REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 27 Pr-16964/2021-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda, Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužiteljice I.G. iz S., OIB: …, zastupana po punomoćnicima N.J. i K.G., odvjetnicima u odvjetničkom društvu J.&G. iz Z., protiv tuženika T. j.d.o.o. iz S., OIB: …, zastupan po punomoćnici U.Z.Š., odvjetnici u odvjetničkom društvu Z. i dr. iz Z., radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 09. studenoga 2022., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice odvjetničkog vježbenika F.Đ., zamjenika punomoćnika tuženika odvjetničkog vježbenika B.M., sukladno odredbi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, u daljem tekstu ZPP), 9. siječnja 2023. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku T. j.d.o.o. sa sjedištem u S., OIB: …, isplatiti tužiteljici I.G., S., OIB: …, iznos od 615,35 eura[1] / 4.636,36 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tekućom kako slijedi:

- na iznos od 4.250,00 kuna od dana 15. travnja 2021. pa do isplate,

- na iznos od 386,36 kuna od dana 15. svibnja 2021., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.

III/ Nalaže se tuženiku T. j.d.o.o. sa sjedištem u S., OIB: …, isplatiti tužiteljici I.G., S., OIB: … parnične troškove u iznosu od 248,86 eura[1] / 1.875,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, po stopi koja se određuje

____________________1

_________ Fiksni tečaj

konverzije 7,53450

za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja kamata teče od 9. siječnja 2023., pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica I.G.(dalje u tekstu. tužiteljica) u tužbi od 30. studenoga 2021. navodi da je bila zaposlenik tuženika T. j.d.o.o. (dalje u tekstu: tuženik) na radnom mjestu konobarica počevši od 15. veljače 2022. na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Tužiteljica navodi da joj je 2. travnja 2021. tuženik usmeno priopćio otkaz uz uvrede i omalovažavanja nakon što se potužila na otežane uvjete rada, te da joj tuženik do dana podnošenja tužbe nije isplatio plaću za ožujak 2021. i dva dana u travnju 2021. Tužiteljica je u nekoliko navrata zahtijevala od tuženika dostavu obračuna plaće, no navodi da se tuženik na zamolbe i opomene u potpunosti oglušio, stoga predlaže sudu donijeti rješenje kojim tuženiku nalaže dostavu obračuna plaća i evidencije radnog vremena, te presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici neisplaćene plaće i parnični trošak sve uvećano za zakonske zatezne kamate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se tužiteljica nikada nije izravno obratila tuženiku sa zahtjevom za dostavom obračuna o neisplaćenoj plaći, te navodi da je obračunske liste tužiteljici predao neposredno, stoga da tužiteljica nema osnovu za vođenje postupka s obzirom da obračun plaće predstavlja ovršnu ispravu, sukladno čl. 93. Zakona o radu, temeljem kojeg tužiteljica može pokrenuti postupak radi izravne naplate svoga potraživanja na F., stoga tuženik predlaže sudu odbaciti tužbu. Tuženik navodi da je tužiteljici otkazan ugovor o radu, jer je od zakonskog zastupnika tuženika zatečena u ugostiteljskom objektu tuženika nakon radnog vremena kako se zabavlja sa svojim prijateljima kršeći odredbe stožera civilne zaštite, riskirajući prekršajnu odgovornost tuženika, te trošeći robu tuženika, čime je tužiteljica tuženiku nanijela materijalnu štetu, te da su tužiteljica i tuženik tom prilikom usmeno dogovorili prebijanje potraživanja tuženika za naknadu štete i potraživanje tužiteljice za neisplaćenom plaćom, stoga da tužiteljica nema potraživanja prema tuženiku. Tuženik stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tužiteljica u podnesku od 08. ožujka 2022. negira navode tuženika u odgovoru na tužbu, navodeći da je upravo zbog činjenice da tuženik tužiteljici nije dostavio obračun plaće za ožujak i travanj 2021. i isplatne liste, tužiteljica tuženiku poslala opomenu pred tužbu 07. srpnja 2021. zahtijevajući isplatu neisplaćenih plaća za ožujak i travanj 2021. i dostavu obračuna tih plaća, što je e-mailom od 09. srpnja 2021. tuženik odbio. Tužiteljica navodi da su netočni navodi tuženika da su tužiteljica i tuženik zbog navodne štete koju je tužiteljica navodno prouzročila tuženiku usmenim dogovorom prebili svoja potraživanja, te da tuženik nije ni posredno ni neposredno tužiteljici dostavio obračunske liste plaće za ožujak i travanj 2021., nego da je navedene obračune dostavio tek uz odgovor na tužbu. Podneskom od 08. ožujka 2022. tužiteljica je konačno postavila visinu tužbenog zahtjeva, nakon što je tuženik u odgovoru na tužbu dostavio obračunske liste, i to tako da predlaže sudu naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.636,36 kuna bruto zajedno sa __________________________[1] Fiksni tečaj

konverzije 7,53450

zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 4.250,00 kuna od 15. travnja 2021., te na iznos 386,36 kuna od 15. svibnja 2022. pa do isplate, te naknadu parničnog troška zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.

4. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u ugovor o radu na neodređeno vrijeme između tužiteljice i tuženika od 15. veljače 2021. (str. 5-6 spisa), obračunsku listu od 30. travnja 2021. (str. 14 spisa), obračunsku listu od 31. ožujka 2021. (str. 15 spisa), u kopiju izvatka Zagrebačke banke o prometu po tekućem računu u vlasništvu tužiteljice za razdoblje od 01. travnja do 31. svibnja 2021. (str. 20 spisa), u opomenu pred tužbu tužiteljice tuženiku od 07. srpnja 2021. (str. 21 spisa), u potvrdu o primitku poštanske pošiljke (str. 23 spisa).

5. Sud je na temelju izvedenih dokaza i na temelju rezultata cijelog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan iz sljedećih razloga.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice tuženiku za isplatom neisplaćenih plaća za ožujak i travanj 2021. i parničnog troška, sve uvećano za zakonske zatezne kamate.

7. U postupku nije sporno da je tužiteljica bila zaposlenik tuženika na radnom mjestu konobarice na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15. veljače 2021., te da je radni odnos prestao 02. travnja 2021. otkazom poslodavca, ovdje tuženika. U postupku također nije sporno da tuženik tužiteljici nije isplatio plaće za ožujak 2021. i za prva dva dana u travnju 2021., te nije sporna visina tužbenog zahtjeva.

8. U postupku je sporno ima li tužiteljica pravni interes za vođenje ovog postupka s obzirom da su prema odredbi čl. 93. st. 3. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 dalje u tekstu ZR) obračuni plaće ovršne isprave pa da je tužiteljica izravno na F. od poslodavca mogla naplatiti svoje potraživanje. Sporna je i činjenica je li tužiteljica usmenim dogovorom s tuženikom prebila svoje potraživanje neisplaćenih plaća.

9. Sud je odbio prigovor tuženika o nedostatku pravnog interesa tužiteljice za vođenjem ovog postupka, s obzirom da iz dokumentacije u spisu proizlazi da tužiteljica nije raspolagala ovršnim ispravama koje su potrebne za ovrhu potraživanja neisplaćenih plaća u smislu čl. 93. st. 2. ZR-a, jer obračuni plaće tuženika za tužiteljicu za ožujak i travanj 2021. priloženi spisu (str. 14-15 spisa) ne sadrže potpis odgovorne osobe i pečat poslodavca koji su nužan sastojak svake ovršne isprave za provedbu ovrhe putem F., a tuženik u postupku nije dokazao da je tužiteljici dostavio obračune neisplaćene plaće sukladno čl. 93. st. 1. ZR-a koje sadrže sve potrebne sastojke za provođenje ovrhe uključujući potpis odgovorne osobe i pečat poslodavca.

10. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave, te je odbio daljnje dokazne prijedloge, uključujući dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika K.O., s obzirom da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem dokumentacije u spisu.

11. Sud je uvidom u dokumentaciju u spisu utvrdio da tuženik nije isplatio plaću tužiteljici za ožujak 2021. i dva dana u travnju 2021. što proizlazi iz kopije prometa po tekućem računu tužiteljice u Z. banci (str. 20 spisa) gdje je vidljivo da u

__________________________[1]

razdoblju od 01. travnja do 31 svibnja 2021. nije bilo uplata plaće od strane poslodavca, a tuženik u postupku to nije niti sporio, niti je dokazao da je navedene plaće isplatio, nego je tvrdio da su tužiteljica i tuženik prebili svoja međusobna potraživanja.

12. Prema odredbi čl. 96. st. 1. ZR-a poslodavac ne smije bez suglasnosti radnika svoje potraživanje prema radniku naplatiti uskratom isplate plaće ili nekoga njezina dijela, odnosno uskratom isplate naknade plaće ili dijela naknade plaće. Sud je u postupku utvrdio da potraživanje predmetnih neisplaćenih plaća tužiteljice nije prebijeno, kako to tvrdi tuženik, usmenim dogovorom tužiteljice s tuženikom na ime materijalne štete koju je tužiteljica navodno prouzročila, jer tuženik u postupku nije dokazao da je tužiteljica takvu suglasnost dala, a tužiteljica je takav usmeni dogovor izričito osporila.

13. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1. ZR-a poslodavac je radniku dužan dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, što je osnovna obveza poslodavca iz radnog odnosa. Nedvojbeno je da je radni odnos tužiteljice kod tuženika trajao od 15. veljače do 02. travnja 2021. te da poslodavac tužiteljici nije isplatio plaću za ožujak 2021. i travanj 2021., slijedom čega je sud usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice tuženiku za isplatom bruto plaće za ožujak 2021. u iznosu od 4.250,00 kuna i za travanj 2021. u iznosu od 386,36 kuna, sve u visini koja proizlazi iz obračunskih lista, a među strankama nije sporna.

14. S obzirom da prema odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 126/22, dalje u tekstu: ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate, tuženiku je istovremeno naloženo isplatiti tužiteljici zakonske zatezne kamate na dosuđene bruto iznose u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a tekuće od dana dospjelosti svakog bruto iznosa plaće, a to je sukladno čl. 92. st. 2. ZR-a petnaesti dan u idućem mjesecu, pa do isplate, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zakonskih zateznih kamata poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima, jer prema čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (''Narodne novine'' br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), te prema čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak (''Narodne novine'' br. 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, odnosno porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom plaće. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci pod toč. I/ i toč. II/.

15. Odluka suda o parničnim troškovima donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a prema kojemu sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve parnične troškove protivne stranke koja nije uspjela samo u neznatnom dijelu svojega zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, stoga je sud tuženiku naložio isplatu parničnih troškova tužiteljici, s obzirom na to da je tužbeni zahtjev tužiteljice u najvećem dijelu usvojen, osim u neznatnom dijelu zahtjeva za isplatom zakonskih zateznih kamata. Visina parničnih troškova određena sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, 37/22 u daljem tekstu OT). Uvidom u spis utvrđeno je da je troškovnik __________________________[1]

tužiteljice u cijelosti osnovan. Vrijednost predmeta spora utvrđena je prema konačnom tužbenom zahtjevu tužiteljice u visini od 4.636,36 kuna / 615,35 eura[1] , stoga je vrijednost pojedinih parničnih radnji određena prema Tbr. 7.1. OT u visini od 50 bodova. Tužiteljici je pri tome priznat trošak sljedećih parničnih radnji: za sastav tužbe od 30. listopada 2021. u visini od 50 bodova (Tbr. 7.1. OT), za sastav podneska od 08. ožujka 2022. u visini od 50 bodova (Tbr. 8.1. OT), te za pristup ročištu 09. studenoga 2022. u visini od 50 bodova (Tbr. 9.1 OT), ukupno 150 bodova, što uz vrijednost boda od 10,00 kuna iznosi 1.500,00 kuna / 199,08 eura[1] , odnosno uvećano za PDV u visini od 375,00 kuna / 49,77 eura[1] , ukupno 1.875,00 kuna / 248,86 eura[1] .

16. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova.

U Zagrebu 9. siječnja 2023.

Sutkinja:

Ida Vrančić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka pisanog otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku).

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a Zakona o parničnom postupku).

DNA:

1. tužiteljici po pun.

2. tuženiku po pun.