Republika Hrvatska
Općinski sud u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: 13 P-452/2019-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Koprivnici, po sucu Darku Magdiću kao sucu pojedincu pravnom postupku tužitelja P. B. iz K., … , OIB: …, zastupanog po punomoćniku odvjetniku K. V. iz K., protiv tuženika A. B. d.d., … , Z., OIB:…, zastupan po punomoćniku odvjetniku H. M., iz Z., radi ništetnosti i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave, 15. prosinca 2022., a objavljene dana 9.siječnja 2023.g.
p r e s u d i o j e
" I. Tuženik A. B. d.d., … , Zagreb, OIB: … dužan je tužitelju P. B. iz K., … , OIB: … isplatiti iznos od 4.748,52 EUR (četiritisućesedamstočetrdesetosam eura i 52 centa) odnoso 35.777,73 kune (tridesetpettisuća sedamstosedamdesetsedam kuna i 73 lipe), s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena koje teku po toj stopi od 01.09.2007.g do 31.07.2015., a od 01.08.2015.g do isplate po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa do plaćanja, i to na iznose kako slijedi:
- na iznos od 504,33 kn odnosno 66,94 EUR zakonska zatezna kamata od 1.7.2011
- na iznos od 662,02 kn odnosno 87,87 EUR zakonska zatezna kamata od 1.8.2011
- na iznos od 869,02 kn odnosno 115,34 EUR zakonska zatezna kamata od 1.9.2011
- na iznos od 836,25 kn odnosno 110,99 EUR zakonska zatezna kamata od 1.10.2011
- na iznos od 732,12 kn odnosno 97,17 EUR zakonska zatezna kamata od 1.11.2011
- na iznos od 676,36 kn odnosno 89,77 EUR zakonska zatezna kamata od 1.12.2011
- na iznos od 683,32 kn odnosno 90,69 EUR zakonska zatezna kamata od 1.1.2012
- na iznos od 745,32 kn odnosno 98,92 EUR zakonska zatezna kamata od 1.2.2012
- na iznos od 762,79 kn odnosno 101,24 EUR zakonska zatezna kamata od 1.3.2012
- na iznos od 743,95 kn odnosno 98,74 EUR zakonska zatezna kamata od 1.4.2012
- na iznos od 741,55 kn odnosno 98,42 EUR zakonska zatezna kamata od 1.5.2012
- na iznos od 752,52 kn odnosno 99,88 EUR zakonska zatezna kamata od 1.6.2012
- na iznos od 767,05 kn odnosno 101,81 EUR zakonska zatezna kamata od 1.7.2012
- na iznos od 797,79 kn odnosno 105,88 EUR zakonska zatezna kamata od 1.8.2012 - na iznos od 751,29 kn odnosno 99,71 EUR zakonska zatezna kamata od 1.9.2012
- na iznos od 706,19 kn odnosno 93,73 EUR zakonska zatezna kamata od 1.10.2012
- na iznos od 732,27 kn odnosno 97,19 EUR zakonska zatezna kamata od 1.11.2012
- na iznos od 752,28 kn odnosno 99,84 EUR zakonska zatezna kamata od 1.12.2012
- na iznos od 747,51 kn odnosno 99,21 EUR zakonska zatezna kamata od 1.1.2013
- na iznos od 680,38 kn odnosno 90,30 EUR zakonska zatezna kamata od 1.2.2013
- na iznos od 662,02 kn odnosno 87,87 EUR zakonska zatezna kamata od 1.3.2013
- na iznos od 770,77 kn odnosno 102,30 EUR zakonska zatezna kamata od 1.4.2013
- na iznos od 748,79 kn odnosno 99,38 EUR zakonska zatezna kamata od 1.5.2013
- na iznos od 692,61 kn odnosno 91,93 EUR zakonska zatezna kamata od 1.6.2013
- na iznos od 693,70 kn odnosno 92,07 EUR zakonska zatezna kamata od 1.7.2013
- na iznos od 684,00 kn odnosno 90,78 EUR zakonska zatezna kamata od 1.8.2013
- na iznos od 694,76 kn odnosno 92,21 EUR zakonska zatezna kamata od 1.9.2013
- na iznos od 703,62 kn odnosno 93,39 EUR zakonska zatezna kamata od 1.10.2013
- na iznos od 662,02 kn odnosno 87,87 EUR zakonska zatezna kamata od 1.11.2013
- na iznos od 671,90 kn odnosno 89,18 EUR zakonska zatezna kamata od 1.12.2013
- na iznos od 662,02 kn odnosno 87,87 EUR zakonska zatezna kamata od 1.1.2014
- na iznos od 809,02 kn odnosno 107,38 EUR zakonska zatezna kamata od 1.2.2014
- na iznos od 586,61 kn odnosno 77,86 EUR zakonska zatezna kamata od 1.3.2014
- na iznos od 598,26 kn odnosno 79,40 EUR zakonska zatezna kamata od 1.4.2014
- na iznos od 587,17 kn odnosno 77,93 EUR zakonska zatezna kamata od 1.5.2014
- na iznos od 569,54 kn odnosno 75,59 EUR zakonska zatezna kamata od 1.6.2014
- na iznos od 567,13 kn odnosno 75,27 EUR zakonska zatezna kamata od 1.7.2014
- na iznos od 580,58 kn odnosno 77,06 EUR zakonska zatezna kamata od 1.8.2014
- na iznos od 593,59 kn odnosno 78,78 EUR zakonska zatezna kamata od 1.9.2014
- na iznos od 599,26 kn odnosno 79,54 EUR zakonska zatezna kamata od 1.10.2014
- na iznos od 611,07 kn odnosno 81,10 EUR zakonska zatezna kamata od 1.11.2014
- na iznos od 626,26 kn odnosno 83,12 EUR zakonska zatezna kamata od 1.12.2014
- na iznos od 629,53 kn odnosno 83,55 EUR zakonska zatezna kamata od 1.1.2015
- na iznos od 2.832,44 kn odnosno 375,93 EUR zakonska zatezna kamata od 1.2.2015
- na iznos od 562,02 kn odnosno 74,59 EUR zakonska zatezna kamata od 1.3.2015
- na iznos od 86,65 kn odnosno 11,50 EUR zakonska zatezna kamata od 1.6.2015
- na iznos od 662,02 kn odnosno 87,87 EUR zakonska zatezna kamata od 1.7.2015
- na iznos od 662,02 kn odnosno 87,87 EUR zakonska zatezna kamata od 1.8.2015
- na iznos od 662,02 kn odnosno 87,87 EUR zakonska zatezna kamata od 1.9.2015
- na iznos od 662,02 kn odnosno 87,87 EUR zakonska zatezna kamata od 1.10.2015 sve u roku od 15 dana.
II. Tuženik je dužan tužitelju platiti parnični trošak u iznosu od 2.959,12 EUR- a/22.295,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3% poena, sve u roku od 15 dana."
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi tvrdi da je dana 12.siječnja 2006. godine tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao Banka, sklopili su Ugovor o kreditu broj: … kojim ugovorom je tuženik tužitelju odobrio i isplatio kredit u iznosu od 46.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita. Predmetnim Ugovorom i to člankom 6. određena je kamatna stopa u visini od 3,99% godišnje, promjenjiva sukladno odluci Banke a otplata je ugovorena u jednakim mjesečnim anuitetima. Tužitelj tvrdi kako su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, i to prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica- švicarski franak te ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, te smatra da cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavljalo nepoštenu poslovnu praksu. Ugovor o kreditu broj:… tužitelj i tuženik su sklopili na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, a o ugovornim odredbama stranke nisu pregovarale, pa tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj te uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, stoga tužitelj smatra kako je ova nepoštena ugovorna odredba ništetna. Tužitelj dalje navodi kako visina kamatne stope nije određena niti odrediva, budući je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika pa je za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, kamatna stopa tužitelju je povećavana nekoliko puta, što je rezultiralo značajnim porastom rate kredita. Tužitelj ukazuje na odluku Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od dana 04.07.2013.g. a dana 13.06.2014.g. Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske je presudom broj Pž-7129/13 potvrdio točku 5. prvostupanjske presude, a koje navedene odluke kojom je utvrđene takav način ugovaranja nepoštenim. Ove presude predstavljaju pravno shvaćanje koje je obvezujuće za sve ostale sudove u Republici Hrvatskoj. Tužitelj nije mogao utvrditi točan iznos koji je preplaćen pa je zatražio u tužbi da se tuženiku naloži i dostava dokumentacije. Tužitelj je ovu tužbu nadopunio podneskom od dana 24.10.2019.g. jer je u međuvremenu objavljena dana 17.rujna 2019.g. i odluka VSRH broj Rev-2221/018-11 kojom je utvrđeno da je i valutna klauzula nepoštena.
2.Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi u cijelosti tužbi i tužbenom zahtjevu, njegovoj osnovi i visini, s tim da navodi kako je Ugovor promijenjen jer su stranke sklopile Aneks ugovora o kreditu dana 26.veljače 2016.g. kojeg je tuženik bio obvezan ponuditi tuženiku. Aneks se primjenjuje na odnos stranaka rektroaktivno. Tuženik smatra kako se tužitelj samo paušalno poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 to međutim ne znači kako je u ovoj konkretnoj situaciji doista povrijeđeno tužiteljevo pravo. Tuženik u cijelosti osporava obračun tužitelja koji je priložen uz tužbu te ističe kako je Aneksom utvrđena preplata u iznosu od 10.849,97 kn pa u cijelosti osporava obračun. Nadalje se navodi kako je promjenjiva kamatna stopa dopuštena jer je odrediva, a volja stranaka prilikom sklapanja ugovora nije bila da se primjenjuje fiksa kamata u bilo kojoj valuti. Naprotiv navodi da je promjenjiva kamatna stopa bila objašnjena tužitelju prilikom potpisivanja Ugovora.
3. U svrhu dokaza pročitani su aneks uz ugovor o kreditu br. … sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (list 4-6), ugovor o kreditu br. … sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (list 7-11), kopija izvatka iz zk. knjiga (list 10), g otplatni plan (list 12-15), mail prepiska (list 16-20), saslušat će se tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja, obavijest o provedenoj konverziji (list 34-35), otplatni plan (list 36-37), izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u švicarskom franku (list 38-40), podnesak tuženika (list 42), specifikacija uplata (list 43-63), pregled prometa za klijenta (list 65), obavijest o promjenama kamatnih stopa (list 66-68), otplatni plan (list 69-78), podnesak tužitelja od 1.4.2020. (list 79-81), izračun pretplaćenih kamata (list 82-85), provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje, te je pročitan podnesak od 1.9.2022.
4.Analizirajući provedene dokaze i to svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno proizlazi kako je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.
5.Nesporno je da su dana 12.siječnja 2006. godine tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao Banka, sklopili su Ugovor o kreditu broj: … kojim ugovorom je tuženik tužitelju odobrio i isplatio kredit u iznosu od 46.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita. Predmetnim Ugovorom i to člankom 6. određena je kamatna stopa u visini od 3,99% godišnje, promjenjiva sukladno odluci Banke a otplata je ugovorena u jednakim mjesečnim anuitetima. Stoga, nesporno je utvrđeno da je u predmetnom Ugovoru, u čl. 6. ugovorena promjenjiva kamatna stopa, o čijoj visini se nije pregovaralo, budući da je kao takva predstavljala je dio sadržaja standardnog tipskog ugovora, koji karakteriziraju unaprijed formulirane ugovorne odredbe od strane tuženika kao kreditora, a na čiji sadržaj tužitelj nije imao nikakvog utjecaja. Konačno, za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, u trenutku kad je nastupila promjena u visini ugovorene kamatne stope, ista je bila ostvarena jednostranom odlukom tuženika, bez jasno određenih uvjeta promjenjivosti referentne kamatne stope.
6.Sud smatra kako je ugovorna odredba sadržana u čl. 6. Ugovor nepoštena, budući da nije bila predmetom pojedinačnih pregovora, s obzirom da je činila sadržaj unaprijed pripremljenog, tipskog obrasca ugovora, čime je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, jer je tužitelj u konkretnom slučaju, bez odgovarajućeg znanja o učincima i rizicima koje donosi kreditiranje pristupila sklapanju Ugovora, vjerujući u točnost prezentiranih informacija od strane tuženika kao kreditora, koji je pak, raspolažući stručnim znanjem, iskoristio neinformiranost i nestručnost tužitelja i u tipskom ugovoru sastavio odredbe koje su suprotne temeljnim načelima obveznog prava – načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima i načelu savjesnosti i poštenja. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine“, br. 93/03 – dalje: ZZP/03), čiji sadržaj su činile odredbe o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima, pa je tako čl. 81. st. 2. i 3. bilo propisano da nepoštenom odredbom smatra ona o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik kao banka je odredbu o promjenljivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 6. ugovora, koji je tužitelju predočen i dan na potpis na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, a tužitelj tom prilikom nije mogao niti imao mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu. Isto tako Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF je neodređena i nepoštena, jer se o njoj nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru. Time je položaj tužitelja prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je on pristupio sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Tuženik je za razliku od tužitelja raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužiteljice na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužiteljica nije mogla utjecati.
7.U čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO/05), određeno je da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. S obzirom da su odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu Ugovora predmetnog ugovora bile protivne prisilnim propisima, iste su ostvarile obilježje ništetne odredbe, stoga je prema stajalištu ovog suda valjalo utvrditi njihovu ništetnost i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
8.Pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 protiv 8 banaka od 4.7.2013., Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/13 i potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt- 249/14 pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara i jednostranom odlukom banke samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13.6.2014.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 12.lipnja 2019., nije nastupio zastarni rok od pet godina. I iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 2245/17-2 proizlazi kako: „prema shvaćanju revizijskog suda, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05. Stoga, zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (ovdje 13. lipnja 2014., zbog čega zastara nije nastupila). Prilikom donošenja takvog shvaćanja posebice se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO/05). Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007 – dalje: ZZP/07) propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, revizijski sud nalazi da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO/05 jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla.“
9. Sporno je, što tuženik navodi kako je pravovremeno i u skladu s odredbama ZIDZPK/15 dostavio tužitelju izračun konverzije kredita sa stanjem do dana 30.rujna 2015.g. zajedno s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu, te su prilikom konverzije kredita uzeti u obzir cjelokupni iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka u CHF koji su pretvoreni u EUR te su na taj način konverzijom stranke zamijenili novi otplatni plan u valutnoj klauzuli u EUR, kao i sve ostale promjene koje su tijekom trajanja osnovnog Ugovora o kreditu u CHF imale utjecaj na izmjenu početno utvrđenog Otplatnog plana i anuiteta, glavnice i kamata. Sud ovakvo osporavanje tuženik nije mogao uzeti u obzir jer smatra kako sklapanje Sporazuma o konverziji sukladno ZID ZPK nije zapreka da bi se moglo utvrđivati ništetnim osnovni ugovor o kreditu, pa tako i utvrđivati ništetnim pojedine odredbe tog ugovora koje bi bile ujedno i nepoštene ugovorne odredbe sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 96/03- dalje ZZP/03) koji se primjenjuje u konkretnom slučaju. Tužitelj sklapanjem sporazuma o konverziji nije izgubio pravni interes jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane a o čemu je dosada zauzeo stajalište i Vrhovni sud Republike Hrvatske odlukama Rev 2868/2018-2 od 12.veljače 2019.g. i odlukom broj Rev 18/2018-2 od dana 26.svibnja 2020.g.
10. Sud je saslušao tužitelja no nije saslušao djelatnicu banke I. Ž. koja se nije pojavila na ročište dok svjedoka I. K. C. i I. G. nije saslušao jer smatra kako time tuženik odugovlači postupak a o ne provođenju personaliziranih dokaza donesena je odluka VSRH. Tužitelj tvrdi kako mu je kredit trebao radi adaptacije kuće te je išao u više banaka i ustanovio kako je tuženik imao najpovoljnije uvjete. Tužitelj navodi kako su mu jedino i taj kredit ponudili kada je donio odreske od plaće te je prešao kod njih kao klijent. Prilikom ugovora nisu mu spominjali valutni rizik niti da je „švicarac“ valuta utočišta a niti su mu spominjali kako HNB štiti tečaj EUR-a ali ne i tečaj „švicaraca“. Ugovor je bio tipiziran, no budući da nije znalac o ekonomiji pa nije
niti
znao
zašto je kamata promjenjiva i pod kojim uvjetima se kamatna stopa mijenjala.
11.Sud je na okolnost preplaćenih kamata koje su se povećavale tijekom otplate kredita te promjene valutne klauzule za cijeli vremenski period otplate kredita, te na okolnost da li je sklapanjem dodatka ugovora odnosno ugovora o konverziji uspostavljena ravnoteža između stranaka proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije N. J.. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su dana 12.siječnja 2006. godine tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao Banka, sklopili su Ugovor o kreditu te je tužitelj tuženiku zbog promjene kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu Ugovorom o kreditu broj… sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine i zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita u razdoblju od 28.02.2006. do 30.09.2015. godine više platio iznos od 46.627,70 kuna.Preplatom koja je utvrđena konverzijom u iznosu od 10.849,97 kuna zatvorena je Nalazom utvrđena razlika u iznosu od 10.849,97 kuna. Vještak je izračunao kako preostala razlika više plaćenog iznosi 35.777,73 kuna (46.627,70 - 10.849,97). Tužitelj u skladu s nalazom sredio tužbeni zahtjev podneskom od dana 1.rujna 2022.g. Tuženik je prigovorio matematičkom izračunu vještaka, navodeći kako se u periodu do provedbe pretplate utvrđeni iznos povećao te je konačno utvrđeni iznos preplate iznosio 12.453,56 kn ne 10.849,97 kn, te da je vještak propustio umanjiti iznose za naplaćene zatezne kamate i troškove koji nisu predmet vještačenja. Vještak je na ročištu od dana 15.studenog 2022.g. ostao u cijelosti kod nalaza i mišljenja a prema zadatku koji je vještaku postavljen od strane suda a to je koliko je više plaćeno po kreditu, dok je pitanje da li obračunate i naplaćene zatezne kamate i troškovi moraju biti isključeni iz uplata tužitelja predstavlja pravno pitanje. Sud smatra kako je vještak izračunao ono što je potrebno za utvrđenje jer je izračunao koliko je tužitelj preplatio iznose s obzirom na početnu kamatu i valutu u trenutku sklapanja ugovora pa sve do zaključno 30.rujna 2015.g. Iz nalaza i mišljenja proizlazi kako tuženik za iznos od 35.777,73 kn tuženik nije umanjio obvezu tužitelju po konvertiranom kreditu pa samom konverzijom nije uspostavljena ravnoteža između stranaka.
12.U skladu s čl. 29. st. 2. i čl. 323. st.1. te čl. 1111. i 1115. ZOO-a, sud smatra da je tuženik dužan tužiteljici vratiti preplaćeni iznos od 35.777,73 kune s pripadajućom zateznom kamatom, od dana plaćanja pojedinog iznosa.
13.Na temelju čl. 154. st.1. Zakona o parničnom postupku ( „ Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, tuženik mu je dužan nadoknaditi trošak parničnog postupka, koji se prema vrijednosti predmeta spora i odvjetničkoj tarifi odnosi na sastav tužbe u iznosu od 1.500,00 kn, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 400,00 kn, zastupanje na četiri ročišta i to ročište od dana 28.1.2020.g., 12.5.2020.g., 15.11.2022.g., 15.12.2022.g., svakog u iznosu od 1.500,00 kn, za zastupanje na ročištima od 24.10.2019.g., 9.2.2021.g., i na ročištu za objavu svaku u iznosu od 750,00 kn, za sastav podnesaka od dana 24.10.2019.g.,
1.4.2020.g., 21.9.2020.g., i od 1.9.2022.g. svakog u iznosu od 1.500,00 kn, za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 708,00 kn, te za predujam predujam za vještačenje u iznosu od 1.500,00 kn, a na sveukupni odvjetnički trošak od 15.70,00 kn obračunat je PDV od 25% u iznos od 3.937,50 kn odnosno sveukupno 22.295,50 kn.
14.Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Koprivnica, 09.siječnja 2023.
Sudac
Darko Magdić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).
Dostaviti:
1.Odvj. K. V., K.
2. Odvj. H. M., Z..
