Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž R-239/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužiteljice Z. M., OIB:…, iz S. B., zastupane po punomoćniku D. L., odvjetniku iz Z. protiv tuženice O. B. "D. J. B." S. B., OIB:…, zastupane po punomoćniku D. I., odvjetniku iz S. B., radi isplate razlike plaće, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv odluke o trošku sadržane u presudi Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-216/2020-27 od 10. listopada 2022., 5. siječnja 2023.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužiteljice djelomično se prihvaća kao osnovana te se odluka o trošku sadržana u točki II. izreke presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-216/2020-27 od 10. listopada 2022. preinačuje tako da se rješava:

Nalaže se tuženici da tužiteljici pored dosuđenog iznosa troškova parničnog postupka od 9.962,50 kn/1.322,25 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate naknadi još parnični trošak u iznosu od 82,95 EUR-a/625,00 kn (slovima: osamdeset dva eura i devedeset pet centi/šesto dvadeset pet kuna)[1] sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 10. listopada 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi troškove žalbe u iznosu od 4,15 EUR- a/31,25 kn (slovima: četiri eura i petnaest centi/trideset jedna kuna i dvadeset pet lipa)[1] u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu kojom je u točki I. izreke naložio tuženici da tužiteljici plati 22.424,27kn/2.976,21 EUR-a bruto sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, kako je to specificirano. U točki II. izreke naloženo je tuženici da tužiteljici naknadi parnični trošak od 9.962,50 kn/1.322,25 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja odluke, 10. listopada 2022. do isplate.

2. Protiv točke II. izreke presude (odluka o naknadi parničnog troška) potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica 25. listopada 2022. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu te preinači pobijanu odluku na način da tužiteljici prizna troškove sukladno njezinom troškovniku predanom na ročištu za glavnu raspravu dana 14. rujna 2022. zajedno s troškovima žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Obrazlažući odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud se pozvao na članak 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP), dok je visina troška utvrđena prema vrijednosti predmeta spora i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje: Tarifa). Tužiteljici je priznat i trošak vještačenja u cijelosti.

6. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesaka od 30. lipnja 2021. i 8. rujna 2021. u iznosu od 1.000,00 kn za svaki podnesak i uvećanje za iznos PDV-a od 500,00 kn, jer ti troškovi nisu bili nužni obzirom da u njima tužiteljica iznosi već ranije iznesene tvrdnje i pravne stavove, dok joj je za pripremno ročište održano 8. rujna 2021. priznata nagrada po Tbr. 9.2. Tarife, odnosno iznos od 500,00 kn uz uvećanje za iznos PDV-a, jer da to ročište nije dovršeno.

7. Tužiteljica se u okviru žalbe protiv točke II. izreke presude žali na dio troškova koji joj nisu priznati, a radi se o troškovima sastava podnesaka od 30. lipnja 2021. i 8. rujna 2021. Tužiteljica smatra da joj je trebalo priznati nagradu za sastav podneska od 30. lipnja 2021. u kojem se ona očitovala na tijek postupka do tog trenutka, jer je podnošenjem tog podneska ostvarila svoje pravo i ovlaštenje iz članka 106. stavak 1. ZPP-a prema kojem se tužba, odgovor na tužbu, pravni lijekovi i druge izjave, prijedlozi i saopćenja koji se daju izvan rasprave podnose u pisanom obliku. Njezino postupanje da je imalo za cilj ubrzati komunikaciju između stranaka, pospješiti efikasnost te skratiti prosječno trajanje ročišta. Za sastav podneska od 8. rujna 2021. da joj je trebalo priznati nagradu jer se očitovala na prigovore tuženice na nalaz i mišljenje vještaka te smatra da je taj podnesak bio nužan za vođenje postupka i pravilno donošenje odluke. Također smatra da joj je prvostupanjski sud trebao priznati trošak pristupa na pripremno ročište koje je održano 8. rujna 2021., a ne 18. rujna 2021. kako je to prvostupanjski sud omaškom napisao u svojoj odluci, u punom iznosu, pri čemu se poziva na Tbr. 9.1. Tarife i činjenice da se na pripremnom ročištu raspravljalo o glavnoj stvari.

8. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud pravilno nije tužiteljici priznao kao potreban trošak, u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a, nagradu za sastav podneska od 30. lipnja 2021., jer se tim podneskom tužiteljica očitovala na odgovor na tužbu tuženice na način da je osporila sve navode iz odgovora na tužbu, da je iznesla svoj stav vezano uz primjenu propisa na kojima temelji svoju tužbu, a što je već iznijela i u samoj tužbi. Uz to je priložila i odluke različitih županijskih sudova u Republici Hrvatskoj. Sve to nije bilo potrebno za vođenje postupka, odnosno radi se o iznošenju pravnih shvaćanja tužiteljice, a ne o iznošenju činjenica koje bi bile drugačije od onih navedenih u tužbi ili predlaganju dokaza koji iz nekog opravdanog razloga nisu predloženi u tužbi.

9. Što se tiče podneska od 8. rujna 2022., u tom podnesku se tužiteljica očitovala na prigovor tuženice na nalaz i mišljenje vještaka, što je također podnesak koji nije bio potreban za vođenje postupka i donošenje odluke u postupku. Stav tužiteljice u odnosu na prigovor tuženice na nalaz i mišljenje vještaka nebitan je za donošenje odluke, jer je za donošenje odluke bitno očitovanje vještaka na prigovore i ocjena vještačenja od strane suda.

10. Prvostupanjski sud u svojoj odluci navodi da je tužiteljici priznao za pristup na pripremno ročište koje je održano 18. rujna 2021. iznos od 500,00 kn jer to pripremno ročište nije dovršeno.

11. U svojoj žalbi tužiteljica navodi da je prvostupanjski sud pogrešno napisao da je pripremno ročište održano 18. rujna 2022. umjesto 8. rujna 2022. Pripremno ročište za koje je tužiteljici priznato 50 % troška prema Tarifi održano je 8. rujna 2021., pa je prvostupanjski sud pogrešno u obrazloženju svoje odluke napisao da je isto održano 18. rujna 2021., a po ocjeni ovog suda radi se o očitoj greški u pisanju i ne čini odluku nejasnom.

12. Navedeno ročište je održano, tužiteljica je iznijela navode iz tužbe, tuženica je iznijela navode iz odgovora na tužbu, ostali su kod dokaznih prijedloga, a to što je sud odgodio pripremno ročište pa na istom nije zaključio prethodni postupak ne znači da se za to ročište treba dosuditi nagrada prema Tbr. 9.2. Tarife, kako je to učinio prvostupanjski sud, a kojom je propisano da se 50 % nagrade iz Tbr. 7. točka 1., 3., 6. i 7. Tarife priznaje za ročišta na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima, ili se prije raspravljanja o glavnoj stvari postupak završio povlačenjem tužbe ili prigovora, presudom na osnovi priznanja ili na osnovi izostanka.

13. Po ocjeni ovog suda, na navedenom ročištu se raspravljalo o glavnoj stvari, zbog čega tužiteljici pripada nagrada za zastupanje na tom ročištu prema Tbr. 9.1. Tarife, odnosno u iznosu od 1.000,00 kn uz uvećanje za iznos PDV-a.

14. Zbog toga je ovaj sud tužiteljici pored dosuđenog troška dosudio još iznos od 625,00 kn ili 82,95 EUR-a prema fiksnom tečaju konverzije, a koji iznos se sastoji od 500,00 kn nedosuđene nagrade za zastupanje na tom ročištu prema Tbr. 9.1. Tarife i iznosa PDV-a od 125,00 kn. Na dosuđeni iznos dosuđena je i zakonska zatezna kamata od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

15. Tužiteljica je djelomično uspjela sa svojom žalbom te je zatražila trošak žalbe. VPS za žalbu iznosi 2.500,00 kn koliko je osporeni dio troška koji tužiteljici nije priznat. Polazeći od navedenog VPS-a, tužiteljica bi imala pravo na nagradu za sastav žalbe prema Tbr. 10.5. Tarife u iznosu od 125,00 kn i iznos PDV-a od 31,25 kn što ukupno iznosi 156,25 kn. Kako je uspjela sa 20 % sa svojom žalbom, to joj je tuženica dužna naknaditi trošak žalbe u tom postotku, a što iznosi 31,25 kn ili 4,15 EUR-a, a što je i dosuđeno ovom odlukom.

16. Pobijana odluka preinačena je primjenom članka 380. točka 3. ZPP-a.

Koprivnica, 5. siječnja 2023.

Sutkinja

Vesna Rep v.r.