REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-795/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Virne Sarvan kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LB (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grubeša i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika RAIFFEISENBANK REGION GRAZ-THALERHOF eGEN (OIB:76326640038) iz Austrije, 8401 Kalsdorf bei Graz, Hauptstraße 151, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Borić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: P-3965/2015-90 od 25. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 09. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice - i u cijelosti se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: P-3965/2015-90 od 25. travnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja (u st. I.) odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice slijedećeg sadržaja:

"1. Nalaže se tuženiku vratiti u vlasništvo tužiteljice neosnovano stečeno pravo vlasništva nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel [adresa] u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] nalazeća na kčbr. [katastarska čestica] u naravi KUĆA BR. 10 U TRAVNIČKOM PUTU, površine 161 m[2] , I DVORIŠTE, površine 700 m2, na način da izda valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva u ime i za račun tužiteljice, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici troška parničnog postupka uvećan za zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana."

1.1. Istom je presudom odbijen i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev slijedećeg sadržaja:

"1. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 2.000.100,00 kuna na ime cijene dobivene prodajom nekretnine zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel [adresa] u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] nalazeća na kčbr. [katastarska čestica] u naravi KUĆA BR. 10 U TRAVNIČKOM PUTU , površine 161 m[2] i DVORIŠTE, površine 700 m[2] , sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče do dana 5. svibnja 2017. kao dana pravomoćnosti rješenja o dosudi poslovni broj Ovr- 786/11 od 14. siječnja 2015., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tužitelju da tužiteljici isplati iznos od 999.900,00 kuna na ime naknade štete po osnovi razlike između utvrđene vrijednosti nekretnine zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel [adresa] u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] nalazeća na kčbr. [katastarska čestica] u naravi KUĆA BR. 10 U TRAVNIČKOM PUTU, površine 161 m[2] I DVORIŠTE, površine 700 m i vrijednosti unovčenja predmeta ovrhe, zajedno za sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče do dana 5. svibnja 2017. kao dana pravomoćnosti rješenja o dosudi posl.br. Ovr- 786/11 od 14. siječnja 2015., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici troška parničnog postupka uvećan za zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.".

1.2. Odlukom o troškovima postupka (u st. II. i III.) naloženo je tužiteljici da tuženiku nadoknadi taj trošak isplatom iznosa od 293.800,00 kuna u roku od 15 dana dok je u preostalom dijelu za iznos od 29.150,00 kuna odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka.

2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužiteljica putem svojih punomoćnika iz svih žalbenih razloga, a pobija i odluku o troškovima postupka. Posebno ističe da je u postupku počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP). Navodi da je sud odluku temeljio isključivo na činjenici da je u Ugovoru o kreditu naznačeno mjesto sklapanja istog – Austrija, pa da je uopće nejasno iz kojeg razloga je sud prihvatio i izveo ostale dokaze kao što je dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedoka ĆB, IB, HB i VB. Postupajući na navedeni način sud prvog stupnja počinio je relativno bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 264. i čl. 220. ZPP-a. Nadalje da ni nakon provedenog petog vještačenja i usmenog saslušanja vještaka Zrinka Ručevića nije utvrđena visina duga. Nije uzeta u obzir činjenica da postoje dva različita otplatna plana a koji obračuni po istima dovode do velike razlike u obračunu dugovanja na dan podnošenja prijedloga za ovrhu ovdje tuženika. Vještak je sačinio obračun temeljem otplatnog plana koji se nalazi na stranicama 13 do 16 spisa a za koji otplatni plan tužiteljica tvrdi da joj nikada nije uručen pa se nameće logično pitanje na temelju kojih dokaza je utvrdio sud da je neosnovana njezina tvrdnja da je dug po kreditu bitno manjeg od onoga koji je iskazan u predmetnom ovršnom postupku. Tužiteljica dodaje da joj je otplatni plan od 27. listopada 2008. uručen i kao takav prijavljen Hrvatskoj narodnoj banci zajedno sa prijavom kredita što je nesporna činjenica. Stoga je i činjenično stanje pogrešno utvrđeno obzirom da je vještak u svojem nalazu i mišljenju izračunao dug po anuitetima – glavnicu duga od 150.510,00 eura na dan 01. srpanj 2011. pa proizlazi da na dan 15. srpanj 2011. dug tužiteljice nije postojao. Sud nije odlučio niti o mjerodavnom pravu jer je tuženik još u odgovoru na tužbu istaknuo kako se na navedene pravne odnose ima primijeniti austrijsko pravo.

2.1. Žalbeni je prijedlog tužiteljice da se preinači prvostupanjska presuda "sukladno navodima iz žalbe", odnosno podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22).

4. U svom odgovoru na žalbu tužiteljice tuženik navodi da nema niti jednog materijalnog dokaza koji bi upućivao da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen na području RH, da se predmetni postupak vodi radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom a ne radi utvrđenja ništetnosti predmetnog Ugovora o kreditu, da otplatni plan sačinjen po odvjetnici BB nije izrađen od strane tuženika niti je usklađen sa Ugovorom o kreditu pa stoga taj otplatni plan ne može biti obvezujući s obzirom da postoji valjani otplatni plan koji je izrađen od strane tuženika 21. listopada 2008. koji predviđa otplatu kredita po anuitetima, da je tužiteljica na dan 15. srpanj 2011. imala dug u visini od 194.866,32 eura uvećano za iznose premije osiguranja u ukupnom iznosu od 6.881,61 eura. Predlaže da se žalba odbije i presuda potvrdi.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice kojim je ista zahtijevala u prvotno postavljenom zahtjevu (prema tužbi od 18. ožujka 2014.) da se ovrha u predmetu Općinskog suda u Samoboru pod poslovnim brojem Ovr-786/11 proglasi nedopuštenom, a nakon što je rješenjem od 09. ožujka 2020. ta ovrha dovršena (podneskom od 23. lipnja 2020.) da joj tuženik vrati u vlasništvo nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća broj 10 u [adresa], površine 161 m[2] i dvorište površine 700 m , odnosno prema eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu da joj isplati iznos od 2.000.100,00 kuna s osnova cijene dobivene prodajom navedene nekretnine te iznos od 999.900,00 kuna na ime naknade štete s osnova "razlike između utvrđene vrijednosti nekretnine i vrijednosti unovčenja predmeta ovrhe".

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žaliteljice i pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. ZPP-a), ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da je pobijana presuda pravilna i zakonita. U postupku nisu počinjene bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koje upućuje žaliteljica s obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, ne postoje nikakve proturječnosti, odnosno presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost. Isto tako prvostupanjski sud nije počinio ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Nije počinjena ni relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi sa odredbom čl. 220. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi jer prvostupanjski sud odlučuje o tome koji će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a u konkretnom slučaju je i po pravnom shvaćanju ovoga suda prvostupanjski sud pravilno zaključio da iskazi svjedoka HB, VB i BB, a zbog promjene odnosno zbog ukinuća Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu sa međunarodnim obilježjima sklopljenih u RH s neovlaštenim vjerovnicima, nije od važnosti za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom postupku.

9. Bitne i nedvojbeno utvrđene činjenice u ovom postupku (čl. 8. ZPP-a) su slijedeće:

-da je tužiteljica kao založni dužnik zajedno sa svojim suprugom kao korisnikom kredita sklopila 27. listopada 2008. Ugovor o jednokratnom kreditu i Sporazum o zasnivanju založnog prava sa tuženikom prema kojem je dan kredit u iznosu od 207.600,00 eura sa kamatama u visini od 9% godišnje i zateznim kamatama od 5% godišnje dok je „ukupno terećenje sukladno Zakonu o bankarstvu iznosilo 318.034,70 eura“;

-da je tuženik kao ovrhovoditelj podnio protiv tužiteljice kao ovršenice 20. srpnja 2011. prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave i to na temelju navedenih ovršnih isprava te da je prema Sporazumu koji je postao ovršan 19. srpnja 2011. sukladno potvrdi javnog bilježnika Slavka Remanarića cjelokupni iznos kredita dospio na naplatu jer tužiteljica nije ispunila svoju ugovornu obvezu;

-da je prema izvodu iz poslovnih knjiga tuženika dugovanje tužiteljice s danom 15. srpnjem 2011. iznosilo 199.989,35 eura;

-da je u zemljišnim knjigama na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisano pravo zaloga u korist tuženika za iznos od 207.600,00 eura;

-da je u navedenom ovršnom postupku poslovni broj Ovr-786/11-19 od 15. svibnja 2012. tužiteljica kao ovršenica upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom "iz žalbenih razloga navedenih u žalbi od 04. listopada 2011." odnosno iz razloga propisanih odredbom čl. 48. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08). Ovršenica, odnosno tužiteljica je tvrdila da ukupan dug na dan 15. srpanj 2011. ne iznosi 199.989,35 eura već da iznosi 162.577,69 kuna;

-da je u navedenom ovršnom postupku rješenjem od 09. ožujka 2020. utvrđeno da je ovrha dovršena te je određeno da se za iznos od 2.100.000,00 kuna, za koji iznos je prodana predmetna nekretnina namiruje tražbina ovrhovoditelja (kao kupac oslobođen plaćanja kupovnine), odnosno ovdje tuženika koja je samo djelomično namirena jer ostala nenamirena tražbina u iznosu od 133.119,16 kuna sa naslova glavnice, 1.394,27 kuna s osnova zateznih kamata na troškove postupka te 3.550,99 kuna s osnova zateznih kamata na ime glavnice;

-da su u postupku provedena dva vještačenja po vještacima financijske struke, da je sud prvog stupnja prihvatio nalaz i mišljenje vještaka financijske struke Zrinka Ručevića te da je utvrđeno da je na dan 15. srpnja 2011. preostalo dugovanje tužiteljice u iznosu od 194.866,32 eura te da je ovako iskazana razlika iz ovršnog postupka i prema nalazu vještaku neznatna jer u oba slučaja tražbina ne bi bila u cijelosti namirena postignutom cijenom prodaje nekretnine;

-da je mjerodavan otplatni plan koji je sačinjen od strane tuženika 21. listopada 2008. i koji podrazumijeva anuitetsku otplatu predmetnog kredita, a ne otplatni plan (na koji se poziva tužiteljica) od 27. listopada 2008. jer je taj otplatni plan sačinjen od odvjetnice BB koja je zastupala tuženika prilikom zaključenja Sporazuma o zasnivanju založnog prava i koja je taj otplatni plan dostavila HNB-u uz navod suda „da nije uobičajeno da bi otplatni plan jedne banke imao memorandum odvjetnika“;

-da tužiteljica nije dokazala da bi predmetni Ugovor o kreditu (pa ni Sporazum) bio ništetan prema čl. 270. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – dalje ZOO) jer da je zbog postojanja samo jednog otplatnog plana obveza korisnika kredita određena. Isto tako da ugovor nije ništetan jer ne postoji odobrenje tuženiku za sklapanje istog u RH jer da je Ugovor sklopljen u Republici Austriji pa da tuženik nije ni morao imati odobrenje za rad na području RH-a;

-da tužiteljica na ovakav način nije dokazala da bi dug koji je iskazao tuženik kao ovrhovoditelj u navedenom ovršnom spisu bio bitno različit od duga koji tužiteljica imala prema tuženiku s osnova navedenog Ugovora o kreditu pa da bi posljedično postojali razlozi za proglašenjem ovrhe nedopuštenom a time i osnovanosti postavljenih zahtjeva tužiteljice.

10. Suprotno žalbenim navodima žaliteljice prvostupanjski sud je uz pravilna činjenična utvrđenja da je ovlaštena osoba tuženika ugovore potpisala u sjedištu tuženika - u Republici Austriji, a imajući pri tome u vidu nespornu činjenicu da je Ugovore pripremio i sastavio tuženik pravilno zaključio da je predmetni Ugovor o jednokratnom kreditu koji je sklopljen između korisnika kredita ĆB te tužiteljice kao založne dužnice i tuženika kao davatelja kredita sklopljen u sjedištu tuženika, dakle u Republici Austriji budući se i primjenom odredbe čl. 252. st. 2. ZOO-a smatra i da je Ugovor sklopljen u mjestu u kojem je tuženik imao svoje sjedište u trenutku sastavljanja Ugovora što u konkretnom slučaju znači – u Republici Austriji.

10.1. Nadalje, što se tiče isticanja navoda po tužiteljici da je Ugovor zaključen u RH i da tuženik nije imao odobrenje za pružanje navedenih usluga u RH, odnosno da mu Hrvatska narodna banka nije izdala takvo odobrenje valja reći da ni u tom slučaju takav Ugovor o kreditu ne bi bio ništav s obzirom da je odredbom čl. 322. st. 2. ZOO- a propisano da će u slučaju kada je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor ostati na snazi (valjan je) ako u zakonu nije nešto drugo predviđeno za određeni slučaj, a pri tome treba imati u vidu i da zakonskim odredbama koje su bile važeće u vrijeme sklapanja predmetnih Ugovora (2008.) nije bilo propisano da su takvi ugovori ništavi.

11. U odnosu na visinu duga tužiteljice, a iz kojega razloga je i tužiteljica pokrenula ovu parnicu da bi se ovrha pod poslovnim brojem Ovr-786/2011 proglasila nedopuštenom - provedeno je vještačenje po vještaku financijske struke Zrinku Ručeviću. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje tog vještaka kojega je isti više puta dopunio te je konačno i saslušan na ročištu 10. ožujka 2022. Prema mišljenju vještaka proizlazi da je dugovanje tužiteljice na dan 15. srpanj 2011. iznosilo 194.866,32 eura, a sastojalo se od 227,63 eura nepodmirenih zateznih kamata i 194.638,69 eura nepodmirenog glavnog duga (stranica 644 spisa).

11.1. Vještak zaključuje da prema Ugovoru o jednokratnom kreditu proizlazi da je odobren kredit na iznos od 207.600,00 eura, da je ukupna obveza po kreditu iznosila 318.034,70 eura te da je određena otplata u 41 jednakih kvartalnih rata u iznosu od 7.950,86 eura sa dospijećem 01. siječnja, 01. travnja, 01. srpnja i 01. listopada počevši od 01. siječnja 2009. uz aktivnu kamatnu stopu od 9% godišnje i kamatnu stopu zateznih kamata od 5% godišnje te da bi proizlazilo da je navedenim Ugovorom utvrđena otplata predmetnog kredita u anuitetima. Tužiteljica prilikom uzimanja kredita nije imala vlastitog novca isplatiti ugovorene obveze pa su isti „ustegnuti od glavnice kredita prilikom isplate“.

12. Dakle, kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja razlika između iskazane tražbine u ovršnom postupku (po tuženiku) i iskazane tražbine po vještaku su neznatne s obzirom da i u jednom i drugom slučaju tuženik ne bi bio u cijelosti namiren prodajom predmetne nekretnine, odnosno tražbina ne bila u cijelosti i ispunjena. Po ocjeni ovog suda mjerodavan može biti "samo" otplatni plan koji je sačinjen po tuženiku 21. listopada 2008., a ne onaj sačinjen po odvjetnici BB **.**.2008. neovisno da li je taj otplatni plan dostavljen HNB-u jer navedena odvjetnica nije niti imala ovlaštenje za sastaviti otplatni plan kako je to sama iskazala prilikom svojega saslušanja. Tužiteljica je u svojoj tužbi naznačila da je tuženik prilikom sklapanja Ugovora istoj uručio i otplatni plan. Zasigurno ne bi tuženik uručio otplatni plan koji je sačinjen po odvjetnici BB (na istom je njezin memorandum) koja nije imala ovlaštenje za sastavljanje otplatnih planova (suprotno nije dokazano).

12.1. Potpuno su nejasni žalbeni navodi tužiteljice da bi prema izračunu vještaka (dug po anuitetima) glavnica duga iznosila 150.510,00 eura "pa da je vidljivo da na dan 15. srpanj 2011. duga nije bilo". Naime, nije sporno da je tužiteljica osnovom navedenog kredita uplatila "samo" iznos od 61.705,30 eura pa bi bez kamata (ugovorenih i zateznih) i troškova njezino dugovanje iznosilo 145.894,70 eura. Stoga njezin navod da duga nije bilo ne može biti točan.

13. Konačno i odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a i odredbe Odvjetničke tarife).

14. Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a. Kako tužiteljica nije uspjela sa svojom žalbom valjalo je odbiti i njezin zahtjev za naknadom troškova ovog žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP- a).

U Puli - Pola 09. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus