Broj: Pn-194/2021-35.
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Bjelovaru
Stalna služba u Garešnici
Garešnica, Vladimira Nazora 22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, po sucu toga suda Jarmilki Kučera-Slivar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja T. B. iz L. 178, OIB: …, koga zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva V. & R. & C. C. d.o.o. G., protiv tuženika G. osiguranje d.d. Z., U. G. V. 284, OIB: …, koga zastupa punomoćnika I. L. dipl. pravnica zaposlenica tuženika, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave održane dana 21. studenog 2022. godine, u nazočnosti tužitelja T. B., osobno, punomoćnika tužitelja T. V., odvjetnika u O. društvu V. & R. & C. C. d.o.o. G. i Zamjenika punomoćnika tuženika A. S. mag. iur., a sukladno odredbi članka 335. Zakona o parničnom postupku, dana 05. siječnja 2023. godine;
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku G. osiguranje d.d. Z., U.. grada V. 284, OIB: … da tužitelju T. B. iz L. 178, OIB: … plati na ime naknade štete iznos od 6.535,03 €[1] / 49.238,22 kn sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od 10. travnja 2018. godine do isplate propisanom odredbom članka 29. Zakona o obveznim odnosima, a koja se do 31. prosinca 2022. godine obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, a od 01. siječnja 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena te se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.660,43 € /20.045,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude koja zakonska zatezna kamata je propisana člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima te se stopa iste određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije 01. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%- tna poena, sve to u roku od 15 dana.
II Preko dosuđenog dijela tužbenog zahtijeva, tužbeni zahtijev tužitelja T. B. iz L. 178, u dijelu gdje je tražio isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 6.535,03 € / 49.238,22 kn od 10. siječnja 2018. do 09. travnja 2018. godine se odbija.
Obrazloženje
1.Tužitelj T. B. po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva V. & R. & C. C. d.o.o. G., podnio je kod ovoga suda tužbu protiv tuženika G. osiguranje d.d. Z., radi naknade štete.
2. Tužitelj u tužbi navodi da se dana 10. siječnja 2018. godine u H. oko 13,35 sati, M. ulica kod kbr. 286 dogodio predmetni štetni događaj na način da je osiguranik tuženika I. K. upravljao teretnim automobilom marke i tip Peugeot Partner 1.67 HDI, reg. oznake ZG … iz smjera G. u smjeru B., te je u jednom trenutku zbog neprilagođene brzine u zavoju izgubio kontrolu nad vozilom kojim je upravljao te je izletio u suprotni kolnički trak kojim se te zgode kretao tužitelj koji je pri tome upravljao osobnim automobilom VW Golf, reg. oznake BJ … te je tako došlo do udara navedenih automobila. Tužitelj navodi da je nastala velika imovinska šteta na navedenim automobilima i da je tužitelj u nezgodi pretrpio teške tjelesne ozljede pobliže opisane u liječničkoj dokumentaciji, a povodom opisanog štetnog događaja na lice mjesta su izašli djelatnici PP G. te napravili očevid i pokrenuli kazneni postupak protiv I. K., a koji kazneni postupak se vodio na Općinskom sudu u Bjelovaru. Tužitelj navodi da uslijed opisanog ozljeđivanja tužitelj zahtijeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te navodi da je zbog događaja pretrpio jake fizičke bolove, strah i duševne boli jer mu je smanjena životna aktivnost, a kako je to vidljivo iz priložene liječničke dokumentacije te je zaostalo naruženje, a tužitelju je bila potrebna i tuđa pomoć i njega pa slijedom navedenog tužitelj na ime pretrpljenih fizičkih bolova potražuje 17.000,00 kn, za pretrpljeni strah potražuje 18.000,00 kn, za trajno smanjenje životnih aktivnosti 30.000,00 kn, za naruženje 10.000,00 kn i za tuđu pomoć i njegu 5.000,00 kn, odnosno ukupno 80.000,00 kn te navodi kako mu je tuženik prije pokretanja postupka isplatio iznos od 35.000,00 kn to tužitelj podnesenom tužbom od tuženika potražuje isplatu iznosa od 45.000,00 kn, a navodi da pored navedenog na ime naknade za putne troškove koje je imao zbog odlazaka liječnicima, ali koje račune zbog nemarnosti nije sačuvao potražuje iznos od 2.000,00 kn. Isto tako tužitelj navodi da je sačuvao neke račune vezane za kupovinu lijekova, zatim za troškove putovanja, ali i pretrage koje zbog velike gužve ne bi dočekao redovnim putem u bolničkom sustavu pa je tužitelj bio primoran te pretrage obaviti u privatnim klinikama, a ti računi su dostavljeni uz tužbu te ukupan trošak po istima iznosi 2.238,22 kn. Tužitelj navodi da kako tuženik odbija tužitelju nadoknaditi cijelokupnu imovinsku štetu proizašlu iz predmetnog štetnog događaja to tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se nalaže tuženiku da tužitelju na ime naknade štete plati ukupan iznos od 49.238,22 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. siječnja 2018. godine do isplate te troškove parničnog postupka.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja od dana 10. 01. 2018. godine a u kojemu je sudjelovao tužitelj te odgovornost za nastanak štetnog događaja. Tuženik ističe da visinu tužbenog zahtijeva preko nesporno isplaćenog iznosa od 42.000,00 kn s osnova neimovinske i imovinske štete nastale povredom prava osobnosti kao prekomjerno postavljenu u odnosu na zadobivene povrede tužitelja, naime da nije točan navod da je tužitelju s osnova neimovinske štete i tuđe pomoći i njege isplaćen iznos od 35.000,00 kn već mu je isplaćen iznos od 42.000,00 kn. Tuženik predlaže da se obveže tužitelja na dostavu cjelokupnog zdravstvenog kartona na uvid vještacima kako bi se razlučile eventualne ranije posljedice od posljedica nastalih u predmetnom štetnom događaju, a ukoliko se ustraje u provođenju medicinskog vještačenja sve obzirom na vrstu i lokalitet zadobivenih povreda te radi ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka predlaže da se vještačenje odredi po jednom vještaku i to kirurške struke od kojeg se traži da se osvrne i na moment stabilizacije, a tuženik osporava trošak liječenja u privatnim poliklinikama budući je tužitelj mogao uslugu obaviti u sustavu HZZO-a te osporava troškove puta budući su isti nedokazani i nedokumentirani i predlaže odbiti tužbeni zahtijev tužitelja.
4. Tužitelj je po punomoćniku na ročištu održanom 24. siječnja 2022. godine ispravio adresu tužitelja te je naveo da ista glasi L. 178 i istaknuo je da je doista tužitelju isplaćen iznos od strane tuženika od 42.000,00 kn pa tužitelj od tuženika potražuje isplatu iznosa od 42.238,22 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. siječnja 2018. godine, a povlači dio tužbenog zahtijeva za isplatu iznosa od 7.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom te s obzirom da je tuženik priznao pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost za nastanak štetnog događaja odustao je od dokaznih prijedloga predloženih radi utvrđivanja dinamike nastanka prometne nezgode.
5. Tužitelj je po punomoćniku pismenim podneskom od 17. studenog 2022. godine sukladno nalazu i mišljenju liječničkih vještaka i s obzirom na utvrđene zaostale posljedice i povredu prava osobnosti uskladio tužbeni zahtijev tako da traži da se tuženiku naloži da mu na ime naknade štete isplati iznos od 87.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 10. siječnja 2018. godine.
6. Tužitelj je po punomoćniku na ročištu održanom dana 21. studenog 2022. godine izvijestio sud da omaškom u pisanju podneska tužitelja od 17. studenog 2022. godine nije uzeta u obzir uplata tuženika u tijeku i prije ovoga postupka pa stoga tužitelj umanjuje iznos koji potražuje na ime naknade štete, troškova liječenja i putnih troškova dakle, na iznos od 49.238,22 kn s kamatom od 10. siječnja 2018. godine do isplate, a u preostalom dijelu tužbeni zahtijev ostaje neizmjenjen te je izričito naveo da je od tuženika na ime štete zaprimio ukupan iznos od 42.000,00 kn, a da tužitelj smatra da je iz dokaznog postupka razvidno kako tužitelji na ime naknade štete troškova liječenja pripada ukupan iznos od 91.238,22 kn, to nakon isplate nespornog dijela štete od strane tuženika, tužitelj potražuje razliku navedenog iznosa to jest 49.238,22 kn, odnosno 6.535,03 €.
7. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je ispitao svjedoka M. B., proveo je liječnička vještačenja s liječničkim vještakom Dr. D. Č. i Dr. M. K. S., ispitao je tužitelja T. B. kao stranku, izvršio je uvid u preslik potvrde Policijske postaje G. broj … od 23. veljače 2018. godine (list br. 3-4), u preslik podneska tužitelja (list br. 5), u preslik liječničke dokumentacije tužitelja (list br. 7-44), u preslik naloga za isplatu (list br. 49-52), u preslik liječničke dokumentacije tužitelja (list br. 58-61), u preslik zdravstvenog kartona tužitelja sa nalazima (list br. 62-126), te u cjelokupan spis.
8. Na temelju tako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja, Sud je presudio kao u izreci, a iz slijedećih razloga.
9. Tijekom postupka, nedvojbeno je utvrđeno da je dana 10. siječnja 2018. godine u H. oko 13,35 sati u M. ulici kod kbr. 286 došlo do prometne nezgode u kojoj je učestvovao teretni automobil marke i tip Peugeot Partner 1.6 HDI, reg. oznake ZG …, kojim je iz smjera G. u pravcu B. upravljao osiguranik tuženika I. K. te je u jednom trenutku zbog neprilagođene brzine u zavoju izgubio kontrolu nad vozilom kojim je upravljao i prešao u suprotni kolnički trak kojim se u tom trenutku iz suprotnog smjera kretao tužitelj koji je upravljao osobnim automobilom VW Golf reg. oznake BJ … te je došlo do kontakta ta dva vozila i uslijed toga je nastala šteta na osobnim automobilima te je tužitelj pretrpio teške tjelesne ozljede koje su opisane u liječničkoj dokumentaciji. Kao što je naprijed navedeno tuženik je izričito naveo da priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja te odgovornost za nastanak štetnog događaja.
10. Dakle, tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno i isto je nesporno između stranaka da se je dana 10. siječnja 2018. godine u H. oko 13,35 sati u M. ulici kod kbr. 286 dogodio štetni događaj to jest prometna nezgoda na način da je osiguranik tuženika I. K. upravljao motornim automobilom marke i tip Peugeot Partner 1.6 HDI, reg. oznake ZG … (koje je u trenutku nezgode bilo osigurano kod tuženika) iz smjera G. u smjeru B. te je zbog neprilagođene brzine u zavoju izgubio kontrolu nad vozilom kojim je upravljao i prešao na suprotni kolnički trak kojim se kretao tužitelj upravljajući osobnim automobilom marke VW Golf, reg. oznake BJ … te je došlo do kontakta navedenih vozila i uslijed istog je na vozilima nastala materijalna šteta dok je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede. Dakle, nesporno je između stranaka da je do navedene prometne nezgode došlo uslijed postupanja osiguranika tuženika i tuženik je pasivno legitimiran u ovome postupku te je a s obzirom da je njegov osiguranik skrivio prometnu nezgodu dužan tužitelju naknaditi nastalu štetu, a kako to izričito i sam tuženik u odgovoru na tužbu navodi budući da je izričito naveo da priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja te odgovornost za nastanak štetnog događaja.
11. Dakle, između stranaka je nesporno da je došlo do prometne nezgode u kojoj je tužitelj ozljeđen, te je nesporno da je za nastanak iste odgovoran osiguranik tuženika i da je tuženik dužan tužitelju naknaditi nastalu štetu. Sporna je visina nastale štete tužitelju.
12. S obzirom na navedeno po ocjeni ovoga Suda za nastanak prometne nezgode i nastalu štetu isključivo je odgovoran osiguranik tuženika te je tuženik s obzirom na sve naprijed obrazloženo dužan tužitelju naknaditi nastalu štetu.
13. Kao što je naprijed navedeno tužitelj je naveo da mu po osnovi povrede prava osobnosti i troškova liječenja kojim obuhvaća i putne troškove pripada iznos od 91.238,22 kn, a da mu je tuženik isplatio iznos od 42.000,00 kn tako da potražuje iznos od 49.238,22 kn odnosno 6.535,03 €.
14. Sukladno odredbi članka 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), u slučaju povrede prava osobnosti, sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
15. Iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka Dr. D. Č. između ostalog proizlazi da je tužitelj ozljeđen u prometnoj nezgodi 10. 01. 2018. godine kao vozač automobila te je odmah nakon štetnog događaja primljen u OB B. gdje je učinjena potrebna dijagnostička obrada i dijagnosticirane su ozljede: puknuće slezene zbog ozljede, puknuće lijeve strane ošita, akutni abdomen, prijelom VIII – XII rebra lijevo, prijelom poprečnog nastavka prvog slabinskog kralješka, veliki podljev slabinskog dijela leđa i lijeve natkoljenice, ogrebotine lica, a koje ozljede su kvalificirane kao osobito teške tjelesne ozljede. Isto tako iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka Dr. D. Č. proizlazi da je odmah nakon dijagnostičke obrade zbog ozljede slezena i ošita te krvarenja u trbuh postavljena indikacija za hitnim operacijskim liječenjem te je učinjena hitna operativna priprema, a potom se operativno odstrani slezena i prešije puknuće lijeve strane ošita te je postavljen dren lijevog prsišta i isprana je trbušna šupljina te je odstranjen slobodni tekući sadržaj i trbuh je dreniran, a nakon operacije tužitelj se liječi u jedinici intenzivnog liječenja dok je 16. 01. 2018. premješten na kirurški odjel, a nakon poboljšanja otpušten je s bolničkog liječenja 26. 01. 2018. sa preporukom poštede teških fizičkih napora, nošenje trbušnog pojasa i korištenje Andola 100, dok je u postoperativnom tijeku tužitelj uredno obavljao preglede kirurga operatera i to pet kontrola, a na nalazu pregleda 10. 04. 2018. godine kirurg je evidentirao da je klinički nalaz uredan te je preporučeno nositi trbušni pojas dalje uz poštedu fizičkog napora još jedan mjesec pa se može reći da je liječenje u užem smislu završilo 10. 04. 2018. godine, a 01. 02. 1019. tužitelj je pregledan po psihijatru i žalio se na osjećaj straha i nervoze te je postavljena dijagnoza F41 i F43.2. Isto tako iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka Dr. D. Č. proizlazi da se 11. 02. 2019. tužitelj javio u Opću bolnicu B. zbog bolova u trbuhu tipa grčeva te je učinjena potrebna dijagnostička obrada, a kako se tužitelju javila kila u postoperativnom ožiljku prednje trbušne stijenke (nakon prve operacije kojom su nakon predmetnog štetnog događaja zbrinute ozljede trbuha) primljen je 24. 02. 2019. godine na kirurški odjel Opće bolnice u B. gdje je 25. 02. 2019. godine učinjena slijedeća operacija: herniektomija, athesioliza i plastika po Stoppi te je raniji postoperativni tijek uredan i tužitelj je otpušten 05. 03. 2019. godine s preporukom redukcijske dijete, poštede fizičkog napora, tuširanje rane te uzimanje lijekova protiv bolova, a zbog novog recidiva kile u postoperativnom ožiljku tužitelj je operiran 21. 10. 2019. godine na Kirurškom odjelu Opće bolnice u Bjelovaru gdje boravi od 20. 10. do 25. 10. 2019. godine kada je otpušten sa preporukom poštede fizičkog napora i tuširanja rane, a na kliničkom pregledu je vještak dijagnosticirao treći recidiv kile u postoperativnom ožiljku prednje trbušne stijenke. Iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka Dr. D. Č. proizlazi da su prema medicinskoj dokumentaciji i kliničkom nalazu kod tužitelja zaostale slijedeće posljedice: postoperativni ožiljak prednje trbušne stijenke sa recidivirajućom kilom zbog čega otežano obavlja teži fizički posao (bolovi i osjećaj nedostatka daha), priraslice organa u trbušnoj šupljini, ograničenje pokreta slabinske kralježnice u lakom stupnju, bolovi u lijevoj strani prsnog koša uz nedostatak zraka pri težem fizičkom naporu, povremeni osjećaj straha, osjećaj vrtoglavice i pritiska u prsnom košu zbog čega uzima psihijatrijsku terapiju te tužitelj zbog ovih posljedica mora ulagati pojačane napore pri svakodnevnim životnim i radnim aktivnostima (npr. pri dizanju težeg tereta, pri dužem stajanju, hodanju i sjedenju, pri oblačenju obuće, pri održavanju okućnice, pri cijepanju drva i unošenja u kuću, pri obradi vrta i slično) u odnosu na zdravu osobu iste životne dobi te zbog toga duševno pati pa se prema navedenim posljedicama smanjenje životne aktivnosti može procijeniti sa 30%. Isto tako iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka Dr. D. Č. proizlazi da je tužitelj osim fizičkih bolova trpio i druge nelagode (tri operacije, boravak u jedinici intenzivnog liječenja, dugotrajno mirovanje, izlaganje RTG zračenju, vršenje fizioloških potreba u krevetu, kontrolne preglede specijalista, vađenje šava, odstranjenje drena iz lijevog prsišta, nošenje trbušnog pojasa, uzimanje lijekova protiv bolova i sedativa i slično) tako da je trpio bolove jakog intenziteta 18 dana, srednjeg intenziteta 40 dana, slabog intenziteta 60 dana, a povremeni bolovi ulaze u smanjenje životnih aktivnosti. Uz navedeno iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka Dr. D. Č. proizlazi da je prema medicinskoj dokumentaciji kod tužitelja strah ostavio posljedice i kako je tužitelj u trajnoj psihijatrijskoj terapiji predlaže da se strah i njegove posljedice vještači s vještakom medicinske struke psihijatrom, a da je tužitelju bila potrebna tuđa njega i pomoć osobe prosječnog znanja u trajanju od četiri tjedna i to 8 sati na dan, četiri tjedna u trajanju od 6 sati na dan, četiri tjedna u trajanju od 4 sata na dan te četiri tjedna u trajanju od 2 sata na dan, a uz navedeno da je kod tužitelja nastupilo i naruženje i to ožiljci lijeve strane prsnog koša i prednje trbušne stijenke, a koji se mogu ocijeniti kao naruženje u srednjem stupnju ponekad vidljivi trećim osobama. Uz navedeno iz nalaza i mišljenja ovog vještaka proizlazi da je sva priložena medicinska dokumentacija vjerodostojna te da postoji uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja, ozljeda, liječenja i posljedica. Nakon istaknutih prigovora na nalaz i mišljenje ovog vještaka po tuženiku, liječnički vještak Dr. D. Č. je izričito naveo da je fizičke bolove koje je trpio tužitelj utvrdio na temelju kompletne medicinske dokumentacije koja je bila priložena u spisu, a uvažavajući pravila struke i svoje dugogodišnje iskustvo specijaliste abdominalnog kirurga je ocijenio trajanje i jačinu fizičkih bolova kod tužitelja koji su u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnim ozljedama te je istaknuo da je tužitelj u predmetnoj nezgodi zadobio ozljede i to prijelom VIII – XIII rebra lijevo, puknuće slezene, puknuće lijeve strane ošita kao i prijelom prvog slabinskog kralješka, a da sama ozljeda prijeloma rebara izaziva vrlo jake bolove dok s obzirom na ukupnost navedenih ozljeda koje proizlazi iz liječničke dokumentacije u spisu je procijenio da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 10 dana, srednjeg intenziteta 20 dana i slabog intenziteta 30 dana, a nakon toga se kod tužitelja pojavila kila koja je u uzročno-posljedičnoj vezi sa zadobivenim ozljedama u prometnoj nezgodi, a koja je iziskivala operativni zahvat pa je tužitelj uslijed toga trpio fizičke bolove koje je procijenio u skladu s pravilima znanosti i struke i iskustva te smatra da je tužitelj zbog toga trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 4 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i slabog intenziteta 15 dana, a isto tako da je kod tužitelja i nakon tog prvog operativnog zahvata izazvanog zbog pojave kile, ponovno se pojavila kila koju je trebalo operativno zbrinuti i ta pojava druge kile je u uzročno-posljedičnoj vezi sa zadobivenom ozljedom u predmetnoj prometnoj nezgodi te je tužitelj zbog tog drugog operativnog zahvata trpio fizičke bolove i to jakog intenziteta u trajanju od 4 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana i slabog intenziteta u trajanju od 15 dana, a kada je objedinio trajanje tih svih fizičkih bolova smatra da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 18 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 40 dana i slabog intenziteta u trajanju od 60 dana, a da postoji uzročna veza između zadobivenih ozljeda i pojave kile kod tužitelja jer je tužitelj nakon predmetne prometne nezgode i zbrinjavanja u bolnici bio podvrgnut operativnom zahvatu, odnosno otvaranju trbušne šupljine zbog zbrinjavanja puknuća lijeve strane ošita i puknuća slezene i nakon tog operativnog zahvata došlo je do slabljenja prednje trbušne stijenke i na mjestu tog ožiljka od reza došlo je do pojave kile prednje trbušne stijenke, a što je uobičajena komplikacija nakon poduzetog operativnog zahvata otvaranja trbušne stijenke i ta kila se zapravo pojavljuje kao posljedica slabljenja prednje trbušne stijenke koja je otvarana. Uz navedeno iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka Dr. D. Č. proizlazi da iz dokumentacije tužitelja nedvojbeno proizlazi da su kod tužitelja zatečene priraslice u trbušnoj šupljini koje su razriješene pa da je on postotak smanjenja životnih aktivnosti procijenio primjenjujući Tablice za smanjenje životne aktivnosti koje su objavljene u knjizi Načela sudsko-medicinskih vještačenja čiji su autori Š. i Z. te je utvrdio da je kod tužitelja nastupio gubitak slezene kod osobe u dobi preko 20 godina što je ocjenjeno po točci 76. sa 15%, a druga posljedica je smanjenje pokretljivosti slabinske kralježnice u lakom stupnju poslije ozljede koštanog dijela slabinskog segmenta točka 101. koja iznosi 10%, a kao druga posljedica isto smanjenje se prema pravilima struke umanjuje za 25% tako da im je ocjena 7,50%, dalje treća posljedica postoperativna kila nakon laparatomije ocjenjena je pod točki 74. i iznosi 10%, a umanjuje se za 50% pa to daje 5% smanjenja životnih aktivnosti i četvrta je posljedica prijeloma najmanje dva rebra točka 66. što iznosi 5%, a umanjena za 70%, daje 1,25% smanjenja životnih aktivnosti pa sve navedeno kada se zbroji daje postotak od 28,75% odnosno zaokruženo 30% smanjenja životnih aktivnosti time da nije procjenjivao nedostatak zraka kod tužitelja jer mu nije predočen test spirometrije pa to smanjenje zraka nije verificirao kao objektivnu posljedicu.
16. Iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka Dr. M. K. S. između ostalog proizlazi da je tijekom ispitivanja učinjen uvid u sadržaj sudskog spisa te je provedena psihijatrijska obrada, a prema dostupnoj medicinskoj dokumentaciji tužitelj je psihijatrijski pregledan ambulantno godinu dana nakon nesreće te su postavljene dijagnoze panični poremečaj F41.0, poremečaj prilagodbe F43.2 te je ordinirana terapija anksiolitikom, alprazolamom koje pacijent i sada povremeno uzima te tijekom provođenja vještačenja kod tužitelja ne nalazi simptome afektivnog poremećaja niti drugih psihičkih poremećaja, a da je on 10. siječnja 2018. godine doživio prometnu nesreću u kojoj je zadobio teške tjelesne ozljede ta takova traumatska situacija po svojoj prirodi je životno ugrožavajuća i uvijek kod zdravih induvidua izaziva psihičke reakcije takozvanu akutnu stresnu reakciju i uslijed navedenog je tužitelj trpio intenzivan primarni strah trajanja oko pola sata do bolničkog zbrinjavanja, sekundarni intenzivni strah je trpio nadalje 24 sata, a srednjeg intenziteta do kraja bolničkog liječenja, slabijeg intenziteta narednih mjesec dana, a koji strah se direktno veže uz traumatski događaj, a nakon toga zaostaju povremene anksiozne smetnje zbog kojih traži pomoć psihijatra godinu dana nakon nesreće kada je ordinirana terapija alprazolamom pa slijedom navedenog je mišljenja da je tužitelj uslijed predmetnog štetnog događaja pretrpio intenzivan primarni strah trajanja od oko pola sata, sekundarni intenzivni strah nadalje narednih 24 sata, a srednjeg intenziteta do kraja bolničkog liječenja te slabijeg intenziteta narednih mjesec dana no da nisu zaostale trajne psihičke posljedice nakon stradavanja.
17. Tužitelj potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti te navodi da je trpio fizičke bolove. Kao što je naprijed navedeno iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka dr. D. Č. između ostalog proizlazi da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda te načina liječenja, podvrgavanja operativnim zahvatima trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 18 dana, srednjeg intenziteta 40 dana, te slabog intenziteta 60 dana. Ocjenjujući jačinu i trajanje fizičkih bolova, te neugodnosti kojima je liječenje bilo popraćeno, ovaj sud procjenjuje da bi tužitelju na ime naknade štete zbog pretrpljenih fizičkih bolova pripadao iznos od 29.490,00 kn.
18. Tužitelj je naveo da mu na ime pretrpljenog straha pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti. Iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka dr. M. K. S. između ostalog proizlazi da je tužitelj uslijed predmetnog štetno događaja pretrpio intenzivan primarni strah trajanja oko ½ sata, sekundarni intenzivni strah nadalje narednih 24 sata, a strah srednjeg intenziteta do kraja bolničkog liječenja, dok je strah slabijeg intenziteta trpio narednih mjesec dana. Imajući u vidu trajanje i jačinu straha, te mišljenje vještaka, sud cijeni da tužitelju za ovaj vid štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 20.000,00 kn.
19. Tužitelj je naveo da potražuje od tuženika isplatu naknade štete zbog pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnost. Iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka dr. D. Č., između ostalog proizlazi da je kod tužitelja nakon provedenog liječenja zaostalo trajno smanjenje životnih aktivnosti 30% te da tužitelj mora ulagati pojačane napore pri svakodnevnim životnim i radnim aktivnostima (pri dizanju težeg tereta, pri dužem stajanju, hodanju i sjedenju, pri oblačenju, pri održavanju okučnice i slično) u odnosu na zdravu osobu iste životne dobi, a kako je to naprijed detaljno obrazloženo. Iz iskaza tužitelja T. B. ispitanog kao stranke između ostalog proizlazi da je do trenutka prometne nezgode i ozljeđivanja mogao sve raditi i nije imao nikakvih zdravstvenih problema dok sada ne smije dizati teške terete, ne može duže stajati niti trčati, penjati se po ljestvama, brzo se umara i preznojava. Uvažavajući činjenicu da je pravična novčana naknada zbog smanjenja životne aktivnosti oblik štete koja u pravilu ima trajni karakter, iako se novčana naknada može dosuditi i kada je smanjene životne aktivnosti privremeno, ako je jačeg intenziteta i duljeg trajanja, ovaj Sud cijeni da tužitelju na ime naknade štete zbog smanjenja životnih aktivnosti, a koje trajno iznosi 30%, pripada naknada u iznosu od 33.000,00 kn.
20. Tužitelj od tuženika potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti i to zbog pretrpljenih duševnih bolova zbog nastupanja naruženosti. Iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka Dr. D. Č. između ostalog proizlazi da je kod tužitelja zbog zadobivenih ozljeda nastupilo naruženje srednjeg stupnja koje je uočljivo trećima samo ponekad. Uvažavajući nalaz i mišljenje liječničkog vještaka, a posebno cijeneći činjenicu da je ta naruženost tužitelja vidljiva trećim osobama i da isto izaziva osjećaj nelagode i odbojnosti, ovaj Sud je procijenio da tužitelju na ime naknade štete zbog duševnih boli zbog naruženosti pripada iznos od 16.500,00 kn.
21. Nadalje, tužitelj je naveo da mu je zbog zadobivenih ozljeda bila potrebna tuđa pomoć i njega. Iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka dr. D. Č. kao što je naprijed navedeno proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega, a koju mu je moglo pružati nemedicinsko osoblje izvan boravka u bolnici i to u trajanju od 8 sati dnevno kroz 4 tjedna, u trajanju od 6 sati dnevno kroz 4 tjedna, 4 sata dnevno u trajanju od 4 tjedna i 2 sata dnevno u trajanju od 4 tjedna. S obzirom da dakle tužitelj ima pravo na naknadu ove imovinske štete, no da stranke nisu predložile dokaze radi utvrđivanja visine iste, a ona bi se mogla utvrditi s nerazmjernim teškoćama s obzirom na visinu štete, o visini ovog vida štete odlučeno je slobodnom ocjenom. Tuženik je temeljem odredbe čl. 1095. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, obvezan tužitelju za 8 sati dnevno kroz 4 tjedna, za 6 sati dnevno kroz 4 tjedna, za 4 sata dnevno u trajanju od 4 tjedna i 2 sata dnevno u trajanju od 4 tjedna potrebne tuđe pomoći i njege isplatiti naknadu. Uvažavajući općepoznate cijene rada na području prebivalište tužitelja i to činjenicu da nadnica nekvalificiranog radnika iznosi 200,00 kn za 10 sati rada, ovaj Sud procjenjuje da je cijena rada nekvalificirane osobe 20,00 kn po satu, pa s obzirom na navedeno tužitelju s osnova naknade za tuđu pomoć i njegu pripada iznos od 11.200,00 kn (28 dana x 8 h = 224 h, 28 dana x 6 h = 168 h, 28 dana x 4 h = 112 h, 28 dana x 2 h = 56 h; 224 h + 168 h + 112 h +56 h = 560 h x 20,00 kn = 11.200,00 kn).
22. Tužitelj je potraživao isplatu naknade za putne troškove te za troškove liječenja i putovanja radi liječenja. Po ocjeni ovoga suda tužitelj je u tijeku postupka dokazao da je imao troškove liječenja te da je za kupnju lijekova i to Andol 100, a koji mu je bio preporučen u liječenju kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka Dr. D. Č. te za kupnju sterilnih gaza (koje su mu bile potrebne zbog liječenja ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nezgodi, a kako to proizlazi iz liječničke dokumentacije te nalaza i mišljenja liječničkog vještaka Dr. D. Č.) platio prema računu ljekarne Hercegovac od 13. 03. 2019. godine iznos od 35,90 kn te prema računu ljekarne Hercegovac od 19. 03. 2019. godine iznos od 16,11 kn odnosno ukupan iznos od 52,01 kn, to po ocjeni ovoga suda tužitelju pripada pravo na isplatu navedenog iznosa.
Sud je cijenio tvrdnje tužitelja da je imao i troškove putovanja na liječničke preglede no po ocjeni ovoga suda tužitelj te svoje tvrdnje nije dokazao, odnosno u tijeku postupka nije točno i određeno naveo na što su se ti troškovi odnosili i koliko su iznosili, a što je bio dužan kako bi sud iste mogao ocijeniti i odlučiti o njihovoj osnovanosti. Isto tako tužitelj je u spis dostavio račune Poliklinike Dr. J. d.o.o. te P. A. D. d.o.o. kao i račune za cestarinu no po ocjeni ovoga suda iz dostavljene dokumentacije ne može se za sada sa sigurnošću utvrditi da su navedene pretrage primjerice laboratorijske pretrage, odnosno izvršeni pregledi ultrazvukom bili u svezi s zadobivenim ozljedama tužitelja u predmetnoj prometnoj nezgodi i da je iste tužitelj bio prisiljen samostalno platiti te izvršiti u privatnim ustanovama, odnosno da iste nije mogao izvršiti prema preporuci liječnika specijalista na trošak Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. S obzirom na navedeno po ocjeni ovoga suda tužitelj je tijekom postupka dokazao da je na ime troškova liječenja, a radi kupnje lijekova i sterilnih gaza platio ukupan iznos od 52,01 kn što mu je sud i priznao dok po ocjeni ovoga suda tužitelj nije dokazao da je imao ostale zatražene troškove liječenja, a kako je to potraživao u tužbi i tijekom postupka.
23. Dakle, s obzirom na sve naprijed navedeno proizlazi da tužitelju na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti i naknade za tuđu pomoć i njegu te troškove liječenja pripada ukupan iznos od 110.242,01 kn, (na ime neimovinske štete 98.990,00 kn i na ime naknade za tuđu pomoć i njegu 11.200,00 kn, na ime troškova liječenja 52,01 kn), no budući je tuženik tužitelju na ime nastale štete u predmetnoj prometnoj nezgodi već isplatio djelomičan iznos i to iznos od 42.000,00 kn, te budući da tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtijevom na ročištu održanom dana 21. studenog 2022. godine (a kojim zahtijevom je sud vezan), traži da se tuženiku naloži da mu isplati iznos štete od 6.535,03 €, odnosno 49.238,22 kn, Sud je tuženiku naložio da tužitelju na ime nastale štete u predmetnoj prometnoj nezgodi isplati ukupan iznos od 6.535,03 € / 49.238,22 kn sve to zajedno sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od 10. travnja 2018. godine, kada je liječenje tužitelja završeno i kada su se mogle utvrditi posljedice zadobivenih ozljeda, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka Dr. D. Č.. Sud je preko dosuđenog dijela tužbenog zahtijeva tužitelja, a u odnosu na zatraženu zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos štete za period od 10. siječnja 2018. godine do 10. travnja 2018. godine odbio kao neosnovan budući da iako je tužitelj od tuženika zatražio isplatu štete podneskom od 29. siječnja 2018. godine, no budući je liječenje tužitelja završeno 10. travnja 2018. godine po ocjeni ovoga suda tuženik je dužan tužitelju na dosuđeni iznos štete platiti zakonsku zateznu kamatu od dana završetka liječenja to jest od 10. travnja 2018. godine do isplate.
24. Tužitelj je prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u ovome postupku tražio dosudu štete u iznosu od 49.238,22 kn, odnosno 6.536,03 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 10. siječnja 2018. godine do isplate, a ovom presudom je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 6.536,03 € odnosno 49.238,22 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2018. godine dok je preko dosuđenog dijela tužbenog zahtijeva, a u odnosu na zatraženu zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos za period od 10. siječnja 2018. do 10. travnja 2018. godine sud tužbeni zahtijev tužitelja odbio pa proizlazi da tužitelj prema konačnom postavljenom tužbenom zahtijevu nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu, a zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, to je sud sukladno odredbi članka 154. stavak 5. Zakona o parničnom postupku tuženiku naložio da tužitelju naknadi sve troškove parničnog postupka koji su bili potrebni i opravdani.
25. Sud je kao potrebne i opravdane troškove tužitelja cijenio troškove koji se odnose na zastupanje tužitelja po odvjetniku, a koji su određeni sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te vrijednosti predmeta spora i odnose se na sastav zahtijeva za mirno rješenje spora u iznosu od 1.500,00 kn, za sastav tužbe u iznosu od 1.500,00 kn, za zastupanje tužitelja na ročištima održanim dana 24. siječnja 2022., 06. travnja 2022., 21. 11. 2022. u iznosu od 1.500,00 kn za svako ročište, za sastav podneska od 19. travnja 2022. godine te za sastav podneska od 17. studenog 2022. godine u iznosu od 1.500,00 kn, za sastav svakog. Nadalje, potrebni i opravdani troškovi tužitelja odnose se na troškove poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 2.625,00 kn, na trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 1.700,00 kn te na trošak uplaćenog predujma za provedeno vještačenje u iznosu od 5.220,00 kn, a koliko tužitelj određeno potražuje u troškovniku.
26. Dakle, ukupni troškovi tužitelja iznose 2.660,43 € / 20.045,00 kn i sud je naložio tuženiku da tužitelji iste plati zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.
27. Sud je poklonio vjeru nalazima i mišljenjima liječničkog vještaka Dr. D. Č. i M. K. S. jer su isti dati u skladu s pravilima znanosti i struke koja se primjenjuje, a pravilno su obrazloženi te nisu dovedeni u sumnju niti jednim provedenim dokazom. Sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka M. B., jer je njegov iskaz logičan i uvjerljiv. Sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja T. B. ispitanog kao stranke jer je isti logičan i uvjerljiv te je u skladu s ostalim provedenim dokazima.
28. S obzirom na izloženo presuđeno je kao u izreci.
U Garešnici, 05. siječnja 2023. godine.
S u d a c :
Jarmilka Kučera-Slivar v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku iste na Županijski sud, a putem ovoga Suda. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka.