REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2068/2021-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. N. iz V., (OIB: …), zastupanog po punomoćniku M. A., odvjetniku iz V., protiv tuženice O. b. H. d.d. iz S., (OIB: …), zastupane po punomoćniku B. T., odvjetniku iz O., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice da joj se dopusti revizija protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-2614/2019-2 od 23. veljače 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru posl. br. P-284/2019-17 od 31. listopada 2019.,u sjednici održanoj 10. siječnja 2023.,
r i j e š i o j e :
Tuženici se dopušta revizija protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-2614/2019-2 od 23. veljače 2021. u odnosu na odluku kojom je prihvaćen zahtjev tužitelja i na u njezinom prijedlogu za dopuštenje revizije naznačena pitanja:
I. Da li je sklopljeni sporazum o konverziji CHF kredita u skladu s odredbama ZID ZPK (NN 102/15), valjanost kojeg sporazuma tužitelj ne osporava, od bitnog značaja za postojanje prava tužitelja potraživati od tuženika isplatu iznosa plaćenog zbog jednostranog povećanja početne kamatne stope temeljem ugovorne odredbe CHF kredita o jednostranoj promjeni kamatne stope odlukom tuženika, koja ugovorna odredba je u kolektivnom sporu utvrđena nepoštenom tj. ništetnom?
II. Da li je sklapanjem sporazuma o konverziji CHF kredita u skladu s odredbama ZID ZPK (NN 102/15), valjanost kojeg sporazuma tužitelj ne osporava, otpala osnova za potraživanje tužitelja/korisnika CHF kredita radi vraćanja iznosa plaćenog zbog jednostranog povećanja početne kamatne stope temeljem ugovorne odredbe CHF kredita o jednostranoj promjeni kamatne stope odlukom tuženika, koja ugovorna odredba je u kolektivnom sporu utvrđena nepoštenom tj. ništetnom?
III. Da li sporazum o konverziji CHF kredita sklopljen u skladu s odredbama ZID ZPK (NN 102/15), valjanost kojeg sporazuma tužitelj ne osporava, predstavlja novu pravnu osnovu temeljem koje je Banka/tuženik, sve uplaćene iznose u otplati CHF kredita i uz primjenu potpuno određenih kamatnih stopa koje su se primjenjivale na EUR kredite iste vrste, a s kojima je tužitelj u trenutku sklapanja sporazuma o konverziji bio upoznat, osnovano naplatila i upotrijebila za zatvaranje EUR kredita, slijedom čega je otpala osnova za potraživanje tužitelja zbog ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope iz konvertiranog CHF kredita?
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je tuženici naloženo isplatiti tužitelju 28.619,48 kn s pripadajućim i u izreci presude određenim zakonskim zateznim kamatama računatim na pojedinačne dijelove toga iznosa po njihovom dospijeću te nadoknaditi mu parnični trošak od 10.125,00 kn „sa zateznim kamatama u visini i s tijekom kao u tom dijelu izreke“ prvostupanjske presude - dok je „odbijen tuženikov prigovor radi prebijanja te je utvrđeno da ne postoji tuženikovo potraživanje prema tužitelju od 28.619,48 kn sa zateznim kamatama, a odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 7.525,00 kn“.
2. Tuženica je sukladno čl. 387. i 385. Zakona o parničnom postupku podnijela prijedlog da joj se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija, a sve zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: onih pitanja naznačenih u izreci ove odluke.
3. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
4. Prijedlog je osnovan.
5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 23. veljače 2021., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."
6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:
- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",
- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.
7. Predmetom spora zahtjev je tužitelja na obvezivanje tuženice isplatiti mu iznos određen osporenom presudom: to na temelju utvrđenja ništetnim odredaba Ugovora o kreditu kojeg je sa ovom sklopio 1. kolovoza 2007. u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa - a koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promijenjena na temelju jednostrane odluke tuženice.
7.1. Prethodno navedeno obzirom da su stranke ugovora o kreditu sklopile i Dodatak ugovora o kreditu kao „sporazum o konverziji CHF kredita u skladu s odredbama ZID ZPK (NN 102/15)“, čime je izvršena konverzija predmetnog kredita.
8. Drugostupanjski sud je zahtjev tužitelja, sada prema prijedlogu tuženice osporen, ocijenio osnovanim i (potvrđivanjem prvostupanjske presude) prihvatio.
9. U podnesenom prijedlogu postavljena pitanja valja sagledati imajući na umu da odredbe čl. 385.a ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i (kada se, kao ovdje, predlagatelj poziva na "različitu" sudsku praksu) postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.
10. Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije." - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u prijedlogu tuženice postavljena pitanja Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
10.1. Naime, osporena presuda u odnosu na ta pitanja, koja se u svojoj suštini svode na pitanje:
“Da li su sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu, a kojim je izvršena konverzija kredita sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), nakon što je tužitelj prihvatio izračun konverzije osnovnog kredita, riješeni svi sporni odnosi glede ugovorenih promjenjivih kamata u smislu Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, br. 75/2009., 112/2012., 143/2013., 147/2013., 9/2015., 78/2015., 102/2015. i 52/2016.), kojim je regulirana konverzija kredita ugovorenih u CHF u protuvrijednosti kuna - ili tužitelj unatoč konverziji ima pravo na i daljnje obeštećenje i potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa od trenutka sklapanja glavnog ugovora? (ili, kako to određuje prvostupanjski sud: „da li nakon zaključenja Dodatka 1. tužitelj ima pravo zahtijevati daljnje iznose preplate“),
za slučaj kakav je ovdje (gdje su tužitelj i tuženica sklopili Ugovor o kreditu, a prema kojem je tuženica kao kreditor, tužitelju, kao korisniku kredita, odobrila i stavila na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženice za CHF važećem na dan korištenja kredita (dakle: sa glavnicom vezanom uz valutu CHF), s time da je na dan sklapanja Ugovora o kreditu godišnja kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva tijekom otplate kredita odlukama tuženice - po čemu je kredit u konačnom u cijelosti otplaćen, a sve obzirom da je 18. siječnja 2016. tužitelj sa tuženicom sklopio i Dodatak ugovora o kreditu, čime je izvršena konverzija predmetnog kredita „u dijelu bitnih sastojaka, kamatne stope i valutne klauzule“ kojom se glavnica kredita vezuje za valutu švicarski franak), temeljena je na shvaćanju za koje se može očekivati neujednačena i nesigurna praksa - a o njemu nema prakse revizijskog suda.
11. Time je pravilno za zaključiti:
11.1. da u odnosu na u prijedlogu postavljena pitanja postoje pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za ujednačavanje primjene prava i preispitivanje sudske prakse po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (u ostvarenju svrhe: „osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“),
11.2. da su (slijedom toga) u odnosu na ta pitanja nastali uvjeti za dopuštenje revizije: sve kako bi se povodom revizije mogla preispitati osporena presuda.
12. Obzirom na prethodno navedeno, valjalo je odlučiti kao u izreci ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 387. st. 4., 5. i 6. ZPP-a).
Zagreb, 10. siječnja 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
