Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž Ovr-378/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja MB G. d.o.o. K., OIB:…, zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima u O .D. E. i K. d.o.o. u Z., protiv ovršenika D. Š., OIB:…, iz K., vl. obrta T. zajednički obrt za ugostiteljstvo, K., zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima u O. D. R. & O. u K., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja, protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Ovr-1061/2017-40 od 27. rujna 2022., dana 9. siječnja 2023.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba ovrhovoditelja MB G. d.o.o. K., preinačuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Ovr-1061/2017-40 od 27. rujna 2022. i rješava:

Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika D. Š. od 2. veljače 2020., koji glasi:

Ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Karlovcu broj Ovr- 1061/2017 od 4. srpnja 2017. se odgađa do pravomoćnog okončanja parnice na koju je ovršenik D. Š., iz K., OIB… vl. obrta T. zajednički obrt za ugostiteljstvo, K., upućen zaključkom Općinskog suda u Karlovcu broj 3 Ovr- 1061/2017-35 od 27. rujna 2022.

II. Nalaže se ovršeniku D. Š. da ovrhovoditelju MB G. d.o.o. K. naknadi trošak postupka u iznosu od 811,91 EUR, odnosno 6.117,33 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"Ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Karlovcu broj Ovr- 1061/2017 od 4. srpnja 2017. se odgađa do pravomoćnog okončanja parnice na koju je ovršenik D. Š., iz K., OIB… vl. obrta T. zajednički obrt za ugostiteljstvo, K., upućen zaključkom Općinskog suda u Karlovcu broj 3 Ovr- 1061/2017-35 od 27. rujna 2022.''

2. Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavio ovrhovoditelj pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijano rješenje preinači na način da se prijedlog za odgodu odbaci, podredno odbije kao neosnovan, a podredno da se isto rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak, te da se naloži ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju trošak postupka sa zakonskim zateznim kamatama, koji trošak popisuje. U žalbi ističe kako nisu ispunjene pretpostavke propisane čl. 65. st. 1. Ovršnog zakona za donošenje rješenja o odgodi, koje je doneseno iako je žalba ovršenika već bila pravomoćno odbijena i nije bila pokrenuta parnica radi nedopuštenosti ovrhe. Ovršenik niti jednim navodom nije učinio vjerojatnim da ako bi parnica i bila pokrenuta pa ovrha proglašena nedopuštenom, ne bi bilo moguće namiriti se protuovrhom od ovrhovoditelja, a niti je učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Ovršenik se u svom prijedlogu za odgodu nije niti pozvao na ispunjenje prvog od dva obvezna uvjeta za odgodu ovrhe, čime je sud prvog stupnja samovoljno ovrhu odgodio. Nadalje, ističe da činjenica što ovršenik obavlja gospodarsku djelatnost u nekima od nekretnina ne može nikako biti valjan razlog za odgodu ovrhe, te isto ne može ujedno značiti da bi prodajom ovršenik trpio nenadoknadivu štetu, jer prodaja nekih od nekretnina ne znači ujedno prestanak obavljanja gospodarske djelatnosti, koja se može obavljati i u drugim prostorijama. Navodi kako je upravo ovrhovoditelj taj zbog kojeg je ovršeniku i omogućeno obavljanje gospodarske djelatnosti u konkretnim nekretninama, jer ovrhovoditelj u predmetnom postupku pokušava naplatiti svoje potraživanje prema ovršeniku koje je nastalo zbog radova koje je ovrhovoditelj obavio na nekretninama u korist ovršenika. Napominje kako je ovršenik osporio tražbinu ovrhovoditelja u stečajnom postupku te je ovrhovoditelj tražio nastavak parnice, što je nadležni parnični sud rješenjem utvrdio te u konačnici osporavanje ovršenika nije uspio jer je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske udovoljio žalbi ovrhovoditelja. Navodi kako mu se ovakvim ponašanjem krše temeljna ljudska prava zajamčena Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda, kojom se štiti pravo vlasništva pojedinca, jer je ovrhovoditelj bezrazložno onemogućen u namirenju potraživanja prema ovršeniku.

3. U odgovoru na žalbu ovršenik je osporio žalbene navode ovrhovoditelja ističući kako je podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, čime je ispunjena zakonska pretpostavka iz čl. 65. st. 1. toč. 5. Ovršnog zakona. Nadalje, ističe kako je u predmetnoj nekretnini sjedište obrta ovršenika i jedini poslovni prostor u kojem se obavlja kompletna ugostiteljska djelatnost ovršenikovog obrta koja bi u slučaju pljenidbe nekretnine i njezine prodaje prestala, svi radnici bi ostali bez posla, ovršenik ne bi mogao ispunjavati svoje obveze i došlo bi do nemogućnosti daljnjeg poslovanja. Sama tražbina ovrhovoditelja više ne postoji pa se stoga više ne može provoditi ovrha niti nad imovinom stečajnog dužnika niti nad D. Š., kao fizičkom osobom. Stečajni postupak nad imovinom dužnika pojedinca, ovdje ovršenika, je zaključen, jer je rješenje o potvrdi stečajnog plana steklo svojstvo pravomoćnosti i tim planom su ovrhovoditelj i ovršenik u potpunosti utvrdili svoja prava i obveze, koje obveze je ovršenik podmirio u cijelosti tri godine prije roka definiranog stečajnim planom, čime se u cijelosti ovršenik oslobodio svojih obveza, kako su iste bile utvrđene predmetnim stečajnim

planom. Predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi pobijano rješenje.

Popisuje trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga iznesenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19), a sve u vezi čl. 21. st. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17 - dalje OZ) na bitne povrede odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. istoga Zakona, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi takve povrede bile počinjene pred sudom prvog stupnja.

6. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja odgodio je ovrhu određenu rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Ovr-1061/2017 od 4. srpnja 2017. do pravomoćnog okončanja parnice na koju je ovršenik upućen zaključkom istog prvostupanjskog suda od 27. rujna 2022. smatrajući kako su za to ispunjene pretpostavke iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ.

7. Iz stanja spisa proizlazi kako je 4. srpnja 2017. doneseno rješenje o ovrsi kojim je u predmetu određena ovrha na nekretninama ovršenika, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 592.436,32 kn sa zateznim kamatama, koje nekretnine se nalaze na čest. br. 1367/3 k.o. K., u naravi restoran T. u kojoj ovršenik obavlja ugostiteljsku gospodarsku djelatnost, koje rješenje o ovrsi je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ovr-1143/2017 od 8. svibnja 2019.

7.1. Zaključkom donesenim dana 27. rujna 2022. ovršenik je upućen da u roku od 15 dana od dostave istoga pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ, koji postupak je ovršenik pokrenuo i predmet se vodi pred Općinskim sudom u Karlovcu pod poslovnim brojem P-518/2022.

8. Prema odredbi čl. 65. st. 1. OZ na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu iz razloga propisanih u toč. 1. do 10. navedenog stavka.

9. Nije sporno da je ovršenik, kao tužitelj, pred istim prvostupanjskim sudom, podnio tužbu Općinskom sudu u Karlovcu protiv ovrhovoditelja, kao tuženika, radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom, koji postupak se vodi pod poslovnim brojem P-518/2022, čime je ostvaren jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. OZ.

10. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pogrešno sud prvog stupnja zaključuje kako je ispunjena i druga pretpostavka iz čl. 65. st. 1. OZ. Naime, nesumnjivo je da bi ovršenik provedbom ovrhe u ovom postupku trpio štetu, budući da je ovršni postupak sam po sebi tegoban za ovršenika, te tijekom istog valja paziti na njegovo dostojanstvo i prava (članak 6. OZ-a), međutim, isti je nužan kako bi se mogla ostvariti tražbina ovrhovoditelja, budući da ju ovršenik odbija ostvariti dobrovoljno. Zbog toga je zakonodavac i ostavio na ocjenu sudu da "može" odgoditi ovrhu kada su ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 65. stavka 1. OZ.

11. U konkretnom slučaju šteta na koju se poziva ovršenik nije pravno relevantna te je ocjena ovog drugostupanjskog suda da ovo nije slučaj u kojem bi odgoda ovrhe bila opravdana.

11.1. Naime, upravo su ovršne radnje u ovom postupku, utvrđenje vrijednosti nekretnine i njezina prodaja, ono što ovršenik subjektivno doživljava kao gubitak poslovnog prostora, pa kada bi taj vid štete bio relevantan bilo bi nemoguće uopće provesti ovrhu u ovakvim slučajevima.

12. Prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, gubitak vlastite nekretnine za poslovanje ne predstavlja sam po sebi razlog nastanka nenadoknadive odnosno teško nadoknadive štete, jer se nužni poslovni prostor može osigurati i na druge načine osim vlasništvom.

13. Osim toga, valja reći da se ovrha provodi na temelju ovršne isprave prema kojoj je ovršenik dužan platiti ovrhovoditelju određeni novčani iznos, pa provođenje ovrhe kojom se prisilno ostvaruje ovrhovoditeljeva tražbina na koju ovrhovoditelj ima pravo nije štetna radnja provedbom koje ovršenik trpi materijalnu štetu u vidu umanjenja svoje imovine. Time ovršenik plaća ono što je dužan platiti.

14. U odnosu na navode ovršenika da je u cijelosti podmirio obvezu definiranu stečajnim planom, a koju ovrhovoditelj sada potražuje, za istaći je da iz stanja spisa proizlazi da je ovršenik zaključkom istog prvostupanjskog suda od 27. rujna 2022. upućen na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenom predmetne ovrhe zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ.

15. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP, uvažiti žalbu ovrhovoditelja, preinačiti pobijano rješenje suda prvog stupnja te odlučiti kao pod toč

I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 14. st. 4. OZ, u koji trošak je ovrhovoditelju, koji je zastupan po punomoćniku iz redova odvjetnika, za sastav žalbe priznato zatraženih 2.965,00 kn, odnosno 393,52 EUR sukladno Tbr. 10. toč. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14,118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje Tarifa), što uz PDV od 25% iznosi 480,10 EUR, odnosno 3.617,31 Ovrhovoditelju je valjalo priznati i uplaćenu sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 331,81 EUR, odnosno 2.500,00 kn, sveukupno 811,91 EUR, odnosno 6.117,33 kn.

Zadar, 9. siječnja 2023.

Sutkinja

Katija Hrabrov