Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž-133/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Blanke Pervan, predsjednice vijeća, Katije Hrabrov, izvjestiteljice i članice vijeća, te Mirjane Macure, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. M., OIB …, iz P., zastupanog po punomoćniku B. Z., odvjetniku u Z., , protiv tuženika stečajne mase B. d.o.o., OIB:…, zastupane po stečajnoj upraviteljici I. B., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 1978/2018-9 od 19. studenoga 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 10. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se djelomično žalba tužitelja B. M. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1978/2018-9 od 19. studenoga 2019. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi da je tužitelj temeljem Ugovora o zajmu od 25. ožujka 2004., Hipotekarne izjave od 25. ožujka 2004. te Ugovora o ustupu tražbine od 7. prosinca 2013. stekao založno pravo na nekretninama katastarskih oznaka treća etaža 121/1000 suvlasničkog dijela nekretnine, uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade, povezanog temeljem čl. 68. i čl. 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, s vlasništvom posebnog dijela zgrade sagrađene na čest. br. 3020/49 oznake zemljišta M. G. (dvorište površine 292 m[2] i kuća površine 178 m ) ukupne površine 470 m[2] upisana u zk. ul. 49 k.o. B. n. M., i to stan A 1 u prizemlju u površini 43,07 m[2] koji se sastoji od dvije sobe, blagovaonice sa kuhinjom, kupatilom i ulaznim stepenicama sa ulazom iz dvorišta u elaboratu označen plavom bojom i četvrta etaža 230/1000 suvlasničkog dijela nekretnine, uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade, povezanog temeljem čl. 68. i čl. 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, s vlasništvom posebnog dijela zgrade sagrađene na čest. br. 3020/49 oznake zemljišta M. G. (dvorište površine 292 m[2] i kuća površine 178 m ) ukupne površine 470 m upisana u zk. ul. 49 k.o. B. n. M. i to spremište DEF u potkrovlju površine 115 m[2] koje se sastoji od tri nedovršena stana u elaborate označeno ljubičastom bojom radi osiguranja tražbine u iznosu od 85.000,00 EUR u protuvrijednosti u hrvatskim kunama na dan isplate s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, što je tuženik dužan priznati.

r i j e š i o  j e

Ukida se djelomično presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1978/2018-9 od 19. studenoga 2019. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja B. M. prema kojem je tuženik stečajna masa B. d.o.o. dužan trpjeti da tužitelj izvrši upis založnog prava u svoju korist na nekretninama katastarskih oznaka treća etaža 121/1000 suvlasničkog dijela nekretnine, uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade, povezanog temeljem čl. 68. i čl. 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, s vlasništvom posebno dijela zgrade sagrađene na čest. br. 3020/49 oznake zemljišta M. G. (dvorište površine 292 m[2] i kuća površine 178 m[2] ) ukupne površine 470 m upisana u zk. ul. 49 k.o. B. n. M., i to stan A 1 u prizemlju u površini 43,07 m[2] koji se sastoji od dvije sobe, blagovaonice sa kuhinjom, kupatilom i ulaznim stepenicama sa ulazom iz dvorišta u elaboratu označen plavom bojom i četvrta etaža 230/1000 suvlasničkog dijela nekretnine, uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade, povezanog temeljem čl. 68. i čl. 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, s vlasništvom posebnog dijela zgrade sagrađene na čest. br. 3020/49 oznake zemljišta M. G. (dvorište površine 292 m[2] i kuća površine 178 m ) ukupne površine 470 m upisana u zk. ul. 49 k.o. B. n. M. i to spremište DEF u potkrovlju površine 115 m[2] koje se sastoji od tri nedovršena stana u elaboratu označeno ljubičastom bojom radi osiguranja tražbine u iznosu od 85.000,00 EUR u protuvrijednosti u hrvatskim kunama na dan isplate s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne rasprave.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

Utvrđuje se da je tužitelj B. M. temeljem Ugovora o zajmu od dana 25. ožujka 2004.g., hipotekarne izjave od dana 25. ožujka 2004.g. te ugovora o ustupu tražbine (cesija) od dana 7. prosinca 2003.g. stekao založno pravo na nekretninama katastarskih oznaka treća etaža 121/1000 suvlasničkog dijela nekretnine, uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade, povezanog temeljem čl. 68. i 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, s vlasništvom posebno dijela zgrade sagrađene na čest. br. 3020/49 oznake zemljišta M. G. (dvorište površine 292 m2 i kuća površine 178 m2) ukupne površine 470 m2 upisana u zk. ul. 49 k.o. B. n. M., i to stan A 1 u prizemlju u površini 43,07 m2 koji se sastoji od dvije sobe, blagovaonice sa kuhinjom, kupatilom i ulaznim stepenicama sa ulazom iz dvorišta u elaboratu označen plavom bojom i četvrta etaža 230/1000 suvlasničkog dijela nekretnine, uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade, povezanog temeljem čl. 68. I 370.st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, s vlasništvom posebnog dijela zgrade sagrađene na čest. br. 3020/49 oznake zemljišta M. G. (dvorište površine 292 m2 i kuća površine 178 m2) ukupne površine 470 m2 upisana u zk. ul. 49 k.o. B. n. M. i to spremište DEF u potkrovlju površine 115 m2 koje se sastoji od tri nedovršena stana u elaborate označeno ljubičastom bojom radi osiguranja tražbine u iznosu od 85.000,00 EUR u protuvrijednosti u hrvatskim kunama na dan isplate s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, što je tuženi dužan priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude izvrši upis založnog prava u svoju korist na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude."

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tužitelj pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se udovolji postavljenom tužbenom zahtjevu te tužitelju naknadi parnični trošak zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem. U žalbi ističe kako je u uvodu presude kao tuženik označen "B. d.o.o., OIB:…", umjesto "stečajna masa iza B. d.o.o. u stečaju, OIB: …", pa se radi o pravnom subjektu koji ne postoji, što presudu čini nerazumljivom te je na taj način počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Ista povreda je počinjena jer presuda ne sadrži niti razloge o odlučnim činjenicama, odnosno sud prvog stupnja nije ocijenio dokaze koji su izvedeni u postupku, pa tako I da u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. B. n. M. sud nije odlučio o prijedlogu C. M. za upis založnog prava na predmetnim nekretninama, kao i da je nakon zatvaranja zemljišne knjige tužitelj pravovremeno podnio prigovor kojim je tražio da se odluči o prijedlogu za upis tog založnog prava. Nadalje, ističe kako je tuženik singularni slijednik društva C. d.o.o. kada je u pitanju založena stvar – predmetna nekretnina, budući da je tuženik navedenu nekretninu od tog društva stekao Ugovorom od 7. srpnja 2006. i na temelju istoga se u postupku preoblikovanja zemljišne knjige uknjižio kao vlasnik predmetnih nekretnina. Prema tome, tuženik je predmetnu nekretninu stekao opterećenu založnim pravom koje je imao C. M. i to prema kogentnim odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pa ne samo da je tuženik znao da na predmetnoj nekretnini postoji založno pravo, već je znao i na temelju koje isprave je to založno pravo osnovano. U prvostupanjskom postupku nisu izvedeni dokazi čije je izvođenje tužitelj predložio na pripremnom ročištu od 19. ožujka 2019. i čije izvođenje je sud prihvatio prilikom donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka pa je stoga činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Nadalje, pogrešno sud prvog stupnja utvrđuje kako je Ugovor o zajmu između društva C. d.o.o. i C. M. simulirani pravni posao, jer to što knjigovodstvo navedenog društva nije uredno vođeno ne znači da C. M. nije uplatio iznos zajma. Osim toga, za postojanje simulacije je bitno postojanje mana volje ugovaratelja, a ne sama činjenica da ugovorena činidba nije ispunjena. Svakako je u tim postupcima nužno saslušati potpisnike takvih ugovora, ocijeniti okolnosti potpisivanja, ocijeniti i obrazložiti što se htjelo prikriti takvim ugovorom i sl., u pogledu kojih okolnosti je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da zbog simulacije Ugovora o zajmu iz 2004. tuženik ne može odgovarati preuzimatelju potraživanja, ovdje tužitelju, te je takav zaključak protivan čl. 285. st. 3. Zakona o obveznim odnosima u kojemu je izričito određeno da se prividnost ugovora ne može isticati prema trećoj savjesnoj osobi. Osim toga prividnost ugovora mora biti utvrđena presudom, dakle, u tom smislu treba postaviti tužbeni zahtjev protiv stranaka ugovora, a ne na ovaj način gdje sud zaključak o tome donosi na temelju prigovora.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Prvenstveno je za istaći da je, suprotno žalbenim navodima tužitelja, naziv tuženika pravilno označen u uvodu presude i to kao stečajna masa B. d.o.o., dok se u odnosu na OIB tuženika može raditi o pogrešci u pisanju, koju sud prvog stupnja u svako doba može ispraviti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je temeljem Ugovora o zajmu od 25. ožujka 2004., hipotekarne izjave od 25. ožujka 2004., te Ugovora o ustupu tražbine (cesija) od 7. prosinca 2013. (u izreci pobijane presude pogrešno naznačena godina - 2003.) stekao založno pravo na nekretninama katastarskih oznaka treća etaža 121/1000 suvlasničkog dijela nekretnine, uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade, povezanog temeljem čl. 68. i čl. 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, s vlasništvom posebnog dijela zgrade sagrađene na čest. br. 3020/49 oznake zemljišta M. G. (dvorište površine 292 m[2] i kuća površine 178 m[2] ) ukupne površine 470 m upisana u zk. ul. 49 k.o. B. n. M., i to stan A 1 u prizemlju u površini 43,07 m[2] koji se sastoji od dvije sobe, blagovaonice sa kuhinjom, kupatilom i ulaznim stepenicama sa ulazom iz dvorišta u elaborate označen plavom bojom i četvrta etaža 230/1000 suvlasničkog dijela nekretnine, uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade, povezanog temeljem čl. 68. i čl. 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, s vlasništvom posebnog dijela zgrade sagrađene na čest. br. 3020/49 oznake zemljišta M. G. (dvorište površine 292 m[2] i kuća površine 178 m ) ukupne površine 470 m upisana u zk. ul. 49 k.o. B. n. M. i to spremište DEF u potkrovlju površine 115 m[2] koje se sastoji od tri nedovršena stana u elaboratu označeno ljubičastom bojom radi osiguranja tražbine u iznosu od 85.000,00 EUR u protuvrijednosti u hrvatskim kunama na dan isplate s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude izvrši upis založnog prava u svoju korist na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama nakon pravomoćnosti donesene presude.

7. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio kako je C. M.

25. ožujka 2004. sklopio Ugovor o zajmu sa društvom C. d.o.o., zatim da postoji hipotekarna izjava kojom to društvo dopušta C. M. upis založnog prava u zemljišne knjige radi pozajmice od 155.000,00 EUR, da potvrda o financijskoj transakciji između društva C. d.o.o. i C. M. ne postoji, da C. M. pri stečaju društva C. d.o.o. tražbinu nije prijavio u stečajni postupak, a što je jedini način ostvarenja tražbine u slučaju otvaranja stečajnog postupka, da između društva C. d.o.o. i B. d.o.o. ne postoji nikakav pravni posao iz kojeg bi proizlazilo da je B. d.o.o. singularni sukcesor dužnika društva C. d.o.o. u pogledu tražbine C. M., a nesporno B. d.o.o. nije univerzalni sukcesor društva C. d.o.o., slijedom čega obveza društva C. d.o.o. nije prešla na B. d.o.o. pa posljedično B. d.o.o. ne može odgovarati niti preuzimatelju potraživanja, ovdje tužitelju, zbog čega u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

8. Iz činjeničnog supstrata tužbe, navoda tužitelja tijekom postupka, kao i iz samog postavljenog tužbenog zahtjeva proizlazi da isti svoj tužbeni zahtjev temelji na Ugovoru o zajmu od 25. ožujka 2004., hipotekarnoj izjavi od 25. ožujka 2004. te Ugovoru o ustupu tražbine (cesija) od 7. prosinca 2013., dakle, na pravnim poslovima.

9. Na temelju valjanog pravnog posla, kojemu je cilj stjecanje založnog prava na nekretnini, prelazi založno pravo s dosadašnjeg založnog vjerovnika na stjecatelja i istim se stječe valjani pravni osnov za stjecanje založnog prava, odnosno pravni posao predstavlja samo titulus, pri čemu je modus stjecanja založnog prava, sukladno odredbi čl. 309. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15 - pročišćeni tekst - dalje ZVDSP), a s obzirom da se ovdje radi o dobrovoljnom založnom pravu, uknjižba tog prava u zemljišnoj knjizi kao tereta na njime opterećenoj nekretnini.

10. Dakle, kako u konkretnom slučaju tužitelj tvrdi da je stekao pravo zaloga na predmetnim nekretninama, iako se u tužbi i tijekom postupka poziva na pravne poslove, to je već i iz tog razloga, a u pravilnoj primjeni materijalnog prava u tom dijelu, dakle, deklaratornom dijelu tužbenog zahtjeva, valjalo jednako odlučiti.

11. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 2. ZPP, djelomično odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je tužitelj temeljem navedenih pravnih poslova stekao založno pravo na predmetnim nekretninama, što je tuženik dužan priznati.

12. Tužitelj podnesenim tužbenim zahtjevom traži od tuženika da trpi upis založnog prava na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama u njegovu korist, koje založno pravo je stekao Ugovorom o ustupu tražbine (cesija) od 7. prosinca 2013. sklopljenim sa C. M., kojim ugovorom mu je C. M. ustupio novčanu tražbinu od 85.000,00 EUR, koja tražbina je nastala 25. ožujka 2004. temeljem Ugovora o zajmu koji je C. M., kao zajmodavac, zaključio sa društvom C. d.o.o., koje je 24. srpnja 2012. brisano iz sudskog registra, koje isprave je sud prvog stupnja cijenio prilikom donošenja pobijane presude.

12.1. Međutim, prilikom donošenja pobijane odluke sud prvog stupnja nije imao u vidu da je između društva C. d.o.o. i D. B., kao vlasnice i jedine osnivačice trgovačkog društva B. d.o.o. zaključen 7. srpnja 2006. ugovor kojim su se ugovorne strane sporazumjele da na ime namirenja udjela D. B. (koja izlazi iz trgovačkog društva C. d.o.o. i povlači svoj udjel u tom društvu) trgovačko društvo C. d.o.o. ustupi trgovačkom društvu B. d.o.o. predmetne nekretnine, a na temelju kojeg ugovora je i izvršena uknjižba prava vlasništva B. d.o.o. u zemljišnim knjigama u postupku preoblikovanja istih.

12.2. Stoga je u tom pravcu pogrešan zaključak suda prvog stupnja kako ne postoji nikakav pravni posao iz kojeg bi proizlazilo da je B. d.o.o. singularni sukcesor društva C. d.o.o. u pogledu predmetne tražbine.

12.3. Nadalje, između stranaka je sporna valjanost Ugovora o zajmu koji je C. M. zaključio sa društvom C. d.o.o. 2004., kao i Ugovor o ustupu tražbine (cesija) kojim se tražbina C. M. prema društvu B. d.o.o. prenosi na tužitelja, za koji tuženik drži da se radi o prividnom ugovoru u smislu čl. 285. Zakona o obveznim odnosima

("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), odnosno smatra da je u konkretnom slučaju cedirana nepostojeća obveza, jer društvo B. d.o.o. nije dužnik C. M., a tim više nije niti dužnik tužitelja.

14. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja na valjan način nije obrazložio svoju odluku u pogledu valjanosti Ugovora o zajmu koji je C. M. zaključio sa društvom C. d.o.o. 2004. Naime, sud prvog stupnja svoju ocjenu valjanosti navedenog Ugovora temelji na činjenici kako ne postoji bilo kakva potvrda o financijskoj transakciji između društva C. d.o.o. i C. M., odnosno takvu uplatu zajma smatra upitnom, te zaključuje kako isti pri stečaju društva C.d.o.o. tražbinu nije prijavio u stečajni postupak, a što je jedini način ostvarenja tražbine u slučaju otvaranja stečajnog postupka.

14.1. U konkretnom slučaju tužitelj na temelju Ugovora o zajmu koji je zaključen između društva C. d.o.o. i C. M. predmetnom tužbom ne traži namirenje tražbine, odnosno utvrđenje osnovanosti tražbine iz navedenog ugovora, već ista isprava, zajedno s ostalim ispravama, tužitelju predstavlja temelj za upis založnog prava na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama, a osim toga društvo C. d.o.o. brisano je iz sudskog registra rješenjem Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Tt-11/1726 od 13. srpnja 2012. na temelju čl. 70 st. 5. Zakona o sudskom registru ("Narodne novine", broj 1/95, 57/96, 1/98, 30/99, 45/99, 54/05, 40/07, 91/10 i 90/11), te nije jasno na temelju čega je prvostupanjski sud zaključio da je nad društvom C. d.o.o. uopće vođen stečajni postupak.

14.2. Također, iz obrazloženja pobijane presude nije jasno smatra li sud prvog stupnja time što utvrđuje da nije bilo uplate zajma C. M. društvu C. d.o.o. da je navedeni Ugovor o zajmu prividan ugovor ili nije pravno valjan iz nekih drugih razloga, budući da se ne poziva na niti jednu odredbu materijalnog prava.

15. Iz rezultata raspravljanja, nadalje, proizlazi kako se pred Trgovačkim sudom u Zadru vode postupci i to pod poslovnim brojem P-18/16 postupak radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji – ugovora o ustupanju tražbine (cesija) društva B. d.o.o. u stečaju, kao tužitelja i B. M., kao tuženika, a pod poslovnim brojem P- 233/15 postupak radi utvrđenja osnovanosti tražbine B. M., kao tužitelja u odnosu na društvo B. d.o.o. u stečaju, kao tuženika, a o kojim postupcima ovisi odluka i o predmetnom tužbenom zahtjevu.

16. Sud prvog stupnja nije raspravljao niti provodio dokaze na okolnosti valjanosti navedenog Ugovora o ustupanju tražbine (cesije), pa u odnosu na tu okolnost nema razloga o odlučnim činjenicama u obrazloženju pobijane presude.

17. Stoga je sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude u dijelu kojim se traži trpljenje upisa založnog prava u korist tužitelja na predmetnim nekretninama počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi određeno ukazuje tužitelj i na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

18. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti djelomično presudu suda prvog stupnja u dijelu kojim se traži trpljenje upisa založnog prava na predmetnim nekretninama temeljem navedenih isprava i u tom dijelu predmet vratiti istom sudu radi održavanja nove glavne rasprave pred istim sucem pojedincem, budući da za određivanje novog suca pojedinca nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 371. ZPP.

19. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitnu povredu u postupanju te će utvrditi odlučne činjenice na koje mu je ukazano ovim drugostupanjskim rješenjem i nakon toga donijeti novu odluku o zahtjevu tužitelja te pri tome voditi računa da iz navedenog ugovora o zajmu i hipotekarne izjave od 25. ožujka 2004. proizlazi da je svaki pojedinačno navedeni posebni dio nekretnine predmet osiguranja za novčanu tražbinu u određenoj svoti (u rasponu od 20.000- 25.000 EUR), a ne da su svi posebni dijelovi nekretnine, kako je to navedeno u tužbenom zahtjevu, predmet osiguranja u iznosu od 85.000,00 EUR.

Zada, 10. siječnja 2023.

Predsjednica vijeća

Blanka Pervan