Republika Hrvatska

Poslovni broj Kž-586/2022-4

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Miroslava Jukića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. V.S., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj 95. K-343/2021-22 od 5. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 5. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. V.S. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj 95. K-343/2021-22 od 5. rujna 2022., opt. V.S. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – krađom, opisano i kažnjivo po čl. 228. st. 1. KZ/11 te je za navedeno kazneno djelo na temelju čl. 228. st. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) ošt. B.J. je sa ostvarivanjem imovinskopravnog zahtjeva upućen na građansku parnicu.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi sa čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. i 8. ZKP/08 opt. V.S. naloženo je plaćanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.114,00 kuna / 147,851 Eura kuna u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude te je obvezan naknaditi nužne izdatke oštećenika i nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika o čijoj će visini sud donijeti posebno rješenje.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio opt. V.S., putem branitelja B.K., odvjetnika iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog odluke o kaznenoj sankciji i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i oslobodi ga optužbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u O.

5. Žalba opt. V.S. nije osnovana.

6. Opt. V.S. uvodno u žalbi navodi da se žali zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a u nastavku žalbe ne navodi u čemu bi se takve postupovne povrede sastojale, a nakon što je sud ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio neku od postupovnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti da je na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon.

7. Dalje u žalbi kojom osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja optuženik navodi kako je prvostupanjski sud svoju odluku o njegovoj krivnji zasnovao na iskazu ošt. B.J. te svjedoka B.K. iako u njihovim iskazima postoji nesklad u vremenskom navođenju saznanja oštećenika o navodnoj krađi predmeta iz njegovog stana. Konkretno, da je oštećenik na raspravi 27. lipnja 2022. iskazao da je za vrijeme izdržavanja kazne u razdoblju od 10. travnja 2019. do ožujka 2020. čuo od brata B.K., s kojim je u navedenom razdoblju izdržavao kaznu, kako optuženik prodaje njegove stvari, dok je u svojoj prijavi od 8. lipnja 2020. naveo kako je za krađu svojih stvari iz stana saznao tek početkom lipnja 2020., tj. nakon izlaska iz zatvora, javnim pogovorom u B. kao i da se dio otuđenih stvari nalazi kod B.K. Poglavito ukazuje kako okolnost što je presudom Općinskog suda u Osijeku broj K-36/2020-07 proglašen krivim zbog kaznenog djela narušavanja nepovredivosti doma i poslovnog prostora jer da je 10. travnja 2019. provalio u stan B.J., tj. tjelesnom snagom otvorio ulazna vrata stana u nakani provođenja određenog vremena u predmetnom stanu a bez prethodnog dopuštenja vlasnika gdje je i uhićen od strane policijskih službenika PP B., ne povlači za sobom i automatizam o postojanju njegove kaznene odgovornosti za predmetno kazneno djelo. Zaključno smatra da je sud trebao primijeniti načelo in dubio pro reo te ga u nedostatku dokaza osloboditi od optužbe.

7.1. Takvim žalbenim navodima optuženik nije doveo u pitanje pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda koji je za svoju odluku dao jasne, argumentirane i logične razloge, a koje prihvaća i ovo vijeće. Naime, neovisno što iz iskaza svjedoka S.M., koji u vlasništvu ima tvrtku za upravljanje stambenim zgradama pa tako i zgrade ... u B. (na kojoj se adresi nalazi stan oštećenika) proizlazi da je zatražio intervenciju Središnje vatrogasne postrojbe B. jer je sporni stan u navedenoj zgradi bio otvoren, a da iz izvješća DVD-a B. od 22. studenog 2019. proizlazi da su djelatnici DVD-a B. po dojavi od 21. studenog 2019. izašli na intervenciju u stambenoj zgradi u B., ..., te dolaskom u stan vlasništva B.J. utvrdili da je stan nasilno otvoren, da su ušli u stan te zatvorili prozor i balkonska vrata, činjenica je da je predmetni stan bio nasilno otvoren i zatečen otključan, a da su iz istog stana otuđeni gornji i donji kuhinjski elementi pobliže opisani u izreci presude, koje je B.K. za 700,00 kuna kupio od optuženika koji mu je rekao da je riječ o njegovoj kuhinji. Čak štoviše, kako to iskazuje predmetni svjedok na raspravi 27. lipnja 2022. da je optuženika sreo u B. ispred zgrade gdje živi, da mu je ponudio na prodaju kuhinju predlažući mu da i sam vidi kuhinju, da ga je odveo u jedan stan čija su ulazna vrata bila polijepljena s trakama i otključana, da mu je kuhinju i pokazao tvrdeći da je to njegova kuhinja, a pri tome svjedok K. nije znao da je to stan ošt. B.J., već je to naknadno saznao.

7.2. Imajući u vidu iskaz ošt. B.J. a čiji iskaz potvrđuje nepristrani i nezainteresirani svjedok B.K., kao i materijalni dokazi (na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od B.K. oduzeti su donji i viseći kuhinjski elementi 9. lipnja 2020., a koji su istog dana vraćeni ošt. B.J. (str. 13-15 spisa), to što je ošt. B.J. na raspravi 27. lipnja 2022. iskazao da je za vrijeme izdržavanja kazne od 10. travnja 2019. do ožujka 2020. čuo od brata B.K. da okrivljenik prodaje njegove stvari, a da je u kaznenoj prijavi od 8. lipnja 2020. naveo da je o otuđenju njegovih stvari iz stana saznao početkom lipnja 2020., nije od odlučne važnosti, pogotovo u svjetlu činjenice da je optuženik, a kako to proizlazi iz podataka Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Središnjeg ureda za zatvorski sustav (str. 95 spisa) u inkriminiranom razdoblju bio na slobodi i to od 8. ožujka 2019. do 4. srpnja 2019. godine (dakle, u vrijeme inkriminacije), kao i da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku broj K-36/2020-07 od 20. veljače 2020. (pravomoćna 26. ožujka 2020.) proglašen krivim zbog kaznenog djela narušavanja nepovredivosti doma i poslovnog prostora iz čl. 141. st. 1. KZ/11 kada je 10. travnja 2019. u B., ..., došao do stana u vlasništvu B.J. kojeg je nasilno otvorio, sve u nakani provođenja određenog vremena u navedenom stanu a bez prethodnog dopuštenja vlasnika navedenog stana.

7.3. Opt. V.S. žali se i zbog povrede kaznenog zakona (u žalbi navodi zbog pogrešne primjene materijalnog prava) koju zakonsku osnovu ne obrazlaže a ispitivanjem ožalbene presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 ovo drugostupanjsko vijeće nije utvrdilo da bi na njegovu štetu bio povrijeđen kazneni zakon.

7.4. Stoga je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdilo postojanje svih odlučnih činjenica, te savjesnom ocjenom dokaza, prihvaćajući iskaz ošt. B.J., svjedoka B.K. kao i materijalne dokumentacije u spisu, osnovano zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo krađe upravo na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a za svoja je utvrđenja dao valjane i logične razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8. U žalbi zbog odluke o kazni optuženik smatra da je ista prestrogo odmjerena jer sud nije pravilno vrednovao inače pravilno utvrđene olakotne okolnosti – da je otac maloljetnog djeteta čije osnovne potrebe i životna egzistencija izravno ovise o njegovom uzdržavanju, a što odlaskom na izdržavanje kazne više neće biti u mogućnosti te da je pridao preveliku važnost njegovoj ranijoj osuđivanosti kao otegotnoj okolnosti.

8.1. Razmatrajući takve žalbene navode opt. V.S., i po nalaženju ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio, a onda i pravilno vrednovao kako olakotne, tako i otegotne okolnosti na strani optuženika pri čemu nije podcijenio olakotne, a niti je precijenio otegotne okolnosti. Naime, iz osobnih podataka proizlazi da je optuženik umirovljenik s mirovinom u iznosu od 4.900,00 kuna, pa navodi da životna egzistencija maloljetnog djeteta ovisi o njegovom boravku na slobodi nisu utemeljeni. Ujedno, a u odnosu na utvrđene otegotne okolnosti po prvostupanjskom sudu, kada se ima u vidu da je optuženik do sada u četrnaest navrata pravomoćno osuđivan i to u osam navrata zbog imovinskih kaznenih djela (krađe, teške krađe, teške krađe u pokušaju), ali i drugih kaznenih djela (širenje lažnih i uznemirujućih glasina, računalne prijevare, prijetnje, narušavanje nepovredivosti doma i poslovnog prostora), da je kaznena djela činio kontinuirano od 2009. godine pa nadalje, da su mu u četiri navrata izricane uvjetne osude, a na bezuvjetnu kaznu zatvora osuđivan je deset puta, da je, dakle, riječ o višestrukom pa i specijalnom povratniku, tada kazna zatvora u trajanju od jedne godine na koju je osuđen pobijanom presudom nije prestrogo odmjerena, već upravo suprotno, adekvatna je okolnostima djela, osobi optuženika, kriminalnoj količini i društvenoj opasnosti djela, a istom će se ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, kako u vidu specijalne, tako i generalne prevencije.

9. Žaleći se zbog odluke o troškovima optuženik navedenu žalbenu osnovu ne obrazlaže. Kako je optuženik proglašen krivim zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11, a čl. 148. st. 1. ZKP/08 propisano je da će sud okrivljeniku, kada ga proglasi krivim, naložiti plaćanje troškova kaznenog postupka, osim ako ne postoje uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova u cijelosti ili djelomično. Imajući u vidu da prema osobnim podacima ostvaruje mirovinu u iznosu od 4.900,00 kuna, a pobijanom presudom proglašen je krivim, osnovano ga je sud obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka, sve na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. i 8. ZKP/08.

9.1. S tim se u vezi napominje da, ukoliko se nakon donošenja odluke o troškovima utvrde drugačije okolnosti, sud ga može na njegovu molbu, posebnim rješenjem, osloboditi od dužnosti naknade troškova kaznenog postupka, u koju svrhu može od njega zatražiti dokaze o njegovom imovnom stanju, a sve sukladno odredbi čl. 148. st. 6. ZKP/08.

10. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih opt. V.S. pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. i 2. ZKP/08 utvrdio neku od bitnih postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

Osijek, 5. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća

Mario Kovač, v.r.