REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Poslovni broj: 12 Gž-738/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protuženice T. B. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku K. N., odvjetniku u Z., protiv tuženika-protužitelja odvjetnika Z. P., sa sjedištem pisarnice u Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku I. M., odvjetniku u Z., radi isplate, rješavajući žalbe tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 117 P-4132/2020-76, od 13. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika – protutužitelja Z. P., odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 117 P- 4132/2020-76, od 13. travnja 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 117 P-4132/2020-76, od 13. travnja 2022., presuđeno je:

I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku i to odvjetniku Z. P. sa sjedištem pisarnice u Z., da tužitelju T. B. iz Z., isplati iznos od 56.002,72 kn, zajedno sa pripadajućom zakonskom kamatom po stopi određenoj člankom 29. ZOO-a i Odlukom o eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke, tekućom od dana 5. rujna 2011. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju podmiri trošak ovog postupka, a sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. ZOO- a i Odlukom o eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke, na svaki od dužnih iznosa, a koja kamata teče od dana dospijeća svakog pojedinog dužnog iznosa, pa sve do isplate, i to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. "

II Nalaže se tužiteljici-protutuženoj isplatiti tuženiku-protutužitelju iznos od 65,04 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 9. ožujka 2016., kao dana podnošenja protutužbe pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3-postotna poena, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja sa zahtjevom za isplatu iznosa od 9.794,82 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 9. ožujka 2016. do isplate.

IV Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

2. Protiv ove presude žalbu je uložio tuženik – protutužitelj u odnosu na odbijajući dio protutužbenog zahtjeva sadržan u točki III. izreke i odluke o troškovima postupka sadržane u točki IV. izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka sa prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači i protutužbeni zahtjev prihvati u cijelosti uz naknadu cjelokupnog iznosa parničnog troška uključujući i troškove žalbe.

2.2. U sadržaju žalbe tuženik je elaborirao svoj stav o tome zašto smatra da je njegov protutužbeni zahtjev osnovan, pozivajući se na odredbe Zakona o porezu na dodanu vrijednost, prema kojima je PDV porez koji snosi krajnji korisnik, a to je u ovom slučaju stranka, a ne odvjetnik.

2.3. Tuženik se poziva i na tumačenje odredbi Zakona o odvjetništvu i Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika kojima je propisano da su troškovi zastupanja odvjetničke usluge, uvećane za porez na dodanu vrijednost i izdaci potrebni za izvršenje posla, a troškove zastupanja dužan je platiti naručitelj usluge (stranka), a da odvjetniku, pored ugovorene nagrade prema Tbr. 39 toč. 3 Tarife, pripada stranci zaračunati i na ugovorenu nagradu porez na dodanu vrijednost, pa makar tako obračunata nagrada prelazi 30% ukupnog uspjeha u postupku.

2.4. Glede troškova parničnog postupka u žalbi se navodi da je pogrešno utvrđen uspjeh stranaka u postupku i da je uspjeh tuženika znatno veći, pa mu je primjenom odredbe članka 154 st.2. ZPP-a, trebalo obrediti srazmjerni dio troškova prema uspjehu u postupku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za povrat iznosa od 56.002,72 kn, za koji smatra da je tuženik neosnovano zadržao na ime troškova zastupanja i iznosa od 9.794,82 kuna koji tuženik potražuje protutužbenim zahtjevom na ime manje plaćenog iznosa za zastupanje.

6.1. U drugostupanjskom postupku predmet spora je osnovanost protutužbenog zahtjeva i odluka o troškovima postupka.

7. U postupku je bila sporna valjanost Ugovora o pravnoj pomoći od 22. srpnja 2008., zbog čega je sud proveo dokaz grafološkim vještačenjem po vještaku grafologu dipl. sociologu L. Z. koja je nakon provedenog vještačenja i dopune vještačenja dala mišljenje kako je skriptor spornog potpisa na izvorniku Ugovora o pružanju pravne pomoći od 22. srpnja 2008. upravo T. B.. U dopunskom očitovanju vještak je navela kako detaljnom stereomikroskopskom analizom predmetnog Ugovora nisu uočeni tragovi interpolacije teksta, odnosno, da Ugovor nije nastao umetanjem cjelokupnog teksta ugovora u unaprijed, od strane tužiteljice, potpisani prazni papir.

8. Iz sadržaja Ugovora o pravnoj pomoći od 22. srpnja 2008. utvrđeno je kako je isti sklopljen između tuženika kao odvjetnika i tužiteljice kao stranke gdje se tuženik kao odvjetnik obvezao zastupati tužiteljicu u predmetu pod poslovnim brojem P-10257/04, P-1171/98 u kojem predmetu tužiteljica kao stranka obvezuje tuženiku kao odvjetniku isplatiti 30% od ukupno ostvarenog iznosa, a da će od preostale isplate podmiriti i sve ranije troškove iz spisa pod poslovnim brojem Ps-550/98, Ovrs-29/01 te G. Z., Klasa … i dr.

9. Provedenim financijskim vještačenjem po vještaku Z. R., utvrđeno je da je tuženiku u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 10257/04 (stari broj P-1171/98) i s njim povezanim predmetom pokrenutim zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, u kojem je zastupao tužiteljicu, ukupno doznačen iznos od 154.953,87 kn, od čega je tuženik tužiteljici isplatio iznos od 98.951,15 kn, dok je iznos od 56.002,72 kn zadržao za sebe na ime troškova zastupanja i nagrade.

10. Temeljem uvida u račune:

- račun broj 56/11 (list 25 spisa) utvrđeno je da je isti izdan za zastupanje tužiteljice u predmetu pod poslovnim brojem P-10257/04 na iznos od 27.475,26 kn za zastupanje + PDV 23% u iznosu od 6.319,31, što ukupno iznosi 33.794,57 kn,

- račun broj 57/11 (list 26 spisa) utvrđeno je da je isti izdan za zastupanje tužiteljice u predmetu pod poslovnim brojem Gzp-1662/10 na iznos od 10.569,11 kn za zastupanje + PDV 23% u iznosu od 2.430,89 kn što ukupno iznosi 13.000,00 kn,

- račun broj 58/11 (list 27 spisa) utvrđeno je kako je isti izdan za zastupanje tužiteljice u predmetu pod poslovnim brojem P-10257/04 na iznos od 7.486,30 kn za zastupanje + PDV 23% u iznosu od 1.721,85 kn što ukupno iznosi 9.208,15 kn.

10.1. Zbroj sva tri računa iznosi upravo 56.002,72 kn, a koji iznos je tuženik zadržao za sebe, pa drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik PDV od 23% već obračunao u gore navedenim računima i isti naplatio zadržavajući iznos od 56.002,72 kn za sebe.

11. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio i materijalno pravo pozivajući se:

- na odredbu članka 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 45/05, 41/08; dalje ZOO) kojom je propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

- odredbu članka 18. Zakona o odvjetništvu (Narodne novine broj 09/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11) kojom je propisano da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora.

- odredbu Tbr. 39. st. 1. toč. 3. Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 91/04, 37/05 i 59/07; dalje Tarifa) važećoj u trenutku potpisivanja Ugovora o pružanju pravne pomoći te trenutku isplate iznosa od 98.951,15 kn tužiteljici, kojom je propisano da odvjetnik i stranka mogu ugovoriti visinu naknade za odvjetnički rad, da je Ugovor valjan samo ako je zaključen u pismenoj formi, da Ugovor ne obvezuje sud kod dosuđivanja troška stranci koja je uspjela u sporu, te da u imovinskopravnim predmetima odvjetnici mogu sa strankom pismeno ugovoriti naknadu za rad i u razmjeru s uspjehom u postupku odnosno u pravnim radnjama, koje će za stranku poduzeti, i da gornja granica ugovorenog postotka ne može prijeći 30% od ukupno ostvarenog uspjeha.

- odredbu Tbr. 42. Tarife koja propisuje kako na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost. - odredbu članka 6. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, dalje ZPDV) kojom je propisano da je porezni obveznik poduzetnik koji isporučuje dobra ili obavlja usluge.

12. Analizirajući provedene dokaze, te sadržaj Ugovora o pravnoj pomoći od 22. srpnja 2008. drugostupanjski sud smatra da je tuženik sukladno odredbi čl. 6 st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost bio dužan podmiriti trošak PDV-a od 23%, a ne tužiteljica, jer prema odredbama ugovora nije preuzela obvezu isplate troškova poreza na dodanu vrijednost.

12.1. Upravo je tuženik bio u obvezi sastaviti račun svojih odvjetničkih usluga sa jasnom specifikacijom svih troškova uključujući i trošak PDV-a, no, zbrojem sva tri računa za zastupanje tužiteljice proizlazi da je tuženik zadržavanjem iznosa od 56.002,72 kn, naplatio sve troškove zastupanja uključujući i PDV, pa je drugostupanjski sud žalbu tuženika odbio kao neosnovanu.

13. Nije osnovana žalbe ni glede odluke o troškovima postupka.

13.1.Troškovi postupka sastoje se od troškova zastupanja tužiteljice i tuženika po punomoćniku i obračunavaju se primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, prema vrijednosti spora, a presuđeni su temeljem odredbe članka 154. stavak 4. i članka 155. ZPP-a.

13.2. U postupku koji je nastao iz spora stranaka oko troškova zastupanja u sudskom postupku u kojem su i tužbeni i protutužbeni zahtjev odbijeni kao neosnovani, kod ocijene uspjeha u sporu treba imati u vidu i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva pri čemu ni tužiteljica ni tuženik nisu u cijelosti uspjeli a osnovom tužbenog zahtjeva, pa drugostupanjski sud smatra pravilnom odluku prvostupanjskog suda da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

14. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud odlučio je kao u izreci ove presude.

U Požegi 9. siječnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Branka Ribičić, v.r.