REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Amruševa 2/II.

Poslovni broj: 21. P-588/22-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji I. M., u pravnoj stvari tužitelja

I. M. iz Z., H. ulica 20, OIB:, kojeg zastupa J.

G., odvjetnik u M. G. V. odvjetničkom društvu d.o.o., Zagreb,, protiv tuženika V. list d.o.o., Z.,., OIB:, kojeg zastupa H. L., odvjetnik u Z., , radi

zaštite autorskog prava, nakon javne glavne rasprave zaključene 1. prosinca 2022. u prisutnosti odvjetničke vježbenice T. O., zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 5. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženik povrijedio moralna i imovinska autorska prava tužitelja objavom tužiteljeve fotografije protivno odredbama Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (Narodne novine, broj: 167/2003., 79/2007., 125/2011., 80/2011., 141/2013., 127/2014., 62/2017., 96/2018., 111/2021.) i bez navođenja tužitelja kao autora te fotografije.

II. Zabranjuje se tuženiku povređivati tužiteljeva moralna i imovinska autorska prava ubuduće te mu se nalaže da uz tužiteljevu fotografiju P. kamena, koja je objavljena u okviru članka naslova ''J s V. svađu oko vode riješili su prvim zapisom u kamenu'', objavljenog 2. srpnja 2021. u elektroničkom izdanju V. lista, na svojim mrežnim stranicama, navede tužitelja kao autora iste, u roku od 15 dana..

III. Odbija se zahtjev tužitelja da se prilikom naznačavanja njega kao autora fotografije P. kamen, uz njegovo ime i prezime, navede i znanstvena titula ''mr.sc.'' te da je on ''voditelj i urednik web-stranice K.-k.hr''.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.000,00 kn/132,72 EUR[1] s zateznim kamatama od 5. siječnja 2023. do isplate, po osnovi uobičajene naknade za neovlašteno korištenje autorskog djela, kao neosnovan.

V. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju naknadu po osnovi penala u iznosu od 1.000,00 kn/132,72 EUR s zateznim kamatama od 5. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu penala u preostalom iznosu od 1.000,00 kn/132,72 EUR s zateznim kamatama od 5. siječnja 2023. do isplate, kao neosnovan.

VII. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.000,00 kn, po osnovi naknade neimovinske štete, s zateznim kamatama od 5. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope

Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

VIII. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu naknade neimovinske štete u preostalom iznosu od 6.000,00 kn/796,34 EUR s zateznim kamatama od 5. siječnja 2023. do isplate, kao neosnovan.

IX. Nalaže se tuženiku objaviti izreku predmetne presude, o svom trošku, u tiskanom i elektroničkom izdanju dnevnih novina V. list, s time da objava izreke presude u elektroničkom izdanju V. lista mora trajati 30 dana, u roku od 15

dana.

X. Odbija se zahtjev tužitelja za objavu izreke predmetne presude u različitim brojevima tiskanog izdanja dnevnih novina V. list, svakog dana u tjednu, ''u

masno otisnutom okviru, masno otisnutim naslovom i razmaknuto ispisanom oznakom parničnih stranaka''.

XI. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.548,93 kn/205,58 EUR, s zateznim kamatama od 5. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope

Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

XII. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 9.901,07 kn/1.314,10 EUR s zateznim kamatama od 5. siječnja 2023. do isplate, kao neosnovan.

XIII. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

1 Fiksni tečaj konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 28. studenog 2020. u 13:59:28 sati izradio fotografiju P. kamena svojim mobilnim telefonom te je istu fotografiju objavio 2. prosinca 2020. na svojoj mrežnoj stranici https:// kao

ilustraciju svog članka naziva ''K: P. kamen''. Dana 2. srpnja 2021. da je u tiskano i elektroničkom izdanju V. lista objavljen novinski članak novinarke

B. M. naslova ''J s V svađu oko vode riješili prvim zapisom u

kamenu'' te da je kao ilustracija članka objavljenog u tiskanom izdanju objavljena i predmetna fotografija tužitelja, bez njegova dopuštenja i bez navođenja tužitelja kao autora, već je kao izvor navedena T. zajednica P, iako se od 2009. do

dana na mrežnim stranicama navedene turističke zajednice predmetna fotografija ne nalazi niti jednom. S obzirom da je predmetna fotografija autorsko djelo, a tužitelj je njen autor, isti da ima na istoj moralna autorska prava, prije svega pravo biti naznačen kao autor te fotografije te isključiva imovinska autorska prava, između ostalog pravo reproduciranja (umnožavanja) predmetne fotografije, pravo priopćavanja te fotografije javnosti, pod čime se podrazumijevani pravo stavljanja fotografije na raspolaganje javnosti, u smislu odredaba čl. 5., čl. 9., čl. 15., čl. 18.. čl. 19., čl. 21. i čl. 30. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (Narodne novine, broj: 167/2003., 79/2007., 125/2011., 80/2011., 141/2013., 127/2014., 62/2017., 96/2018., dalje u tekstu: ZAPSP/03), koji se primjenjuje sukladno odredbi čl. 312. st. 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (Narodne novine, broj: 111/2021., dalje u tekstu: ZAPSP/21). S obzirom da je tuženik bez tužiteljevog dopuštenja umnožio predmetu fotografiju i istu objavio kao ilustraciju novinskog članka u tiskanom i elektroničkom izdanju novina V. list, bez navođenja tužitelja kao autora, to da je isti povrijedio navedena moralna i imovinska autorska prava tužitelja. Tužitelj napominje da je i na njegovoj stranici navedeno da članci koji su na njoj objavljeni predstavljaju autorska djela te da se isti ne smiju kopirati, izuzev za nekomercijalnu i osobnu upotrebu, uz navođenje autora i izvora fotografije. Za opisano neovlašteno korištenje predmetne fotografije, pri čemu ističe da je samo elektroničko izdanje broja V. lista u kojem je objavljena tužiteljeva fotografija, posjećeno 21633 puta do dana sastavljanja predmetne tužbe,

tužitelj potražuje primjerenu naknadu, koju smatra da bi ostvario da je s tuženikom sklopio ugovor o prijenosu prava iskorištavanja predmetne fotografije, u iznosu od 1.000,00 kn. Pored toga, kako je tuženik povrijedio njegova autorska prava barem iz krajnje nepažnje, ako ne i namjerno, to da mu pripada i penal, naknada u dvostrukom iznosu od uobičajene pa po toj osnovi potražuje od tuženika isplatu iznosa od 2.000,00

kn. Nadalje, na opisani način da je tuženik povrijedio tužiteljeva prava osobnosti i to pravo na ugled, čast, dostojanstvo i ime te ostala prava koja proizlaze iz njegove veze naspram predmetnog autorskog djela pa po osnovo naknade neimovinske štete potražuje od tuženika isplatu iznosa od 7.000,00 kn. Tužitelj tvrdi da se je obraćao tuženiku radi zaštite svojih autorskih prava dopisom od 24. kolovoza 2021. te brojnim telefonskim pozivima, ali da se je tuženik na sve te pokušaje mirnog rješenja spora oglušio. Stoga u ovom postupku zahtijeva da se utvrdi da je tuženik povrijedio moralna i imovinska autorska prava tužitelja time što je protivno odredbama ZAPSP-a/03 objavio tužiteljevu fotografiju bez navođena tužitelja kao autora (stavak I.), da se tuženiku zabrani povređivati tužiteljeva moralna i imovinska autorska prava u budućnosti te da mu se naloži da uz novinski članak ''J s V spor oko vode riješili su prvim zapisom u kamenu'', koji je objavljen 2. srpnja 2021., a i dalje je dostupan u elektroničkom izdanju, s kojim je kao ilustracija objavljena tužiteljeva fotografija P. kamena, navede da je autor predmetne fotografije ''mr. sc. I. M., voditelj i urednik web-stranice ..hr'' (stavak II.), da se tuženiku naloži isplatiti tužitelju primjerenu naknadu u iznosu od 1.000,00 kn s zateznim kamatama od donošenja predmetne presude do isplate (stavak III.), da se tuženiku naloži isplatiti tužitelju penal u iznosu od 2.000,00 kn s zateznim kamatama od donošenja predmetne presude do isplate (stavak IV.), da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju pravičnu novčanu naknadu po osnovi naknade neimovinske štete u iznosu od 7.000,00 kn s zateznim kamatama od dana donošenja predmetne presude do isplate

(stavak V.) te da se naloži tuženiku da izreku predmetne presude objavi o svom trošku svakog radnog dana u dnevnom broju V. lista te jednom u subotnjem i jednom

u nedjeljnom broju V. lista, u masno otisnutom okviru, masno otisnutim naslovom i razmaknuto ispisanom oznakom parničnih stranaka, kao i na svojim mrežnim stranicama u trajanju od jednog mjeseca (stavak VI.).

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te predlaže saslušati svjedokinju B. M. ''na okolnost osporavanja tužbenog zahtjeva te objave sporne fotografije''.

3. U daljnjem tijeku postupka tuženik je osporio da je tužitelj autor predmetne fotografije. Istaknuo je da tužitelj ne može zahtijevati da ga se označi kao autora predmetne fotografije na način na koji to zahtijeva, dakle, da se navede njegova znanstvena titula te činjenica da je on autor mrežne stranice www.k-k.hr. U odnosu na zahtjev za isplatu naknade za neovlašteno korištenje predmetne fotografije, predložio je da sud u svrhu određivanja visine iste pribavi podatke od P.

M. d.o.o. i H. M. d.o.o. o tome koja je prosječna tržišna cijena po kojoj navedena društva daju na korištenje fotografiju kao što je predmetna te u svrhu u koju je korištena predmetna fotografija. Smatra da je potraživani iznos naknade neimovinske štete previsok s obzirom na opseg eventualne povrede prava osobnosti te da je način na koji se zahtijeva objava izreke predmetne presude nejasna i neprimjeren opsegu navodne povrede, jer smatra da bi se tuženiku eventualno moglo naložiti da objavi izreku predmetne presude jednom u tiskanom izdanju i jednom u elektroničkom izdanju, na isti način i u jednako vrijednom prostoru u kojem je objavljen članak koji je ilustrirala predmetna fotografija. S obzirom da je predmetna fotografija objavljena kao ilustracija članka kojim se je javnost obavještavala o tekućim događajima, zanimljivostima i sličnom, to da, u smislu odredbe čl. 201. ZAPSP-a za korištenje te fotografije tuženiku nije bilo potrebno odobrenje njenog autora, iako je autor iste trebao biti naveden.

4. Tijekom dokaznog postupka pregledana je fotografija P. kamena (list 10.

i 14. spisa), pročitan je ispis meta podataka za predmetnu fotografiju (list 11. – 12. spisa), preslika novinskog članka ''J s V. svađu oko vode riješili su prvim zapisom u kamenu'' objavljenog 2. srpnja 2021. u V. listu (list 13. spisa), ispis dijela predmetnog novinskog članka s predmetnom fotografijom s mrežne stranice V. lista (list 15. – 16. spisa), dopis tužitelja od 24. kolovoza 2021. upućen tuženiku (list 27. – 30. spisa), dopis društva P. M. d.o.o. od 28. rujna 2022. (list

63. spisa), dopis društva H. M. d.o.o. od 20. listopada 2022. (list 73. spisa) te je saslušan tužitelj (list 77. – 79. spisa).

5. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev pod I. osnovan, tužbeni zahtjev pod II. osnovan, tužbeni zahtjev pod III. neosnovan, tužbeni zahtjev pod IV. djelomično osnovan, tužbeni zahtjev pod V. djelomično osnovan i tužbeni zahtjev pod VI. osnovan.

6. Predmet spora jest utvrđenje povrede tužiteljevog autorskog prava na jednoj fotografiji, koja prikazuje prirodni spomenik iz 1. stoljeća – P. kamen, koji se nalazi na V., koju fotografiju je tuženik objavio u tiskanom izdanju V. lista i na

svojim internetskim stranicama kao ilustraciju novinskog članka bez odobrenja tužitelja i bez plaćanja za to odgovarajuće naknade, zabrana daljnje povrede tužiteljevog autorskog prava, bez uklanjanja predmetne fotografije s internetskog portala, uz navođenje tužitelja kao autora iste, isplata primjerene naknade za korištenje tužiteljevog autorskog djela – fotografije i penala, naknada neimovinske štete nastale povredom prava osobnosti tužitelja uslijed neovlaštenog korištenja predmetne fotografije na opisani način te objava izreke predmetne presude u tiskanom i elektroničkom izdanju V. lista.

7. Među strankama je nesporno da je tuženik objavio predmetnu fotografiju (koja prikazuje kamen u šumi na V. u kojem je uklesan zapis na latinskom jeziku, koji datira iz 1. stoljeća i danas se smatra epigrafskim spomenikom naziva P. kamen)

u tiskanom izdanju V. lista 2. srpnja 2021. kao ilustraciju novinskog članka naslova ''J s V. svađu oko vode riješili su prvim zapisom u kamenu'' te da

je istog dana predmetnu fotografiju objavio kao ilustraciju istog članka na internetskom portalu V. lista, sve bez odobrenja tužitelja i navođenja tužitelja kao autora, s time da je u elektroničkoj verziji članka kao izvor fotografije navedena T.

zajednica P., kao i da je predmetna fotografija i dalje objavljena kao ilustracija predmetnog članka na internetskim stranicama tuženika.

8. Sporno je da li je tužitelj autor predmetne fotografije te, ako jest, da li je tuženik trebao njegovo odobrenje za korištenje predmetne fotografije, s obzirom da tuženik tvrdi da je ista objavljena u okviru obavještavanja javnosti o tekućem događaju, zatim, visina naknade koja bi tužitelju pripadala zbog neovlaštenog korištenja predmetne fotografije, kao i visina pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, način na koji tužitelj može zahtijevati da ga se označi kao autora predmetne fotografije te način na koji tužitelj može zahtijevati objavu izreke prihvaćajuće presude u medijima.

9. Prije svega, odredbom čl. 312. st. 1. ZAPSP-a/21 određeno je da se povrede autorskog i srodnih prava koje su učinjene prije stupanja na snagu tog zakona rješavaju prema odredbama ZAPSP-a/03,. dok je stavkom 2. istog članka određeno da će se postupci zaštite autorskog i srodnih prava, koji su pokrenuti do stupanja na snagu tog zakona, dovršit prema odredbama ZAPSP-a/03.

10. S obzirom da je navodna povreda tužiteljevog autorskog prava počinjena za vrijeme važenja ZAPSP-a/03, jer je tada objavljena predmetna fotografija bez tužiteljevog dopuštenja i navođenja njega kao autora iste, ali da ta povreda traje još i danas, jer je fotografija i dalje objavljena u elektroničkom izdanju V. lista, to je u konkretnom slučaju potrebno primijeniti odredbe i ZAPSP-a/03 i ZAPSP-a/21.

11. Predmetna fotografija jest autorsko djelo, čiji autor može biti isključivo fizička osoba (čl. 4. st. 1. i čl. 19. st. 1. t čl. 14. st. 2. al. 8. ZAPSP-a/03), stoga je bilo kakvo pozivanje tuženika da bi autor predmetne fotografije mogla biti T. zajednica

P. bez pravnog uporišta.

12. Nadalje, ako tuženik tvrdi da tužitelj nije autor predmetne fotografije, tada bi isti, s obzirom da je istu koristio, dakle, istu je od nekoga pribavio, morao moći naznačiti tko jest njen autor ako već tvrdi da to nije tužitelj, ali tuženik u tom pogledu nije ništa naveo.

13. Saslušavati novinarku koja je koristila predmetnu fotografiju kao ilustraciju njenog članka objavljenog u tiskanom i elektroničkom izdanju V. lista, B. M., radi utvrđenja tko jest autor predmetne fotografije jest u okolnostima konkretnog slučaja potpuno nesvrhovito, prije svega iz razloga što bi tuženik, kao njen poslodavac, ta saznanja već morao imati, a on u tom pogledu nije iznio nikakve činjenične navode, a osim toga i iz razloga što je navedena novinarka odlučila objaviti predmetnu fotografiju bez naznake autora iste, navodeći isključivo T. zajednicu

P. kao izvor fotografije, a kojoj se, kao što je već navedeno, ne može pripisati autorstvo predmetne fotografije.

14. U svakom slučaju, s obzirom da je tužitelj dostavio sudu ispis meta podataka za predmetnu fotografiju, koji podaci, između ostalog, prikazuju datum i vrijeme kada je predmetna fotografija nastala te lokaciju i način njenog nastanka, iz kojih proizlazi da je ista nastala korištenjem mobilnog telefona upravo na lokaciji gdje se nalazi spomenik P. kamen (neimenovana cesta, L. polje, poštanski broj, što je poštanski broj mjesta K. u kojem se nalazi predmetni spomenik) i to 28. studenog 2020.,

dakle, sedam mjeseci prije nego li je predmetna fotografija objavljena od strane tuženika, kojim podacima je malo vjerojatno da bi raspolagao bilo tko osim osobe koja je stvorila slikovnu (.jpg) datoteku koja sadrži zapis te fotografije, to je sud utvrdio da je tužitelj stvorio predmetnu fotografiju, dakle, da je on autor iste.

15. Tužitelj kao autor predmetne fotografije ima u odnosu na tu fotografiju moralna i imovinska autorska prava (čl. 13. st. 1. ZAPSP-a/03 i čl. 26. st. 1. ZSPSP-a/21).

16. Jedno od moralnih autorskih prava jest pravo biti priznat i označen kao autor djela, zbog čega je svatko tko javno koristi to autorsko djelo dužan pri svakom korištenju naznačiti autora, osim ako autor u pisanom obliku izjavi da ne želi biti naveden ili ako način pojedinog javnog korištenja autorskog djela onemogućava navođenje autora (čl. 15. ZAPSP-a/03 i čl. 28. ZAPSP-a/21).

17. Niti se je tužitelj u pisanom obliku odrekao prava na priznanje autorstva, niti objava njegove fotografije iznad novinskog članka ''J s V. svađu oko vode riješili su prvim zapisom u kamenu'' onemogućava da se ispod te fotografije naznači tužitelj kao autor iste, stoga je tuženik nenavođenjem tužitelja kao autora predmetne fotografije prilikom njenog korištenja kao ilustracije novinskog članka objavljenog u tiskanom i elektroničkom izdanju dnevnih novina V. list povrijedio tužiteljevo pravo na priznanje autorstva.

18. Tužitelj kao nositelj imovinskih autorskih prava ima isključivo pravo sa svojim autorskim djelom i koristima od njega činiti što god ga je volja te svakoga drugog iz toga isključiti, dakle, ima isključivo pravo umnožavanja autorskog djela, pravo distribuiranja (pravo stavljanja u promet), pravo priopćavanja autorskog djela javnosti i pravo prerade (čl. 18. ZAPSP-a/03 i čl. 32. ZAPSP-a/03).

19. Za svako priopćavanje autorskog djela javnosti (žicom ili bežično) potrebno je pribaviti odobrenje ugovorom ili na drugi način, ako zakonom nije drukčije određeno (čl. 21. ZAPSP-a/03 i čl. 36. st. 1. ZAPSP-a/21).

20. Prema odredbi čl. 89. st. 1. ZAPSP-a/03, koji suštinski odgovara čl. 201. st. 1. ZAPSP-a/21, dopušteno je, bez odobrenja nositelja prava i bez plaćanja naknade, u opsegu potrebnom za izvješćivanje javnosti o tekućim događajima, putem tiska, radija, televizije ili na druge načine, umnožavanje, distribuiranje te priopćavanje javnosti, uključujući činjenje dostupnim javnosti:

- autorskih djela i predmeta srodnih prava koji se pojavljuju kao sastavni dio tekućeg događaja o kojem se javnost izvješćuje, pod uvjetom da se koriste u opsegu koji odgovara svrsi i načinu izvješćivanja o tekućem događaju,

- objavljenih novinskih članaka i fotografija, radijskih i televizijskih priloga te drugih audiovizualnih snimki o tekućim političkim, gospodarskim ili vjerskim pitanjima, koji su objavljeni u drugim sredstvima javnog priopćavanja, pod uvjetom da prava za takva korištenja nisu izričito pridržana u odnosu na ovo sadržajno ograničenje i da se autorsko djelo ili predmet srodnog prava koristi u opsegu koji odgovara svrsi i načinu izvješćivanja,

- javnih političkih, vjerskih i drugih govora održanih u tijelima državne ili lokalne vlasti, vjerskim ustanovama ili prilikom državnih ili vjerskih svečanosti te izvadaka iz javnih predavanja.

21. U svim tim slučajevima potrebno je, u svakom slučaju, navesti izvor i autorstvo djela, ako je to moguće s obzirom na način korištenja (čl. 89. st. 2. ZAPSP-a/03 i čl. 201. st. 2. ZAPSP-a/21).

22. Tužitelj je predmetnu fotografiju objavio na vlastitoj internetskoj stranici www.k -kg.hr, u okviru vlastitog članka naslova ''Kosinj: P. kamen'', 2.

prosinca 2020., dok tuženik predmetnu fotografiju objavljuje u okviru novinskog članka ''J s V. svađu oko vode riješili su prvim zapisom u kamenu'' čija je svrha obavijestiti javnost da se sljedećeg dana, na V., iznad K. B., u

šumi kod vrela B., održava kulturno-povijesna i ekološka manifestacija M.

o V.”, posvećena predmetnom spomeniku - P. kamenu te informirati

javnost o povijesnom značaju tog spomenika, za kojeg se smatra da je najstariji poznati vodnogospodarski zapis na hrvatskom tlu koji datira iz 1. stoljeća poslije K..

23. Dakle, tužiteljeva fotografija s prikazom spomenika P. kamen, koja je nastala sedam mjeseci prije nego li je tuženik istu koristio u svrhu informiranja javnosti o nadolazećoj kulturno – povijesnoj manifestaciji o tom spomeniku, ne može biti i nije sastavni dio tekućeg događaja o kojem se javnost izvješćuje, u smislu odredbe čl. 89. st. 1. t. 1. ZAPSP-a/03 i čl. 201. st. 1. al. 1. ZAPSP-a/21, a niti se radi o fotografiji koja se tiče nekog političkog, gospodarskog ili vjerskog pitanja, objavljenoj od strane drugog sredstva javnog priopćavanja, u smislu odredbe čl. 89. st. 1. t. 2. ZAPSP-a/03 i čl. 201. st. 1. al. 2. ZAPSP-a/21 pa da tuženiku za njeno korištenje ne bi bio potreban pristanak tužitelja te da bi tuženik bio oslobođen plaćanja naknade za njeno korištenje.

24. Dakle, očito je da je tuženik korištenjem predmetne fotografije u sredstvu javnog priopćavanja bez dopuštenja tužitelja povrijedio i njegova isključiva imovinska prava – pravo umnožavanja i pravo priopćavanja djela javnosti.

25. Nositelj autorskog prava, čije je pravo povrijeđeno, ovlašten je od osobe koja je njegovo pravo povrijedila, ili njezina sveopćeg sljednika, zahtijevati prestanak radnje koja to pravo vrijeđa i propuštanje takvih ili sličnih radnji ubuduće (prestanak uznemiravanja), popravljanje nanesene štete, plaćanje naknade za neovlašteno korištenje, plaćanje zakonom određenog penala, vraćanje ili naknađivanje svih koristi koje je bez osnove stekla od povrijeđenog prava (povrat stečenog bez osnove),

utvrđenje učinjene povrede, kao i objavu pravomoćne presude kojom je sud, makar i djelomično, udovoljio zahtjevu usmjerenom na zaštitu prava (čl. 1725. st. 2. ZAPSP- a/03 i čl. 273. st. 2. ZAPSP-a/21).

26. Stoga je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev pod I. i utvrditi da je tuženik povrijedio tužiteljeva moralna i imovinska autorska prava time što je protivno odredbama ZAPSP- a objavio fotografiju tužitelja i to bez navođenja tužitelja kao autora iste.

27. Osim toga, valjalo je prihvatiti i tužbeni zahtjev pod II. te zabraniti tuženiku da ubuduće vrijeđa tužiteljeva autorska prava i naložiti mu da u elektroničkom izdanju V. lista, u okviru novinskog članka naslova ''J s V. svađu oko vode riješili su prvim zapisom u kamenu'', objavljenom 2. srpnja 2021., gdje se kao ilustracija koristi predmetna tužiteljeva fotografija, naznači tužitelja kao autora te fotografije, navođenjem njegova imena i prezimena.

28. Time tužitelj, u suštini, daje tuženiku dopuštenje za buduće korištenje njegove fotografije kao ilustracije navedenog novinskog članka u elektroničkom izdanju, ali uz naznaku njega kao autora, kao što je to i tužitelj naveo na ročištu od 14. rujna 2022.

29. Međutim, pravo na priznanje autorstva znači pravo biti označen imenom i prezimenom (ili umjetničkim imenom/pseudonimom ako je autor u javnosti poznat isključivo pod tim imenom/pseudonimom) kao autor nekog djela, ali to ne uključuje i pravo na naznačavanje znanstvenih titula, osobito kada je posjedovanje iste sporno,

kao što je to u ovom slučaju, a stjecanje iste se ne dokazuje preslikom odgovarajuće diplome, niti pravo na priznanje autorstva uključuje pravo na naznaku drugih poslova koje taj autor obavlja.

30. Tako u konkretnom slučaju nije bilo osnove da se uz naznaku imena i prezimena tužitelja pored predmetne fotografije navodi da je isti stekao znanstveni stupanj magistra znanosti te da je isti ujedno ''voditelj i urednik stranice K.-K.hr''

pa je u tom dijelu valjalo odbiti tužbeni zahtjev usmjeren na zabranu daljnje povrede tužiteljevog autorskog prava.

31. Prema odredbi čl. 179. st. 1. ZAPSP-a/03 i čl. 281. st. 1. ZAPSP-a/21 ako mu je neovlaštenim korištenjem autorskog djela ili predmeta srodnog prava povrijeđeno pravo iz ZAPSP-a, nositelj prava odnosno organizacija za kolektivno ostvarivanje odnosnih prava može zahtijevati cijenu koja je uobičajena za tu vrstu korištenja ili cijenu koja je propisana cjenikom iz čl. 162. st. 2. ZAPSP-a/03 odnosno iz čl. 235. st. 2. ZAPSP-a/21.

32. Međutim, onaj čije je pravo iz ZAPSP-a povrijeđeno namjerno ili krajnjom nepažnjom ima pravo zahtijevati od osobe koja je pravo povrijedila naknadu u dvostrukom iznosu od ugovorene (penal), a ako nije ugovorena, od odgovarajuće uobičajene naknade (čl. 183. st. 1. ZAPSP-a/03 i čl. 286. st. 1. ZAPSP-a/21).

33. Dakle, nositelj prava ne može istovremeno zahtijevati isplatu obje vrste naknada, već ili jednu ili drugu, jer penal obuhvaća u sebi i naknadu zbog neovlaštenog korištenja autorskog djela.

34. S obzirom da je tuženik pravna osoba čiji je osnovni predmet poslovanja izdavačka i tiskarska djelatnost, ali i fotografska djelatnost, koji objavljivanjem novinskih članaka, kako u tiskanim, tako i u elektroničkim izdanjima, ostvaruje dobit, to je tuženik u konkretnom slučaju bio dužan postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima - pažnjom dobrog stručnjaka, u smislu odredbe čl. 10. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., dalje u tekstu: ZOO) te je morao znati, a i znao je, da svaka fotografija ima svog autora fizičku osobu te je u konkretnom slučaju bio dužan utvrditi tko je autor predmetne fotografije (pod uvjetom da to već prethodno nije znao) i od istog tražiti odobrenje za njenu objavu te ugovoriti uvjete pod kojima istu može koristiti, a budući da tuženik nije tako postupio, štoviše, nastavlja i dalje koristiti predmetnu fotografiju u elektroničkom izdanju spomenutog novinskog članka, to je jasno da tuženik povređuje tužiteljeva autorska prava namjerno. 35. Stoga tužitelju pripada potraživana naknada po osnovi penala (doduše ne u potraživanom iznosu), a ne i naknada za isplatu uobičajene naknade za neovlašteno korištenje, slijedom čega je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.000,00 kn s zateznim kamatama valjalo odbiti kao neosnovan.

36. U svrhu utvrđenja visine naknade koja bi tužitelju pripada po osnovi penala te osnove i visine naknade neimovinske štete sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja te čitanjem isprava s podacima o cijenama po kojima društva H. M. d.o.o. i P.

M. d.o.o. daju na korištenje fotografije kao što je predmetna u svrhe kao što je predmetna (ilustracija novinskog članka).

37. Tužitelj je tijekom svog iskaza pred sudom izjavio da je predmetna fotografija ''P.kamen'' nastala s njegovim mobitelom 28. studenog 2020. kada su on i njegova supruga, oboje podrijetlom iz K., bili u posjetu K. u L. te je on odlučio fotografirati predmetnu stijenu za potrebe ilustracije članka kojeg je napisao i objavio na vlastitoj internetskoj stranici www.k-k.hr. Do te stijene na kojoj se nalazi predmetni zapis da se dolazi vozilom po makadamskom putu, s time da se je potrebno voziti oko 40 minuta kada se nailazi sa strane na predmetnu stijenu sa pisanim zapisom. Kada je izašao iz vozila, da je otišao do stijene i kleknuo te sačinio predmetnu fotografiju.

38. Napomenuo je da je predmet njegovog znanstvenog istraživanja izdavaštvo prvih knjiga – inkunabulistika, a u sklopu svog istraživanja da je došao do zaključka da je vjerojatno prva tiskara na ovim prostorima bila upravo u K. 1483. te je u sklopu tog znanstvenog istraživanja dokumentirao i različite pisane zapise s predmetnog područja. Tim znanstvenim istraživanjem da se bavi više od 15 godina te da je s time poznat u stručnoj javnosti, da je u pripremi izrada doktorske disertacije i treće knjige vezano za tu temu. Potvrdio je da ima znanstvenu titulu magistra znanosti te da sam autor web stranice www.k-k.hr, a što da se može lako provjeriti

na C., s obzirom da isti besplatno dodjeljuje domenu za web stranicu isključivo prema tvrtci društva odnosno nazivu obrta, a naziv njegovog obrta da je K. k.

39. Istaknuo je da nije nikada davao svoje fotografije na naplatno korištenje, ali da dopušta da se iste koriste u nekomercijalne svrhe uz navođenje njega kao autora istih,

kao što je to navedeno i na njegovoj web stranici.

40. Za objavu predmetne fotografije u V. listu da je saznao na dan kada je objavljen članak kojeg ilustrira njegova fotografija, s obzirom da svako jutro čita V. list te da je tada ostao u šoku i bio povrijeđen, s obzirom da se bavi tom temom preko 15 godina, a nigdje u navedenom članku u tiskanom izdanju Večernjeg lista nije bio naveden kao autor predmetne fotografije niti je njegova web stranica navedena kao izvor informacija vezanih za P. k., premda su iste korištene u tom objavljenom članku.

41. Naime, tužitelj je stajališta da novinarka koja je pisala taj novinski članak nije mogla doći do informacija korištenih u tom članku ni na koji način osim putem njegove web stranice, s obzirom da u tom članku citira B. V. K. čije je djelo

objavljeno u zborniku radova naslova ''L i i'' obavljenog u 2007., i to na 625.

stranici drugog sveska tog Z., a da bi netko pronašao to djelo, da je stvarno morao biti upućen u predmetnu temu, a smatrao je predmetna novinarka nije bila toliko upućena u temu, već da je je link na PDF dokument koji sadržava djelo navedenog autora pronašla na njegovoj web stranici s koje je i preuzela predmetnu fotografiju.

42. Osim toga, tog istog dana kada je saznao za povedu u tiskanom izdanju

V. lista, da je utvrdio da je i u internetskom izdanju V. lista objavljen isti članak sa istom fotografijom, da je ta fotografija i dan danas ilustracija predmetnog članka u internetskom izdanju V. lista te da se i dalje kao izvor za preuzimanje te fotografije navodi T. zajednica P., što da je potpuno neistinito, iz razloga što on surađuje s navedenom turističkom zajednicom te zna da isti nisu nikada preuzeli predmetnu fotografiju pa dakle niti tuženik nije mogao preuzeti istu od strane te turističke zajednice.

43. Istaknuo je da je prije predmetnog događaja imao napadaje panike za koje je smatrao da su stvar prošlosti sve dok nije vidio predmetnu fotografiju u V. listu, nakon čega da su se napadaji panike vratili, a za što smatra da je jedan od okidača upravo činjenica da je bez njegovog odobrenja i bez navođenja njega kao autora tuženik koristio i dalje koristi u internetskom izdanju njegovu fotografiju.

44. Tužitelju je korištenjem njegovog autorskog djela bez njegova odobrenja i bez naznake njega kao autora povrijeđeno pravo osobnosti.

45. Pod pravima osobnosti u smislu ZOO-a razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. (čl. 19. st. 2. ZOO-a).

46. U slučaju povrede prava osobnosti oštećenik može zahtijevati, na trošak štetnika, objavljivanje presude, odnosno ispravka, povlačenje izjave kojom je povreda učinjena, ili što drugo čime se može ostvariti svrha koja se postiže pravičnom novčanom naknadom (čl. 1099. ZOO-a).

47. U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (čl. 1100. st. 1. ZOO-a).

48. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 2. ZOO-a).

49. Tužitelj je tijekom saslušanja iskazivao, suštinski, da je pretrpio duševne boli, zato jer se njega nije označilo kao autora predmetne fotografije prilikom korištenja iste kao ilustracije novinskog članka u tiskanom i elektroničkom izdanju V. lista, a radi se o fotografiji koja prikazuje spomenik P. kamen, a koja je nastala u okviru njegovog petnaestogodišnjeg znanstvenog istraživanja izdavaštva prvih knjiga, na koju temu da je napisao stručne članke i knjige te je u pripremi izrada doktorske disertacije.

50. Bol, u konkretnom slučaju duševna, je subjektivan doživljaj svakog pojedinca čiji se opseg i intenzitet utvrđuju korištenjem određenih pravila iskustva i logike, vrednovanjem prvenstveno podražaja koji je doveo do boli.

51. Svaki čovjek ima pravo na ugled, dakle, pravo da dobije javno priznanje za svoja djela, pravo da ga se po istima javno prepoznaje.

52. Ako se nečije djelo javno objavi bez da se navede tko je njegov autor, time se tom autoru onemogućava pravo da dobije javno priznanje za to autorsko djelo, dakle, povređuje se njegovo pravo na ugled.

53. Što je značenje autorskog djela, objavljenog bez navođenja njegova autora, veće, to je i opseg povrede prava na ugled tog autora veći.

54. U konkretnom slučaju predmet znanstvenog istraživanja tužitelja nije fotografija, već izdavaštvo prvih knjiga, u okviru kojeg znanstvenog istraživanja je dokumentirao fotografiranjem i predmetni prirodni spomenik P. kamen, a tužitelj nije javnosti (stručnoj ili nestručnoj) poznat kao fotograf, jer to nije njegovo zanimanje, već eventualno kao osoba koja se bavi znanstvenim istraživanjem izdavaštva prvih knjiga, a tuženik nije povrijedio tužiteljeva autorska prava na nekom od njegovih stručnih ili znanstvenih članaka ili knjiga koje se bave tom tematikom, već je povrijedio tužiteljeva autorska prava na fotografiji spomenika P. kamen, po kojoj on u javnosti nije poznat pa je povreda tužiteljevog prava osobnosti, prava na ugled, prava da bude priznat kao autor te fotografije slabijeg intenziteta.

55. Unatoč tomu što tužitelj tvrdi da je neovlašteno objavljivanje predmetne fotografije bez navođenja njega kao autora bilo ponovni okidač za pojavu napadaja panike, sud zaključuje da duševne smetnje tužitelja, a koje se mogu dovesti u vezu s predmetnim protupravnim postupanjem tuženika, očito nisu takve kakve tužitelj opisuje, s obzirom da je iz iskaza tužitelja jasno da je takve napadaje imao i prije navedene povrede, što znači da je stvarni uzrok tim navodnim napadajima panike u nečem drugom, a ne u neovlaštenom objavljivanju njegove fotografije bez navođenja njega kao autora, s time da tužitelj u ovom postupku niti ne traži od tuženika da predmetnu fotografiju ukloni s internetskog izdanja V. lista, a što bi bilo logično za očekivati od osobe kojoj takva objava uzrokuje takve duševne smetnje.

56. Pri tomu valja naglasiti da tužitelj svoje navodno medicinsko stanje nije dokumentirao nikakvim medicinskim nalazima, niti je tvrdio da takvi nalazi postoje, slijedom čega niti provođenjem psihološkog vještačenja sud ne bi mogao doći do drugačijeg zaključka (tužitelj bi vještaku psihološke struke mogao ispričati isto ono što je ispričao i sudu), s time da tužitelj niti nije predložio izvođenje dokaza psihološkim vještačenjem radi utvrđenja opsega pretrpljenih duševnih boli, već radi utvrđenja ''tužiteljeve duhovne veze'' s predmetnom fotografijom, a za utvrđenje koje činjenice sudu nije potrebno stručno znanje vještaka.

57. Kako će predmetna presuda biti objavljena u sredstvima javnog priopćavanja upravo radi ostvarenja (nenovčane) satisfakcije zbog povrede tužiteljevog prava na ugled (prava na priznanje autorstva), sud smatra da težina predmetne povrede i okolnosti konkretnog slučaja (tužitelju će biti dosuđena i novčana naknada zbog neovlaštenog korištenja njegovih autorskih djela u dvostrukom iznosu, dakle, penal) opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 1.000,00 kn/132,72 EUR s zateznim kamatama od presuđenja do isplate, kako to tužitelj zahtijeva, iako bi imao pravo na zatezne kamate od podnošenja tužbe, s obzirom da tada dospijeva obveza pravične novčane naknade, u smislu odredbe čl. 1103. ZOO-a, sve po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za potraživanja proizašla iz izvanugovornih odnosa.

58. Preko iznosa od 1.000,00 kn do zahtijevanog iznosa od 7.000,00 kn, za iznos od 6.000,00 kn/796,34 EUR, s zateznim kamatama, po osnovi naknade neimovinske štete, tužbeni zahtjev je valjalo odbiti kao neosnovan.

59. Radi utvrđenja visine penala (naknade u dvostrukom iznosu od uobičajene naknade za tu vrstu autorskog djela i taj način korištenja istog, uslijed namjerne povrede autorskog prava), sud je najprije morao utvrditi koliko bi iznosila uobičajena naknada za korištenje fotografije kao što je predmetna u svrhu ilustracije novinskog članka koji govori o nadolazećoj kulturno – povijesnoj manifestaciji te o spomeniku kojeg ta fotografija prikazuje, u tiskanom izdanju V. lista jednokratno, a u elektroničkom izdanju kroz dulje razdoblje (od objave 2. srpnja 2021. sve do dana pisanja predmetne presude).

60. Društvo P. M. d.o.o. i H. M. d.o.o. raspolažu s velikim fundusom fotografija te iste daju na naplatno korištenje, stoga je sud, na prijedlog tuženika, od istih zatražio podatke o prosječnoj (uobičajenoj) cijeni korištenja fotografije specifikacija istih kao što je ova tužiteljeva, a koja im je dostavljena primjera radi, u svrhu ilustracije novinskog članka, na način kako je to učinjeno u konkretnom slučaju, te su im ispisi predmetnog novinskog članka, u tiskanom i elektroničkom izdanju, dostavljeni primjera radi.

61. Pri tom je sud uzeo u obzir i činjenicu da je društvo P. M. d.o.o. ujedno i društvo kćer tuženika te da je možebitno zainteresirano da navedene cijene prikaže nižima nego što u stvarnosti jesu.

62. Tako je P. M. d.o.o. naveo da je iznos uobičajene cijene za takvo korištenje takve fotografije 150,00 kn za tiskano izdanje te 75,00 kn za elektroničko izdanje, dakle, ukupno 225,00 kn uvećano za PDV, dok je H. M. d.o.o. naveo da bi cijena korištenja za objavu u tiskanom izdanju iznosila 250,00 kn uvećano za PDV, a za objavu u elektroničkom izdanju 150,00 kn uvećano za PDV, dakle, ukupno 400,00 kn uvećano za PDV.

63. Tužitelj je pokušao izrelativizirati navedene podatke tvrdeći da su navedena društva prilikom izračuna prosječne cijene uzimala u obzir slučajeve u kojima autori daju svoje fotografije na besplatno korištenje, dakle, slučajeve u kojima je cijena korištenja 0,00 kn, koja da ruši prosječnu cijenu korištenja.

64. Međutim, niti je tako bio postavljen upit suda (jasno je naznačeno da se pod prosječnom misli na uobičajenu tržišnu cijenu, a cijena od 0,00 kn, nije cijena, to je besplatno korištenje), niti su navedena društva upitana o navedenim podacima kao korisnici tuđih fotografija, već kao pravne osobe koje se bave naplatnim davanjem na korištenje tuđih fotografija, na kojima su im autori prenijeli pravo iskorištavanja, dakle, u suštini navedena društva su dala odgovor o cijenama po kojima ona daju na korištenje fotografije kao što je predmetna.

65. U svakom slučaju, kada se uzme u obzir da je predmet koji se prikazuje na predmetnoj tužiteljevoj fotografiji jedinstven (prirodni spomenik P. kamen na

Velebitu), koji nije brzo i lako dostupan svima (nalazi se u L., a iz sjedišta tuženika prethodi mu višesatna cestovna vožnja, nakon koje 40 minuta makadamske vožnje),

tako da je ipak potrebno uložiti određeni trud kako bi se sačinila ta fotografija, mada za njen nastanak nije korištena nikakva posebna oprema niti tehnika (nastala je mobilnim telefonom, bez posebne pripreme, iz klečećeg položaja tužitelja) te uzimajući u obzir cijenu po kojoj H. M. d.o.o. daje na korištenje takve fotografije, sud je zaključio da bi uobičajena naknada za korištenje predmetne fotografije na način na koji je to učinio tuženik iznosila 500,00 kn, a kako tužitelju pripada naknada u dvostrukom iznosu (penal), to mu je po ovoj osnovi dosuđen iznos od 1.000,00 kn/132,72 EUR s zateznim kamatama od presuđenja do isplate, dok je preko iznosa od 1.000,00 kn do zahtijevanog iznosa od 2.000,00 kn, za iznos od 1.000,00 kn/132,72 EUR s zateznim kamatama, tužbeni zahtjev po ovoj osnovi valjalo odbiti kao neosnovan. 66. Što se tiče objave predmetne presude u sredstvima javnog priopćavanja, odredbom čl. 180. ZAPSP-a/03 i čl. 283. ZAPSP-a/21 određeno je da osoba čije je pravo iz tog zakona povrijeđeno ima pravo zahtijevati da pravomoćna presuda kojom se makar i djelomično udovoljilo zahtjevu usmjerenom na zaštitu tog prava bude objavljena u sredstvima javnog priopćavanja na trošak tuženika, s time da će sud na prijedlog tužitelja odlučiti u kojem će sredstvu javnog priopćavanja presuda biti objavljena te hoće li se objaviti cijela presuda ili njezin dio, a odluči li sud da se objavi samo dio presude, mora se objaviti barem izreka, kao i onaj dio presude iz kojeg je vidljivo o kakvoj se povredi radi te tko je povrijedio odnosno pravo.

67. Prilikom donošenja odluke o sredstvu javnog priopćavanja u kojem će presuda biti objavljena te o dijelu presude koji će biti objavljen na trošak tuženika, sud ne može neopravdano zadirati u sam način na koji će presuda biti objavljena te bi način objave izreke presude u sredstvima javnog priopćavanja, u slučaju kada je povreda autorskog prava počinjena putem sredstava javnog priopćavanja, trebala odgovarati načinu neovlaštene objave autorskog djela.

68. Tužitelj zahtijeva da se izreka predmetne presude objavi u sedam brojeva tiskanih izdanja V. lista, po jednom svaki dan u tjednu, od ponedjeljka do nedjelje i to u ''masno otisnutom okviru, masno otisnutim naslovom i razmaknuto ispisanom oznakom parničnih stranaka'' te na mrežnim stranicama tuženika, s time da ista tamo bude objavljena u trajanju od jednog mjeseca.

69. S obzirom da je tužiteljeva fotografija objavljena samo u jednom dnevnom broju Večernjeg lista opravdano je i prikladno zahtijevati da se i izreka predmetne presude kojom se utvrđuje povreda autorskih prava tužitelja na toj fotografiji objavi u samo jednom dnevnom broju V. lista, a ne u sedam dnevnih brojeva, po jednom svakog dana u tjednu.

70. Također, tužitelj ne može od tuženika zahtijevati određeni izgled objave u tiskanom izdanju V. lista (font slova i slično).

71. S druge strane, s obzirom da su tužiteljeva autorska prava na predmetnoj fotografiji povrijeđena i njenom neovlaštenom objavom u elektroničkom izdanju Večernjeg lista te da ta povreda traje i dalje, preko godinu i pol dana, opravdano je i prikladno zahtijevati da se izreka predmetne presude objavi jednom i u elektroničkom izdanju V. lista, na mrežnim stranicama tuženika te da u tom izdanju bude objavljena mjesec dana.

72. Stoga je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev za objavu izreke predmetne presude u jednom broju dnevnih novina V. list (po izboru tuženika) te za njenu jednokratnu objavu na mrežnim stranicama tuženika u elektroničkom izdanju V. lista u trajanju od mjesec dana, dok je zahtjev valjalo odbiti u pogledu objave izreke u različitim tiskanim dnevnim brojevima svakog dana u tjednu.

73. Predmetna parnica vodi se radi ostvarenja šest tužbenih zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi pa se vrijednost predmeta spora određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva (čl. 37. st. 1. ZPP-a).

74. Od tih šest tužbenih zahtjeva, tri se ne odnose na novčanu svotu, jedan se odnosi na isplatu iznosa od 1.000,00 kn, jedan na isplatu iznosa od 2.000,00 kn i jedan na isplatu iznosa od 7.000,00 kn.

75. Vrijednost zahtjeva za isplatu nekog iznosa određena je visinom tog iznosa.

76. Kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi (čl. 40. st. 2. ZPP-a).

77. Tužitelj je u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kn, međutim, time je pokrio samo vrijednost tužbenih zahtjeva za isplatu (1.000,00 kn + 2.000,00 kn + 7.000,00 kn), dok je vrijednost predmeta po tri nenovčana tužbena zahtjeva ostala neodređena.

78. Ako je tužitelj propustio naznačiti vrijednost predmeta spora za nenovčani tužbeni zahtjev, a niti sud nije odredio vrijednost predmeta spora do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 100.000,00 kn (čl. 40. st. 5. u vezi čl. 495.a ZPP-a).

79. Stoga je vrijednost tužbenog zahtjeva za utvrđenje povrede autorskog prava 100.000,00 kn, vrijednost zahtjeva za zabranu činjenja takve ili slične povrede ubuduće 100.000,00 kn, vrijednost zahtjeva za isplatu iznosa od 1.000,00 kn, vrijednost zahtjeva za isplatu iznosa od 2.000,00 kn i vrijednost zahtjeva za isplatu iznosa od 7.000,00 kn su upravo ti iznosi i vrijednost zahtjeva za objavu izreke predmetne presude u sredstvima javnog priopćavanja o trošku tuženika jest 100.000,00 kn pa je vrijednost predmeta spora u ovoj parnici zbroj tih vrijednosti odnosno iznos od 310.000,00 kn.

80. Tužitelj je s zahtjevom za utvrđenje povrede uspio u omjeru od 100%, s zahtjevom za zabranu daljnje povrede, što uključuje o označavanje njega kao autora predmetne fotografije u elektroničkom izdanju V. lista, uspio je u omjeru od 100% (odbijanje zahtjeva da se uz ime i prezime tužitelja kao autora navede i njegov ostvareni znanstveni stupanj te činjenica da je isti urednik određene mrežne stranice nest sporedno traženje koje ne utječe na glavno traženje za zabranu daljnje povrede i označavanje tužitelja kao autora, s kojim je tužitelj uspio u cijelosti), s zahtjevom za isplatu naknade za neovlašteno korištenje autorskog djela tužitelj nije uspio, dakle, uspjeh je 0%, s zahtjevom za isplatu penala tužitelj je uspio u omjeru od 50% (s 1.000,00 kn do zahtijevanih 2.000,00 kn), s zahtjevom za isplatu naknade neimovinske štete uspio je u omjeru od 14,28% (dosuđenih 1.000,00 kn/potraživanih 7.000,00 kn = 0,1428) te je s zahtjevom za objavu izreke predmetne presude u sredstvima javnog priopćavanja uspio u omjeru od 100% (ponovno odbijanje sporednog zahtjeva u pogledu načina i trajanja objave ne utječe na uspjeh tužitelja u odnosu na glavno traženje za samom objavom, koji je prihvaćen), dakle, tužiteljev prosječan uspjeh u predmetnoj parnici iznosi 60,71% (100%+100%+0%+50%+14,28%+100% = 364,28% : 6 = 60,71%), dok je tuženikov prosječan uspjeh u parnici 39,29%.

81. Nakon što se od tužiteljevog uspjeha oduzme tuženikov uspjeh, sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, proizlazi da je tuženik dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u omjeru od 21,42%, dok je tuženik svoje troškove dužan sam snositi.

82. Prema sadržaju postavljenog zahtjeva tužitelju pripada naknada troškova parničnog postupka za tužbu u iznosu od 301,22 kn (21,42% od 1.406,25 kn, sukladno

Tbr. 7/1 i Tbr. 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014,. 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022., dalje u tekstu: OT/), za podnesak od 3. lipnja 2022. u iznosu od 301,22 kn (21,42% od 1.406,25 kn, sukladno Tbr. 8/1 i Tbr. 42 OT-a), za ročište od 14. rujna 2022. u iznosu od 301,22 kn (21,42% od 1.406,25 kn, sukladno Tbr. 9/1 i Tbr. 42 OT-a), za podnesak od 24. listopada 2022. u iznosu od 75,30 kn (21,42% od 351,56 kn, sukladno Tbr. 8/3 i Tbr. 42 OT-a), za podnesak od 28. listopada 2022. u iznosu od 75,30 kn (21,42% od 351,56 kn, sukladno Tbr. 8/3 i Tbr. 42 OT-a), za ročište od 2. studenog 2022. u iznosu od 301,22 kn (21,42% od 1.406,25 kn, sukladno Tbr. 9/1 i Tbr. 42 OT-a), za ročište od 1. prosinca 2022. u iznosu od 150,61 kn (21,42% od 703,13 kn, sukladno Tbr. 9/2 i Tbr. 42 OT-a) i za sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 42,84 kn (21,42% od plaćenih 200,00 kn, sukladno Tbr. 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi / Narodne novine, broj: 53/2019., 92/2021., dalje u tekstu: Uredba/), dakle, ukupno mu pripada 1.548,93 kn/205,58 EUR.

83. Ne pripada mu naknada za podnesak od 21. studenog 2022., jer u istom ponavlja navode koje je već ranije iznio pa navedeni podnesak, niti trošak koji je tužitelju njegovim sastavljanjem nastao, nije bio potreban za vođenje predmetne parnice, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

84. Ne pripada mu niti naknada za sudsku pristojbu za presudu, jer tužitelj nije određeno naznačio u kojem iznosu potražuje taj trošak, a što je bio dužan naznačiti, sukladno odredbi čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

85. Stoga je preko iznosa od 1.548,93 kn do zahtijevanog iznosa od 11.450,00 kn, za iznos od 9.901,07 kn/1.314,10 EUR, zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

86. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 5. siječnja 2022.

Sutkinja: I.

M.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

Broj zapisa: eb317-6fe6e

Kontrolni broj: 070f7-66de0-7f7b9

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=IVANA MANESTAR, L=ZAGREB, O=TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.