Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 27 Gž-1303/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. P., OIB:... iz B. n. M., zastupanog po punomoćniku M. Z., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ž. i p. d.o.o. Z., Pisarnica Z., protiv tuženika G. J., OIB:... iz Z., i tuženice N. J., OIB:... iz Z., zastupanih po punomoćniku I. G., odvjetniku u Z., te tuženika A. V., OIB:... iz L., I., za sebe i kao nasljednik R. V., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-3269/2019-29 od 4. kolovoza 2022., dana 9. siječnja 2023.
r i j e š i o j e
Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-3269/2019-29 od 4. kolovoza 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem pod točkom I. izreke prekinut je postupak u ovoj pravnoj stvari u odnosu na tuženike G. J. i N. J., dok je pod točkom II. izreke određeno da će se postupak nastaviti po pravomoćnom okončanju postupka koji se vodi kod istog suda pod poslovnim brojem P-1170/2019.
2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 i 80/2022 – dalje u tekstu: ZPP) te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu radi nastavka postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Prvostupanjski sud, polazeći od utvrđenja:
- da je tužitelj protiv tuženika podnio tužbu radi isplate, navodeći da su parnične stranke suvlasnici kčbr. 268/1, 368/2, 368/3 k.o. B. n. M., da je o svom trošku za građevinu izgrađenu na navedenim čestica ishodio rješenje o izvedenom stanju i sanirao dotrajalo krovište i krovnu konstrukciju, pa kako mu tuženici kao suvlasnici nisu podmirili te troškove, tužbenim zahtjevom zahtijeva da mu tuženici sukladno veličini suvlasničkog udjela isplate na ime troškova ozakonjenja nekretnine i na ime izvršenih građevinskih radova utužene iznose,
- da su tuženici G. J. i N. J. u odgovoru na tužbu osporili veličinu suvlasničkih udjela tvrdnjom da suvlasnički dio tužitelja nije samo 1/8 dijela, već prelazi ¼, te predložili prekinuti postupak do pravomoćnog okončanja parničnih postupaka koji se vode kod istog suda pod poslovnim brojem P-573/2004 i P-1170/2019,
- da je prema izvacima iz zemljišne knjige za k.o. B. n. M. pravo vlasništva na kčbr. 368/1 i kčbr. 368/2 upisano je na ime G. J. i N. J. za po 2/8 dijela, R. V. i A. V. za po 3/16 dijela, te tužitelja za 3/32+1/32 dijela, a na kčbr. 368/3 upisano na ime G. J. i N. J. za po 2/8 dijela, P. J. V. za 3/8 dijela, S. P. za 3/32 dijela, te M. P. za 1/32 dijela,
- da je u predmetu Općinskog suda u Biogradu na Moru poslovni broj P-573/2004 (ranije P-130/92) donesena prvostupanjska presuda posl.br. P-130/92 kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika I. (I.) P. i M. P. (roditelja tužitelja – napomena ovog suda) protiv tuženika S. P. i utvrđeno da su suvlasnici prvog kata i visokog potkrovlja stambene kuće u B. n/M izgrađene na čest. zem. 1544/1, a odbijen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja S. P. kojim traži da se utvrdi vlasnikom prvog kata i visokog potkrovlja stambene kuće u B. n/M izgrađene na čest. zem. 1544/1 za 4/12 dijela, a koja presuda je ukinuta rješenjem Županijskog sud u Zadru poslovni broj Gž-212/2001 od 9. prosinca 2004. i predmet vraćen na ponovno suđenje, time da je rješenjem Općinskog suda u Biogradu na Moru poslovni broj P- 573/2004 od 21. studenog 2005. postupak prekinut jer je tužiteljica M. P. preminula, a u međuvremenu preminuo je i I. (I.) P.,
- da iz tužbe zaprimljene kod istog suda pod poslovnim brojem P-1170/2019 proizlazi da je tužitelj S. P. kao jedan od zakonskih nasljednika pok. I. P. podnio tužbu protiv G. J. i N. J., radi utvrđenja ništetnim kupoprodajnog ugovora i darovnog ugovora te uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, koju činjenično temelji na tvrdnji da su I. P. kao prodavatelj i G. J. kao kupac 10. studenog 2006. sklopili ugovor o kupoprodaji, kojim je P. prodao J. svoj suvlasnički udio č.zem 1544/1, 1544/5, te č.zgr. 831, 832 k.o. B. stare izmjere, koje odgovaraju k.č.br. 368/1, 368/2, 368/3 k.o. B. n. M. nove izmjere, u naravi prvi kat i potkrovlje obiteljske kuće, s pripadajućim zemljištem te u cijelosti suvlasnički udio koji ga na istim pripada temeljem nasljeđivanja M. P., a koji ugovor o kupoprodaji je prividan pravni posao (prikriva ugovor o darovanju, koji nije sklopljen u propisanoj zakonskoj formi obzirom da nije bilo prave predaje u posjed darovanih nekretnina), dok je ugovor o darovanju od 1. prosinca 2006., kojim je G. J. darovao tuženici N. J. ½ svog suvlasničkog dijela predmetnih nekretnina, ništetan pravni posao,
zaključuje da je utvrđenje ništetnim kupoprodajnog i darovnog ugovora te uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja prethodno pitanje u ovom parničnom postupku obzirom da o veličini suvlasničkih dijelova tuženika ovisi odluka u ovom postupku. Prvostupanjski sud je, pozivajući se na odredbu čl. 213. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 12. st. 1. ZPP-a, odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju, obzirom da se o tom pitanju odlučuje u parničnom postupku poslovni broj P-1170/2019 te je odredio prekid postupka do pravomoćnog okončanja tog parničnog postupka.
6. Tužitelj u žalbi u bitnome ističe da eventualni uspjeh tužitelja u parnici koja se vodi pod poslovnim brojem P-1170/2019, u smislu odredbe čl. 38. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014 i 81/2015 – dalje u tekstu: ZV), ne bi imao za posljedicu drugačiji obračun troškova od onoga prikazanog u tužbi obzirom na činjenicu nastanka troškova (plaćeni su 2017.) i suvlasničke udjele koji su u to vrijeme bili upisani u zemljišnim knjigama, radi čega je prvostupanjski sud na pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio odredbu čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP-a, te počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, kao i bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je obrazloženje pobijanog rješenja u suprotnosti sa sadržajem isprava u spisu vezanih za vrijeme plaćanja radova i legalizacije.
7. Ispitujući pobijano rješenje u okviru istaknutog žalbenog razloga tužitelja, ovaj sud nije utvrdio počinjenje bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a niti počinjenje bilo koje druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.
8. Iz stanja spisa proizlazi da tuženici G. J. i N. J. ne osporavaju činjenicu da troškove za održavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, ali osporavaju veličinu suvlasničkih dijelova tvrdnjom da tužitelju pripada veći suvlasnički udio u odnosu na udio upisan u zemljišnim knjigama.
8.1. Obzirom da tužitelj u parnici koja se vodi kod istog suda pod poslovnim brojem P-1170/2019 zahtijeva utvrđenje ništetnim kupoprodajnog ugovora sklopljenog između I. P. i G. J., kao i ugovora o darovanju sklopljenog između G. J. i N. J., a temeljem kojih su ugovora tuženici upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama (što u naravi predstavlja prvi kat i potkrovlje obiteljske kuće) te uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe navedenih ugovora, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da bi eventualni uspjeh tužitelja u parnici P- 1170/2019 utjecao na veličinu suvlasničkih udjela parničnih stranaka (jer bi predmetna nekretnina, u naravi prvi kat i potkrovlje, uspostavom ranijeg zemljišnoknjižnog stanja bila upisana kao vlasništvo sada pok. I. P. (prodavatelja) i kao takva eventualno ušla u ostavinsku imovinu iza pok. I. P., a čiji je nasljednik i tužitelj). Kako se u smislu odredbe čl. 38. st. 2. ZV plodovi i druge koristi od cijele stvari, kao i troškovi i tereti, dijele među sve suvlasnike razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbu čl. 213. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 12. st. 1. ZPP-a, a koja činjenična utvrđenja kao i primjenu materijalnog prava pravilnim prihvaća i ovaj sud, te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tužitelja, pri čemu valja istaknuti da je u smislu odredbe čl. 38. st. 2. ZV za raspodjelu troškova održavanja nekretnine pravnorelevantna veličina suvlasničkih dijelova, a ne vrijeme nastanka troškova.
9. Slijedom iznijetih razloga valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u cijelosti.
U Varaždinu, 9. siječnja 2023.
Sutkinja
Amalija Švegović v.r.
