Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radića 2

Poslovni broj: 8 Pn-106/2019-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Jadranki Orlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja B. O. iz K. M., OIB:..., zastupanog po punomoćniku D. T., odvjetniku u V. protiv tuženika C. o. d.d. Z., OIB ..., zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u H. & P. d.o.o. Z., radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 5. prosinca 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 5. siječnja 2023. kao dana donošenja i objave presude

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku C. o. d.d. Z., OIB ..., da tužitelju B. O. iz K. M., OIB: ... -na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 1.852,81 EUR/ 13.960,00 kn[1] (slovima: tisuću osamsto pedeset EUR i osamdeset jedan cent/trinaest tisuća devetsto šezdeset kuna), sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, koje teku od 4.

prosinca 2018. pa do isplate,

- na ime naknade imovinske štete po osnovu tuđe pomoći i njege isplati iznos od 663,61 EUR/5000,00 kn[2] (slovima: šesto šezdeset tri EUR i šezdeset jedan cent/pet tisuća kuna), za zakonskom zateznom kamatom po stopi po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, koje teku od dana donošenja ove presude, 5. siječnja 2023. pa do isplate,

- na ime naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade isplati iznos od 627,74 EUR/4.729,74 kn[3] (slovima: šesto dvadeset sedam EUR i sedamdeset četiri centa/četiri tisuće sedamsto dvadeset devet kuna i sedamdeset četiri lipa), za zakonskom zateznom kamatom po stopi po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, koje teku od 1. srpnja 2019. pa do isplate.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja B. O. iz K. M., OIB: ... za isplatu imovinske štete zbog izgubljene zarade u iznosu od 374,76 EUR/2.823,65 kn[4] (slovima: tristo sedamdeset četiri EUR i sedamdeset šest centi/dvije tisuće osamsto dvadeset tri kune i šezdeset pet lipa) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, koje teku od 1. srpnja 2019. pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku C. o. d.d. Z., OIB ... da tužitelju B. O. iz K. M., OIB: ..., naknadi parnične troškove u iznosu od 3.285,76 EUR/24.756,57 kn (slovima: tri tisuće dvjesto osamdeset pet EUR i sedamdeset šest centi/dvadeset četiri tisuće sedamsto pedeset šest kuna i pedeset sedam lipa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, koje teku od dana donošenja ove presude, 5. siječnja 2023. pa do isplate, dok se preostali dio njegovog zahtjeva za naknadu parničnog troška od 680/EUR/5.123,43 kn[6] odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu podnio tužbu protiv tuženika radi naknade neimovinske i imovinske štete. U tužbi navodi da je4. svibnja 2018. oko 17 sati sudjelovao u prometnoj nesreći u Varaždinu na raskrižju ulica Frane Supila i ulice Otokara Keršovanija kao vozač mopeda registarske oznake VŽ 985-JR, a za nastanak prometne nesreće isključivo je odgovoran R. K. koji je upravljao osobnim vozilom registarske oznake VŽ 570-MT koji u vrijeme prometne nesreće bilo osigurano policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sklopljenom kod tuženika. Tuženik je prije podnošenja ove tužbe u izvansudskom postupku radi naknade štete priznao isključivu odgovornost svog osiguranika i isplatio naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu od 42.347,38 kn. U predmetnoj prometnoj nesreći tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede u vidu višestrukih prijeloma desne potkoljenice zbog čega je odmah bio hospitaliziran, a nakon nekoliko dana i operiran. Po otpustu iz bolnice ozlijeđeni zglob je imobiliziran te je nastavljeno liječenje fizikalnim terapijama koje su bile privremeno prekinute jer je tužitelj u međuvremenu bio prisiljen provesti terapije radi liječenja zloćudne bolesti. Tužitelj je potom sve do siječnja 2019. nastavio s provođenjem fizikalnih terapija nakon čega se vratio na posao da bi u lipnju 2019. bio podvrgnut operaciji uklanjanja osteosintetskog materijala, a onda je uslijedio daljnji oporavak. Tužitelj je zbog zadobivenih povreda trpio dugotrajne bolove različitog intenziteta dodatno intenzivirane neugodnostima tijekom liječenja u vidu nošenja longete, korištenja podlaktičnih štaka i provođenjem fizikalnim terapijama. U trenutku same nesreće pretrpio je strah jakog intenziteta uslijed životne ugroženosti i, da bi neposredno nakon nesreće postao svjestan da ne može ustati na nogu što je kod njega o uzroku opravdano strahovanje za težinu pretrpljenih povreda. Budući da je odmah hospitaliziran, a operiran tek nakon nekoliko dana, trpio sekundarni strah vezan uz predstojeći operativni zahvat, zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja u smislu povratka funkcije mnoge te hoće li moći normalno hodati i raditi svoj posao. Tužitelj i dalje trpi strah zbog moguće progresije tegoba uslijed promijenjene mehanike hoda, a jednako tako trpi strah prilikom sudjelovanja u prometu. Kod njega su zaostali ožiljci na desnom gležnju koji su vidljivi trećim osobama u ljetnim mjesecima, a zaostalo šepanje koje je vidljivo već i nakon kraćih Statut dinamičkih opterećenja, što kod tužitelja izaziva osjećaj neugode jer je trećima, a to uvijek vidljivo. Također je zaostala smanjena pokretljivost desnog nožnog zgloba praćene bolovima koji se javljaju pri Statut dinamičkim opterećenjima i promjeni vremena uz stalno prisutan osjećaj zatezanja u području ozljede. To iziskuje ulaganje pojačanih napora pri obavljanju redovnih radnih zadataka koji uključuju uspinjanje i silaženja po stepenicama, ljestvama tek čuđenje kolekcije njen kao i kod kuće, što kod tužitelja rezultirat znatnim bolovima i šepanje. Tužitelj se ujedno više uopće ne može baviti sportskim aktivnostima. Kroz cijelo vrijeme su bili potrebni tuđa pomoć i njega koji su mu pružali ukućani zbog čega trpi imovinsku štetu i po tom osnovu. U vremenu od 4. svibnja 2018. do 31. siječnja 2019. te od 7. lipnja 2019. do 24. lipnja 2019. tužitelj bio privremeno nesposoban za rad zbog čega je pretrpio imovinsku štetu u vidu izgubljene zarade koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario od poslodavca koja se očituje u razlici između plaće koja uključuje i dio putnih troškova koje bi osnovano uštedio te naknade zbog privremene nesposobnosti za rad koju je u tom razdoblju primao. Iz priloženih obračuna plaće u razumnom da je u razdoblju od privremene nesposobnosti za rad mogao ostvariti iznos od 49.275,20 kn dok je u tom vremenu ostvario iznos od 30.397,50 kn iz čega proizlazi da je s tog osnova pretrpio štetu u iznosu od 18.877,61 kn. Imao je i troškove u vezi s liječenjem povezane s troškovima dolaska i odlaska na preglede i fizikalne terapije koje procjenjuje u paušalnom iznosu od 1.000,00 kn. Tuženik je zaprimio odštetni zahtjev tužitelja 4. prosinca 2018. te prije podnošenja tužbe u okviru izvansudskog postupka radi naknade štete u više navrata isplatio tužitelju na ime neimovinske štete i naknade za tuđu pomoć i njegovu 35.000,00 kn, a na ime imovinske štete zbog izgubljene zarade 7.347,38 kn. Slijedom navedenog tužitelj s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege te troškova liječenja potražuje daljnji iznos od 12.000,00 kn, a s osnova imovinske štete zbog izgubljene zarade daljnji iznos od 11.530,23 kn. Isplatom tih iznosa tuženik je propustio u smislu članka 1090. Zakona o obveznim odnosima podmiriti tužitelju cjelokupnu neimovinsku štetu prema kriterijima pretrpljenih fizičkih bolova, straha i duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti i naruženja te imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći njege, izgubljene zarade i troškova liječenja koje je pretrpio u ovom štetnom događaju. Stoga podnosi ovu tužbu i predlaže da ju sud usvoji.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava visinu tužbenog zahtjeva smatrajući zatraženu naknadu neimovinske štete previsokom s obzirom na jačinu i karakter ozljeda tužitelja, orijentacijske kriterije te sudsku praksu, a imovinsku štetu neopravdanom. Prije podnošenja ove tužbe tuženik je na temelju odštetnog zahtjeva i dostavljene medicinske dokumentacije tužitelju isplatio 35.000,00 kn čime je u cijelosti podmirio svoju obvezu prema njemu. Tužitelj uz tužbu nije dostavio novu medicinsku dokumentaciju koja bi eventualno opravdala dosuđenje daljnjeg iznosa naknade neimovinske štete. Tuženik se ne protivi prijedlogu tužitelja za provođenje medicinskog vještačenja na okolnost ocjene povrede prava osobnosti, ali predlaže da u cilju razgraničenja tegoba uzrokovanih u štetnom događaju i eventualno drugih zdravstvenih tegoba te prijašnjih bolesti kao i njegovog općeg zdravstvenog stanja prije nezgode sud istoga obveže da dostavi u spis svoju medicinsku dokumentaciju. Osporava i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu koju tužitelj potražuje po osnovu tuđe pomoći i njega. To iz razloga što tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaz da je istu plaćao pa se pretpostavlja da su mu pomoć pružali ukućani. Dakle s obzirom na to da se radi o nerepariranoj šteti, zakonske zatezne kamate se na istu mogu računati jedino od dana kada je njezina visina bude utvrđena sa 20 odnosno od dana presuđenja, a sve sukladno članku 1086. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik ujedno predlaže učiniti nespornim visinu cijene sata tuđe pomoći njege od 15,00 kn. Tuženik na ime izgubljene zarade za vrijeme bolovanja tužitelju u mirnom postupku isplatio 7.347,38 kn čime je u cijelosti podmirio svoju obvezu prema njemu. Osporava navode tužitelja prema kojima se u prosjek plaće ima uračunati trošak prijevoza od 4.120,00 kn, a to iz razloga što dodatak na plaću za prijevoz na posao predstavlja naknadu za pokriće troškova prijevoza na posao i u pravilu ne predstavlja dio redovne plaće niti se može smatrati izgubljenom zaradom za vrijeme bolovanja. Osporavaju navode tužitelja koji se odnose na povećanje plaće tužitelja za vrijeme bolovanja s obzirom na to da na tu okolnost tužitelj uz tužbu nije dostavio valjane dokaze. Protivi se i potraživanju tužitelja na ime troškova zastupanja od strane odvjetnika, a koji se odnosi na sastav odštetnog zahtjeva iz sastava 2 podneska u mirnom postupku s obzirom na to da isti nisu učinjeni u ovom parničnom postupku pa stoga niti ne mogu predstavljati njegov trošak. Naime podnošenje odštetnog zahtjeva nije procesna pretpostavka za podnošenje tužbe prema odredbama Zakona o parničnom postupku pa stoga tuženik smatra da isti nisu bili potrebni za vođenje ove parnice sukladno članku 155. stavak 1. Zakona o parničnom postupku. Zaključno predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Tužitelj je uz podnesak od 28. travnja 2020. dostavio po tuženiku zatraženu medicinsku dokumentaciju, elektronički zdravstveni karton pribavljenu od liječnice opće prakse uz napomenu da će po potrebi dostaviti na uvid originalnu medicinsku dokumentaciju. U pogledu istaknutog prigovora na tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njega navodi kako doista postoji različita praksa sudova koji na različite načine određuje početak njezine tijeka, ali je stava kako zbog propusta tuženika da nadoknadi tužitelju cjelokupnu štetu zakonskim rokovima njegova obveza na plaćanje zakonske zatezne kamate teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Navodi i da se ne slaže s prijedlogom tuženika da se učinio nespornom visina cijena sata tuđe pomoći njege od 15,0o kn jer je sudska praksa unatrag više godina prepoznala povećanje realne satnice kao i odnos satnice prema dnevnim potrebama oštećenika, tako je primjerice u presudi Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj 7 Gž-66/2019. od 21. kolovoza 2019. potvrđena prvostupanjska presuda kojom je dosuđena tuđa pomoć i njega na osnovu satnice od 35,00 kn, a tu je bitno istaknuti da je tuženik u svojoj žalbi isticao da bi primjerena satnica bila od 20,00 do 25,00 kn. Radi ekonomičnosti postupanja tužitelj, stoga predlaže učiniti nespornim visinu cijene sata tuđe pomoći njege u iznosu od 25,00 kn. U pogledu izgubljene zarade navodi da je tuženik propustio priznati tužitelju povećani iznos plaće koji bi po redovnom tijeku ostvarivao od srpnja 2018. pa nadalje u prilog čemu je dostavio potvrdu poslodavca. Jednako tako nije priznao niti dio naknade za prijevoz na posao koji je tužitelj realno mogao uštedjeti zbog okolnosti blizina radnog mjesta od mjesta stanovanja. Nadalje tuženik nije niti djelomično podmirio imovinsku štetu koja je tužitelju nastala s osnova putnih troškova dolaska i odlaska na preglede fizikalne terapije. Smatra i da ima pravo potraživati od tuženika troškove zastupanja nastale prije podnošenja tužbe jer se radi o tzv. predprocesnim troškovima koji nastaju u okviru obvezujućeg postupka reguliranog člankom 12. ZOOP-a, a temeljem ovlaštenja iz članka 1. stav 1 ZOOP-a i koje sudska praksa priznaje u nizu svojih odluka pa tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev-147/10 od 7. veljače 2012.

4. Na pripremnom ročištu održanom 22. listopada 2020. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev tako što od tuženika potražuje naknadu štete u iznosu od 33,530,23 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 22.000,00 kn od 4. prosinca 2018. pa do isplate, a na iznos od 11.530,23 kn od 1. srpnja 2019. pa do isplate. Tu preinaku tužbe temelji na okolnostima koje su nastale nakon podnošenja tužbe odnosno na pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj SU-IV-47/2020-5 od 5. lipnja 2020. koji su izmijenjeni orijentacijski kriteriji što predstavlja ujedno i izmjenu materijalnog prava primjenjivog na ovaj slučaj. Tvrdi da da je riječ o preinaci u smislu članka 191. stavak 2. Zakona o parničnom postupku kojoj se tuženik ne može protiviti.

5. Tuženik i na tom ročištu naveo kako nije potrebno dostaviti cjelokupnu medicinsku dokumentaciju tužitelja a niti originalnu medicinsku dokumentaciju. Istaknuo je i kako putni trošak ne može ulaziti u izgubljenu zaradu te nadalje osporava tijek zakonske zatezne kamate na tuđu pomoć i njegu.

6. Sud je raspravnim rješenjem donesenim na tom ročištu dopustio objektivnu preinaku tužbenog zahtjeva povećanjem istoga sa iznosa od 23.530,23 kn na iznos od 33.530,23 kn na temelju članka 191. stav 2. Zakona o parničnom postupku, jer je tužitelj preinačio tužbu iz iste činjenične osnove zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, pa se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti.

7. Tužitelj je u podnesku od 10. studenoga 2022. postavio svoj konačni tužbeni zahtjev kojim po odbitku već isplaćenih iznosa, na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti potražuje 13.960,00 kuna, na ime imovinske štete zbog izgubljene zarade 7.553,39 kuna te na ime imovinske štete po osnovu tuđe pomoći i njege 5.000,00 kuna.

8. Tijekom dokaznog postupka pročitana je dokumentacija u spisu predmeta: zapisnik o očevidu od 4. svibnja 2018. (stranica 5-9 spisa), službene zabilješke PU varaždinske (stranice 10-13 spisa), medicinska dokumentacija tužitelja (stranice 14-26 spisa) , mišljenja o zdravstvenom stanju pacijenta dr. J. G. (stranica 27 spisa), izvješća o privremenoj nesposobnosti spriječenosti za rad (stranice 28-41 spisa), obračuni plaće tužitelja (stranice 42-54 spisa) dopis M. industrije V. d.d. od 27. studenog 2018. (stranica 55 spisa) odštetni zahtjev od 3.12.2018. (stranice 56-58 spisa), podnesci oštećenika od 25.2.2019. i 22.8.2019. (stranice 59-60 spisa), e-mail poruke (stranice 61-67 spisa), dokumentacija dostavljena uz podnesak tužitelja od 29.4.2020. – medicinska dokumentacija tužitelja (stranice 78-98 spisa), sudska praksa (stranice 99-104 spisa), izvod iz zapisnika 2. sjednice Građanskog odjela VSRH (stranice 111-112 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještakinji za područje medicine J.-Š.-M., dr. med. spec. fizikalne medicine i rehabilitacije,, pročitani su nalaz i mišljenje vještakinje J. Š. – M. (stranice 125-130 spisa), očitovanje vještakinje na primjedbe na nalaz od 27.5.2021. (stranica 141 spisa), očitovanje vještakinje J. Š. M. (stranica 149 spisa), provedeno je financijsko- knjigovodstveno vještačenje na okolnost izgubljene zarade po vještakinji za računovodstvo, financije i bankarstvo N. J., pročitani su ), nalaz i mišljenje vještakinje N. J. iz C. za poslovne analize (stranice 181-188), podnesak vještakinje N. J. od 22.8.2022. - očitovanje na podnesak tuženika (stranica 201 spisa), saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja te je saslušana vještakinja J. Š.-M.. 9. Na temelju tako provedenih dokaza, ocjenjujući ih sve zajedno i svakog posebno, a to u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13 i 89/14, 70/19 i 80/22-dalje ZPP) sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja i to onaj konačni postavljen u podnesku od 10. studenoga 2022. većim dijelom osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete nastale mu u štetnom događaju od 4 . svibnja 2018. oko 17 sati kad je sudjelovao u prometnoj nesreći u Varaždinu na raskrižju ulica Frane Supila i ulice Otokara Keršovanija kao vozač mopeda registarske oznake VŽ 985-JR, koju je skrivio osiguranik tuženika R. K. upravljajući osobnim vozilom registarske oznake VŽ 570-MT. Stoga za rješavanje ovog spora treba primijeniti mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima o naknadi imovinske i neimovinske štete („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 – Zakon o rokovima ispunjenja novčanih obveza i 78/15). Prema čl. 1045. tog zakona tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, pri tome se predmnijeva obična nepažnja, a za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju. Prema čl.1046. tog zakona šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Prema čl.1063. tog zakona za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, a prema čl. 1064. za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Prema čl. 1067. toga zakona vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, a oslobađa se odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

11. Između stranaka nije sporna odgovornost tuženika za štetu, već je sporna visina štete. Tuženik tvrdi da je zatražena naknada neimovinske štete previsoka s obzirom na jačinu i karakter ozljeda tužitelja, orijentacijske kriterije te sudsku praksu, a imovinska šteta neopravdana te da je isplatom iznosa od 35.000,00 kn u cijelosti podmirio svoju obvezu prema tužitelju.

12. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio:

- čitanjem dokumentacije koju je tužitelj priložio u spis predmeta da je tužitelj 4. svibnja 2018. oko 17 sati sudjelovao u prometnoj nesreći u Varaždinu na raskrižju ulica Frane Supila i ulice Otokara Keršovanija kao vozač mopeda registarske oznake VŽ 985-JR, koju je skrivio osiguranik tuženika R. K. upravljajući osobnim vozilom registarske oznake VŽ 570-MT, da je u toj prometnoj nesreći zadobio povrede opisane u priloženoj medicinskoj dokumentaciji od kojih se liječio u Općoj bolnici u Varaždinu, da je zbog toga duže vrijeme bio na bolovanju, da je za vrijeme bolovanja primao naknadu plaće koja je manja od plaće koju je primao prije bolovanja, da je tuženiku 4. prosinca 2018. podnio odštetni zahtjev te da mu je tuženik po primitku odštetnog zahtjeva na ime naknade štete isplatio 31.500,00 kuna.

- saslušanjem tužitelja sud je utvrdio da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljede, da je prvo osjetio strah kad je vidio da mu stopalo stoji na stranu, da je strah osjećao i prije operacije te je bio zabrinut za ishod iste i moguće posljedice, da je prvih 15 dana osjećao jake bolove zbog čega je pio analgetike, nakon toga je oko mjesec dana od ozljeđivanja osjećao nešto slabije bolove, da i nadalje bolove osjeća povremeno, kod promjene vremena ili kod većih opterećenja noge, da se prije ozljede rekreativno bavio sportom što nakon ozljeđivanja više ne može, da mu je zaostao ožiljak na nozi koji je vidljiv trećim osobama povremeno, da je u bolnici bio tjedan dana nakon čega sam otpušten na kućnu njegu uz zabranu kretanja i strogo mirovanje zbog čega su mu prvih 14 dana oko svega morali pomagati ukućani tako što su mu hranu donosili u sobu, donosili su mu i lavor sa vodom da se može oprati i posudu za obavljanje nužde, da je nakon tih 14 dana išao na kontrole na koje su ga vozili ukućani te mu pružali i daljnju pomoć prema potrebi slijedećih mjesec dana, a vozili su ga i na terapije koje su počele u rujnu i trajale do 24. rujna 2018, da mu je u vrijeme terapije otkriven tumor na bubregu, zbog čega je morao na operaciju i bolovanje je prekinuto zbog ozljede noge i nastavljeno zbog zločudne bolesti, u kojem periodu nije niti mogao obavljati terapiju za nogu, da mu je 1. prosinca 2018. ponovno otvoreno bolovanje radi ozljede noge, te je fizikalna terapija nastavljena do kraja siječnja, da za vrijeme bolovanja nije primao plaću već naknadu za bolovanje na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje koja iznosi 70% plaće, da su mu u vrijeme liječenja tumora propisane vježbe za nogu koje sam radio kod kuće, da su mu kod operacije ugrađeni vijci i pločice u zglob koji su operativno vađeni u srpnju 2019., da stanuje u Kućan Marofu pa je imao pravo na trošak prijevoza od 485,00 kn, a kako je udaljenost od kuće do mjesta rada oko 2 km od toga iznosa bi uštedio polovicu, da su za vrijeme kad je bio na bolovanju radnici u njegovoj tvrtki na istim poslovima dobili povišicu od 22% koju on nije dobio jer je bio na bolovanju, da je tu povišicu dobio tek po povratku na posao te da je do promjene bolovanja po drugoj osnovi došlo 24. rujna 2018. te je trajalo do 1. prosinca 2018., a za liječenje tumora nije trebao obavljati kemoterapiju ni zračenje.

13. Nakon pomne analize iskaza tužitelja koji je sva događanja u vezi s predmetnom štetom opisao detaljno i uvjerljivo, sud je je njegov iskaz prihvatio kao vjerodostojan.

14. Na temelju Nalaza i mišljenja medicinskog vještaka i dopuna tog nalaza sud je utvrdio da tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljedu desne potkoljenice, višestruke prijelome desne potkoljenice od koje se liječio na odjelu za ortopediju i traumatologiju opće bolnice Varaždin od 4. svibnja 2018. do 10. svibnja

2018., da je 8. svibnja 2018. bio operiran, učinjena je osteosinteza priteznim vijkom i 3+3 neutralizirajućom pločicom te fiksacija stražnjeg trokuta pod RTG pojačalom malim spongioznim vijkom, da je nakon toga dolazio na specijalističke kontrole i bio na fizikalnoj terapiji, da je prva etapa liječenja u smislu RTG sanacije prijeloma, dozvole za puno opterećenje noge, postizanja konačnog opsega pokreta u gležnju te završetka fizikalnim terapijama završila 31. siječnja 2019., da bi ta prva faza završila ranije do 23. listopada 2018. završetkom fizikalnih terapija da nije bilo kirurškog zbrinjavanja malignog procesa lijevog bubrega i toliko bi trajala i radna nesposobnost, da je nastavljeno liječenje završilo 24. lipnja 2019. prekidom bolovanja nakon odstranjivanja alenteze, dana datum konačnog završetka liječenja nije utjecao maligni proces lijevog bubrega, da je tužitelj bio radno nesposoban zbog povrede noge od 4. svibnja 2018. do 23. rujna 2018., od 1. prosinca 2018. do 31. siječnja 2019. te od 7. lipnja 2019. do 24. lipnja 2019., da su ostale trajne posljedice u vidu smanjenja pokretljivosti nožnog zgloba lakog stupnja te stanja nakon interartikularnog prijeloma goljenične i lisne kosti, prisutnim bolovima kod duljih statodinamičnih opterećenja, promjene vremena i stalno prisutnim osjećajem zatezanja u području lijevog gležnja, da bi trajne posljedice bile iste i da nije bilo prekida fizikalne terapije zbog malignog procesa bubrega, da zloćudna bolest nije utjecala na konačno utvrđenu težinu i stupanj oštećenja tjelesnog i duševnog zdravlja tužitelja, da je zbog povrede kod tužitelja došlo do smanjenja životne aktivnosti od 6 % te je mogući prijevremeni razvoj artroze u nožnom zglobu, da je tužitelj bolove jakog intenziteta osjećao 3 dana, srednjeg 14 dana, slabog 40 dana kumulativno uz posebne okolnosti, da je primarni strah bio jak i kratak u momentu ozljede, da je sekundarni strah jakog intenziteta traju 3 dana, a vezano uz predstojeći operativni zahvat srednjeg intenziteta 12 dana u vidu zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja u smislu povratka funkcije noge te slabog intenziteta 40 dana zbog straha da li će moći normalno hodati raditi svoj posao, da naruženje, ožiljak desne potkoljenice predstavlja naruženje lakog stupnja uočljivo drugima ponekad na plaži, za vrijeme ljetnih mjeseci prilikom nošenja hlača s kraćim nogavicama, da povremeno šepanje predstavlja naruženje srednjeg stupnja uočljivo drugima ponekad te da je tužitelju bila potrebna tuđa njega i pomoći 39 dana 4 sata dnevno od 10. svibnja 2018. do 18. lipnja 2018., 62 dana 3 sata dnevno od 19. lipnja 2018. do 20 kolovoza 2018., 27 dana 2 sata dnevno od 21. kolovoza 2018. do 17. rujna 2018. 50 dana 2 sata dnevno od 8. lipnja 2019. do 15. lipnja 2019., ukupno 416 sati.

15. U povodu primjedbi tuženika iz njegovog podneska od 17. ožujka 2022., vještakinja se dodatno očitovala na svoj nalaz u dijelu u kojem procjenjuje fizičke bolove u svom podnesku od 28. svibnja 2021. tako što je pojasnila da da su jaki bolovi u nozi prisutni kod spuštanja na put zbog odlaska na WC i pranja u krevetu tijekom prva 2 tjedna navedeni kao posebna okolnost s obzirom na karakter ozljede te dio tijela koji je ozlijeđen, što ne znači da su fizički bolovi jakog intenziteta trajali sveukupno 14 dana, već su ti bolovi kumulativno obuhvaćeni ocjenom duljine trajanja fizičkih bolova. O tome se dodatno očitovala i kad je bila saslušana na ročištu održanom 5. prosinca 2022. tako što je navela da u cijelosti ostaje kod opisa jačine i duljine trajanja jakih fizičkih bolova u trajanju od 3 dana, srednjih u trajanju od 14 dana i slabog intenziteta u trajanju od 40 dana, da su svi navedeni bolovi ocijenjeni kumulativno, što znači da su jaki bolovi navedeni u posebnim okolnostima, a prisutni prilikom spuštanja nogu sa kreveta tijekom 14 dana obuhvaćeni u navedena 3 dana trajanja jakih bolova.

Napomenula je da ako jaki bolovi koje je tužitelj povremeno osjećao prilikom mijenjanja položaja tijela prvenstveno kod silaska s kreveta koji su trajali daljnjih 14 dana ne bi bili uključeni u trajanje fizičkih bolova jakog intenziteta od 3 dana, u tom slučaju bi trajanje tih bolova bilo kraće, budući da je tužitelj kad se liječio u bolnici nakon operacije primao analgetike. Zaključno je izjavila da su jaki bolovi zbog promjene položaja tijela primarno kod silaska s kreveta koje je tužitelj osjećao daljnjih 14 dana kad se to preračuna u sate trajali 5,8 sati te su uključeni u fizičke bolove jakog intenziteta od 3 dana.

16. Tužitelj nije imao primjedbi na Nalaz medicinskog vještaka te je u skladu s njim postavio svoj konačni tužbeni zahtjev.

17. Sud je Nalaz medicinskog vještaka nakon što ga je dopunio u povodu po tužitelju istaknutih primjedbi, a iz kojeg proizlazi da je tužitelj zbog štetnog događaja koji je prouzročio tuženik imao štetne posljedice u vidu imovinske i neimovinske štete nastale mu zbog pretrpljenih fizičkih bolova, pretrpljenog straha, naruženja te trajnog umanjenja životne aktivnosti od 6% zbog povreda duševnog integriteta, prihvatio kao stručan i objektivan te kao takav podoban za donošenje odluke u ovom sporu.

18. U svrhu utvrđivanja imovinske štete zbog izgubljene zarade provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještakinji N. J. koja je napravila dva izračuna izgubljene zarade, odnosno razlike između primanja koja bi tužitelj primio da nije bilo štetnog događaja i naknade plaće koju je primio u vrijeme kad je zbog štetnog događaja bio na bolovanju pri čemu je uzela u obzir i povećanje plaće do kojeg je došlo u vrijeme kad je tužitelj bio na bolovanju. U prvom izračunu uključena je i naknada za prijevoz na posao, a u drugom nije. Prema prvom izračunu izgubljena zarada u koju je uključena i naknada za prijevoz na posao iznosi 15.425,34 kune, a prema drugom u koji naknada za prijevoz nije uključena iznosi 12.077,12, kuna.

19. Sud je Nalaz financijsko-knjigovodstveno vještaka na koje stranke nisu imale primjedbi, prihvatio kao stručan i objektivan te kao takav podoban za donošenje odluke u ovom sporu. Sud smatra da izgubljena zarada iznosi 12.077,12 kuna kako je to obračunato u drugom izračunu u koji nije uključena naknada za prijevoz, jer se tom naknadom ne ostvaruje zarada, već se nadoknađuju troškovi prijevoza na posao i s posla, kojih u vrijeme dok je tužitelj bio na bolovanju nije bilo. Tužitelj tvrdi da bi po da nije bilo štetnog događaja tu naknadu ostvario te od nje uštedio najmanje polovicu iznosa, što je moguće ako bi na posao išao pješice ili bi se vozio besplatno s nekim drugim radnikom, ali tužitelj na tu okolnost nije predložio dokaze, a i u svom vlastitom iskazu ne opisuje detaljnije na koji način je dolazio na posao i kako bi ostvario uštede po osnovu naknada za prijevoz. Stoga se po stavu suda naknada za prijevoz na posao ne može uključiti u iznos izgubljene zarade.

20. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka dakle proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio povredu, da mu je zbog toga nastala imovinska i neimovinska šteta te da je za štetu odgovoran tuženik, a za takvu štetu tuženik prema gore citiranim propisima odgovara po načelu objektivne odgovornosti, budući da je šteta nastala u vezi s opasnom stvari.

21. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu imovinska šteta po osnovu izgubljene zarade i tuđe pomoći i njege iznosi 25.302,77 kuna, od čega je tužitelju isplaćeno 5400,00 kuna po osnovu tuže pomoći i njege te 7.347,38 kuna za izgubljenu zaradu pa potražuje da mu tuženik isplati za tuđu pomoć i njegu još 5.000,00 kuna, a za izgubljenu zaradu još. 7.555,39 kuna. Iz nalaza i mišljenja vještakinje J. Š.-M. proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega i to ukupno 416 sati, a iz iskaza tužitelja da su mu tu pomoć pružali članovi obitelji. S obzirom na to da su pomoć i njegu tužitelju pružali članovi obitelji, pa stoga te usluge nije plaćao trećim osobama i nema račune za to, sud je visinu štete po tom osnovu primijenivši odredbe čl. 223. Zakona o parničnom postupku utvrdio prema slobodnoj ocjeni, uzevši u obzir i aktualnu sudsku praksu prema kojoj se sat vremena takve tuđe pomoći i njege vrednuje sa 25,00 kuna, pa za 416 sati tuđe pomoći i njege tužitelju pripada naknada od 10.400,00 kuna, koji iznos tužitelj i potražuje od tuženika, a s obzirom da mu je po tom osnovu već isplaćeno 5.400,00 kuna, dosuđeno mu je 6.000,00 kuna. Prema Nalazu vještakinje N. J. izgubljena zarada bez naknade za troškove prijevoza na posao iznosi 12.077,12 kuna, a sud kao što je već prethodno obrazloženo smatra da se naknada za troškove prijevoza ne može uključiti u izračun izgubljene zarade, pa dakle tužitelju po tom osnovu pripada 12.077,12 kuna. S obzirom na to da mu je za to već isplaćeno 7.347,38 kuna, dosuđena mu je razlika od 4.729,74 kune, dok je dio njegovog tužbenog zahtjeva od 2.823,65 kune koji potražuje po tom osnovu odbijen.

22. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevom neimovinska šteta iznosi od 43.560,00 kuna, a tužitelj od tuženika po tom osnovu u ovoj parnici potražuje 13.960,00 kuna budući da mu je 29.600,00 kuna već isplaćeno.

23. Pravo na naknadu neimovinske štete određuje se sukladno odredbi čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, koja propisuje da će sud ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno o naknadi imovinske štete, kao i u slučaju kada nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih bolova i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Prema čl.1103. tog zakona obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

24. Sud je s osnova pretrpljenih fizičkih bolova, ocjenjujući karakter, lokalitet, vrstu zadobivene povrede kao i okolnosti u kojima je nastala (riječ je o teškoj povredi, ozljedi desne potkoljenice u vidu višestrukog prijeloma desne potkoljenice od koje se tužitelj liječio na odjelu za ortopediju i traumatologiju opće bolnice Varaždin od 4. svibnja 2018. do 10. svibnja 2018. te je 8. svibnja 2018. bio operiran), a prema Nalazu medicinskog vještaka trpio je fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 14 dana i slabog intenziteta 40 dana kumulativno uz posebne okolnosti, jaki kratkotrajni primarni strah, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, strah srednjeg intenziteta u trajanju od 12 dana u vidu zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja u smislu povratka funkcije noge i strah slabog intenziteta u trajanju od 40 dana zbog straha da li će moći normalno hodati raditi svoj posao, trajno mu smanjena životna aktivnost za 6%, a ima i naruženje, ožiljak desne potkoljenice koji predstavlja naruženje lakog stupnja uočljivo drugima ponekad na plaži, za vrijeme ljetnih mjeseci prilikom nošenja hlača s kraćim nogavicama, a povremeno šepanje predstavlja naruženje srednjeg stupnja uočljivo drugima ponekad te sve druge okolnosti slučaja, a na temelju odredbe čl. 1100 st.1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, uzevši u obzir i nove Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH za naknadu neimovinske štete ocijenio da bi pravična novčana naknada iznosila 43.700,00 kuna, od čega se na fizičke bolove odnosi 13.700,00 kuna, pretrpljeni strah 10.000,00 kuna, umanjenje životne aktivnosti 10.000,00 kuna te naruženje 10.000,00 kuna. Napominje se da je 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5 na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20.) zauzeto pravno shvaćanje kojim se mijenja dosadašnja praksa o visini naknade neimovinske, koje se primjenjuje se na sve postupke naknade neimovinske (ranije nematerijalne) štete. Sud je tužitelju po svim osnovama dosudio veći iznos novčane naknade od one naznačene za pojedine vidove štete u važećim Orijentacijskim kriterijima, jer orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već u primjeni valja uvijek imati na umu sve okolnosti slučaja. Tako trajanje i jačina fizičkih i duševnih bolova i straha imaju tek značaj osobito važnih, ali ne i jedinih okolnosti koje sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade, a u ovom slučaju postoje okolnosti koje opravdavaju određivanje većih iznosa naknade za pretrpljene bolove, a to su u nalazu vještaka fizijatra navedene posebne okolnosti i nelagodnosti tijekom liječenja koje je trajalo duže vrijeme, kao što su tip ozljede, prijelom obje kosti potkoljenice unutar zgloba, operativni zahvat spajanja koštanih ulomaka rađen tek 4. dan po zadobivanju ozljede, 2 operativna zahvata u spinalnoj anesteziji, vađenje klipsi i vađenje šavova, 2 prijeoperacijske pripreme vađenjem krvi, previjanja iz oba operativna zahvata, hospitalizacija u dva navrata (6+1), imobilizacija potkoljenice longetom 45 dana, hod uz pomoć dvije podlakatne šake bez opterećenja desne noge 45 dana, sveukupno hod uz dvije podlakatne štake 108 dana – više od 3 i pol mjeseci, ambulantna fizikalna terapija 17 dana sa bolnim razgibavanjima, potkožne injekcije za prevenciju tromboembolije 6 dana, perioperativno antibiotik venozno i infuzije, svakodnevno analgetik Tramadox 2 mjeseca, višekratna RTG snimanja, težak 130 kg te je zbog hoda uz pomoć štaka imao bolove desnog ramena, stanuje na I. katu, te mu je bilo jako otežano skakutati na jednoj nozi uz pomoć štaka, prilikom odlaska na kontrole liječniku, jaki bolovi u nozi kod spuštanja na pod zbog odlaska na WC i pranja u krevetu, tijekom prva 2 tjedna. Stoga sud smatra da je pravična novčana naknada u ovom slučaju za pretrpljene jake fizičke bolove 500,00 kuna po danu, što za tri dana iznosi 1.500,00 kuna, za pretrpljene fizičke bolove srednjeg intenziteta 300,00 kuna po danu, što za 14 dana iznosi 4.200,00 kuna te za bolove slabog intenziteta 200,00 kuna podanu što za 40 dana iznosi 8.000,00 kuna, a sveukupno 13.700,00 kuna. S obzirom na to da se nastalo naruženje u ljetnom periodu ne može prikriti odjećom, povremeno je vidljivo trećim osobama, a tužitelju uzrokuje nelagodu u kontaktu s drugim ljudima, po stavu suda pravična novčana naknada po tom osnovu iznosi 10.000,00 kuna. a pravična naknada za pretrpljeni strah koji je intenzivan u času ozljeđivanja, a potom je u smanjenom intenzitetu trajao duže vrijeme po stavu suda je 10.000,00 kuna. Pravična novčana naknada po osnovu duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti od 6%, po stavu suda 10.000,00 kuna. Dakle pravična novčana naknada neimovinske štete po svim osnovama ukupno iznosi 43.700,00 kuna, a prema konačnom tužbenom zahtjevu tužitelja neimovinska šteta iznosi 43.560,00 kuna, dakle manje od navedenog iznosa, pa je tužitelju dosuđen iznos koji po tom osnovu potražuje, i to 13.960,00 kuna s obzirom na to da mu je 43.560,00 kuna već isplaćeno.

25. Napominje da dokazi koji se ne analiziraju u ovoj odluci nisu od značaja za rješavanje ovog spora pa ih sud stoga posebno ne obrazlaže.

26. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO sukladno kojem čl. 29. st. 1. ZOO dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, pri čemu se temeljem čl. 29. st. 2. ZOO do 31. srpnja 2015. godine stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određivala, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate se temeljem čl. 3. i čl. 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 78/15) određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Prema čl. 215. tog zakona zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Dakle zatezna kamata za materijalnu štetu teče od slijedećeg dana od dana dospijeća pojedine novčane tražbine po tom osnovu, a koje su dospjele kako je to navedeno u tužbi onoga dana kad je tužitelju nastao pojedini materijalni trošak. Prema čl.1103. tog zakona obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, pa kako je odštetni zahtjev u ovom slučaju podnesen 4. prosinca 2018., zatezna kamata na tražbinu s osnova neimovineke štete teče 4. prosinca 2018. S obzirom na to da je visina štete po osnovu potrebe za tuđom pomoći i njegu u ovom slučaju određena po slobodnoj ocijeni suda prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, zatezna kamata na tražbinu od 5.000,00 kuna dosuđenu po tom osnovu teče od dana donošenja ove presude, dok zatezne kamate na dosuđeni iznos za izgubljenu zaradu teku od 1. srpnja 2019., budući da su do tog vremena zbog bolovanja primanja bila manja od onih koje bi ostvario da nije bilo štetnog događaja. Iz Nalaza vještakinje N. J. je razvidno da je tužitelj manja primanja ostvarivao u vremenu od mjeseca svibnja 2018. do lipnja 2019., pa je dakle tužiteljev zahtjev za isplatu zatezne kamate na taj dio njegove tražbine od 1. srpnja 2019. do isplate osnovan.

27. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Prema st. 2. tog članka ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Vrijednost predmeta spora je 26.515,39 kuna kako je to tužitelj naznačio u tužbi. Tužitelj je u sporu djelomično uspio, budući da je odbijen dio njegovog tužbenog zahtjeva od 4.729,74 kuna. Tužitelj je u pogledu dokazivanja pravne osnove zahtjeva uspio u cijelosti , odnosno u omjeru od 100,00%, a odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspio je u omjeru od 93,73 %, pa kad se sve to uzme u obzir u sporu je uspio u omjeru od 96,86%. Tuženik u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva uspio u omjeru od 0,00%, dok je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio u omjeru od 6,27% pa kad se sve to uzme u obzir u sporu je uspio u omjeru od 3,13%. Kad se od postotka uspjeha u sporu tužitelja (96,86%) oduzme postotak uspjeha u sporu tuženika (3,13%), proizlazi da tužitelju nakon što se utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova treba priznati 93,83% nastalih mu troškova, s tim da mu troškove vještačenja treba priznati u cijelosti budući da je tim vještačenjima dokazana osnovanost, a i prema drugom izračunu vještakinje i visina tužbenog zahtjeva po osnovu izgubljene zarade. Tužitelj je imao trošak sastava odštetnog zahtjeva od

1.500,00 kuna prema Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14., 118/14., 107/15. i 137,22, u daljnjem tekstu

Tarifa), trošak sastava tužbe od 1.500,00 kn na koji ima pravo prema Tbr. 7/1 Tarife, trošak sastava šest obrazloženih podnesaka podnesenih tijekom postupka (priznato mu je četiri) prema Tbr. 8/1 Tarife, po 1.500,00 kn za svaki od njih, trošak zastupanja na ročištima 22. 10. 2022., 12.1.2021., 27.10.2021., 14.9.2022. i 5.12.2022. za svako ročište po 1.500,00 kn na temelju Tbr 9/1, sve to uvećano za PDV od 25% na temelju Tbr. 42. Tarife, trošak sudske pristojbe na tužbu od 585,00 kuna, trošak sudske pristojbe na presude od 615,12 kuna, trošak medicinskog vještačenja od 2.800,00 kuna i trošak financijskog vještačenja od 1.500,00 kn, što sveukupno iznosi 26.125,12 kuna, a bez troškova vještačenja koji se tužiteljici priznaju u cijelosti, 21.825,12 kuna. Tužitelju nije priznat trošak dva od šest obrazloženih podnesaka jer prema Tbr 8/1 Tarife odvjetnik u prvostupanjskom postupku ima pravo na nagradu za najviše četiri obrazložena podneska, a nije mu u cijelosti priznat niti zatraženi trošak pristojbe na presudu od 620,kuna, jer ta pristojba pravilno obračunata iznosi 615,12 kuna. S obzirom na to da je tužitelj u parnici uspio u omjeru od 93,73% kao što je prethodno obrazloženo, dosuđeni su mu troškovi u iznosu od 24.756,57 kuna. Slijedom svega navedenoga odbijen dio njegovog zahtjeva za naknadu troškova od 5.123,43 kn.

Tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen je u cijelosti, jer prema gore citiranim propisima nema pravo na naknadu parničnih troškova niti onda kad u parnici djelomično uspije kao što je to ovdje slučaj, već se tužitelju zbog toga dosuđuje trošak kao što je to prethodno obrazloženo.

U Varaždinu 5. siječnja 2023.

Sutkinja

Jadranka Orlović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku). Rokovi za žalbu iz stavka 1. ovoga članka ne teku od 1. do 15. kolovoza (čl. 348. st. 4. ZPP-a).

Dostaviti:

1/ Tužitelju po punomoćniku D. T., odvjetniku u V.

2/ Tuženiku po punomoćnicima, odvjetnicima u H. & P. d.o.o. Z.