Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž R-237/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužiteljice A. M., OIB:…, iz Š., zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženice škole J. D., OIB:…, sa sjedištem u Š., zastupane po zakonskom zastupniku N. D., ravnatelju škole, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv odluke o trošku sadržane u presudi Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-1323/2021 od 24. listopada 2022., 5. siječnja 2023.,
r i j e š i o j e
I. Žalba tužiteljice djelomično se uvažava kao osnovana te se odluka o trošku sadržana u točki II. izreke presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr- 1323/2021 od 24. listopada 2022. preinačuje tako da se rješava:
Nalaže se tuženici da tužiteljici pored iznosa dosuđenog u točki II. izreke presude od 1.875,00 kn/248,87 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate na ime parničnog troška plati još iznos od 41,48 EUR/312,50 kn (slovima: četrdeset jedan euro i četrdeset osam centi/tristo dvanaest kuna i pedeset lipa)[1] sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 24. listopada 2022. do isplate, u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi troškove žalbe u iznosu od 6,84 EUR/51,57 kn (slovima: šest eura i osamdeset četiri centa/pedeset jedna kuna i pedeset sedam lipa)[1] u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu kojom je u točki I. izreke naložio tuženici da tužiteljici plati iznos od 3.896,30 kuna/517,14 eura bruto sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine mjesečne iznose od njihovog dospijeća do isplate kako je to specificirano. U točki II. izreke naloženo je tuženici da tužiteljici naknadi parnični trošak od 1.875,00 kuna/248,87 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.
2. Protiv točke II. izreke presude (odluka o naknadi parničnog troška) potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica 26. listopada 2022. zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud preinači odluku o trošku sukladno žalbenim navodima ili da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije dan.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Prvostupanjski sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice, pa je primjenom članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) tužiteljici dosudio parnični trošak u iznosu od 1.875,00 kn/248,87 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja, tj. od 24. listopada 2022. do isplate.
6. U točki 13. prvostupanjske odluke navedeno je koje je troškove prvostupanjski sud priznao tužiteljici kao nužne u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a pri čemu je visina troška utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje: Tarifa), a polazeći od vrijednosti predmeta spora.
7. Tužiteljici nije priznat trošak nagrade za sastav podneska od 11. kolovoza 2022. jer se radi o sporu male vrijednosti i jer je navode iz tog podneska tužiteljica mogla iznijeti već u tužbi ili u podnesku od 2. prosinca 2021. te trošak zastupanja na ročištu za objavu presude od 24. listopada 2022. u iznosu od 250,00 kn, jer da taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice. Pri tome se prvostupanjski sud pozvao na odluku Županijskog suda u Splitu broj Gž-2764/17 od 28. studenog 2017. te je iznio stav da je dodatni motiv zakonodavca prilikom noveliranja odredbe ZPP-a o objavi i uručenju presude, u smislu discipliniranja stranaka i suda te izbjegavanja zlouporabe prava pri dostavi, bez utjecaja na opravdanost troškova zastupanja na ročištu radi objave presude jer ti troškovi nisu bili potrebni za svrhovito vođenje parnice.
8. U svojoj žalbi tužiteljica navodi kako pobija odluku o troškovima iznad dosuđenog, dakle za iznos od 500,00 kn s PDV-om za sastav podneska od 11. kolovoza 2022. i iznos od 250,00 kn s PDV-om za pristup na ročište za objavu i uručenje presude. Sadržajno tužiteljica se bavi samo troškom zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude od 24. listopada 2022., poziva se na Tbr. 9.3. Tarife kojom je propisano pravo odvjetnika na nagradu za pristup na ročište za objavu presude te iznosi stav da je ovaj trošak trebalo priznati primjenom članka 155. stavak 2. ZPP-a kojim je propisano da ako je propisana Tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema Tarifi. Tužiteljica da je angažirala odvjetnika za zastupanje njezinih prava i interesa i obavljanja svih radnji koje se odnose na predmetni parnični postupak, uključujući i dolazak na ročište na kojem je objavljena i uručena presuda. Pri tome se tužiteljica pozvala na odluke županijskih sudova koji su takav trošak priznavali tužiteljima.
9. Primjenom odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, drugostupanjski sud, povodom žalbi stranaka, po službenoj dužnosti pazi na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a koje su navedene u članku 365. stavak 2. ZPP-a te na pravilnost primjene materijalnog prava.
10. Kako tužiteljica žalbu ne podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, to je ovaj sud ispitao pobijanu odluku u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, te je ocijenio, da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.
11. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno odbio zahtjev tužiteljice za dosudu troška koji se odnosi na sastav podneska od 11. kolovoza 2022. s pozivom na odredbu članka 155. stavak 1. ZPP-a, a vodeći računa o tome da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti i članku 461.a stavak 2. ZPP-a prema kojemu su stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđenje iznesenih činjenica, pa je stoga podnesak od 11. kolovoza 2022. bio nepotreban u smislu procesnih odredbi ZPP-a i pada na teret same tužiteljice.
12. Međutim, po ocjeni ovog suda, pogrešan je stav prvostupanjskog suda da se tužiteljici ne dosuđuje nagrada za pristup na ročište za objavu presude koje je održano 24. listopada 2022. iz razloga koje je prvostupanjski sud naveo. Ovo stoga što prema odredbi članka 335. ZPP-a ovisno o pristupu na ročište za objavu presude, ako su strane bile pravovremeno obavještene o održavanju istog, teku i rokovi za žalbu, pa se stoga taj trošak ima smatrati potrebnim u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.
13. Zbog toga je ovaj sud preinačio odluku o trošku sadržanu u pobijanoj presudi na način da je pored dosuđenog iznosa dosudio tužiteljici na ime parničnog troška još iznos od 312,50 kn, a koji iznos se sastoji od nagrade za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 250,00 kn prema Tbr. 9.3. Tarife i iznosa PDV-a od 25 % ili 62,50 kn. Prema fiksnom tečaju od 7,53450 kn za 1 EUR to iznosi 41,48 EUR-a. Na navedeni iznos dosuđena je i zakonska zatezna kamata od donošenja prvostupanjske odluke do isplate.
14. Tužiteljica je potraživala i trošak žalbe u iznosu od 781,25 kn. Po ocjeni ovog suda trošak žalbe tužiteljice iznosi po Tbr. 10.5. Tarife 125,00 kn jer je VPS za izračun visine nagrade prema Tarifi 750,00 kn (trošak koji nije dosuđen prvostupanjskom odlukom). Iznos od 125,00 kn treba povećati za iznos PDV-a od 25 % ili 31,25 kn pa bi ukupan trošak žalbe iznosio 156,25 kn. Tužiteljica je sa žalbom uspjela u omjeru od 33 % pa bi joj tuženica bila dužna naknaditi trošak žalbe u tom postotku što iznosi 51,57 kn ili preračunato prema fiksnom tečaju kune za euro 6,84 EUR-a kako je to i dosuđeno ovom odlukom.
15. Pobijana odluka preinačena je u točki II. izreke primjenom članka 380. točka 3. ZPP-a.
Koprivnica, 5. siječnja 2023.
Sutkinja
Vesna Rep v.r.
