Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Gž-850/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Antuna Dominka kao predsjednika vijeća, Vladimira Šestaka kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te suca mr. sc. Alena Goluba kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. G. iz D., K. G., P. 1, OIB: …, koju
zastupa punomoćnik R. Š., odvjetnik u D., K. Z. 29, protiv
tuženika M. G. iz K. G., P. 1A, OIB: … , kojeg
zastupaju punomoćnici iz O. društva V. i P., odvjetnici u Š.,
S. R. 53, radi zaštite od uznemiravanja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, poslovni broj P-1774/2018-56 od 5. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 5. siječnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, poslovni broj P-1774/2018-56 od 5. svibnja 2022.
II. Zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbe odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. U izreci citiranom presudom odlučeno je tako da izreka glasi:
"I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je tuženik M. G. iz K. G., P. br. 1A,
OIB: …, bespravno uznemiravao pravo vlasništva tužiteljice N. G.
ud. A. iz K. G., D., K. G., …, OIB: …, da
na nekretninama katastarske oznake čest.zgr.413, te čest.zem.999/3, obje Z.U.934 k.o. K. G., na način da je postavljao prepreke, stupove, mreže, ograde, sadio krupno raslinje, te obilježavao granice i time onemogućio tužiteljici iskorištavanje prava vlasništva, te se nalaže popuštanje svakog istog ili sličnog daljnjeg zadiranja i uznemiravanja prava vlasništva navedenih nekretnina pod prijetnjom novčane kazne, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
2. Nalaže se tuženiku M. G. iz K. G., P. br. 1A,
OIB: …, naknaditi tužiteljici N. G. ud. A. iz K. G., D.,
K. G., P. 1, OIB: …, parnični trošak sa pripadajućom
zateznom kamatom koja počinje teći od donošenja prvostupanjske presude do isplate,
a koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 12.500,00 kuna, u roku od 15 dana."
2. Protiv te presude žalbu podnosi tužiteljica po punomoćniku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje pred drugim sucem.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za pružanjem zaštite od uznemiravanja u vršenju vlasničkopravnih ovlaštenja na zemljištu pod oznakom čest. zgr. 413 i čest. zem. 999/3 upisanih u zk.ul.br. 934 k.o. K. G., koji temelji na činjeničnim navodima tužbe da joj je tuženik na tom zemljištu u njezinu vlasništvu i posjedu postavljao prepreke, stupove, mreže, ograde, sadio krupno raslinje, te obilježavao granice i branio prolazak osobnih automobila tužiteljici i članovima njezine obitelji i na taj joj način onemogućio korištenje dijelova tih nekretnina.
6. Neosnovano žaliteljica ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. 80/22, 114/22. – dalje: ZPP). To stoga što suprotno njezinim pobliže neobrazloženim navodima presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama za ocjenu tužbenog zahtjeva,
koji razlozi pak imaju podlogu u izvedenim dokazima i stanju spisa, a pobijana presuda nema niti nekih drugih nedostataka u pisanoj izradi i njezina se pravilnost može ispitati. Zbog toga ona nije zahvaćena bitnom procesnom povredom na koju izričito upire žaliteljica, ali niti nekom drugom bitnom procesnom povredom na koju žalba ne ukazuje, a na čije se postojanje pazi po službenoj dužnosti.
7. Suprotno pobliže neobrazloženim navodima žalbe prvostupanjski je sud odlučio u skladu s odredbom čl. 2. st. 1. ZPP-a upravo u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, dakle nije prekoračio postavljeni tužbeni zahtjev, pa posljedično tomu nije ostvarena niti bitna procesna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a na koju takvim žalbenim navodima aludira žaliteljica.
8. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza, i to iskaza saslušanih svjedoka i stranaka, kao i rezultata uviđaja na licu mjesta i nalaza i mišljenja geodetska vještaka
I. T., utvrđuje da zemljišne parcele u vlasništvu i posjedu tužiteljice i to čest. zgr. 413, čest. zem. 999/3, čest. zgr. 414 i čest. zem. 999/2 graniče sa zemljištem u posjedu tuženika pod oznakom čest. zem. 999/1 k.o. K. G. na kojem se nalazi izgrađena kuća tuženika, da je udaljenost tuženikove kuće do katastarske međe 0,85 m na kraju kuće gledano iz smjera asfaltne ceste i 0,75 m na početku kuće, da je tužiteljičina čest. zgr. 413 i ogradni zid čest. zem. 999/3 udaljen od katastarske međe 1,50 m, a koja je međašna linija (po katastarskom operatu) na dopuni skice mjesta očevida geodetskog vještaka I. T. prikazana točkama E-F-G-H-I-J, da je pravcem točaka E-F-G izgrađen nogostup uz tužiteljičinu kuću širine 1,50 m, te da je tuženik s obzirom na međašnu liniju po katastarskom operatu izvršio sadnju cvijeća i grma na svojem zemljištu, pa polazeći od takva utvrđenja izvodi zaključak da tuženik poduzetim radnjama nije tužiteljici onemogućio korištenje nekretnina u njezinu vlasništvu, tj. na dijelu njezinih nekretnina koje se protežu 1,50 m od ruba njezine kuće i ogradnog zida prema susjednoj nekretnini tuženika.
9. Nije u pravu žaliteljica kada tvrdi kako se zaključak prvostupanjskog suda da ju tuženik nije uznemiravao u vršenju vlasničkih ovlaštenja na njezinom zemljištu temelji isključivo na iskazu tuženika i "njegovih svjedoka" (predloženih po tuženiku) J.
K. i A. P.. Ovo stoga što niti "njezini svjedoci" (predloženi po
tužiteljici) B. G. i F. G. ne potvrđuju da je tuženik poduzimao radnje
kojima je ometao tužiteljicu u korištenju njezinih nekretnina na dijelu kojim one graniče s nekretninom tuženika. Tako svjedok B. G., koji je inače kum tužiteljičina sina,
u svom iskazu navodi kako ga je tužiteljica dva do tri puta angažirala da frezom prevozi gnoj tim prolazom između kuća stranaka od ceste pa u dubinu do voćnjaka tužiteljice (čest. zem. 999/2 prikazana na dopuni skice mjesta očevida), da mu nitko nije branio prolaz, da je jednom, ali ne kada je prevozio gnoj frezom, vidio veće kamenje na početku tog prolaza kojeg kamenja odavno nema, no da ne zna tko je postavio kamenje i da na tom prolazu ništa nije bilo posađeno. Iz iskaza svjedoka F. G.,
tužiteljičina brata, proizlazi da je tužiteljici traktorom jednom do tri puta godišnje dovozio drva iz pravca asfaltne ceste do gornje kuće (čest. zgr. 414 na dopuni skice mjesta očevida) bez ikakva problema za prolaz do njene kuće, da je taj prolaz bio knap za širinu traktora, da na prolazu nije bilo postavljeno nikakvih nasada, te da je prije nekih pet do šest mjeseci (saslušan na ročištu 9. prosinca 2019.) primijetio postavljeno kamenje negdje od sredine kuće tuženika (4-5 metara od njezina početka) pa do betonirana nogostupa uz kuću tužiteljice (nogostup se nalazi na nekretnini tužiteljice) i da mu je tužiteljica rekla kako su to kamenje postavila tuženikova djeca.
10. Naposljetku i sama tužiteljica faktički potvrđuje da ju tuženik nije uznemiravao, niti sprečavao u korištenju njezinih nekretnina kada u svom stranačkom iskazu navodi da joj je dotadašnji prolaz onemogućen sadnjom cvijeća od strane tuženikove supruge uz ogradni zid njegove parcele. To iz razloga što se prema geodetskom vještaku radi o dijelu zemljišta (uz ogradni zid tuženika) koje se nalazi na parceli tuženika pod oznakom čest. zem. 999/1, a ne na njezinom zemljištu, pa i nalaz i mišljenje geodetska vještaka potvrđuje istinitost tuženikova iskaza da je cvijeće i grmlje posađeno na njegovom dijelu zemljišta. Naime, prema dopuni skice mjesta očevida geodetska vještaka I. T. taj ogradni zid tuženika proteže se linijom zida tuženikove kuće od koje se na udaljenosti 0,75 m (na početku kuće) i 0,85 m (na kraju kuće) gledano iz smjera ceste nalazi međa između susjednih parcela stranaka prema podacima katastarskog operata. Pritom valja dodati da se po geodetskom vještaku pokazana i na dopuni skice mjesta očevida prikazana međašna linija po katastarskom operatu temelji i na rezultatima dvaju premjeravanja i to skici premjeravanja iz 1978. prilikom parcelacije i formiranja čest. zem. 999/3 (postoje točna odmjeravanja od međe do objekata koji su i tada postojali na terenu) i skici premjeravanja iz 1998. u kojoj su evidentirani objekti tužiteljice na čest. zem. 999/3 i elaboratom formirane čest. zgr. 413. i čest. zgr. 414, a u kojem su elaboratu – tahimetrijskom zapisniku vidljiva odmjeravanja od međe do objekata tužiteljice.
11. Prema tome, polazeći od pravilna utvrđenja da tuženik nije radnjama navedenim i pobliže opisanim kako u povijesnom dijelu tužbe, tako i u njezinu petitu onemogućio tužiteljicu u vršenju njezinih vlasničkopravnih ovlaštenja, uključujući i pravo korištenja njezina zemljišta pod oznakom čest. zgr. 413, čest. zem. 999/3, pa niti čest. zgr. 414 i čest. zem. 999/2, pravilno je i u skladu s odredbom čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14 .– dalje: ZVDSP), na koju se doduše nije izričito pozvao, postupio prvostupanjski sud kada je neosnovanim ocijenio tužbeni zahtjev za pružanjem zaštite od uznemiravanja prava vlasništva, pa je time pravilno primijenio i materijalno pravo kada je takav zahtjev odbio kao neosnovan.
12. Neosnovano žaliteljica osporava i pravilnost odluke o troškovima postupka kada tvrdi da je pogrešnom primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. – dalje: Tarifa) tuženiku priznat trošak zastupanja po odvjetniku na ročištima 19. srpnja i 25. listopada 2021., te 14. veljače 2022. Naime, iz zapisnika s tih ročišta (list 65, 68 i 75) proizlazi da su na njima obje stranke ustrajale kod svojih ranijih navoda, tj. tužiteljica kod navoda tužbe i tužbenog zahtjeva, a tuženik kod navoda odgovora na tužbu, te da je tužiteljica ustrajala i kod izvođenja dokaza saslušanjem stranaka, što potkrjepljuje pravilnost ocjene suda prvog stupnja kako se na tim ročištima raspravljalo o glavnoj stvari, a ne o procesnim pitanjima. U skladu s prethodno navedenim razlozima prvostupanjski je sud pravilno primjenjujući materijalno pravo tuženiku odmjerio trošak zastupanja po odvjetniku na tim ročištima pozivom na Tbr. 9. toč. 1. Tarife.
13. Zbog svega prethodno navedenoga valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
14. Kraj neosnovanosti žalbe odbijen je zahtjev žaliteljice za naknadom troškova nastalih uslijed njena podnošenja (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a).
15. Iz navedenih je razloga odlučeno kao u izreci.
Bjelovar, 5. siječnja 2023.
Predsjednik vijeća
Antun Dominko,v.r.
