REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
P. 1171/22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ad. 1 D. C.-K. iz S., O.: …, tužiteljice ad. 2 F. C. iz S., O.: …, tužiteljice ad. 3 S. P. iz S., O.:
… i tužiteljice ad. 4 L. K. iz S., O.:
…, sve zastupane po pun. N. S., odvj. u S., protiv tužene
ad. 1 M. B. iz S., , O.: …, tuženika ad.
2 V. B. iz S., O.: …, tuženika ad. 3
B. B. iz S., O.: …,
tužene ad. 4 Ž. B. iz S., O.:
…, tužene ad. 5 A. D. iz D., O.:
… i tužene ad. 6 M. B. iz S., O.: …, tuženici ad.1, ad. 2 i ad. 4 zastupani po pun. J. K., odvjetniku u S. radi utvrđenja i ispravka uknjižbe, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 25. studenog 2022. godine u nazočnosti pun. tužitelja i pun. tuženika ad. 1, 2 i 4, dana 5. siječnja 2023. godine,
p r e s u d i o j e
I.Utvrđuje se da su tužiteljice, kao isključive nasljednice pok. B. A. pok. P., isključive suvlasnice i suposjednice nekretnine zk
oznake č. zem. 231/1, Z.U. 262, K.O. S., i to tužiteljica ad.1. D. C.-K., za 114/360 idealnog dijela, tužiteljica ad.2. F.
C., za 38/360 idealnog dijela, tužiteljica ad.3. S. P., za 38/360
idealnog dijela te tužiteljica ad.4 L. K., za 38/360 idealnog dijela, naspram tužene ad.1. M. B. i tuženog ad.2. V. B., osobno i
kao isključivih nasljednika B. M. pok. P., naspram tuženog ad.3.
B. B., tužene ad.4. Ž. B., tužene ad.5. A. D. i
tužene ad.6. M. B., kao isključivih nasljednika B. M. pok. P. i
B. P. pok. V..
II. Ovlašćuju se tužiteljice da na temelju ove presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Zk odjela S. zatraže i
ishode uknjižbu prava vlasništva na nekretnini iz točke I na svoje ime, i to tužiteljica ad.1. D. C.- K. za 114/360 idealnog dijela, tužiteljica
ad.2. F. C. za 38/360 idealnog dijela, tužiteljica ad.3. S. P.
za 38/360 idealnog dijela te tužiteljica ad.4. L. K. za 38/360 idealnog dijela. uz istovremeno brisanje toga prava sa imena njihovog pravnog prednika B. A. pok. P., za 8/30 idealnog dijela, s imena B.
M. pok. P. za 3/30 idealnog dijela, odnosno s imena tuženih ad.1. - ad.6. kao isključivih nasljednika uknjižene suvlasnice B. M. pok. P., s
imena B. P. pok. V. za 4/30 idealnog dijela, odnosno s imena tuženih ad.3. – ad.6. kao isključivih nasljednika uknjiženog suvlasnika B. P. pok. V., s imena tužene ad.1. B. M. za 4/60 idealnog
dijela i s imena tuženog ad.2. B. V. za 4/60 idealnog dijela.
III.Nalaže se tuženima ad.1., ad.2. i ad.4. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljicama ad.1, ad.2, ad.3 i ad.4 ukupan parnični trošak u iznosu od 26.014,99 kn / 3.452,78 eura[1] zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
Dana 18.listopada 2002.godine zaprimljena je tužba M. C. (prednika sadašnje tužiteljice ad.1) i F. C., S. P. i L. K.
(tužiteljica ad.2 do ad.4), protiv tuženika Š. B., M. V., L.
B., B. B., N. B., Ž. B., A. B. i
M. B., radi utvrđenja da su tužitelji vlasnici čest.zem. 231/1 Z. 262 k.o. S., te radi ispravka uknjižbe i upisa zatraženog prava na ime tužitelja. Stvarni vlasnici predmetne nekretnine da su tužitelji, predmetna čestica da je još prije prvog svjetskog rata bila u isključivom vlasništvu B. P. pok. T.. Nakon njegove smrti da su ga naslijedila njegova djeca, B. Š. pok. P., B. A.
pok. P., B. M. pok. P. i B. V. pok. P., i to rješenjem o
nasljeđivanju br. O-568/24 od 21. prosinca 1926. godine. D. ugovorom
između V. B. pok. P., A. B. pok. P. i M. B. pok. P., zaključenim još 22.10.1942.god., predmetna čest. zemlje zvana G. D. da je pripala u cijelosti A. B. pok. P., koji je upisan u zemljišnim knjigama na predmetnu čest. zemlje za 8/30 dijela. Nakon smrti B. A. pok. P., predmetnu čest. zemlje da je naslijedila njegova supruga B. P. ud. A. rođ. C., rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu br. O-923/68 od 18. travnja 1969.godine. Iza smrti B. P., predmetnu čest. zemlje da su naslijedili C. M. pok. A. za ½ dijela i pravni prednik tužiteljice pod 1
C. M. pok. A., rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu br. O-
143/71 od 16. lipnja 1971. godine. Predmetna dioba da je realizirana još 1942.god., pa da su stoga tužitelji u posjedu predmetne nekretnine, i od tada da je nesmetano koriste, kako oni, tako i njihovi pravni prednici.
Tijekom postupka – 2017.godine povučena je tužba u odnosu na tuženike Š. B. i M. V., dakle, isti više nisu bili tuženici u postupku.
Dana 12.srpnja 2019.godine donesena je presuda i presuda na temelju priznanja ovog suda broj P-802/19.
Sud je u dokazne svrhe pregledao Izvadak iz zemljišne knjige ovog suda br. S.I.15106/01 od 27.12.2001.god., Ugovor o diobi od 22. listopada 1942.god., rješenje o nasljeđivanju ovog suda posl.br. O-923/68 od 18. travnja 1969.god., rješenje o nasljeđivanju ovog suda posl.br. O-143/71 od 16. lipnja 1971.god., rješenje o nasljeđivanju ovog suda posl.br. O-878/90 od 21. prosinca 1990.god., rješenje ovog suda posl.br. O-878/90 od 22. veljače 1991.god., Izvadak iz katastra zemljišta DGU, PU za katastar S. K.. 935-07/02-01/2651,
Ur.br. 541-18-01/07-02-2 od 18. rujna 2002.god., dosudnicu ovog suda posl.br. A 568/24 od 21. prosinca 1926.god., rješenje o nasljeđivanju Kotarskog suda u Splitu br. O 279/60 od 13. srpnja 1960.god., Izvadak iz zemljišne knjige ovog suda br. S.I.1074/03 od 30. siječnja 2003.god., Izvadak iz katastra zemljišta DGU, PU za katastar S. K.. 935-07/03-01/968, Ur.Br. 541-
18-01/20-03-2 od 20.03.2003.god., Preris katastarskog plana DGU, PU za katastar S. od 12.02.2003.god., Izvadak iz zemljišne
knjige ovog suda br. S.I.1767/03 od 11. veljače 2003.god., Dozvolu za izvedbu vodovodnog priključka RO V. i K. S. od 30.03.1982.god., Ugovor o izvedbi vodovodnog priključka na javnim prometnicama od 30.03.1982.god., Preris gradskog plana za č.zem. 169/1/2 G. S., Ugovor o zasnivanju prava služnosti br. 15/91od 24.siječnja 1991.god., Projektnu dokumentaciju za pristupni put HEP Z. – lipanj 1991.god., dva Izvatka iz zemljišne
knjige ovog suda br. S.I.2818/03 od 13.veljače 2003.god., jednu fotografiju, smrtni list UDU u SDŽ, MU S. od
12.04.2005.god., smrtni list UDU u SDŽ,
M. U. O. od 11.10.2004.god., smrtni list UDU u SDŽ, MU S. od 29.03.2004.god., Izvadak iz zemljišne
knjige ovog suda od 01. rujna 2008.god., rješenje o nasljeđivanju JB T. K. M. kao sudskog povjerenika ovog suda br. O-843/05, UPP/OS-
14/06 od 22. veljače 2006.god., rješenje o nasljeđivanju ovog suda br. O-600/98 od 15. rujna 1998.god., rješenje ovog suda br. O-876/90 od 03. rujna 2000.god., i Izvadak iz zk ovog suda od 12. ožujka 2010.god., rješenje o nasljeđivanju vršitelja dužnosti JB A. Z., kao povjerenika ovog suda br. O-3734/09, U./OS-37/10 od 24. ožujka 2010.god., rješenje ovog suda br. Z-10478/10 od 13. lipnja 2013.god., i br. Z-10478/10 od 30. siječnja 2014.god., Izvadak iz zk ovog suda od 06. ožujka 2014.god., Izvadak iz zk ovog suda od 22.veljače 2016.god., Izvadak iz zemljišne knjige ovog suda–
neslužbena kopija sa stanjem na dan 21.04.2016.god., smrtni list reda državne uprave u SDŽ, MU S. od 26.04.2017.god.,
rješenje o nasljeđivanju JB V. B. kao povjerenika ovog suda
br. O-2655/17, U./OS-79/17 od 23. kolovoza 2017.god., obavijest PU SD, S. upravnih i inspekcijskih poslova, S. za upravne poslove od
03.05.2017.god., 5 U. o prebivalištu P.U. SD, S.
upravnih i inspekcijskih poslova od 21.03.2017.god., rješenje ovog suda br. RZ- 177/13 (Z-12899/13), Z-8797/14, Z-4090/16, Z-34977/16 od 25. siječnja 2017.god., Izvadak iz zemljišne knjige ovog suda od 21. ožujka 2019.god., smrtni list UDU SDŽ, MU S. od 29.03.2004.god.,
četiri fotografije, rješenje ovog suda br. O-876/90 od 08. rujna 2000.god., žalbu na rješenje DGU, PU za katastar S. od 08. travnja 2019.god.,
rješenje DGU, PU za katastar S. K.. UP/I 932-
07/19-03/80, Ur.br.541-26-02/14-19-2 od 26.03.2019.god., smrtni list UDU SDŽ, MU S. od 21.01.2003.god., Izvadak
iz zemljišne knjige ovog suda br. S.I.16489/04 od 16. rujna 2004.god., Izvadak iz zemljišne knjige ovog suda od 03. travnja 2017.god., rješenje ovog suda br. O- 653/73 od 15.prosinca 2006.god., te izveo dokaz saslušanjem pravnog prednika tužitelja pod 1 M. C. u svojstvu parnične stranke na raspravnom ročištu dana 18.veljače 2009.godine.
Tom prvostupanjskom presudom odlučeno je:
"I. Utvrđuje se prema tuženicima pod 1-pod 7 da su tužitelji pod 1-pod 4 kao pravni slijednici pok. B. A. pok. P., suvlasnici čest. zem. 231/1, K.O. S., upisane u zk. uložak 262, i to tužitelj pod 1 za 114/360 suvlasničkih dijelova, tužitelj pod 2 za 38/360 suvlasničkih dijelova, tužitelj pod 3 za 38/360 suvlasničkih dijelova, i tužitelj pod 4 za 38/360 suvlasničkih dijelova, pa su na temelju ove presude ovlašteni zatražiti upis prava vlasništva označene nekretnine na svoje ime u navedenim suvlasničkim dijelovima uz uknjižbu brisanja prava vlasništva s imena njihovog pravnog prednika B. A. pok. P. za 8/30 suvlasničkih dijelova,
s imena tuženika pod 1 za 4/60 suvlasničkih dijelova, s imena tuženika pod 2 za 4/60 suvlasničkih dijelova, s imena pravnog prednika tuženika pod 1-pod 7 B. M.
pok. P. za 3/30 suvlasničkih dijelova, i pravnog prednika tuženika pod 3-pod 7 B. P. pok. V. za 4/30 suvlasničkih dijelova.
II Dužni su tuženici pod 1, pod 2, pod 4 i pod 5 solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima pod 1 – pod 4 parnični trošak u iznosu od 8.728,12 kn."
Dana 12.ožujka 2020.godine doneseno je rješenje Županijskog suda u Splitu broj Gž-68/20 kojim je prvostupanjska presuda ukinuta u odnosu na tuženiku ad.1, ad.2, ad.4 i ad.5 i predmet je u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Dakle, u odnosu na tužene M. B., V. B., N.
B. i Ž. B..
U obrazloženju ukidnog rješenja navodi se da je prvostupanjski sud pošao od pretpostavki:
-kako je predmetna nekretnina još prije prvog svjetskog rata bila u vlasništvu pokojnog prednika stranaka P. B. pok.T.,
-kako je po Dosudnici Kotarskog suda u S. broj A-5678/24 od 21.prosinca 1926.godine utvrđeno da se ostavština P. B. pok.T. koji je umro 15.listopada 1924.godine, ostavivši odredbu posljednje volje, dosuđuje na osnovu oporuke proglašene 15.studenog 1924.godine niže spomenutim nasljednicima, koji su uz blagodati imovnika prihvatili nasljedstvo, i to po 8/30 V. B. pok.P.
(pravni prednik tuženika ad.1 do ad.7), Š. B. pok.P. (raniji tuženik ad.1 u odnosu na kojeg je tužba povučena) i A. B. pok.P. (pravnik prednik tužitelja), stegom izmjenične povjerbene zamjene vrhu 5/30 svakog od njih i u korist onoga, koji prežive, a za 3/30 M. ženi M. V. (ranije tužena) i M.
B. pok.P. (pravnoj prednici tuženika ad.1 do ad.7) pod uvjetom navedenim
u oporuci,
-kako je Ugovor o diobi nekretnina od 22.listopada 1942.godine sklopljen između V. B. pok.P. (pravnog prednika tuženika ad.1 do ad.7), A.
B. pok.P. (pravnog prednika tužitelja) i M. B. pok.P. (pravne
prednice tuženika ad.1 do ad.7), a koji su se složili da materijalno i konačno podijele imovinu svog pok.oca P. B., te se složili o načinu diobe, na način da,
između ostaloga, A. B. pok.P. (predniku tužitelja) dopadne u
materijalni posjed i vlasnost i zemlja zvana G. D., vinograd površine oko 2 vrita.
Drugostupanjski sud u obrazloženju rješenja navodi da jedino prihvaća zaključak prvostupanjskog suda kako tuženici više ne mogu isticati da su pozvani na nasljedstvo iza smrti A. B. (rješenje o nasljeđivanju doneseno je 1969.godine) jer je protekao rok iz čl.144.ranije važećeg Zakona o nasljeđivanju. Drugostupanjski sud navodi da ugovor o diobi, kao i ranije rješenje o nasljeđivanju iza smrti P. B. pok.T. valja procjenjivati po propisu koji je važio u vrijeme kada je ostavitelj umro i doneseno rješenje o nasljeđivanju (Dosudnica), odnosno u vrijeme kada je ugovor zaključen, a to da je Austrijski opći građanski zakonik (dalje: OGZ). Navodi da je potpuno jasno iz sadržaja spisa kako svi sunasljednici nisu potpisali ugovor o diobi, pa sukladno odredbama Paragrafa 361., 841… OGZ-a ugovor o diobi da ne bi proizvodio nikakve učinke između ugovornih strana. Navodi se da je stanje posjeda ostalo u potpunosti nerazjašnjeno jer sukladno paragrafu 1463. OGZ-a posjed da mora biti pošten, ali nepoštenje prijašnjeg posjednika ne smeta poštenom nastupniku ili nasljednicu da započne dosjelost od dana posjeda svojega, a slično da je propisivao i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (dalje: ZOVO). Tužitelji da se, iako ne izrijekom, pozivaju i na dosjelost kao temelj stjecanja vlasništva, da je stanje posjeda nakon smrti P. B. nejasno, pa da potrebno otkloniti ovaj nedostatak.
U daljnjem tijeku postupka, sud je, pored već izvedenih dokaza, izveo i dokaz očevidom na licu mjesta, vještačenjem po stalnom sudskom vještaku geometru dipl.ing.P. G.; saslušanjem svjedoka Š. P. i M. S.;
pregledom novog zk izvatka za predmetnu nekretninu na dan 11.listopada 2022.godine; odluke S. S. od 12.lipnja 1985.godine (sl.glasnik O. od 17.srpnja 1985.godine); odluke O. S. od 17.travnja 1990.godine (sl.glasnik od 17.travnja 1990.godine).
Dakle, nakon donošenja ukidnog rješenja preostali tuženici su M. B.,
V. B., N. B. i Ž. B.. N. B. je preminuo, iz
pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza njegove smrti proizlazi da su njegovi nasljednici B. B., tužena ad.4 Ž. B., ranija tužena A.
D. i ranija tužena M. B., svi osim Ž. B. da su ranije priznali
zahtjev tužitelja. Pozvani su rješenjem nasljednici N. B. preuzeti postupak iza njegove smrti, svi su (osim Ž. B.) dostavili podneske kojima priznaju zahtjev tužitelja. Dakle, sada su tuženici : ad.1 M. B., ad.2 V. B., ad.3 B. B., ad.4 Ž. B., ad.5 A. D. i ad.6
M. B., tuženici ad.3, ad.5 i ad.6 su zahtjev priznali, dakle, oni se tužbenom zahtjevu ne protive. Svojim podneskom od 16.studenog 2022.godine tužitelji su uredili svoje zahtjeve, tako da isti glase kao u izreci presude. Tuženici ad.1, ad.2 i ad.4 su se usprotivili zahtjevu predlažući da sud isti odbije kao neosnovan. Tužitelji i tuženici ad.1, ad.2 i ad.4 popisali su parnični trošak. Zahtjev tužitelja je osnovan.
Temeljem svih izvedenih dokaza ovaj sud drži utvrđenim, ono što je i ranije tijekom postupka utvrđeno i elaborirano u ranijoj djelomično ukinutoj presudi, a utvrđenim sud drži:
-kako je predmetna nekretnina još prije prvog svjetskog rata bila u vlasništvu pokojnog prednika stranaka P. B. pok.T.,
-kako je po Dosudnici Kotarskog suda u Splitu broj A-5678/24 od 21.prosinca 1926.godine utvrđeno da se ostavština P. B. pok.T. koji je umro 15.listopada 1924.godine, ostavivši odredbu posljednje volje, dosuđuje na osnovu oporuke proglašene 15.studenog 1924.godine niže spomenutim nasljednicima, koji su uz blagodati imovnika prihvatili nasljedstvo, i to po 8/30 V. B. pok.P.
(pravni prednik tuženika ad.1 do ad.7), Š. B. pok.P. (raniji tuženik ad.1 u odnosu na kojeg je tužba povučena) i A. B. pok.P. (pravnik prednik tužitelja), stegom izmjenične povjerbene zamjene vrhu 5/30 svakog od njih i u korist onoga, koji prežive, a za 3/30 M. ženi M. V. (ranije tužena) i M.
B. pok.P. (pravnoj prednici tuženika ad.1 do ad.7) pod uvjetom navedenim
u oporuci,
-kako je Ugovor o diobi nekretnina od 22.listopada 1942.godine sklopljen između V. B. pok.P. (pravnog prednika tuženika ad.1 do ad.7), A.
B. pok.P. (pravnog prednika tužitelja) i M. B. pok.P. (pravne
prednice tuženika ad.1 do ad.7), a koji su se složili da materijalno i konačno podijele imovinu svog pok.oca P. B., te se složili o načinu diobe, na način da,
između ostaloga, A. B. pok.P. (predniku tužitelja) dopadne u
materijalni posjed i vlasnost i zemlja zvana G. D., vinograd površine oko 2 vrita.
Ovaj sud drži, primjenom pravnih pravila OGZ-a, da su nasljednici prednika svih stranaka P. B. pok.T., zaključili između sebe, nakon što su postali temeljem nasljeđivanja svog prednika suvlasnici predmetne nekretnine, upravo citirani Ugovor o diobi nekretnina od 22.listopada 1942.godine. Ovaj ugovor zaključili su samo neki od nasljednika pok.P. B. pok.T., i to V. B. (pravni prednik tuženika), A. B. (pravni prednik tužitelja) i M. B. (pravna prednica tuženika). Točno je da ugovor o diobi, a sadržajno može predstavljati i Ugovor o zamjeni idealnih dijelova nekretnina stečenih nasljeđivanjem od prednika, nisu zaključile sa ugovornim strankama i ostale suvlasnici predmetne nekretnine, odnosno Š. B. pok.P. i M. žena M. V. (u
zemljišnim knjigama upisana kao V. M. žena M. za 3/30 dijela predmetne nekretnine, radi se o de facto istoj osobi). Dakle, ovaj sud drži da time što M. V. (V.) i Š. B. kao suvlasnici nisu zaključili predmetni Ugovor o diobi 1942.godine, ne znači da isti ne proizvodi pravne učinke između ugovornih stranaka, i to suvlasnika V. B., A. B. i M. B.. Oni su bili upisani
kao suvlasnici: Š. za 8/30 dijela i M. za 3/30 dijela predmetne nekretnine i uredno su mogli raspolagati tim svojim udjelima i idealnim dijelovima nekretnine u korist A. B. (prednika tužitelja), što su i napravili. Ovaj ugovor o diobu u
tom dijelu proizvodi i proizveo je pravne učinke, isti je izvršen u potpunosti, u odnosu na ove dijelove, a ugovor o diobi ne proizvodi pravne učinke u odnosu na idealni dio suvlasnika Š. B. i M. V. (V.) jer oni ugovor o diobi nisu zaključili.
Sud to drži utvrđenim, a u konačnici ove udjele upisane na Š. B. i M.
V. (V.) ženu M. tužitelji i nisu potraživali, njihovi udjeli nisu obuhvaćeni ovom tužbom i očito su i dalje predmetom pojedinačnog ispravnog postupka, što u ovom parničnom postupku, s obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev i nije važno. Dakle, sud drži utvrđenim da su u korist A. B. (prednika tužitelja) svojim idealnim dijelom predmetne nekretnine raspolagali upravo V. B. i M.
B. i da su oni time prestali biti suvlasnici predmetne nekretnine, pa tako ni njihovi nasljednici nemaju više nikakvih prava na predmetnoj nekretnini, njihovi dijelovi su otuđeni u korist prednika tužitelja A. B.. Stoga ovaj sud valjani pravni posao drži osnovom stjecanja onoga što tužitelji konačno uređenim tužbenom zahtjevom traže, dakle, temeljem nasljeđivanja i pravnog posla diobe iz 1942.godine tužitelji su postali suvlasnici za ukupno 8/30, 8/30, 3/30, 4/30, 4/60 i 4/60 dijela predmetne nekretnine ili 96/360 dijela upisanih u zemljišnim knjigama na A. B., 96/360 dijela upisanih na V. B. i 36/360 dijela upisanih na
M. B., tuženici su slijednici V. i M. B.. Dakle, u odnosu na
tuženike, i to tuženu ad.1 M. B. i tuženika ad.2 V. B. (koji su upisani za po 4/60 dijela) te P. B. pok.V. (upisanog za 4/30 dijela)
valjalo je donijeti odluku kao u izreci ove presude, njihovi prednici V. B. i
M. B. svoje idealne dijelove su valjanim pravnim poslom otuđili predniku tužitelja A. B.. U. odnosu na sve tuženike (i kao sljednike upisanih M.
B. i P. B.) valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude. Dakle, u konačnici tužitelji od tuženika traže utvrđenje da je njihov pravni prednik A. B. postao vlasnikom 228/360 dijela predmetne nekretnine, a ne traže utvrđenje u odnosu na preostalih 132/360 dijela iste (dio koji je upisan na Š. B. pok.P. i M. V. (V.) ženu M., s obzirom da oni u diobi nisu sudjelovali i nisu pravnim poslom otuđili svoje suvlasničke dijelove A. B. (predniku tužiteljica). Točan je način kako su tužitelji svojim posljednjim podneskom postavili tužbeni zahtjev, pripada im pravo na utvrđenje prava vlasništva za 228/360 idealnog dijela predmetne nekretnine). Dakle, dokazali su tužitelji kako je njihov prednik nasljeđivanjem A. nasljeđivanjem od oca stekao 96/360 dijela (i za to je i upisan u zemljišnim knjigama (8/30); dokazali su kako su mu ugovorom o diobi svoj dio otuđili V. B. (8/30) i M. B. (3/30); dok mu svoj dio nisu otuđili niti ugovor o diobi zaključili upisani Š. B. (8/30) i M. V. (V.) žena M.
(3/30). Matematički izračun je jasan, a tužitelji su dokazali i to da je A. naslijedila P. B., a P. B. upravo M. C. i M. C. (za po ½
dijela). Sve ovo proizlazi iz svih izvedenih dokaza, nekretnina je identificirana očevidom na licu mjesta, sud je izveo dokaz očevidom i vještačenjem po stalnom sudskom vještaku geometru dipl. ing. P. G., očevid na licu mjesta održan je dana 5.ožujka 2021.godine, iz vještva sudskog vještaka proizlazi da se radi o zemljištu koje je sa zapadne i južne strane omeđeno podzidom, sa sjeverne strane kamenim podzidom, dok je sa istočne strane omeđeno željeznom ogradom. Zemljištu se pristupa pješačkom stazom, koja prolazi od … prema sjeveru.
Zapadni dio zemljišta (označen slovom A u skici) je neobrađen, površine 614 m2, dok se na istočnom dijelu (B) površine 617 m2 nalazi rasadnik cvijeća i ukrasnog bilja (617 m2). Sve ovo potkrijepljeno je i fotografijama lica mjesta sačinjenim od strane sudskog vještaka.
Sud je prihvatio vještvo sudskog vještaka geometra P. G. kao stručno, logično i uvjerljivo, vještak je odradio zadatak vještačenja i to vještvo nije trebalo dopunjavati, jer je čitava nekretnina (i dva dijela iste) kvalitetnog identificirana.
Dakle, jasno je da je u stvarnosti čitava nekretnina podijeljena na dva dijela (A i B – označena u skici vještaka), skoro potpuno istih površina, zapadni i istočni dio i jasno je da se očito radilo o dva stvarna vlasnika, a to sve ukazuje na zaključak da se radilo o M. C. i M. C., koji su to naslijedili u velikom dijelu od
P. C..
Po pitanju posjeda predmetne nekretnine sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka Š. P. (starog 84 godine) i M. S. (starog 82 godine).
Svjedok Š. P. u svom iskazu navodi da je po familiji starosjedilac na tom području, da su njegovi živjeli tamo, roditelji, brat, stojna kuća da im je u S., on da je živio i radio u S. i povremeno tamo dolazio. Po struci da je dipl. ing. građevine, navodi da poznaje stranke, da zna što je predmet spora, koja je to zemlja, a u blizini ove zemlje da on ima zemljište pod nazivom D.. Čitavo vrijeme da je držao kako je to od davnina vlasništvo B. i to precizno P. B.,
da ne zna kada je preminula, njen suprug da je bio A. B., a da ga je znao pod imenom M., navodi da je ovu zemlju držala P., ona da nije imala svoje djece i suprug i ona da su posvojili M. i M. (C.), dva brata koji su P.
i naslijedili. Baš do te zemlje da je dolazio rijetko, ali ono što zna jest da je tamo bio vinograd, da mislim kako se stanje kroz vrijeme mijenjalo, osim ovog vinograda da se ne može precizno sjetiti neke druge kulture, da se ne sjeća da bi se tamo uzgajalo cvijeće, uglavnom, po njegovom sjećanju da su to koristili ova dva brata M. i M.. Što se tiče obitelji tuženika, da misli kako su oni nasljednici V. B., koji je u paralelnoj liniji sa ovim A. B., ali da ih na ovoj zemlji nikada nije vidio,
niti njih niti njihovog prednika i da nikada nije čuo da su oni nešto imali sa ovim zemljištem. Na posebno pitanje pun. tuženika ad. 1, 2 i 4, svjedok navodi da je njegov rod P. B. koja je bila djevojački C., te da mu je ona rod po
ovoj liniji C., da je P. bila sestra njegove majke, sada pok. M. C.,
udane P.. Navodi da su M. i M. C. slijedom ovoga njegovi prvi rođaci.
Navodi da je u svojim studentskim danima živio u Z., da se rodio u S.,
živio do 1957. godine tamo – u S., nakon toga bio na školovanju odnosno studiju u Z. i odsluženju vojnog roka od 1957. godine pa do 1965. godine, kada je došao u S. i od tada da je stalno u S., a u S. da je dolazio povremeno. Navodi da je ovo njegovo zemljište D. po prilici 300-400 metara zračne linije udaljeno od predmetnog zemljišta, gledajući prema S., a da je to njegovo tzv. materinstvo odnosno da je bilo ranije C. i da je to naslijedio preko majke. Navodi da on nije obrađivao ovo svoje zemljište nego njegov brat, a da je on ponekad pomagao bratu.
Svjedok M. S. u svom iskazu navodi da poznaje stranke, da nije ni u kakvom srodstvu ni sa tužiteljima ni sa tuženicima, ni sa njihovim prednicima, da zna za predmet spora, za ovaj postupak, jer je međašnik sa predmetnom nekretninom, njegova nekretnina da je položena prema jugu i od predmetne nekretnine odvojena potokom odnosno da je to sada potok, a trebao je biti put. Što se tiče njegove nekretnine, a da je sin pok. A. S., da su je stekli još prije 1. svjetskog
rata, da su je obrađivali i da je obrađuju čitavo vrijeme, pa tako ja sve do danas, da su sijali pšenicu, nakon toga da su prestali sa pšenicom jer je uslijedila zabrana držanja stoke u S. 1958. godine i onda da su tu posadili vinograd, doveli vodu, čitavo vrijeme to koristili i obrađivali, pa i on osobno, sve do danas, a danas da su na njegovoj zemlji masline. Navodi da po priči svog oca A. zna da je predmetna nekretnina bila vlasništvo A. B. kojeg su zvali M. K., da se on dijelio
sa svojima i da je tako stekao ovu nekretninu, da mu je otac kazivao da je nekretnina njegova po nekim njihovim podjelama. Poslije smrti M. K. ova nekretnina da je pripala njegovoj ženi P., a nakon njene smrti njenim pastorcima M. i M., s tim da ona nije imala djece sa M., ovo da su bila njegova djeca. Navodi da je predmetna nekretnina ranije bila stari vinograd, to da je obrađivao M., ali slabo, vinograd da je bio prilično zapušten i nakon toga da je M. napravio novi vinograd, odnosno upravo A. K. koji je otac L. K.. Svjedokov otac da im je
čak davao vodu za ovaj vinograd, kasnije i svjedok po njihovim potrebama, a ovaj drugi vinograd jer je stari propao da se sadio 1970. godine, između ova dva vinograda da su tu sijali pšenicu. Navodi da ne zna kada je P. umrla, da je na jednom dijelu M. sadio cvijeće i za to cvijeće da im je svjedok davao vodu, uglavnom, sada da je situacija takva da je jedan dio zarastao i to je baš ovaj dio gdje je prije bio vinograd, vinograd da je propao prije 20-ak godina, a ovaj dio gdje je cvijeće da je taj dio koji je kultiviran i to danas da to drži neki čovjek koji je u zakupu. Navodi da ne zna koja bi bila veza između M. i M. s jedne strane i A.
K. s druge strane, u kakvom bi oni svojstvu bili. Uglavnom, upitan za A.
B. navodi da je zaista njegov brat bio V. B., da su očito ovi tuženici
V. nasljednici, ali da on tuženike nikada nije vidio na predmetnoj nekretnini da bilo što rade ili da imaju išta sa ovom zemljom, tamo da nikada nije vidio, a niti V., uglavnom, ponavlja ono što mu je otac kazao da je zemlja A. po nekim njihovim podjelama, da je mislio na podjele A. sa njegovim članovima obitelji. Na posebno pitanje pun. tuženika ad. 1, 2 i 4, svjedok navodi da su A. i L. K. dio zemljišta obrađivali nešto prije 70-ih godina, da se onda A. razbolio,
nakon 5-6 godina korištenja se razbolio, a ovaj novi odnosno drugi vinograd je egzistirao po prilici 10 godina, navodi da na ovom dijelu na kojem je bio vinograd se nakon što je vinograd propao nije se radilo ništa, i to je M. dio, a na ovom M. dijelu su i dalje radili i to cvijeće i taj se dio radi čitavo vrijeme do danas.
Navodi da je on na svoje zemljište dolazio godišnje najmanje 20 puta, u prosjeku, navodi da nije bilo nikakvih vremenskih perioda da tamo nije dolazio u dužem razdoblju jer je stalno trebao brinuti o svom vinogradu. Svjedok iskazuje da sada na svom zemljištu ima 32 masline, a masline je tu počeo saditi još od 1992. godine, još u vrijeme dok je tamo bio vinograd odnosno dio i da je onda sve proširio na masline, a vinograd prestao sa korištenjem odnosno iščupao trsove. Čitav svoj život da je dolazio na svoje zemljište, i da ovo od kako se sjeća za sebe zna, sve o čemu je iskazivao., čitavo vrijeme da se radilo cijelo predmetno zemljište i ovaj dio kada je bio vinograd i drugi dio, a da se samo prestao raditi ovaj dio kada je vinograd propao. Sud drži iskaze saslušanih svjedoka logičnim, životnim i uvjerljivim, vjerodostojnim, njihovi iskazi su u skladu sa svim izvedenim dokazima i utvrđenjima tijekom očevida na licu mjesta, vještvom vještaka G., svjedoci su ostavili dojam vjerodostojnih ljudi, istima su i zbog njihove životne dobi osobno dobro poznate okolnosti slučaja i iz njihovih iskaza proizlazi da je upravo prednik tužitelja A. B. držan od strane mještana vlasnikom predmetnog zemljšta, da je vlasnikom postao diobom sa članovima svoje obitelji, njega je naslijedila P. B., a nju M. i M. C., na dva dijela, kako je u naravi zemljište u biti i podijeljeno i korišteno. Dakle, sud ponavlja da je vlasnik velikog idealnog dijela zemljišta diobom sa suvlasnicima V. i M. postao A. B., iako je
držao čitavo zemljište, a u diobi nisu sudjelovali M. V. (V.) i Š. B..
Ugovor o diobi ne proizvodi pravne učinke što se tiče dijelova ova dva posljednja upisana suvlasnika, jer u diobi nisu sudjelovali, ali to tužitelji danas i ne traže, oni traže utvrđenje da su stekli dijelove V. B. i M. B., a jesu. Iako su stekli ove dijelove, ne i čitavu nekretninu pravnim poslom – diobom, A. B.,
P. B. i kasnije M. i M. C. koristili su čitavu nekretninu i ponašali se kao vlasnici, po pitanju posjeda čitave čestice i čitave površine, pa A. B. (prednik tužitelja) znao je da u diobi nisu sudjelovali svi
suvlasnici, pa njihove dijelove nije ni mogao steći tim pravnim poslom, sigurno je to znala i njegova supruga P. B., ali to nisu morali znati i sud drži da nisu znali M. i M. C., koji su P. naslijedili temeljem rješenja o nasljeđivanju ov ovog suda broj O-143/71 od 16.lipnja 1971.godine. P. je preminula 1971.godine i u ostavinu je ušla predmetna nekretnina, dakle, ovaj sud drži da su njeni nasljednici i prednici tužitelja – M. i M. C. držali u tom trenutku da je P. vlasnica čitave nekretnine, a tako su očito mislili i mještani, držeći da je A. bio vlasnikom čitave površine i nekretnine. Bez obzira što su A. i P. znali da nisu svi suvlasnici A. otuđili svoj dio (M. i Š.), to
M. i M. očito nisu znali i nisu ni morali znati, jer su nekretninu koristili samo
A. i P.. Ni iz jednog dokaza ne proizlazi da su česticu koristili, nakon diobe,
i V. i M., prednici tuženika, a niti sami tuženici koji su upisani u zemljišnim knjigama, temeljem nasljeđivanja.
Kada bi se kao pravni osnov primijenio institut dosjelosti, a sud drži da je pravni osnov stjecanja onoga što se konačno zahtjevom traži nasljeđivanja i ugovor o diobi, ponovno bi valjalo prihvatiti zahtjev tužitelja, jer bi rok počeo teći od P. smrti kada su M. i M. postali nasljednici i posjednici, dakle od 1971.godine pa nadalje.
U proteklom razdoblju razlikujemo razdoblje važenja pravnih pravila OGZ-a i važenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Sl.list 6/80, 36/90 i NN 53/91 i 91/96) od njegova stupanja na snagu 1. rujna 1980.godine pa do početka primjene Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima od 1.siječnja 1997.godine. Dakle, M. i M. C. su posjednici postali 1971.godine u trenutku smrti P. B.,
rok za dosjelost počeo je prije početka primjene ZOVO-a, u vrijeme primjene pravnih pravila OGZ-a vezano za ovu problematiku, a rok za dosjelost istekao je za njih 1991.godine (najkasnije), pa je za primijeniti odredbu čl. 28. ZOVO-a vezano za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nepokretnim stvarima. Za savjesnost i zakonitog posjednika taj rok je propisan na deset godina, a za savjesnog protekom 20 godina. Kada se uzme da su M. i M. C. savjesni posjednici predmetne nekretnine, onda bi taj rok bio 20 godina i oni bi protekom tih 20 godina od 1971.godine, dosjelošću stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine, 1991.godine, kao savjesni posjednici. Prema odredbi ovog članka nasljednik postaje savjestan posjednik od trenutka otvaranja nasljeđa i u slučaju kada je ostavilac bio nesavjestan posjednik, a nasljednik to nije znao niti je mogao znati, a vrijeme za dosjelost počinje teći od trenutka otvaranja nasljeđa. Raniji tužitelj ad.1 M. C., sada prednik tužiteljice ad.1 i pokojni, u svom iskazu naveo je da je vlasnik predmetne nekretnine bio pokojni A. B. koji se 1942.godine podijelio sa svojom braćom, isti da je bio njegov tetak. A. B. da je naslijedila supruga P., a da je on sa svojim pokojnim bratom M. naslijedio pokojnu P., pa tako i za spornu nekretninu, njih dvojica za po ½ dijela. Pola nekretnine da je pripalo njemu, pola M., do 1950.godine da je tu bio vinograd, A. da je na istoj sijao i život, a kasnije djetelinu. Negdje 1984.godine zet od pokojnog M. da je uzorao čitavu površinu i istu da je obrađivao dvije godine na način da je sadio cvijeće i povrće, a vodu za to da mu je davao A. S., susjed. M. C. navodi da je on
osobno nakon te dvije godine na svojoj polovici zasadio vinograd, na drugoj polovici da se sadilo cvijeće i da je tako sve do davanja njegovog iskaza. Vinograd da je netko nepoznat zapalio, da ne zna tko, L. B. da nikada nije polagao nekakvo pravo na predmetnu nekretninu baš zbog ove diobe iz 1942.godine, da nije smatrao da mu ista pripada. Dok je L. bio živ da sa istim nije imao problema u pogledu ove nekretnine, no da ima problema sa njegovom suprugom M. – tuženom ad.1, da ona nikada tu zemlju nije obrađivala, a niti njena djeca. Navodi da je predmetna nekretnina zvala G. D., a ne L. D., kako to tužena
ad.1 pogrešno navodi, L. D. da se nalazi na drugom mjestu, pored groblja u S.. U posjedu predmetne nekretnine da ga nitko nije smetao, kao ni pokojnog M., sada njegove nasljednike odnosno ostale tužiteljice.
Ovaj sud cijeni iskaz sada pokojnog M. C. kao logičan, životan i uvjerljiv, isti je u svom iskazu pojasnio sve okolnosti slučaja, pitanje posjeda nekretnine, obrađivanja iste, u potpunosti je u skladu sa svim izvedenim dokazima i iskazima saslušanih svjedoka Š. P. i M. S., dakle, očito su
braća M. i M. C. upravo A. B. i nakon njega P. B.
(svoju prednicu) držali vlasnicima i posjednicima čitave nekretnine, stanje posjeda u trenutku P. smrti, pa i prije toga, je bilo takvo da je čitavo zeljište posjedovao upravo A. sa P., kasnije jedino i isključivo braća M. i M. C. i njihovi slijednici. Za navesti je da je ovim dokazima pitanje posjeda razriješeno, svim izvedenim dokazima i da su braća M. i M. bili savjesni posjednici od 1971.godine pa nadalje, čitavo vrijeme, dakle, od P. smrti pa nadalje, trajno i da su čitavu površinu uredno koristili i držali u posjedu. Ove dijelove koje su utužili, stekli bi dakle, i posjedovanjem, temeljem zakona, dosjelošću.
Dakle, ovaj dio koji predmetne nekretnine za koji tužitelji traže utvrđenje da su vlasnici, oni (tužitelji i njihovi prednici) bi stekli za zatraženih 228/360 dijela i temeljem zakona, dosjelošću, da to nisu stekli nasljeđivanjem i pravnim poslom – diobom, još 1942.godine.
Što se tiče prigovora tuženika ad.1, ad.2 i ad.4, da bi predmetna nekretnina bila prenesena u društveno vlasništvo, da se na nju odnosi Odluka S. O. S. o prijenosu u društveno vlasništvo građevinskog zemljišta koje se nalazi unutar granica gradskog karaktera S. od 12.lipnja 1985.godine, tužitelji navode da je ta odluka prestala važiti stupanjem na snagu Odluke SO S. o prijenosu u društveno vlasništvo građevinskog zemljišta koje se nalazi unutar granica naselja gradskog karaktera S. od 17.travnja 1990.godine, a kojom odlukom da također nije obuhvaćena predmetna nekretnina, ovaj sud drži da te odluke nisu ni od kakve važnosti u ovom postupku i da na te okolnosti nije trebalo izvoditi nikakve dokaze. Naime, predmetna nekretnina je dan danas upisana, kao i čitavo vrijeme, na fizičke osobe, tuženike i prednike stranaka, ovaj postupak počeo je teći još od 2002.godine i valja razriješiti pravne odnose stranaka vezano za predmetnu nekretninu. Dakle, bitno je stanje upisa u zemljišnim knjigama u vrijeme presuđenja, a isto je utvrđeno pregledom najnovijeg i priloženog izvatka iz zemljišnih knjiga, u odnosu na tuženike sud donosi ovu presudu, jer su isti upisani suvlasnici, kao i njihovi prednici, a ova presuda proizvodi pravne učinke između stranaka. U slučaju da ova presuda postane pravomoćna ovako kako je presuđeno, to opet nema utjecaja na okolnost odnosi li se odluka SO S. i na ovu česticu, jer će se u tom pravcu postupati u odnosu na svakodobnog upisanog vlasnika odnosno, u ovom slučaju suvlasnika. Dakle, u odnosu na tuženike i prednike tuženika, tužitelji su suvlasnici predmetne nekretnine u zatraženim idealnim dijelovima i to je ono što treba navesti i što je odlučno, sve ostalo, posljednji prigovor tuženika ad.1, ad.2 i ad.4 nema utjecaja na utvrđenja suda i odluku suda vezano za razrješenje pravnih odnosa stranaka.
Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
Odluka o parničnom trošku u odnosu na tuženike ad.1, ad.2 i ad.4 (a u ovom dijelu nema solidarnosti za naknadu parničnog troška tužiteljima) temelji se na odredbi čl.154.st.1. i čl.155. Zakona o parničnom postupku (NN broj
53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tužiteljicama, ukupan, odnosi se na trošak sastava tužbe od 65 bodova, zastupanja na 14 ročišta od po 65 bodova (7.travnja 2004.godine, 3.lipnja 2004.godine, 10.rujna 2004.godine, 12.listopada 2007.godine, 21.studenog 2007.godine, 14.listopada 2008.godidne, 25.studenog 2008.godine, 18.veljače 2009.godine, 30.svibnja 2019.godine, 26.listopada 2020.godine, 5.ožujka 2021.godine, 15.rujna 2021.godine, 3.listopada 2022.godine i 25.studenog 2022.godine); pristupa na ročište od dana 9.svibnja 2019.godine (25% - 16,25 bodova); sastav obrazloženog podneska od 16.travnja 2004.godine, 22.srpnja 2021.godine i 30.rujna 2022.godine u iznosu od po 65 bodova; iznos povećanja za zastupanje više osoba je uračunat u priznate radnje i bodove); 25% PDV-a u iznosu od 4.448,44 kn; sudsku pristojbu tužbe u iznosu od 300,00 kn; sudsku pristojbu jedne presude u iznosu od 100,00 kn; trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn i trošak izlaska suda na lice mjesta u iznosu od 372,80 kn; što ukupno zbrojeno daje iznos od 26.014,99 kn / 3.452,78 eura, koliko su tuženici ad.1, ad.2 i ad.4 obvezani ukupno isplatiti tužiteljicama na ime naknade potrebnog parničnog troška, a vrijednost boda obračunata je u iznosu od po 15,00 kn. Za navesti je da će preostao uplaćeni iznos od strane tužiteljica od 500,00 kn i isti će tužiteljicama biti vraćen. Tužiteljice parnični trošak u odnosu na ostale tuženike nisu potraživale, ti tuženici se tužbenom zahtjevu nisu niti protivili, dapače, nisu prouzročili tužiteljicama nikakav trošak.
U Splitu, 5. siječnja 2023. godine
S U D A C
Julijana Ponoš v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika ad. 1, 2 i 4
3. Tuženicima ad. 3, 5 i 6
