REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Poslovni broj: P-4511/2020-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda J. P., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. Š., OIB: ****, S., L. 9, zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u S., protiv tuženika N. F.,
O.: ***K. L., S. 24, vl. G. inženjerskog ureda,
zastupan po punomoćniku I. B., odvjetniku u S., radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 23.studenog 2022. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu odluke dana 9.siječnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
I - Dužan je tuženik N. F., vl. G. inženjerskog ureda, OIB: ***, u roku od 15 dana i pod prijetnjom prisilne ovrhe isplatiti tužitelju J. Š., OIB: ***iznos od 96.031,18 EUR (723.546,93 kuna), uvećano za
zakonske zatezne kamate koje teku na taj iznos od 23.prosinca 2020. do isplate, i to do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
II - Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao da mu tuženik u roku od 15 dana isplati:
a)iznos od 12,61 EUR sa zateznim kamatama od 15.prosinca 2020. do isplate, b)zatezne kamate na dosuđeni iznos od 96.031,18 EUR za razdoblje od 15.prosinca 2020. do 22.prosinca 2020.
III - Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 10.086,93 EUR (76.000,00 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama od 9.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
1.Tužitelj je dana 23.12.2020. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate 723.641,93 kuna. Tužba se činjenično temelji na tome da je tužitelj tuženiku platio navedeni iznos po osnovi pravomoćne presude koja je kasnije ukinuta odlukom Vrhovnog suda RH (dalje: VSRH).
2.Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, navodeći da je presuda Ž. suda u S. br. Gž-*** nezakonita zbog
čega je izjavio predstavku na 6 relevantnih adresa.
3.U dokaznom postupku izveden je dokaz pregledom pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja te spisa br. P-4104/2016.
3.1.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
4.Predmet spora u ovom postupku je zahtjev za isplatu stečenog bez osnove.
4.1.U ovom postupku su mjerodavne niže citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO).
5.U postupku je utvrđeno sljedeće:
Presudom br. P-4104/2016 od 28.4.2017. naloženo je J. Š. (tamo tuženiku,
ovdje tužitelju) da N. F. (tamo tužitelju, ovdje tuženiku) u roku od 15
dana isplati 425.560,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 10.2.2012. do isplate te troškove postupka u iznosu od 33.987,50 kuna.
Ta presuda je postala pravomoćno nakon što je presudom Ž. suda u S.
br. G.*** od 1.2.2018. odbijena žalba J. Š..
Gore citiranu drugostupanjsku presudu je, povodom revizije, ukinuo VSRH rješenjem br. Rev-x-588/2018 od 19.5.2020. i predmet vratio drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Ž. sud u S. je, odlučujući ponovno o žalbi J. Š., presudom br. G.-1177/2020-5 od 30.9.2020. preinačio prvostupanjsku presudu i u cijelosti odbio tužbeni zahtjev N. F.. Navedeno je utvrđeno pregledom tih odluka.
5.1.Tužitelj je tuženiku, postupajući po tada pravomoćnoj presudi, dana 16.3.2018. i 17.3.2018. isplatio iznose od 689.559,43 kuna i 33.987,50 kuna tj. ukupno iznos od 723.546,93 kuna što je vidljivo iz naloga za plaćanje te potvrde koju je izdao 19.3.2018. tuženik (list 28-30 spisa).
Tuženik nije osporavao vjerodostojnost ovih isprava o plaćanju niti je tvrdio da mu tužitelj nije podmirio iznos po ranijoj pravomoćnoj presudi.
Inače, razlika između iznosa od 723.546,93 kuna te utuženog iznosa (723.641,93 kuna) je 95,00 kuna koji iznos predstavlja naknadu banci što je vidljivo iz naloga klijenta od 16.3.2018. (list 29).
5.2.Punomoćniku tuženika je presuda br. Gž-1177/2020-5 od 30.9.2020. dostavljena 15.12.2020., a odluka VSRH kojom je ukinuta ranija drugostupanjska presuda je punomoćnicima stranaka dostavljena tek 5.2.2021., što je sve utvrđeno pregledom spisa br. P-4104/2016 na ročištu 23.11.2022. Stranke nisu imale primjedbi na utvrđenja suda nakon pregleda spisa.
6.S obzirom na to da je presuda ovog suda br. P-4104/2016 od 28.4.2017. u konačnici preinačena na način da je odbijen tužbeni zahtjev N. F., a on
je od tužitelja prije te preinake presude primio iznos 723.546,93 kuna, može se reći da se na strani tuženika radi o stjecanju bez osnove u smislu odredbe čl.1111.st.3.ZOO jer je osnova za stjecanje kasnije otpala.
Zato je prihvaćen tužbeni zahtjev te je naloženo tuženiku platiti tužitelju 96.031,18 EUR što je ekvivalent iznosu od 723.546,93 kuna nakon uvođenja EUR u skladu s Odlukom o objavi uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 85/22) i fiksnim tečajem konverzije od 7,53450.
U pogledu preostalih 12,61 EUR (95,00 kuna) tužbeni zahtjev je odbijen budući da taj iznos nije stekao tuženik već banka kao naknadu za transfer novca. Pritom se napominje da tužitelj tijekom postupka u pogledu ovog iznosa nije naveo neku drugu činjeničnu ni pravnu osnovu tužbe.
6.1.Na dosuđeni iznos teku temeljem čl.1115.ZOO zatezne kamate od 23.12.2020. (dana slanja tužbe sudu) do isplate budući da je tuženik bio savjestan stjecatelj jer je stekao taj iznos temeljem pravomoćne presude, a tužitelj nije dokazao da je tuženika prije utuženja pozvao da vrati taj iznos, a čime bi tuženik postao nesavjestan. Za više tražene zatezne kamate od 15.12.2020. do 22.12.2020. odbijen je tužbeni zahtjev budući da u tom razdoblju tuženik nije bio nesavjestan.
6.2.Na koncu, valjalo bi se osvrnuti i na neosnovane tuženikove navode o navodno nezakonitoj presudi suda drugog stupnja.
Kako je obrazloženo u toč.5.2., određene nedoumice kod tuženika je svakako prouzročila činjenica da je njegovom punomoćniku najprije (15.12.2020.) dostavljena drugostupanjska presuda br. Gž-1177/2020-5 od 30.9.2020. kojom je izgubio spor, a tek kasnije (5.2.2021.) mu je dostavljeno rješenje br. Rev-x-588/2018 od 19.5.2020. kojom je ukinuta ranija drugostupanjska presuda kojom je tuženik pravomoćno dobio spor.
No, propust suca zaduženog za predmet br. P-4104/2016 da strankama najprije dostavi rješenje VSRH pa tek onda otpremi spis ponovno na Ž. sud u S.
na ponovno odlučivanje o žalbi ne čini nijednu odluku nezakonitom.
Uostalom, tuženik je u spis dostavio svoje dopise-predstavke, kao i odgovore sudova kojima su upućene pa je tako u dopisu Ureda predsjednika Ž. suda u S.
od 5.2.2021. (list 62-63) jasno opisana kronologija donošenja dvije drugostupanjske odluke. To što u obrazloženju druge drugostupanjske odluke nije navedeno da se donosi nakon što je prethodno VSRH ukinuo raniju drugostupanjsku presudu donesenu u tom predmetu ne čini ju nezakonitom ili bez učinka.
Nadalje, da je VSRH povodom tuženikovih dopisa na bilo koji način držao da su rješenje br. Rev-x-588/2018 od 19.5.2020. i presuda br. Gž-1177/2020-5 od 30.9.2020. nezakoniti, onda bi to sigurno dao do znanja u odgovoru na predstavku od 14.4.2021. (list 86) i nešto poduzeo po tom pitanju.
Utoliko, jer nema ni govora o nekakvim nezakonitim odlukama, nisu prihvaćeni dokazni prijedlozi tuženika da se saslušaju suci Ž. suda u S. (koji
prijedlog dijelom koincidira i s prijedlogom tužitelja da se na druge okolnosti sasluša sudac tog suda D. P.) koji su odlučivali o žalbama u predmetu br. P- 4104/2016 niti je prihvaćeno da sud ne zaključuje prethodni postupak do očitovanja VSRH o osnovanosti predstavke tuženika jer je očitovanje VSRH dao 14.4.2021. i priloženo je ovom spisu. To saslušanje pored javnih isprava (sudskih odluka) bi bilo protivno načelu ekonomičnosti postupanja.
7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.5.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) i na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: OT).
7.1.Tužitelju je trebalo priznati sljedeći trošak: po 724 boda za tužbu i podneske od 1.2.2021., 27.1.2022., te ročišta od 27.4.2022. i 23.11.2022., što zbrojeno iznosi 3620 bodova, odnosno 67.875,00 kuna nakon pretvaranja bodova u kune i uvećanja za 25% PDV-a. Kad se dodaju 625,00 kuna za pristup na ročište za objavu presude, pristojba tužbe u iznosu od 2.500,00 kuna i pristojba presude 5.000,00 kuna, dobije se iznos od 76.000,00 kuna tj. 10.086,93 EUR nakon konverzije valute.
Tužitelju nije priznat trošak podneska od 22.2.2021. uz koji dostavlja dokaz nužan za odlučivanje o prijedlogu za određivanje privremene mjere jer je taj dokaz trebao dostaviti uz prijedlog.
Na iznos troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem čl.151.st.3.ZPP.
U Splitu, 9.siječnja 2023.
S U D A C
Joso Puljić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
-pun.tužitelja
-pun.tuženika
