Poslovni broj: 30 P-97/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sutkinji ovoga suda Martini Miočević Šušnjić, na prijedlog više sudske savjetnice Helene Stojić u pravnoj stvari tužitelja Z. P., , B., Š., OIB: …, zastupan po punomoćniku S. M., odvjetnici iz Z. M. &. M. u Š., protiv tuženika M. B., , Z., OIB: …, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave dana 11. studenoga 2022. godine u prisutnosti tužitelja sa punomoćnikom S. M., odvjetnicom, te tuženika, na ročištu za objavu presude održanom dana 09. siječnja 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku M. B., , Z., OIB: … da isplati tužitelju Z. P., , B., Š., OIB: …, iznos od 970,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 07. kolovoza 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 8.031,25 kuna/ 1.065,93 eura[1] sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude, odnosno od 09. siječnja 2022. pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj Z. P., , B., Š., OIB: … je dana 17. siječnja 2020. podnio ovome sudu tužbu u kojoj je naveo da je vlasnik apartmana u P., na adresi te se bavi djelatnošću iznajmljivanja apartmana. U razdoblju od 07. do 14. kolovoza 2019. da su u apartmanima tužitelja boravile tri obitelji turista iz S. (gošća V. V. B. i dr. ) te je naknada za iznajmljivanje s navedenim gostima bila ugovorena u iznosu od 2.170,00 eura. Dio naknade za najam apartmana gosti su platili tužitelju (odnosno gospođi M. koja dočekuje goste), međutim dio naknade u iznosu od 970,00 eura su platili tuženiku umjesto tužitelju. Naime, da je tuženik bivši tužiteljev zet, a navedeni gosti su bili njegovi poslovni partneri, te je tužitelj zamolio tuženika da iznajmi njegovim poslovnim partnerima tri apartmana , a na što je tužitelj i pristao, te ujedno, a i na račun tazbinskih odnosa sa tuženikom umanjio naknadu za iznajmljivanje koju inače redovito naplaćuje. Tužitelj da nikada nije dao nalog tuženiku da naplaćuje naknadu za iznajmljivanje. Utvrdivši da navedeni gosti nisu u cijelosti platili naknadu za iznajmljivanje, tužitelj se istima obratio preko posrednika te saznao da su oni 970,00 eura platili tuženiku, a nakon čega da se on obratio tuženiku opomenom pred tužbu sa zahtjevom da mu tuženik taj novac isplati. No, tuženik da je to odbio učiniti, te u svom odgovoru na opomenu naveo da mu iznos od 210 eura pripada na ime provizije, a iznos od 760,00 eura da je imao namjeru platiti tužitelju ali da je on odbio ikakav kontakt pa da je taj iznos uplatio gospođi S. P., sada već bivšoj supruzi. Međutim, da tužitelj nikada nije ugovorio nikakvu proviziju s tuženikom jer da s tuženikom nije bio u nikakvom poslovnom odnosu, i nikada mu nije trebala nikakva posrednička uloga od tuženika jer da isti ima razgranatu djelatnost iznajmljivanja i nema nikakvih problema s popunjavanjem kapaciteta. Isto tako, da tužitelj nikada nije ovlastio tuženika da naplaćuje od spomenutih gostiju naknadu za iznajmljivanje, a posebno da ga nije ovlastio da njegova novčana sredstva daje bilo kome pa tako ni gđi. S. P. B.. Štoviše, S. P. B. da je potvrdila primitak iznosa od 6.000,00 kuna od tuženika ali je navela da je taj novac tuženik uplatio na njen račun po prethodnom dogovoru kojeg su postigli nedugo nakon iseljenja tuženika iz obiteljskog doma, a u svrhu uzdržavanja njihovo troje mldb. djece, odnosno za opremanje dvoje djece za školu.

Slijedom svega navedenoga, da smatra da se tuženik neosnovano obogatio zadržavanjem iznosa od 970,00 eura pa predložio da sud obveže istoga na plaćanje iznosa od 970, eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te ga obveže na plaćanje troškova parničnog postupka.

2.Tuženik M. B., , Z., OIB: …

se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i tužbenom zahtjevu te naveo da je isti bivši zet od tužitelja, da je tužitelj vlasnik apartmana na adresi P., te da se tužitelj bavi iznajmljivanjem apartmana u kojem su boravile tri obitelji turista iz S. u razdoblju od 07. do 14. kolovoza 2019., a koje su rezervaciju dogovorile putem njega osobno u iznosu od 2.170,00 eura za cijeli termin boravka. Međutim da nije istina da bi navedeni turisti bili njegovi poslovni partneri, pa da bi shodno tome tužitelj umanjio inače redovnu cijenu. Naime, a kako je vidljivo iz facebook korispodencije, da je gđa. V. V. B. njega prvi put kontaktirala u svezi rezervacije termina za odmor u apartmanu C. S. P. u svibnju 2018. , a radi se o apartmanima koje su posjedovali njegova sada bivša supruga S. P. B. i on na adresi. Međutim, kako oni nisu imali slobodan termin on ih je uputio na gđu. M. B. koja je u to vrijeme bila jedna od posrednika iznajmljivanja apartmana u vlasništvu njegove tadašnje supruge na adresi u Ž., te u iznajmljivanju apartmana u vlasništvu ovdje tužitelja Z. P.. Gđa. B. da mu se ponovno javila 24. siječnja 2019. s istim upitom za sezonu 2019., te je isti gđi. V. ponudio i dogovorio cijenu za boravak u apartmanima u, , vlasništvo ovdje tužitelja. Ukupna cijena da je dogovorena u iznosu od 2.170,00 eura, s tim da je 10% od cijene pripadalo njemu kao provizija po usmenom dogovoru kao i nebrojeno puta prije, jer da je on od 2010. vodio iznajmljivanje apartmana, a kako je to vidljivo iz brojnih e-mailova koje je priložio u spis. Gđa. B. da je po dogovoru dana 24. svibnja 2019. uplatila iznos od 210,00 eura na njegov devizni žiro račun, a ostatak u iznosu od 1.960,00 eura je trebala uplatiti po dolasku u smještajne jedinice. Dana 09. kolovoza 2019. u facebook prepisci da je vidljivo dogovaranje oko uplate ostatka iznosa, gdje je on njoj napisao da je bolja opcija uplate gotovine nego preko računa. Dana 13. kolovoza 2019. da ga je gošća obavijestila da je dio u iznosu od 760,00 eura uplatila na njegov račun, i to kao i akontaciju, te mu je kazala da on dođe kod nje po ostatak od 1.200,00 eura. On da je zamolio svoju tadašnju supruga da ode po te novce, a obzirom se on već tada bio odselio iz njihove zajedničke kuće u P., što ona nije htjela, pa je naposljetku gošća novac predala gđi. M.. Dio koji je bio uplaćen na njegov račun on da je po uplati proslijedio svojoj tadašnjoj supruzi, a za što postoji uplatnica. Dakle, da nije bilo nikakvog razloga da bi on navedeni novac uplatio svojoj supruzi radi opremanja djece za školu. Prema tome da nije istina da njemu tužitelj nikada nije dao nalog da naplaćuje naknadu za iznajmljivanje jer da je između njega i ovdje tužitelja postojao obiteljski dogovor oko iznajmljivanja apartmana i podjele zarade od istih, dakle svi apartmani su se vodili obiteljski gdje je najveći udio organizacije iznajmljivanja vodio on osobno a uplate su se vršile na način da se iznos akontacije uplaćivao na njegov osobni devizni račun, a ostatak po dolasku na ruke, izuzev kada se iznajmljivanje vršilo putem booking-a. Do predmetnog slučaja tužitelj nije imao nikakve primjedbe jer su sav utržak dijelili na kraju sezone na tri dijela, dakle između tužitelja, obitelji M. P. i obitelji B., a od kojih novaca su onda oni ulagali u svoje kuće i imanja. Mišljenja je da bi predmetna tužba uslijedila kao „osveta“ zbog napuštanja obitelji P..

Slijedom svega predložio da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. U odnosu na gore navedene navode tužitelj je naveo da nije istina da bi tuženik predmetnu tražbinu podmirio tužitelju uplatom na račun S. P. u iznosu od 6.000,00 kuna i to prvenstveno iz razloga što tražbina tužitelja iznosi 7.216,80 kuna pa uplatom iznosa od 6.000,00 kuna ta tražbina nikako nije mogla biti podmirena sve da su ta sredstva doista i plaćena. Nadalje, da je tuženik uplatio svojoj bivšoj supruzi iznos od 6.000,00 kuna na ime uzdržavanja troje zajedničke malodobne djece vidljivo je iz toga što se to radilo u periodu kada su se djeca opremala za školu (kupovale knjige, oprema, odjeća i dr.), te postoje i sms poruke koje su tuženik i njegova sada već bivša supruga izmjenjivali putem aplikacije Whats App, konkretno iz sms poruke tuženika koja glasi: „Uplatio sam ti za e-kupi za radne bilježnice… drugi tjedan dolazi….i što još treba. Mislim da je ok iznos za sve što si nabrojala da im treba.“. Isto tako je interesantno da je tuženik, a nakon što je saznao da tužitelj putem odvjetnika potražuje iznos od 970,00 eura izbrisao navedeni sms i to iz razloga što navedenu uplatu za djecu želi prikazati kao uplatu za tužiteljevu tražbinu. Isto tako, da bi se radilo o sredstvima isplaćenim na ime uzdržavanja mal. djece vidljivo je iz presude ovoga suda kojom je o odlučeno o uzdržavanju zajedničke malodobne djece iz koje je vidljivo da supruga tuženika nije potraživala alimentaciju od njega za period u kojem je tuženik uplatio navedeni iznos od 6.000,00 kuna na ime opremanja djece za školu i kao i na ime uplate od 2.000,00 kuna u rujnu 2019.

4. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem rješenja Ureda u ŠKŽ, Služba poslove klasa: UP/I-335-03/19-02/1028, Ur.broj: 2182-03-02/2- 19-3 od 16. svibnja 2019., poziva za podmirenje duga, podredno opomena pred pokretanje kaznenog i parničnog postupka Z. „M. & M.“ od dana 06. studenoga 2019., e-mail korespodencije između pun. tužitela i pun. tuženika od 27. studenoga 2019. i 11. prosinca 2019., potvrde o provedenom nalogu za plaćanje, facebook korespodencije između tuženika i gđe. V. V. B., presude Općinskog suda u Šibeniku posl. Broj P Ob-146/2019 od dana 22. srpnja 2020., sms poruka između tuženika i S. P. B., e- mail korespodencije između tuženika, M. P. i I. P., e-mail korespodencije između tuženika i J. C., prometa po računu S. B. d.d., dozvole za ukop umrle osobe, potvrde o smrti, te su saslušane stranke i svjedok S. P. B..

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 970,00 eura , a koji iznos je kako to tvrdi tužitelj tuženik neosnovano primio i zadržao za sebe.

7. U ovoj pravnoj stvari među strankama nije sporno da je tuženik bio u bračnoj zajednici sa kćerkom ovdje tužitelja S. P. B., a koji brak je razveden presudom Općinskog suda u Šibeniku posl. broj P Ob—146/2019 od dana 22. srpnja 2020. godine. Nesporno je da su se tuženik i bivša supruga S. P. B. bavili iznajmljivanjem apartmana na adresi , te je i tužitelj imao apartmane na adresi koje je također iznajmljivao turistima. Nesporno je da je tuženik predložio tužitelju da u periodu od 07. do 14. kolovoza 2019. primi u svoje apartmane na adresi tri obitelji iz S., na što je isti pristao te je ugovorena cijena u iznosu od sveukupno 2.170,00 eura. Nesporno je da su turisti iznos od 970,00 eura uplatili na račun tuženika, koji je s njima dogovarao smještaj, a ostatak iznosa od 1.200,00 kuna su predali "na ruke" gđa. M. koja je u to vrijeme radila kod tužitelja.

8. Međutim sporno je da li bi tuženik imao pravo kako on to tvrdi na proviziju od 10% od iznajmljivanja apartmana za tužitelja, što bi u konkretnom slučaju na ugovoreni iznos cijene iznosilo 210,00 eura. Isto tako je sporno da li bi tuženik neosnovano za sebe zadržao iznos od 760,00 eura na ime plaćene naknade za iznajmljivanje.

9. U svom iskazu svjedok S. P. je navela da nije upoznata o nikakvom dogovoru između tužitelja i ovdje tuženika a vezano za iznajmljivanje apartmana u vlasništvu tužitelja u P. Da joj je poznato da je tužitelj iznajmljivao apartmane putem agencije, ali joj nije bila poznata uloga tuženika u postupku iznajmljivanja apartmana za tužitelja. Da njoj tuženik nije isplatio nikakav iznos novca na ime iznajmljivanja apartmana za tužitelja, već da je isti uplatio 6.000,00 kn na ime kupnje knjiga i opreme djeci za školu, a koju uplatu je tuženik izvršio na njen račun, a o čemu postoji i sms komunikacija vezano za uplatu spomenutog iznosa, međutim ista je izbrisana od strane tuženika, odnosno izbrisana je poruka u kojoj je tuženik napisao: „uplaćeno, mislim da je to dostatno za školske knjige i sve što treba za školu.“ Isto tako da joj je tuženik u rujnu 2019. godine uplatio iznos od 2.000,00 kn preko računa na ime privremene alimentacije.

10. Tužitelj Z. P. u svom iskazu je naveo da je negdje krajem 2015. i početkom 2016. godine sagradio kuću za svoju kćer i tadašnjeg zeta ovdje tuženika u P., a koja se sastojala od stana u kojem su oni živjeli te dva stana koja su se nalazila u potkrovlju kuće koja im je dao da iznajmljuju kao apartmane. 2019. godine da je završio s gradnjom svoje kuće također u P., a koja se nalazila svega 100-200 m udaljenosti od kuće njegove kćeri i ovdje tuženika.

U navedenoj kući da je uredio osam apartmana, s namjerom da ih u ljeto 2019. počne iznajmljivati za turiste.

U ljeto 2019. ovdje tuženik ga je pitao da li bi mogao u njegova tri apartmana primiti tri obitelji iz S., a radilo se o njegovim poslovnim partnerima, jer da su njegovi apartmani zauzeti,a isti su trebali doći u periodu od 7.-14. kolovoza, na što je on pristao. Naime, od početka iznajmljivanja apartmana da je koristio usluge booking.com-a, međutim, za ove turiste koje mu je predložio tuženik, iznajmljivanje nije išlo putem agencije, te je u takvim situacijama bila praksa da turisti po izlasku iz apartmana predaju novac čistačici gospođi M. koja je u tom vremenu radila kod njih. Da je sa tuženikom dogovorio cijenu za te obitelji iz S. u iznosu od 2.170,00 eura. Nakon par dana nakon što su obitelji napustile apartman on da je shvatio da isti nisu predali novac gospođi M., a što je ista potvrdila. Nakon toga da je uspio stupiti u kontakt putem društvenih mreža sa gospođom V. iz S. koja je bila jedna od gostiju te mu je ista kazala da su oni novac predali ovdje tuženiku.

Nakon toga da je shvatio da je tuženik zadržao novac za sebe, te se on obratio odvjetnici za podnošenje tužbe kako bi vratio novac. Dakle, da isti s tuženikom prilikom iznajmljivanja apartmana za turiste iz S. nije ugovorio nikakvu proviziju za tuženika. Da njegova kćer, bivša supruga ovdje tuženika nije bila ovlaštena da primi novac od iznajmljivanja općenito pa tako niti za ove turiste iz S., već je novac uplaćen ili putem booking.com-a ili osobno gospođi M. koja bi onda njima predala taj novac.

11. Tuženik M. B. u svom iskazu je naveo da je sa kćerkom tužitelja bio u bračnoj zajednici, a njihov brak je službeno razveden 2020. godine. Vezano za događaj za koji ga tužitelj tereti je naveo da gospođa V. V. B. nije bila njegova poslovna partnerica već je ista stupila sa njime u kontakt putem facebooka te se ista interesirala za apartmane koje su iznajmljivali on i njegova tadašnja supruga. Ona da je tražila da bi došla sa još dvije obitelji, u periodu od 07.-14. kolovoza 2014. godine, no kako su njihovi apartmani bili zauzeti u tom periodu on je istoj kazao da će pitati svog tadašnjeg punca, ovdje tužitelja da li bi isti iznajmio svoje apartmane. On da je pitao tužitelja i isti je pristao iznajmiti im svoje apartmane za iznos od sveukupno od 2.170,00 eura.

On da je inače imao dogovor sa tužiteljem da mu pripada 10% provizije u slučaju kada on preporuči turiste, odnosno dogovori turiste i njihov dolazak u apartmane tužitelja, a što je i ovdje bio slučaj. Njemu da je gospođa V. 24. svibnja 2019. na njegov račun uplatila 210,00 eura na ime akontacije, a što je 10 % od ukupne cijene. Dana 09. kolovoza 2019. gospođa V. ga je kontaktirala putem facebooka kada bi se oni mogli vidjeti da mu plati ostatak cijene, na što joj je on odgovorio da će poslati svoju suprugu, što je njegova supruga odbila.

On da nikada nije vidio gospođu V. ni turiste iz S. jer da je isti 12. kolovoza 2019. iselio iz kuće na adresu u J.. Dana 12. kolovoza 2019. gospođa V. je uplatila iznos od 760,00 eura na njegov račun, dok je iznos od 1.200,00 eura predala gospođi M., a o čemu ga je gospođa V. obavijestila putem facebooka.

Nakon ovog događaja on da je bio u kontaktu sa svojom suprugom, dok s tužiteljem nije, te je svojoj supruzi uplatio na njen račun iznos od 6.000,00 kuna što odgovara ekvivalentu od 760,00 eura u to vrijeme prema tečaju.

Iznos od 210,00 eura da je zadržao za sebe na ime dogovorene provizije, a kako je to vidljivo iz priložene dokumentacije u spisu.

Isto tako u rujnu 2019. da je uplatio 2.000,00 kuna na ime privremene alimentacije, svojevoljno, što je pokrilo trošak nabavke knjiga u iznosu od 600,00 kuna, a ostatak od 1.400,00 kuna je bio dostatan za opremu za djecu za školu.

Nije mu poznato da li bi njegova supruga obavijestila svog oca, tužitelja o uplati od 6.000,00 kuna.

Negdje krajem 10. i početkom 11. mjeseca 2019. da ga je kontaktirala gđa. M. koja je vodila evidenciju njihovih apartmana, te ga je pitala jesu li turisti iz S. uplatili, na što je on njoj rekao da su platili iznos od 760,00 eura na njegov račun, a koji novac je onda proslijedio tadašnjoj supruzi S. na tekući račun, dok ostatak od 1.200,00 eura da su predali na ruke gospođi M.. Isti da iznos od 760,00 eura nije uplatio na IBAN tekući račun ovdje tužitelja jer mu nije bio poznat broj računa, a htio je te novce maknuti od sebe, a s tužiteljem nije imao nikakvu komunikaciju ni tada niti danas. Vezano za proviziju koju su njemu uplaćivati turisti je kazao da se radilo o usmenom dogovoru između njega i tužitelja.

Nakon što je isti upitan da li bi on izbrisao sadržaj sms poruke koja je upućena svjedokinji S. P. B. a tiče se namjene uplate iznosa od 6.000,00 kuna, isti je izjavio da ne zna.

12. Odredbom čl. 1111. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21-dalje ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

13. Odredbom čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19-dalje ZPP) propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

14. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

15. Naime, ovaj sud smatra da tuženik nije dokazao da bi isti s ovdje tužiteljem usmeno dogovorio pravo na proviziju od 10% od cijene za iznajmljivanje apartmana u vlasništvu tužitelja. Iako je tuženik u tijeku čitavoga postupka tvrdio da je imao usmeni dogovor s tužiteljem, te njegove tvrdnje nije potvrdio tužitelj, niti se to može zaključiti iz niti jednog u spisu priloženog dokaza, štoviše to nije potvrdila ni svjedokinja S. P. B., koja je doduše iskazivala da joj nije bila poznata priroda odnosa između tuženika i tužitelja. U takvom nedostatku dokaza, sud je poklonio vjeru tužitelju, i prihvatio da tuženik odnosne prigode nije imao pravo na iznos od 210,00 eura, od uplaćene naknade za iznajmljivanje.

16. Nadalje, a vezano za uplatu iznosa od 6.000,00 kuna za navesti je da iako je tuženik tvrdio da bi navedeni iznos uplatio sada bivšoj supruzi S. P. B. na ime naknade za iznajmljivanje, a koji novac su prethodno na njegov račun uplatiti turisti iz S., sud to nije prihvatio iz razloga što je to opovrgla svjedokinja S. P. B., koja je decidirano navela da je navedenu uplatu tuženik izvršio radi kupovine knjiga, bilježnica i drugih potrepština za njihovu zajedničku djecu. Da je tome tako vidljivo je i iz sms poruka koje su između sebe izmijenili tuženik i navedena svjedokinja, i iz kojih je vidljivo da tuženik potvrđuje istoj da je uplatio spomenuti iznos novca upravo za njihovu djecu, a što je isti sada pokušao prikriti na način da je izbrisao poruke koje potvrđuju zaključak ovoga suda, pravdajući se tobože da ne zna da li bi on izbrisao te poruke, a što je neživotno i nelogično.

17.Slijedom svega navedenoga je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao pod toč. I. izreke presude.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 151., čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/2014, 107/2015, 37/2022 i 126/2022- dalje Tarifa).

19.Tužitelju je priznat parnični trošak zastupanja po odvjetniku i to za sastav tužbe u iznosu od 750,00 kuna (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), za sastav podneska od dana 01. lipnja 2021 i 23. ožujka 2021. u iznosu od po 750,00 kuna za svaki (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima u dane 24. ožujka 2021., 02. lipnja 2021, 14. kolovoza 2021. u iznosu od po 750,00 kuna za svako ročište (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), te za zastupanje na ročištu dana 11. studenoga 2022. u iznosu od 1.125,00 kuna (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), dakle ukupno 5.625,00 kuna, što uvećano za PDV od 25% (1.406,25 kuna) čini iznos od 7.031,25 kuna.

Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 300,00 kuna i na presudu u iznosu od 300,00 kuna, te trošak svjedoka S. P. B. u iznosu od 400,00 kuna.

20. Dakle, tužitelju je priznat sveukupni trošak u iznosu od 8.031,25 kuna/ 1.065,93 eura.

21. Sud je odbio priznati tužitelju trošak zastupanja na ročištu dana 27. rujna 2022. u iznosu od 750,00 kuna jer je iz stanja spisa vidljivo da punomoćnik na isto nije pristupio, te trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 750,00 budući se radi o potraživanju troška koji još uvijek nije nastao i za koji je neizvjesno hoće li uopće nastati tužitelju jer je u ovom momentu neizvjesno hoće li isti pristupiti ročištu za objavu presude.

22. Slijedom navedenoga je odlučeno kao pod toč. II. Izreke presude.

U Šibeniku, 09. siječnja 2022.

Sudac:

Martina Miočević Šušnjić