Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 5 Gž Ob-1037/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić, predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sabine Dugonjić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. I. OIB… iz K., koju zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u Z., protiv I. tuženika A. I. OIB… i II. tuženice A. I. OIB…, oboje iz Z., zastupani po punomoćnici S. G., odvjetnici u Z., radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-545/2022-8 od 24. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 10. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-545/2022-8 od 24. listopada 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice da joj tuženici na ime uzdržavanje solidarno doprinose mjesečni iznos od 1.000,00 kn počevši od dana podnošenja tužbe pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti i da joj dospjele iznose uzdržavanja plate odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće najkasnije do svakog 15-og u mjesecu zajedno sa zateznom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate, kao neosnovan (toč. I. izreke). Naloženo je tužiteljici da naknadi parnični trošak tuženicima u iznosu od 2.000,00 kn (toč. II. izreke).

2. Protiv navede presude žalbu je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za plaćanje mjesečnih iznosa uzdržavanja od strane tuženika, koji su joj djed i baka po ocu, počevši od dana podnošenja tužbe pa nadalje.

5. Osnovanost svoga zahtjeva temelji na tvrdnji da je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-778/20 os 18.3.2021. razveden brak njezinih roditelja S. i D. I. i da je naloženo njezinu ocu da doprinosi za njezino uzdržavanje mjesečni iznos od 1.200,00 kn počevši od 29.9.2020. pa nadalje, koju obvezu otac ne ispunjava, pa predlaže da sud obveže djeda i baku po ocu da solidarno doprinose za njezino uzdržavanje mjesečni iznos od 1.000,00 kn.

6. Donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi izričito ukazuje tuženik. Presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka pobijane presude je razumljiva i nije u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju. Jednako tako nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom čl. 354. st. 2. ZPP, na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

7. Polazeći od utvrđenja da iz sadržaja odredbe čl. 288. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15 i 98/19 – dalje: ObZ) jasno proizlazi da obveza uzdržavanja prelazi na djeda i baku onog roditelja koji ne uzdržava maloljetno dijete, a da je tužiteljica punoljetna osoba, prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

8. Utvrđenja suda prvog stupnja, kao i primjenu materijalnog prava, kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

9. Tužiteljica žalbom osporava pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude uz tvrdnju da je uz tužbu dostavila dokaz da se i nakon punoljetnosti redovito školuje i da je prvostupanjski sud izgubio iz vida odredbu čl. 290. ObZ prema kojoj je roditelj dužan uzdržavati svoje dijete i nakon punoljetnosti, ukoliko se redovito školuje, a najkasnije do 26. godine života. Smatra da je u situaciji kada roditelj koji je obveznik uzdržavanja ne plaća uzdržavanje za dijete trebalo analogno primijeniti odredbu čl. 288. st. 2. ObZ prema kojoj dužnost uzdržavanja pada na baku i djeda, odnosno roditelje obveznika uzdržavanja.

10. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da bi tuženici kao njezini djed i baka po ocu bili dužni uzdržavati ju kao punoljetnu osobu koja se redovito školuje, umjesto njihova sina (oca tužiteljice) koji ne ispunjava svoju zakonsku obvezu uzdržavanja.

11. Odredbom čl. 288. st. 2. ObZ, koja u Obiteljskom zakonu ima naslov „Uzdržavanje maloljetnog djeteta“, propisano je da ako roditelj ne uzdržava maloljetno dijete, dužni su ga uzdržavati baka i djed po tom roditelju.

12. Dakle, iz citirane zakonske odredbe jasno proizlazi da se ona odnosi isključivo na uzdržavanje maloljetnog djeteta, kako je to pravilno i zaključio prvostupanjski sud, a ne i na punoljetno dijete.

13. Nasuprot tome, odredba čl. 290. st. 1. ObZ, na koju se u žalbi poziva žaliteljica, u Obiteljskom zakonu se nalazi ispod naslova „Uzdržavanje punoljetnog djeteta“, izričito propisuje dužnost roditelja da uzdržavaju punoljetno dijete koje se redovito školuje.

14. Kako dakle Obiteljski zakon u smislu odredbi čl. 288. st. 2. i 290. st. 1. glede obveze roditelja na uzdržavanje maloljetnog djeteta i punoljetnog djeteta koje se redovito školuje ne pravi razliku, no pravi izričitu razliku kada je u pitanju obveza uzdržavanja punoljetnog djeteta od strane djeda i bake, jer odredbom čl. 288. ObZ nije nametnuo obvezu uzdržavanja punoljetnog djeteta koje se redovito školuje djedu i baki onog roditelja koji kao obveznik uzdržavanja ne uzdržava dijete, to žalbeni navodi tužiteljice da se odredba čl. 288. st. 2. ObZ analogno trebala primijeniti i na tuženike kao djeda i baku punoljetne tužiteljice nisu osnovani, jer suprotno proizlazi iz navedene zakonske odredbe.

15. Konvencija o pravima djeteta („Narodne novine – međunarodni ugovori broj 12/93 i 29/97) u čl. 1. propisuje da je dijete svako ljudsko biće mlađe od 18 godina, osim ako se prema zakonu primjenjivom na dijete punoljetnost ne stječe ranije. Europska konvencija o ostvarivanju dječjih prava („Narodne novine – međunarodni ugovori“, broj 12/93 i 29/97) također propisuje da se primjenjuje na djecu koja nisu navršila 18 godina.

16. Kako zakonodavac nije produljio supsidijarnu obvezu djeda i bake na uzdržavanje punoljetne djece, to suprotno navodima žalbe, sud nema ovlasti mimo Konvencije i ObZ-a produljiti obvezu tuženika kao djeda i bake po ocu na uzdržavanje tužiteljice kao njihove unuke nakon njezine punoljetnosti.

17. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

18. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbama čl. 154. st. 1. i 155. ZPP i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje: Tarifa).

U Zagrebu 10. siječnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić, v.r.