se izrazito pogoršalo pa tuženik nema, niti je imao interesa za nabavljanje uređaja za javno priopćavanje glazbe.

Tuženik ističe da u ugostiteljskom objektu zdravljaku „F. f.“ posjeduje samo

LCD ekrane na kojem prikazuje ponudu i cijenu hrane koju nudi uz fotografije.

Tuženik ističe da je sasvim nejasno na koji je to način tužitelj utvrdio utuženo razdoblje u kojem bi tuženik navodno javno priopćavao glazbu u ugostiteljskom objektu zdravljaku „F. f.“ jer je objekt upravo kroz razdoblje naznačeno u tužbi u više navrata bio zatvoren sukladno Odlukama o privremenom uređivanju rada i ograničavanju radnog vremena ugostiteljskih objekata i drugih pružatelja ugostiteljskih usluga te nije radio, a slijedom čega je potpuno nemoguće da je tuženik upravo kroz to razdoblje javno priopćavao glazbu, pa predlaže tužbeni zahtjev odbiti.

3. Sud je u dokaznom postupku prema čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08; 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP) proveo dokaze uvidom u dokumentaciju koju je tužitelj dostavio u spis i to u ispis evidencijske kartice za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. (list 7 spisa), ispis izdanih računa za stalnog korisnika (list 9 i 10 spisa), u izvadak iz sudskog registra (list 11 do 13 spisa), u dopis tužitelja tuženiku (list 14 spisa), u zapisnike o izvršenoj kontroli (list 15 I 16 spisa), u cjenik naknada za javnu izvedbu glazbenih djela (list 17 do 20 spisa), u Pravilnik o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela (NN br. 80/92, 72/93, 29/95, 50/95, 1/97 i 75/97), (list 21 do 24 spisa), u Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela (list 25 do 34 spisa), u Pravilnik izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača (list 35 do 37 spisa), Tarifu naknade za emitiranje, priopćavanje javnosti i druge oblike iskorištavanja fonograma (list 39 do 46 spisa), u Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanja fonograma (list 47 i 48 spisa), u dopunsko rješenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo od 12. studenog 2014. (list 49 i 50 spisa), u rješenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo od 27. ožujka 2007. (list 51 i 52 spisa), u Pravilnik o naknadama za iskorištavanje fonograma (list 53 i 54 spisa),u rješenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo od 28. rujna 2004. (list 55 i 56 spisa), u rješenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo od 17. svibnja 2018. (list 57 do 60 spisa), u rješenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo od 19. lipnja 2018. (list 61 do 64 spisa), u rješenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo od 29. rujna 2004. (list 65 i 56 spisa),u ugovor o poslovnoj suradnji u ostvarivanju i zaštiti autorskih i izvođačkih prava te prava proizvođača fonograma od 6. prosinca 2016 (list 67 do 74 spisa), u Pravilnik o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedaba umjetnika izvođača s tarifom (list 75 do 86 spisa), u ugovor o poslovnoj suradnji u ostvarivanju i zaštiti autorskih i izvođačkih prava te prava proizvođača fonograma od 29. svibnja 2014. (list 87 do 96 spisa), u rješenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo od 30. siječnja 2006. (list 97 do 99 spisa), u Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih izvedbenih materijala (list 100 do 109 spisa), u rješenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo od 1. lipnja 2018. (list 110 do 113 spisa), u Stope rasta vrijednosti boda za 2019. za obračun naknada za iskorištavanje fonograma (list 114 do 116 spisa) i saslušao svjedoke T.

C. i M. K..

4. Nakon savjesne i brižljive ocjene kako svakog dokaza zasebno tako i svih dokaza zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se tuženiku zabrani priopćavanje javnosti autorskih glazbena djela hrvatskih i stranih autora, snimke izvedbi umjetnika izvođača i snimke sadržane na fonogramima za koje ne posjeduje odobrenje udruge kao nositelja prava sukladno Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima te isplata iznosa od 213,27 € / 1.606,92 kn za razdoblje u kojem je neovlašteno priopćavao javnosti autorska glazbena djela hrvatskih i stranih autora, snimke izvedbi umjetnika izvođača i snimke sadržane na fonogramima.

6. Temeljem odredbe čl. 4. st. 1. Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima ("Narodne novine" broj 167/03, 79/07, 125/11, 80/11, 141/13, 127/14, 62/17, 96/18, 111/21 dalje: ZAPSP) autorsko pravo pripada, po svojoj naravi, fizičkoj osobi koja stvori autorsko djelo, a temeljem odredbe čl. 5. st. 1. ZAPSP-a autorsko djelo ili predmet srodnog prava smatra se objavljenim ako je učinjen pristupačnim javnosti uz pristanak nositelja prava.

7. Temeljem odredbe čl. 233. ZAPSP-a prije početka korištenja predmeta zaštite pravna odnosno fizička osoba dužna je podnijeti zahtjev za odobrenje korištenja određene vrste predmeta zaštite odgovarajućoj organizaciji za kolektivno ostvarivanje prava. U zahtjevu se navodi vrsta i okolnosti korištenja (kao što su način, prostor i vrijeme korištenja te ostali podaci o kojima ovisi visina naknade).

Nadalje temeljem odredbe čl. 179. st. 1. ZAPSP-a ako je neovlaštenim korištenjem autorskog djela ili predmeta srodnog prava povrijeđeno pravo nositelja prava iz ovoga Zakona, nositelj prava, odnosno udruga za kolektivno ostvarivanje odnosnih prava može zahtijevati cijenu koja je uobičajena za tu vrstu korištenja ili cijenu koja je propisana cjenikom iz čl. 162. st. 2. ZAPSP-a, a temeljem st. 2. istoga članka smatra se da je pravo koje se ostvaruje kolektivno povrijeđeno na način opisan u st 1. članka kada su autorsko djelo ili predmet srodnog prava korišteni bez ugovora ili bez odobrenja udruge za kolektivno ostvarivanje ili kada ugovor ili odobrenje nisu valjani.

8. Uvidom u Zapisnike br. 878061, 941443 i 967796 o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela (list 15 i 16 spisa) utvrđeno je da su ovlaštene osobe tužitelja izlaskom na teren u različitim razdobljima, dakle kontinuiranim kontrolama na terenu (19. prosinca 2017., 19. rujna 2019. i 17. veljače 2019.), utvrdili da je tuženik priopćavao javnosti autorska glazbena djela, snimljene izvedbe umjetnika izvođača i fonograme.

9. Uvidom u dopis upozorenja od 12. studenog 2021. koji je tužitelj uputio tuženiku utvrđeno je da je navedeno da je tuženik evidentiran kao korisnik predmeta zaštite bez odobrenja te da je dužan regulirati sve odnose koji nastaju iz osnova priopćavanja javnosti predmeta zaštite sa tužiteljem, a naznačeno je i na koji način se utvrđuje visina naknade za priopćavanje javnosti glazbenih djela, međutim tuženik nakon primitka dopisa nije regulirao svoju zakonsku obvezu u svezi priopćavanja javnosti predmeta zaštite.

10. Visina iznosa naknade utvrđena je na temelju Pravilnik o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela (NN 80/92 i NN 1/97), Pravilnik o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača (NN 1/97), Pravilnik o naknadama za iskorištavanje fonograma (NN 116/00) te Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih izvedbenih materijala od 10. listopada 2006., Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača od 09. studenog 2006. i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma od 31. listopada 2006. (Sve objavljeno u službenom glasilu Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo 1/2007.)

U odnosu na visinu tužbenog zahtijeva utvrđeno je da je tužitelj za tuženika kao element za utvrđivanje tarife uzeo u obzir da se radi o objektu u kojem se ne toče alkoholna pića, kapaciteta do 30 osoba, s radnim vremenom do 24 sata, gradovi i općine s više od 10.000 stanovnika, kategorija B, pa se na tuženika primjenjuje Pravilnik o autorskoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 4.1. i Tbr. 4.2. b), u odnosu na Pravilnik o izvođačkoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 1.1. i Tbr. 1.2. b) u odnosu na Pravilnik o fonogramskoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 1.1. i Tbr. 1.2. b).

11. Iz saslušanja svjedoka T. C.. proizlazi da je on tijekom 2019.

nekoliko puta bio u nadzoru kod tuženika. Sjeća se da sam 17. rujna 2019. bio u nadzoru kojom prilikom je zatekao djelatnicu tuženika i predstavo joj se službenom iskaznicom kao djelatnik ZAMP-a. Ističe kako je u lokalu, dok je on bio tamo svirala domaća glazba s televizora koji je bio iznad šanka, a na televizoru je bio program CMC koji pušta domaću glazbu. Sjećam se da je svirala pjesma izvođača Lu Jakelić, skladba Možda, a to sam naveo i u zapisniku. Na vratima lokala je navedena firma i OIB firme što sam također provjerio. Nakon sačinjenog zapisnika djelatnica ga je odbila potpisati s obrazloženjem da nema ovlasti tako da sam joj ja jedan primjerak uručio i rekao joj da ga dostavi vlasniku i uputi ga da može doći u prostorije ZAMP-a regulirati svoju obvezu.

12.

Iz saslušanja svjedoka Marka Kalisar proizlazi da je on 2019. jedanput bio u kontroli kod tuženika i tada je u lokalu zatekao osobu koja se predstavila kao direktor. Napominje kako je u trenutku dok je bio u kontroli u lokalu bio je upaljen televizor, stanica je bila RTL koja je u podlozi imala glazbu. Navodi kako je sačinio zapisnik kojeg je direktor potpisao, nakon čega su zajedno sastavili obrazac, odnosno zahtjev za sklapanje ugovora s tužiteljem, kojeg je on proslijedio tužitelju, a da li je direktor tuženika sklopio Ugovor s tužiteljem nije mu poznato.

13. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze saslušanih svjedoka T. C. i

M. K. kao istinite i vjerodostojne, cijeneći iste neposredno uvjerljivim i logičnim te u potpunom suglasju s drugim izvedenim dokazima, naročito sa zapisnicima koje su sastavili kao kontrolori.

14. Slijedom navedenog utvrđeno je da je tuženik počinio povredu prava iz ZAPSP

-a te je sukladno odredbi čl. 177. st. 1. ZAPSP-a odlučeno kao u toč. I izreke,

pa je za utuženo razdoblje tuženik dužan podmiriti naknadu za neovlašteno priopćavanje javnosti autorskih glazbenih djela slijedom čega je odlučeno kao u toč. II izreke.

15. O kamati je odlučeno temeljem čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN broj: 35/2005., 41/2008., 78/2015., 29/2018.,126/21 dalje u tekstu: ).

16. Odluka o trošku iz toč. III temelji se na članku 154. st 1 ZPP-a, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje u tekstu: OT), a odnosi se na troškove tužitelja za zastupanje u skladu s odvjetničkom tarifom i to za sastav tužbe i podneska 9. veljače 2022. u iznosu od po 33,18 Eura / 250,00 kn (Tbr.8.1.), za zastupanje na ročištu 20. listopada 2022. u iznosu od 33,18 Eura 250,00 kn i za zastupanje na ročištu 12. prosinca 2022. u iznosu od 49,77 Eura / 375,00 kn (Tbr.9.1.), dakle ukupno 165,90 Eura /1.250,00 kn sve uvećano za PDV-a 25% u iznosu od 37,33 Eura / 281,25 kn (Tbr. 42), kao i za pristojbe na tužbu 6,64 Eura / 50,00 kn i pristojbu na presudu 13,27 Eura / 100,00 kn temeljem Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 53/19 dalje ZSP), dakle sveukupno 206,55 eura/1.556,25 kn.

U Zagrebu, 10. siječnja 2023.

SUDAC:

Maja

Jurovicki,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 50.000,00 kn) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10.

i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku

- kal. 30 dana