P-4089/19.

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužitelja: A.

B., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik

D. B., odvjetnick iz S., protiv

tuženika: P. d.d., OIB:…

koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva M., B. i V. d.o.o., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i

zaključene glavne i javne rasprave 8. prosinca 2022. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja D. G., odvjetničkog vježbenika kod D.

B. i zamjenice punomoćnika tuženika S. R., odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu M., B. i V., 5. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev:

"1. Utvrđuju se ništetnim i bez ikakvog pravnog učinka ugovor o kreditu broj: … solemniziran 3. lipnja 2006. kod javne bilježnice M. I. iz S.

pod poslovnim brojem OU-341/06. zaključen između tužitelja A. B., OIB: …, i tuženika P. -

dioničko društvo OIB: ….

2. Nalaže se tuženiku, u roku

od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju A. B., OIB: …,

na ime razlike između početne i naplaćene kamatne stope

te na ime razlike između početnog tečaja na dan isplate kredita i naplaćenog tečaja sveukupan iznos od 3.986,74 eura/30.038,11 kuna (zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do kraja utuženog razdoblja iznos od 1.088,55 eura/8.201,72 kuna i zbog razlike između više plaćenog tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita, uzevši u obzir rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do kraja utuženog razdoblja iznos od 2.898,18 eura/21.836,39 kuna sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, a koja teče:

- na iznos od 0,05 eura/0,41 kuna za 2. anuitet od 1. rujna 2006.

- na iznos od 0,35 eura/2,66 kuna za 3. anuitet od 1. listopada 2006.

- na iznos od 6.93 eura/52,25 kuna za 14. anuitet od 1. rujna 2007.

- na iznos od 6,81 eura/51,34 kuna za 15. anuitet od 1. listopada 2007.

- na iznos od 6,80 eura/51,28 kuna za 16. anuitet od 1. studenoga 2007.

- na iznos od 6,90 eura/51,99 kuna za 17. anuitet od 1. prosinca 2007.

- na iznos od 6.85 eura/51,62 kuna za 18. anuitet od 1. siječnja 2008.

- na iznos od 6,96 eura/52,51 kuna za 19. anuitet od 1. veljače 2008.

- na iznos od 13,34 eura/100,56 kuna za 20. anuitet od 1. ožujka 2008.

- na iznos od 13,57 eura/102,30 kuna za 21. anuitet od 1. travnja 2008.

- na iznos od 13,19 eura/99,43 kuna za 22. anuitet od 1. svibnja 2008.

- na iznos od 13,11 eura/98,80 kuna za 23. anuitet od 1. lipnja 2008.

- na iznos od 13,23 eura/99,74 kuna za 24. anuitet od 1. srpnja 2008.

- na iznos od 12,99 eura/97,88 kuna za 25. anuitet od 1. kolovoz 2008.

- na iznos od 13,00 eura/97,99 kuna za 26. anuitet od 1. rujna 2008.

- na iznos od 13,15 eura/99,08 kuna za 27. anuitet od 1. listopada 2008.

- na iznos od 28,54 eura/215,10 kuna za 28. anuitet od 1. studenoga 2008.

- na iznos od 13,54 eura/102,07 kuna za 29. anuitet od 1. prosinca 2008.

- na iznos od 29,62 eura/223,24 kuna za 30. anuitet od 1. siječnja 2009.

- na iznos od 32,24 eura/242,97 kuna za 31. anuitet od 1. veljače 2009.

- na iznos od 33,39 eura/251,62 kuna za 32. anuitet od 1. ožujka 2009.

- na iznos od 29,78 eura/224,43 kuna za 33. anuitet od 1. travnja 2009.

- na iznos od 30,36 eura/228,75 kuna za 34. anuitet od 1. svibnja 2009.

- na iznos od 25,65 eura/193,33 kuna za 35. anuitet od 1. lipnja 2009.

- na iznos od 21,64 eura/163,09 kuna za 36. anuitet od 1. srpnja 2009.

- na iznos od 22,54 eura/169,87 kuna za 37. anuitet od 1. kolovoza 2009.

- na iznos od 24,85 eura/187,28 kuna za 38. anuitet od 1. rujna 2009.

- na iznos od 24,59 eura/185,34 kuna za 39. anuitet od 1. listopada 2009.

- na iznos od 26,51 eura/199,81 kuna za 40. anuitet od 1. studenoga 2009.

- na iznos od 26,16 eura/197,12 kuna za 41. anuitet od 1. prosinca 2009.

- na iznos od 29,53 eura/222,50 kuna za 42. anuitet od 1. siječnja 2010.

- na iznos od 34,37 eura/258,99 kuna za 43. anuitet od 1. veljače 2010.

- na iznos od 33,11 eura/249,48 kuna za 44. anuitet od 1. ožujka 2010.

- na iznos od 39,36 eura/296,60 kuna za 45. anuitet od 1. travnja 2010.

- na iznos od 37,99 eura/286,29 kuna za 46. anuitet od 1. svibnja 2010.

- na iznos od 40,85 eura/307,79 kuna za 47. anuitet od 1. lipnja 2010.

- na iznos od 59,78 eura/450,43 kuna za 48. anuitet od 1. srpnja 2010.

- na iznos od 55,73 eura/419,96 kuna za 49. anuitet od 1. kolovoza 2010.

- na iznos od 66,65 eura/502,18 kuna za 50. anuitet od 1. rujna 2010.

- na iznos od 63,14 eura/475,74 kuna za 51. anuitet od 1. listopada 2010.

- na iznos od 55,71 eura/419,76 kuna za 52. anuitet od 1. studenoga 2010.

- na iznos od 70,08 eura/528,02 kuna za 53. anuitet od 1. prosinca 2010.

- na iznos od 76,46 eura/576,14 kuna za 54. anuitet od 1. siječnja 2011.

- na iznos od 76,40 eura/575,70 kuna za 55. anuitet od 1. veljače 2011.

- na iznos od 80,11 eura/603,61 kuna za 56. anuitet od 1. ožujka 2011.

- na iznos od 74,10 eura/558,32 kuna za 57. anuitet od 1. travnja 2012.

- na iznos od 75,00 eura/565,13 kuna za 58. anuitet od 1. svibnja 2012.

- na iznos od 98,91 eura/745,27 kuna za 59. anuitet od 1. lipnja 2012.

- na iznos od 100,52 eura/757,39 kuna za 60. anuitet od 1. srpnja 2012.

- na iznos od 121,15 eura/912,84 kuna za 61. anuitet od 1. kolovoza 2012.

- na iznos od 111,15 eura/837,47 kuna za 62. anuitet od 1. rujna 2012.

- na iznos od 100,12 eura/754,37 kuna za 63. anuitet od 1. listopada 2012.

- na iznos od 94,72 eura/713,71 kuna za 64. anuitet od 1. studenoga 2012.

- na iznos od 98,05 eura/738,87 kuna za 65. anuitet od 1. prosinca 2012.

- na iznos od 106,79 eura/804,67 kuna za 66. anuitet od 1. siječnja 2012.

- na iznos od 107,37 eura/809,02 kuna za 67. anuitet od 1. veljače 2013.

- na iznos od 105,29 eura/793,35 kuna za 68. anuitet od 1. ožujka 2013.

- na iznos od 107,04 eura/806,54 kuna za 69. anuitet od 1. travnja 2013.

- na iznos od 106,36 eura/801,44 kuna za 70. anuitet od 1. svibnja 2013.

- na iznos od 107,96 eura/813,48 kuna za 71. anuitet od 1. lipnja 2013.

- na iznos od 105,25 eura/793,05 kuna za 72. anuitet od 1. srpnja 2013.

- na iznos od 104,91 eura/790,46 kuna za 73. anuitet od 1. kolovoza 2013.

- na iznos od 104,34 eura/786,21 kuna za 74. anuitet od 1. rujna 2013.

- na iznos od 103,66 eura/781,08 kuna za 75. anuitet od 1. listopada 2013.

- na iznos od 105,92 eura/798,06 kuna za 76. anuitet od 1. studenoga 2013.

- na iznos od 104,26 eura/785,56 kuna za 77. anuitet od 1. prosinca 2013.

- na iznos od 96,06 eura/723,83 kuna za 78. anuitet od 1. siječnja 2013.

- na iznos od 100,69 eura/758,66 kuna za 79. anuitet od 1. veljače 2014.

- na iznos od 105,21 eura/792,77 kuna za 80. anuitet od 1. ožujka 2014.

- na iznos od 105,55 eura/795,32 kuna za 81. anuitet od 1. travnja 2014.

- na iznos od 102,61 eura/773,15 kuna za 82. anuitet od 1. svibnja 2014.

- na iznos od 94,78 eura/714,16 kuna za 83. anuitet od 1. lipnja 2014.

- na iznos od 94,45 eura/711,65 kuna za 84. anuitet od 1. srpnja 2014.

pa sve do konačne isplate

3. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.)."

II. Usvaja se podredni tužbeni zahtjev:

"1. Utvrđuju se ništetnim i bez ikakvog pravnog učinka odredbe 1., 4., 5., 6., 7. te članka 12. stavka 12.9. i 12.10. ugovora o kreditu broj: … solemniziran 3.

lipnja 2006. kod javne bilježnice M. I. iz S. pod poslovnim brojem OU-

341/06., zaključen između tužitelja A. B., OIB: …,

i tuženika P. dioničko društvo

OIB: ….

2. Nalaže se tuženiku u roku od

15 dana isplatiti tužitelju A. B., OIB: …,

na ime razlike između početne i naplaćene kamatne stope te na ime razlike između početnog tečaja na dan isplate kredita i naplaćenog tečaja, sveukupan iznos od 3.986,74 eura/30.038,11 kuna (zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do kraja utuženog razdoblja iznos od 1.088,56 eura/8.201,72 kuna i zbog razlike između više plaćenog tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita, uzevši u obzir rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do kraja utuženog razdoblja iznos od 2.898,18 eura/21.836,39 kuna) sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, a koja teče:

- na iznos od 0,05 eura/0,41 kuna za 2. anuitet od 1. rujna 2006.

- na iznos od 0,35 eura/2,66 kuna za 3. anuitet od 1. listopada 2006.

- na iznos od 8,58 eura/64,67 kuna za 20. anuitet od 1. ožujka 2008.

- na iznos od 13,09 eura/98,63 kuna za 21. anuitet od 1. travnja 2008.

- na iznos od 5,66 eura/42,66 kuna za 22. anuitet od 1. svibnja 2008.

- na iznos od 4,03 eura/30,33 kuna za 23. anuitet od 1. lipnja 2008.

- na iznos od 6,45 eura/48,59 kuna za 24. anuitet od 1. srpnja 2008.

- na iznos od 1,64 eura/12,33 kuna za 25. anuitet od 1. kolovoz 2008.

- na iznos od 1,91 eura/14,38 kuna za 26. anuitet od 1. rujna 2008.

- na iznos od 4,75 eura/35,77 kuna za 27. anuitet od 1. listopada 2008.

- na iznos od 28,55 eura/215,10 kuna za 28. anuitet od 1. studenoga 2008.

- na iznos od 12,50 eura/94,16 kuna za 29. anuitet od 1. prosinca 2008.

- na iznos od 29,63 eura/223,24 kuna za 30. anuitet od 1. siječnja 2009.

- na iznos od 32,25 eura/242,97 kuna za 31. anuitet od 1. veljače 2009.

- na iznos od 33,40 eura/251,62 kuna za 32. anuitet od 1. ožujka 2009.

- na iznos od 29,79 eura/224,43 kuna za 33. anuitet od 1. travnja 2009.

- na iznos od 30,36 eura/228,75 kuna za 34. anuitet od 1. svibnja 2009.

- na iznos od 25,66 eura/193,33 kuna za 35. anuitet od 1. lipnja 2009.

- na iznos od 21,65 eura/163,09 kuna za 36. anuitet od 1. srpnja 2009.

- na iznos od 22,55 eura/169,87 kuna za 37. anuitet od 1. kolovoza 2009.

- na iznos od 24,86 eura/187,28 kuna za 38. anuitet od 1. rujna 2009.

- na iznos od 24,60 eura/185,34 kuna za 39. anuitet od 1. listopada 2009.

- na iznos od 26,52 eura/199,81 kuna za 40. anuitet od 1. prosinca 2009.

- na iznos od 26,16 eura/197,12 kuna za 41. anuitet od 1. prosinca 2009.

- na iznos od 29,53 eura/222,50 kuna za 42. anuitet od 1. siječnja 2010.

- na iznos od 34,37 eura/258,99 kuna za 43. anuitet od 1. veljače 2010.

- na iznos od 33,11 eura/249,48 kuna za 44. anuitet od 1. ožujka 2010.

- na iznos od 39,37 eura/296,60 kuna za 45. anuitet od 1. travnja 2010.

- na iznos od 38,00 eura/286,29 kuna za 46. anuitet od 1. svibnja 2010.

- na iznos od 40,85 eura/307,79 kuna za 47. anuitet od 1. lipnja 2010.

- na iznos od 59,78 eura/450,43 kuna za 48. anuitet od 1. srpnja 2010.

- na iznos od 55,74 eura/419,96 kuna za 49. anuitet od 1. kolovoza 2010.

- na iznos od 66,65 eura/502,18 kuna za 50. anuitet od 1. rujna 2010.

- na iznos od 63,14 eura/475,74 kuna za 51. anuitet od 1. listopada 2010.

- na iznos od 55,71 eura/419,76 kuna za 52. anuitet od 1. studenoga 2010.

- na iznos od 70,08 eura/528,02 kuna za 53. anuitet od 1. prosinca 2010.

- na iznos od 76,47 eura/576,14 kuna za 54. anuitet od 21. siječnja 2011.

- na iznos od 76,41 eura/575,70 kuna za 55. anuitet od 21. veljače 2011.

- na iznos od 80,11 eura/603,61 kuna za 56. anuitet od 1. ožujka 2011.

- na iznos od 74,10 eura/558,32 kuna za 57. anuitet od 1. travnja 2011.

- na iznos od 75,01 eura/565,13 kuna za 58. anuitet od 1. svibnja 2011.

- na iznos od 98,91 eura/745,27 kuna za 59. anuitet od 1. lipnja 2011.

- na iznos od 100,52 eura/757,39 kuna za 60. anuitet od 1. srpnja 2011.

- na iznos od 121,15 eura/912,84 kuna za 61. anuitet od 1. kolovoza 2011.

- na iznos od 111,15 eura/837,47 kuna za 62. anuitet od 1. rujna 2011.

- na iznos od 100,12 eura/754,37 kuna za 63. anuitet od 1. listopada 2011.

- na iznos od 94,73 eura/713,71 kuna za 64. anuitet od 22. studenoga 2011.

- na iznos od 98,06 eura/738,87 kuna za 65. anuitet od 2. siječnja 2012.

- na iznos od 106,80 eura/804,67 kuna za 66. anuitet od 25. siječnja 2012.

- na iznos od 107,38 eura/809,02 kuna za 67. anuitet od 22. veljače 2012.

- na iznos od 105,30 eura/793,35 kuna za 68. anuitet od 26. ožujka 2012.

- na iznos od 107,05 eura/806,54 kuna za 69. anuitet od 26. travnja 2012.

- na iznos od 106,37 eura/801,44 kuna za 70. anuitet od 30. travnja 2012.

- na iznos od 107,97 eura/813,48 kuna za 71. anuitet od 31. svibnja 2012.

- na iznos od 105,26 eura/793,05 kuna za 72. anuitet od 13. srpnja 2012.

- na iznos od 104,91 eura/790,46 kuna za 73. anuitet od 13. kolovoza 2012.

- na iznos od 104,35 eura/786,21 kuna za 74. anuitet od 5. rujna 2012.

- na iznos od 103,67 eura/781,08 kuna za 75. anuitet od 12. listopada 2012.

- na iznos od 105,92 eura/798,06 kuna za 76. anuitet od 14. studenoga 2012.

- na iznos od 104,26 eura/785,56 kuna za 77. anuitet od 17. prosinca 2012.

- na iznos od 96,07 eura/723,83 kuna za 78. anuitet od 18. siječnja 2013.

- na iznos od 100,69 eura/758,66 kuna za 79. anuitet od 11. veljače 2013.

- na iznos od 105,22 eura/792,77 kuna za 80. anuitet od 28. veljače 2013.

- na iznos od 105,56 eura/795,32 kuna za 81. anuitet od 31. ožujka 2013.

- na iznos od 102,61 eura/773,15 kuna za 82. anuitet od 30. travnja 2013.

- na iznos od 94,79 eura/714,16 kuna za 83. anuitet od 31. svibnja 2013.

- na iznos od 94,45 eura/711,65 kuna za 84. anuitet od 30. lipnja 2013.

pa sve do konačne isplate."

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.447,08 eura/18.437,50 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude, dakle od 5. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 124,43 eura/937,50 kuna, zahtjev se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 13. lipnja 2019., se navodi je tužitelj s tuženikom zaključio ugovor o kreditu, međutim svi podaci i dokumentacija se nalaze kod tuženika koji do podnošenja tužbe, a koji dan je prekluzivni rok, nije dostavio dokumentaciju. Predmetnim ugovorom tužitelju je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju CHF tečajna liste banke važećem na dan korištenja kredita. 6. lipnja 2019. tužitelj je tuženiku poštom preporučeno uputio zahtjev za izdavanje dokumentacije, kao i ugovora o kreditu koji ima zaključen s tuženikom sa svim izračunima, međutim, do danas nije primio povratni odgovor. Kako su kreditna sredstva koja su bila odobrena tužitelju glasila na valutu u CHF, kao i na činjenicu da je predmetnim ugovorom promjenjiva kamatna stopa sukladno odlukama tuženika, to tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe radi utvrđenja ništetnosti i isplate. Odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu te na valutu CHF u kojoj je izražena visina kredita čine odredbe o predmetu i cijeni, a budući su te odredbe ništetne, ništetan je i ugovor o kreditu koji ne može opstati bez predmeta i cijene ako ne u cijelosti, odnosa je barem ništetan u pogledu ovih stavki ugovora. U spornom ugovoru banka je samoinicijativno zadržala pravo da jednostrano mijenja utanačene odredbe sklopljenog ugovora bez ikakvog pristanka korisnika kredita, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac nije s tužiteljem pojedinačno pregovarala i ugovorom utvrdila načine i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, što je protivno jednom od temeljnih načela obveznog odnosa – načelu savjesnosti i poštenja. Također, ovakvim postupanjem narušena je ravnopravnost ugovornih strana u obvezno pravnom odnosu i to na način da je prouzročen očiti nesrazmjer između međusobnih činidbi, a čime je izravno narušeno i načelo jednakosti činidbi. Spornim ugovorom se temeljna obvezno pravna načela narušavaju i s aspekta činjenice da je ugovoren CHF kao valuta uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tuženik nije tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Ništetnost i nepoštenost citiranih ugovornih odredbi, nedvojbeno su potvrđene sudskom praksom i to odlukama iz parničnih postupaka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, čija su pravna utvrđenja obvezujuća za naslovni sud, presudom VTS RH pod poslovnim brojem Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. te presudom VTS RH pod poslovnim brojem Pž-6632/17. od 14. lipnja 2018. VTS RH je presudom pod poslovnim brojem Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u točki II. izreke potvrdio presudu Trgovačkog suda pod poslovnim brojem P-1401/12. kojom se utvrđuje da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava tužitelja, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Isti sud je presudom pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. potvrdi presudu Trgovačkog suda pod poslovnim brojem P-1401/12. kojom se utvrđuje da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava samog tužitelja zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Pobijane odredbe ugovora o promjenjivoj kamati nesporno su protivne načelu savjesnosti i poštenja i kao takve ništetne iz razloga što valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa, kao bitni elementi ugovora o kreditu (predmet i cijena) moraju biti određeni ili barem odredivi te se ne smiju mijenjati bez unaprijed utvrđenih jasnih kriterija i uvjeta promjene. Primjenom testa transparentnosti u gore navedenim postupcima u povodu kolektivne tužbe koji se odnosi isključivo na predmet i cijenu ugovora, promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF utvrđene su nerazumljivim prosječnom potrošaču, nakon čega se krenulo u provođenje testa poštenosti. Rezultati testova transparentnosti i poštenosti je takav da su navedenim pravomoćnim odlukama VTS RH valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa utvrđene nepoštenima te stoga i ništetnima. Na temelju iznesenog, očigledno je kako je tuženik u konkretnom slučaju postupio protivno svim temeljnim načelima obveznog prava i to odredbama članka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) te članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09.,89/09. i 133/09.), odredbama članka 4. Direktive Vijeća EU 93/13. EEZ, kao i Kodeksu dobre bankovne prakse, što je sve dovelo do nesavjesnosti u postupanju tuženika i nepoštenja odredaba ugovora, a time i ništetnosti ugovora u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica. Izravna posljedica ništetnih ugovora u dijelu kojim je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva ovisno o odluci banke te CHF kao valuta uz koju je vezana glavnica očituje se u tome da je tužitelj višestruko preplatio svoju kreditnu obvezu, a čime je tuženik stekao bez ikakve osnove sporne iznose. Predlaže se donijeti presudu kojom će sud usvojiti tužbeni zahtjev te obvezati tuženika da tužitelju naknadi troškove postupka.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 14. siječnja 2021., tuženik je naveo kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanom u cijelosti, predlaže isti odbiti uz nalog tužitelju na naknadu troškova postupka. Istakao je prigovor prekluzije te prigovor zastare. Istaknutim tužbenim zahtjevom, a pozivom na ništetnost ugovora o kreditu broj … kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF tužitelj zahtjeva isplatu za sada nedefiniranog iznosa uvećanog za zakonske zatezne kamate sukladno odredbi članka 29. ZOO-a. Svoje traženje tužitelj temelji na tvrdnjama da banka nije mogla jednostrano mijenjati ugovorenu kamatnu stopu koje postupanje da je nepošteno i ništetno, kao i ugovaranje valutne klauzule u CHF pa osnovu svog traženja vidi u presudama donesenim u parničnom postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, odredbama ZOO-a, Zakona o zaštiti potrošača i odredbama Direktive Vijeća EU 93/13. EEZ. Tužbeni zahtjev tužitelja, a kako je to uvodno istaknuto, nije osnovan. Tužitelj i tuženik su zaista zaključili ugovor o kreditu broj … 2.

lipnja 2006. kojim je banka stavila na raspolaganje tužitelju iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 28.520,00 CHF po srednjem tečaju tečajne liste banke. Odredbom članka 4. ugovorena je promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom banke, a koja je na dan sklapanja predmetnog ugovora iznosila 5,50 % godišnje. Međutim, tužitelj u svojoj tužbi polazi od sasvim pogrešnih premisa i to od pogrešne pretpostavke da je predmetni ugovor o kreditu i dalje na snazi, kao i od pogrešne pretpostavke da bi presude trgovačkih sudova donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača imale učinak na konkretni pravni odnos ovih parničnih stranaka, kako po pitanju osnova, tako i po pitanju zastare. Naime, predmetni je ugovor o kreditu u cijelosti prestao isplatom kredita 11. rujna 2013. Stoga se predlaže sudu tužbeni zahtjev tužitelja odbiti pozivom na prekluziju iz članka 326. stavak 2. ZOO-a. Odredbom članka 326. stavak 2. ZOO-a propisano je da se na ništetnost ugovora ne može pozivati ona stranka ugovora kada je ugovor u cijelosti ispunjen, a zabrana je bila manjeg značaja. Nadalje, da bi presude na koje se poziva tužitelj bile obvezujuće za naslovni sud u smislu odredbe članka 138. a) ZZP-a te članka 502. c) ZPP-a ova bi parnica trebala biti radi naknade štete - a nije. Odredbom članka 502. c) ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a) stavka 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Budući se u konkretnom slučaju ne radi o naknadi štete već o parnici radi isplate temeljem stjecanja bez osnove, pozivanje tužitelja na utvrđenja suda iz presude Trgovačkog suda ukazuju se pravno irelevantnim u smislu prethodno citiranih zakonskih odredbi. U konkretnom slučaju ne postoji ni identitet ugovornih odredbi, onih o kojima se odlučivalo i sudilo u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača i konkretnih odredbi iz ugovora o kreditu. Stoga opetovano pozivanje na presudu Trgovačkog suda je nebitno i zbog razloga nedostatka objektivnog identiteta ugovornih odredbi. Nesporno je Zakonom o obveznim odnosima i to baš člankom 26. izričito dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope. Navedena odredba ZOO-a nije izmijenjena ni nakon donesenih presuda, niti se istu planira mijenjati obzirom je u većem broju slučajeva ista u konačnici povoljnija za korisnika kredita koji ugovarajući je može iskoristiti i benefite fluktuirajućeg financijskog tržišta. Nadalje, tužitelj samo uopćeno navodi kako bi promjena kamatne stope bila sporna i nezakonita te potražuje povrat pretplate po osnovi povećanja zbog promjenjive kamatne stope te pogrešno zaključuje kako mu presude trgovačkih sudova daju za pravo primjenu fiksne kamatne stope. Međutim, u postupku vođenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača sudovi ni na koji način nisu utvrdili da bi bila nezakonita odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Nepoštena bi bila odredba o pravu samo jedne ugovorne strane da svojom odlukom mijenja kamatnu stopu čime bi po stavu suda bili povrijeđeni kolektivni interesi. Ne samo sud, već i HNB u svojim redovnim očitovanjima i izvještajima o radu banaka navodi kako banke koje posluju u Republici Hrvatskoj u svojim ponudama građanstvu uobičajeno svoje kreditne i depozitne proizvode nude uz administrativno promjenjivu kamatnu stopu – kamatnu stopu čija se visina mijenja po odluci uprave banke, a građani koji su se odlučili na kreditno zaduživanje svjesno i svojevoljno ušli u rizik promjene kamatne stope. Također je i nesporna činjenica da sve do stupanja na snagu izmjena ZPK iz 2013. tuženik nije imao zakonsku obvezu glede izmjene ili usklađivanja odredaba o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti. Unatoč tome, tuženik je obzirom na druge važeće propise ipak definirao uvjete promjenjivosti kamatne stope. Tuženik nikada kamatnu stopu nije mijenjao proizvoljno, bez točno utvrđenih kriterija. Dapače, svaka promjena kamatne stope rezultat je primjene točno utvrđenih i definiranih kriterija i predviđenih metodologija. Sukladno odredbama ZOO-a nezakonitost kamatne stope postoji samo ako kamatna stopa prelazi zakonom dopuštenu visinu stope. Kako je to već istaknuto, banka je na temelju jasnih zakonskih odredbi bila ovlaštena ugovarati promjenjivu kamatnu stopu koja definitivno nikada nije prelazila zakonom dopuštenu visinu stope. Pri tome je svakako banka bila dužna postupati sukladno odredbama važećih propisa i izvršavati obveze glede obavještavanja klijenata, što je tuženik nesporno i činio. Takve obavijesti su unutar sustava banke bile automatizirane i personalizirane, tako da ne stoji tvrdnja tužitelja da bi ga banka samo jednom obavijestila o promjeni kamatne stope. Konačno, novi kriteriji promjene kamatne stope uvedeni su izmjenama i dopunama ZPK iz 2013. koji je na snazi od 1. siječnja 2014. pa primjena toga zakona u pogledu reguliranih kriterija promjene kamatne stope na period prije njegova stupanja na snagu svakako je nedopuštena. Konkretan ugovor o kreditu zaključen je 2006. u vrijeme važenja Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ("Narodne novine" broj 96/03.) kao i u vrijeme važenja Općih uvjeta poslovanja tuženika na snazi od 1. studenog 2004. do 14. srpnja 2009. koji su bili javno objavljeni na internetskim stranicama tuženika i dostupni u svim poslovnicama tuženika. Odredbom članka 59. ZZP-a propisan je obvezan sadržaj ugovora o potrošačkom zajmu, koji između ostalog treba sadržavati odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se ona može promijeniti, kao i o efektivnoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se ona može promijeniti. Kriteriji promjenjivosti kamatne stope sadržani su i u odredbi članka 3.6. prednje navedenih Općih uvjeta tuženika. Tuženik je sukladno odredbi članka 306. stavak 4. ZOKI učinio potrošačima dostupnim uvjete promjenjivosti kamatne stope u formi informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela banke. Nakon stupanja na snagu ZOKI tuženik je sukladno odredbi članka 308. stavak 1. citiranog zakona informirao tužitelja o promjeni kamatne stope 15 dana prije primjene izmijenjene stope te je uz obavijest dostavljao izmijenjeni otplatni plan. Iako u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojala zakonska odredba o osobnom obavještavanju korisnika kredita već se urednim smatralo obavještavanje putem sredstava javnog priopćavanja tuženik je ipak svojim klijentima dostavljao personalizirane obavijesti o promjenama kamatnih stopa i novoj visini anuiteta. Imajući u vidu gore izneseno, jasno je da je tuženik prilikom zaključivanja predmetnog ugovora s tužiteljem u cijelosti poštovao tada važeću zakonsku regulativu. Pozivanje na zakonsku regulativu važeću danas, a ne u vrijeme zasnivanja obveze promašeno je i pogrešno. Svakako, nemogućnost predviđanja kretanja onih elemenata koji utječi na promjenu kamatne stope, a isključivo ovise o tržišnim kriterijima, a ne volji banke izuzimaju se iz ocjene poštenosti čak i prema primjenjivim kriterijima europskog prava. U tom smislu i Direktiva Vijeća 93/13. EEZ od 5. travnja 1993., a koja regulira pitanje nepoštenih ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima, sadrži Prilog u vidu otvorene liste ugovornih odredbi koje se smatraju nepoštenim. Kako se u konkretnom slučaju kamatna stopa mijenjala upravo zbog kriterija i elemenata čije su oscilacije izvan nadzora tuženika to je sukladno Direktivi Vijeća 93/13. EEZ od 5. travnja 1993. takva ugovorna odredba izuzeta od ocjene poštenosti. Imajući u vidu da su kriteriji promjene kamatnih stopa, odnosno načina obračuna kamate određeni Općim uvjetima poslovanja banke što znači da tuženik ne ugovara promjenjivu kamatnu stopu niti mijenja kamatne stope u potpunosti samostalno i proizvoljno bez adekvatnih kriterija. Konačno, niti jednoj banci nije poslovni interes povećanjem kamatne stope povećavati rizik nemogućnosti vraćanja kredita i tako u suštini generirati gubitak. Važno je istaknuti i to kako je predmetni ugovor o kreditu potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku te ima snagu javnobilježničkog akta. Drugim riječima javni bilježnik je predmetnu ispravu ispitao, utvrdio da oblikom odgovara propisima o javnobilježničkim isprava, a sadržajem propisima o sadržaju javnobilježničkog akta. Nadalje je istu ispravu pročitao sudionicima pravnog posla, upozorio ih na značaj ovršne snage, nakon čega su sudionici posla izjavili da prihvaćaju pravne posljedice koja za njih iz toga proizlaze i da to odgovara njihovoj volji. Tužitelj je poslovno sposobna osoba koja tijekom ishođenja predmetnog kredita nije izdvojio niti jednu ugovornu odredbu kao spornu niti je tražio bilo kakva razjašnjenja svojih ugovornih obveza. Ugovor je višestruko provjeravan kako od strane službenika banke tako i po javnom bilježniku pa se s pravom može zaključiti da spornih odredbi nije bilo. Štoviše, tužitelj se svjesno i samostalno u konkurenciji različitih vrsta kredita odlučio baš za predmetni sa svim njegovim uvjetima i odredbama budući je i sam ocijenio kako isti po svemu odgovara upravo njegovim potrebama i mogućnostima. Tužitelj je od tuženika prije sklapanja ugovora nedvojbeno dobio sva tražena pojašnjenja i informacije, kao uostalom i od javnog bilježnika prilikom solemnizacije ugovora. Iako sada tvrdi drugačije iz opisanog ponašanja tužitelja moguće je jedino zaključiti kako su mu prilikom sklapanja predmetnog ugovora bile jasne i poznate ugovorne odredbe, kao i prava i obveze koje iz njega proizlaze, što je u konačnici i potvrdio podnošenjem isprave na solemnizaciju. Štoviše, solemnizacijom ugovora o kreditu stvorena je neoboriva pretpostavka da je tužitelj kao korisnik kredita upoznat sa svim ugovornim odredbama koje svoj temelj imaju u zakonu, koje stoga nisu ništetne, neodređene i/ili neodredive, niti su ugovaranjem tih odredbi narušena načela obveznih odnosa. Slijedom naprijed navedenog, budući je predmetni ugovor o kreditu u cijelosti je ispunjen 2013. pa je pozivom na odredbu članka 326. stavak 2. ZOO-a tužitelj u prekluziji pozivati se na ništetnost istog, budući je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena u lipnju 2019. pa je potraživanje i u zastari obzirom na protek općeg zastarnog roka od pet godina, to tuženik predlaže kao uvodno, odbiti tužbeni zahtjevi tužitelja kao neosnovan, a tužitelju naložiti da naknadi tuženiku trošak postupka.

3. Tužitelj je tijekom postupka više puta uređivao tužbeni zahtjev, podneskom od 17. listopada 2022. tražio je utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu, isplatu iznosa od 30.038,11 kuna te podredno utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te isplatu.

4. Raspravnim rješenjem od 24. studenog 2022. sud je dopustio objektivnu preinaku tužbe.

5. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem ugovora o kreditu broj … od 2. lipnja 2006. solemniziran kod javne bilježnice M. I. pod poslovnim brojem OU-341/06. od 3. lipnja 2006., otplatne tablice sa prikazom EKS, općih uvjeta poslovanja, pisanog nalaza i mišljenja C. d.o.o. od

30. kolovoza 2022.

6. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

7. Glavni tužbeni zahtjev nije osnovan. 8. Podredni

tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Predmet ove parnice je zahtjev:

– za utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu broj … od 3. lipnja 2006

– za utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli

– za isplatu po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.

10. Među strankama nije sporno:

– da je između parničnih stranaka sklopljen ugovor o kreditu broj … od 2. lipnja 2006. solemniziran kod javne bilježnice M. I. pod poslovnim

brojem OU-341/06. od 3. lipnja 2006. na temelju kojeg je odobrena isplata 28.520,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate od 84 mjeseci

– da je člankom 5. ugovora o kreditu određeno da kamatna stopa iznosi 5,50 % godišnje i da je promjenjiva

– da je ugovor o kreditu zatvoren 11. rujna 2013.

11. Sporno je:

– je li odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena ugovorna odredba, a što bi je činilo ništetnom, kao i je li odredba o valutnoj klauzuli ništetna, o čemu ovisi osnovanost tužiteljevog zahtjeva za isplatom, kao i je li se sve navedeno trebalo utvrđivati u ovom postupku

– je li ugovor o kreditu suprotan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva te kao takav ništetan.

12. Istaknut je i prigovor zastare.

13. Čitanjem ugovora o kreditu broj … od 2. lipnja 2006. solemniziran kod javne bilježnice M. I. pod poslovnim brojem OU-341/06. od 3. lipnja 2006. utvrđeno je:

– da je isti sklopljen između P. d.d. i A. B. kao korisnika kredita

– da se korisniku kredita odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti od 28.520,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF tečajne lista P. d.d. važećem na dan korištenja kredita

– da je kredit namijenjen za kupnju vozila –

da je rok otplate 84 mjeseca

– da se na iznos kredita obračunavaju kamate od 5,50 % godišnje, koja je kamata promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana.

14. Iz pisanog nalaza i mišljenja C. d.o.o. od 30. kolovoza 2022. proizlazi kako je 2. lipnja 2006. tužitelj sklopio ugovor o kreditu broj: … s tuženikom, sa sljedećim bitnim odredbama kredita:

Korisnik kredita

A. B.

Kreditor

P. d.d.

Ugovor broj

…

Datum ugovora

2. lipnja 2006.

Iznos kredita

28.520 CHF

Tečaj CHF na dan isplate kredita

4,639852

Rok otplate

84 mjeseca

Rok otplate godine

7 godina

Ugovorena kamatna stopa

5,50 % godišnje

Anuiteti prilikom ugovaranja u valuti

409,83 CHF

Iznos anuiteta na dan isplate kredita

1.901,55 kuna

Ugovoreni tečaj za otplatu

Srednji tečaj P. na dan plaćanja

Na temelju dostupne dokumentacije vještak je uvidom u dostavljeni ugovor o kreditu, plan otplate te knjigovodstvenu karticu ustanovio da su se u promatranom razdoblju promjene kamatnih stopa kretale kako slijedi:

- 5,50 % godišnje do 31. srpnja 2007.

- 6,50 % godišnje do 31. siječnja 2008.

- 7,45 % godišnje do konačne otplate kredita

Posljedično na promjenu kamatne stope anuitet tužitelja se mijenjao od 409,83 CHF početno do 431,92 CHF kao najvećeg iznosa anuiteta.

Svaka promjena kamatne stope se odražava na promjenu ukupnog anuiteta. S obzirom da se anuitet sastoji od glavnice i kamate te se posljedično na promjenu kamatne stope mijenja iznos kamate u anuitetu, iznos glavnice u anuitetu i ukupni iznos anuiteta. Prilikom promjene kamatne stope na više mijenja se cjelokupni anuitet na način da se uvećava iznos kamate za otplatu te umanjuje iznos glavnice (usporava se otplata glavnice) te se posljedično cijeli iznos anuiteta mijenja te je veći u odnosu na ukupni iznos prije promjene kamatne stope. S obzirom na navedeno te da posljedično na promjenu kamatne stope dolazi do promjene ukupnog anuiteta prilikom izračuna razlike koja nastaje zbog promjene kamatne stope vještak uzima razliku u visini anuiteta koji je tužitelj stvarno plaćao u odnosu na anuitet koji je trebao platiti temeljem početno ugovorene kamatne stope.

Stoga će vještak u nastavku sačiniti usporedne otplatne planove, iskazujući anuitete obračunane sa stvarno primijenjenim kamatnim stopama prilikom otplate kredita, sa anuitetima obračunanima primjenjujući početno ugovorenu kamatnu stopu za utuženo razdoblje.

U razdoblju od početka otplate kredita do kraja utuženog razdoblja, tečaj CHF je oscilirao na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita. Posljedično na promjenu tečaja tužitelj je plaćao veći i manji iznos u odnosu na anuitet koji je vrijedio prilikom isplate kredita. Vještak napominje da su ukupne razlike koje je tužitelj plaćao više i niže od inicijalne vrijednosti anuiteta nastale posljedično na promjenu kamatne stope te tečaja. S obzirom na zadatak vještačenja u nastavku se daju izračuni posljedično na promjenu tečaja uz isključenje promjene u anuitetima koje su bile posljedica promjene kamatne stope. Vrijednosti koje su predstavljale iznos koji je prelazio inicijalnu visinu obveze iskazano u kunama na dan isplate kredita, predstavljaju potraživanje korisnika kredita i iskazane su s pozitivnim predznakom dok su vrijednosti anuiteta i/ili tečaja koji su bili niži od uvjeta koji su vrijedili prilikom sklapanja ugovora i isplate kredita iskazani s negativnim predznakom.

Sveukupna preplata po kreditu je zbroj više i manje plaćenih iznosa po osnovi promjene tečaja.

Usporedbom stvarnog otplatnog plana te anuiteta i iznosa koji bi tužitelj platio pod pretpostavkom da nije došlo do promjene kamatne stope ni anuiteta u odnosu na anuitet i kamatnu stopu koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora te u odnosu na tečaj koji je vrijedio pri isplati kredita se daje u Tabeli 1. na temelju prikaza podataka u Tabeli 1. vještak će u Tabeli 2. prikazati odvojeno samo više i manje plaćene iznose.

U razdoblju otplate kredita zbog promjene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila prilikom ugovaranja kredita te promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno je preplaćeno 30.038,11 kuna od kojeg iznosa je zbog promjene kamatne stope ukupno više plaćeno 8.201,72 kuna te zbog promjene tečaja iznos od 21.836,39 kuna.

U nastavku se u Tabeli 2 (na temelju izračuna prikazanog u Tabeli 1) daje izračun iznosa preplata po predmetnom kreditu zbog promjene kamatne stope i tečaja te usporedni pregled manje plaćenog zbog promjene kamatne stope i nižeg tečaja u odnosu na ugovorenu kamatnu stopu i tečaj na dan isplate.

Redni broj Datum Pretplata zbog promjene kamatne stope i Manje plaćeno zbog promjene kamatne stope plaćanja

rasta tečaja

i nižeg tečaja

Pretplata  Pretplata  Ukupno više  Manje  Utjecaj nižeg  Ukupno zbog  zbog rasta  plaćeno  plaćeno  tečaja

manje

promjene  tečaja

zbog

plaćeno

kamatne

promjene

stope

kamatne

stope

5 (3+4)

8 (6+7)

31.7.2006. 0,00

0,00

0,00

0,00

-14,94

-14,94

31.8.2006. 0,00

0,41

0,41

0,00

0,00

0,00

30.9.2006. 0,00

2,66

2,66

0,00

0,00

0,00

31.10.2006. 0,00

0,00

0,00

0,00

-5,20

-5,20

30.11.2006. 0,00

0,00

0,00

0,00

-6,22

-6,22

31.12.2006. 0,00

0,00

0,00

0,00

-28,03

-28,03

31.1.2007. 0,00

0,00

0,00

0,00

-41,67

-41,67

28.2.2007. 0,00

0,00

0,00

0,00

-42,60

-42,60

31.3.2007. 0,00

0,00

0,00

0,00

-37,14

-37,14 30.4.2007. 0,00

0,00

0,00

0,00 -60,40 -60,40 31.5.2007. 0,00

0,00

0,00 0,00 -80,47 -80,47 30.6.2007. 0,00

0,00

0,00 0,00 -86,17 -86,17 31.7.2007. 0,00 0,00 0,00 0,00 -78,75 -78,75 31.8.2007. 52,25 0,00 52,25 0,00 -69,75 -69,75 30.9.2007. 51,34 0,00 51,34 0,00 -101,65 -101,65 31.10.2007. 51,28 0,00 51,28 0,00 -103,89 -103,89 30.11.2007. 51,99 0,00 51,99 0,00 -78,87 -78,87 31.12.2007. 51,62 0,00 51,62 0,00 -91,99 -91,99 31.1.2008. 52,51 0,00 52,51 0,00 -60,70 -60,70 29.2.2008. 100,56 0,00 100,56 0,00 -35,89 -35,89 31.3.2008. 102,30 0,00 102,30 0,00 -3,67 -3,67 30.4.2008. 99,43 0,00 99,43 0,00 -56,77 -56,77 31.5.2008. 98,80 0,00 98,80 0,00 -68,47 -68,47 30.6.2008. 99,74 0,00 99,74 0,00 -51,15 -51,15 31.7.2008. 97,88 0,00 97,88 0,00 -85,55 -85,55 31.8.2008. 97,99 0,00 97,99 0,00 -83,61 -83,61 30.9.2008. 99,08 0,00 99,08 0,00 -63,31 -63,31 31.10.2008. 108,25 106,85 215,10 0,00 0,00 0,00 30.11.2008. 102,07 0,00 102,07 0,00 -7,91 -7,91 31.12.2008. 108,67 114,57 223,24 0,00 0,00 0,00 31.1.2009. 109,68 133,29 242,97 0,00 0,00 0,00 28.2.2009. 110,12 141,50 251,62 0,00 0,00 0,00 31.3.2009. 108,73 115,70 224,43 0,00 0,00 0,00 30.4.2009. 108,95 119,80 228,75 0,00 0,00 0,00 31.5.2009. 107,14 86,19 193,33 0,00 0,00 0,00 30.6.2009. 105,59 57,50 163,09 0,00 0,00 0,00 31.7.2009. 105,94 63,93 169,87 0,00 0,00 0,00 31.8.2009. 106,83 80,45 187,28 0,00 0,00 0,00 30.9.2009. 106,73 78,61 185,34 0,00 0,00 0,00 30.11.2009. 107,47 92,34 199,81 0,00 0,00 0,00 1.12.2009. 107,33 89,79 197,12 0,00 0,00 0,00 31.12.2009. 108,63 113,87 222,50 0,00 0,00 0,00 31.1.2010. 110,50 148,49 258,99 0,00 0,00 0,00 28.2.2010. 110,01 139,47 249,48 0,00 0,00 0,00 31.3.2010. 112,42 184,18 296,60 0,00 0,00 0,00 30.4.2010. 111,89 174,40 286,29 0,00 0,00 0,00 31.5.2010. 112,99 194,80 307,79 0,00 0,00 0,00 30.6.2010. 120,29 330,14 450,43 0,00 0,00 0,00 31.7.2010. 118,73 301,23 419,96 0,00 0,00 0,00 31.8.2010. 122,94 379,24 502,18 0,00 0,00 0,00 30.9.2010. 121,58 354,16 475,74 0,00 0,00 0,00 31.10.2010. 118,72 301,04 419,76 0,00 0,00 0,00 30.11.2010. 124,26 403,76 528,02 0,00 0,00 0,00 21.1.2011. 126,72 449,42 576,14 0,00 0,00 0,00 21.2.2011. 126,70 449,00 575,70 0,00 0,00 0,00 28.2.2011. 128,12 475,49 603,61 0,00 0,00 0,00 31.3.2011. 125,81 432,51 558,32 0,00 0,00 0,00 30.4.2011. 126,16 438,97 565,13 0,00 0,00 0,00 31.5.2011. 135,37 609,90 745,27 0,00 0,00 0,00 30.6.2011. 135,99 621,40 757,39 0,00 0,00 0,00 31.7.2011. 143,94 768,90 912,84 0,00 0,00 0,00 31.8.2011. 140,08 697,39 837,47 0,00 0,00 0,00 30.9.2011. 135,83 618,54 754,37 0,00 0,00

0,00

22.11.2011. 133,75 579,96 713,71 0,00

0,00

0,00

2.12.2011. 135,04 603,83 738,87 0,00

0,00

0,00

25.1.2012. 138,41 666,26 804,67 0,00

0,00

0,00

22.2.2012. 138,63 670,39 809,02 0,00

0,00

0,00

26.3.2012. 137,83 655,52 793,35 0,00

0,00

0,00

26.4.2012. 138,50 668,04 806,54 0,00

0,00

0,00

30.4.2012. 138,24 663,20 801,44 0,00

0,00

0,00

31.5.2012. 138,86 674,62 813,48 0,00

0,00

0,00

13.7.2012. 137,81 655,24 793,05 0,00

0,00

0,00

13.8.2012. 137,68 652,78 790,46 0,00

0,00

0,00

5.9.2012. 137,46 648,75 786,21 0,00

0,00

0,00

12.10.2012. 137,20 643,88 781,08 0,00

0,00

0,00

14.11.2012. 138,07 659,99 798,06 0,00

0,00

0,00

17.12.2012. 137,43 648,13 785,56 0,00

0,00

0,00

18.1.2013. 134,27 589,56 723,83 0,00

0,00

0,00

11.2.2013. 136,05 622,61 758,66 0,00

0,00

0,00

28.2.2013. 137,80 654,97 792,77 0,00

0,00

0,00

31.3.2013. 137,93 657,39 795,32 0,00

0,00

0,00

30.4.2013. 136,79 636,36 773,15 0,00

0,00

0,00

31.5.2013. 133,78 580,38 714,16 0,00

0,00

0,00

30.6.2013. 132,24 579,41 711,65 0,00

0,00

0,00

Ukupno

8.201,72  23.281,16  31.482,88  0,00 -1.444,77  -1.444,77

U razdoblju otplate kredita zbog rasta kamatne stope i tečaja ukupno je više plaćeno 31.482,88 kuna, a zbog pada tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita ukupno je manje plaćen iznos od 1.444,77 kuna.

Mišljenje

Pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj:

1. Ukupan iznos preplata uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita u razdoblju otplate kredita iznose 31.482,88 kuna (Tabela 2, stupac '5') od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 8.201,72 kuna te je preplatio zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznos od 23.281,16 kuna.

2. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 1.444,77 kuna (Tabela 2 stupac '8').

Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, iznosi 30.038,11 kuna (ukupno preplaćeno umanjeno za manje plaćeno iskazano u Tabela 1 stupac '19') i to:

Ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do kraja utuženog razdoblja iznosi ukupno 8.201,72 kuna.

Ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa), uzevši u obzir i rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do kraja utuženog razdoblja iznosi ukupno 21.836,39 kuna.

15. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, ovaj sud podredni tužbeni zahtjev smatra osnovanim.

16. Presudom Trgovačkog suda pod poslovnim brojem P-1401/12. od

4. srpnja 2013. je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita (u CHF), tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13.-4 od 13. lipnja 2014., a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj Revt-249/14.-2 od 9. travnja 2015. odbio je revizije tuženika od 1. do 7. kao neosnovane. Nadalje, presudom Trgovačkog suda pod poslovnim brojem P-1401/12. od 4.

srpnja 2013. je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditnima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a Vrhovni sud RH svojom odlukom pod poslovnim brojem Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. odbio je reviziju kao neosnovanu.

16.1. Naprijed navedeni postupak pokrenut po tužbi Udruga

- POTROŠAČ protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik,

predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi članka 502. c) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 57/11., 25/13. – dalje: ZPP), pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13.) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavak 1. Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavak 1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

16.2. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14.-2 od 9. travnja 2015. između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka kao trgovaca i korisnika kredita kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva. Vrhovni sud RH se u svojoj odluci Rev-2221/2018-10. od 3. rujna 2019. u odnosu na nepoštenost i ništetnost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditima vezano za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak u cijelosti se pozvao na obrazloženje presude Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017-2010. Visoki trgovački sud je utvrdio da se o ugovornim odredbama kojim se glavnica veže uz valutu švicarski franak nije pojedinačno pregovaralo, da su odredbe kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak jasne iako ne sadrže sintagmu "valutna klauzula u švicarskim francima". Nadalje, Visoki trgovački sud utvrđuje i da se ugovorne odredbe kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak nalaze na prvim stranicama ugovora, nisu pisane sitnim slovima pa su zbog toga lako uočljive, ali prosječnom potrošaču nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja.

16.3. Suprotno navodima tuženika u odluci Trgovačkog suda, a koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, je već utvrđeno da je između ostalih upravo i tuženik postupao suprotno Zakonu o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

Naime, tuženik ponavlja u ovom postupku svoje navode i tvrdnje iz postupka koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom i to navodi da se pojedinačno pregovaralo sa strankama, da se radi o razumljivoj odredbi, ali u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača je utvrđeno da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope odnosno da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, nije bila razumljiva pa time niti poštena. Također je utvrđeno da je uloga javnog bilježnika u postupku solemnizacije ugovora, ocijeniti ako je to moguće, jesu li ugovorne stranke ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti im smisao tog posla i uvjeriti se o postojanju njihove prave volje za sklapanje tog pravnog posla, a što su javni bilježnici i učinili. Utvrđeno je i da tijekom postupka solemnizacije ugovora o kreditu, korisnici kredita javnim bilježnicima očito nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih ugovora pa ni sporne odredbe, iz čega je jasno da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti ovlaštenje iz članka 58. Zakona o javnom bilježništvu. Pravomoćno je utvrđeno i to da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. Dakle, promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, a ugovori o stambenim kreditima su u pravilu dugoročni, s tim da banka, koja je u tim ugovorima vjerovnik, zna da je uz tu valutu vezan poseban rizik zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta, koji rizik preuzima potrošač, a da to ne zna. Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

17. Bitni sastojci ugovora o kreditu su sukladno članku 1021. ZOO-a obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata, u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom. Ništetnost odredaba u dijelu u kojem je ugovorena zaštitna klauzula i način na koji se mijenja kamatna stopa, s obzirom da to nisu bitni elementi ugovora o kreditu i ugovor može opstati bez njih, ne povlači ni ništetnost cjelovitih odredaba o glavnom predmetu i cijeni, a još manje ništetnost cijelog ugovora. Odredbama članka 87. ZZP/03. i članka 102. ZZP/07. izričito je propisano da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, a odredba o glavnom predmetu i cijeni može opstati i bez zaštitne klauzule i bez određivanja na koji se način mijenja kamatna stopa. U konkretnom slučaju ugovorne odredbe kojima se promjena ugovorne kamate veže za odluku banke su pravomoćno utvrđene ništetnima, ali to ne znači da je otpala obveza potrošača platiti banci kamate. U slučaju da visina kamatne stope nije ugovorena, potrošač bi bio dužan platiti kamate po zakonskoj stopi (npr. kao u odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev 430/06. od 6. lipnja 2007.). Isto tako, pravomoćno je utvrđeno da su ništetne i ugovorne odredbe u dijelu u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak, ali ne znači da su ništetne čitave odredbe o predmetu ugovora. Potrošači su od banke dobili određeni iznos novca u kunama na ime kredita, kojeg su dužni vratiti, sukladno onim odredbama ugovora koje su i dalje na snazi, kao što je na snazi i sam ugovor o kreditu. To znači da je banka, koja je ispunila svoju obvezu, i dalje ovlaštena od potrošača zahtijevati vraćanje dobivenog novčanog iznosa u ugovorenom vremenskom razdoblju, i to ne odjednom, nego prema uvjetima iz ugovora, jer nije ništetan cijeli ugovor, nego je ništetna samo zaštitna klauzula kojom se glavnica veže uz valutu švicarski franak.

17.1. Ugovor nije protivan Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva. ZOO prepoznaje mogućnost da stranke valjano ugovore anuitete kojima se u jednakim, unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuje glavnica i kamata. Ugovaranje otplate kredita u anuitetima predstavlja standard ugovaranja te ne omogućava tuženiku da nezakonito i protupravno povećava obvezu tužitelja kako kroz kamate tako i usporavanjem otplate glavnice. Zbog ugovaranja anuitetne otplate ugovor nije i ne može biti ništetan.

17.2. Iz svega naprijed navedenog ovaj sud zaključno utvrđuje da ugovor o kreditu nije ništetan u cijelosti, a što znači da je neosnovan glavni tužbeni zahtjev pa je glavni tužbeni zahtjev trebalo u cijelosti odbiti kao neosnovan.

18. Na temelju naprijed navedenih utvrđenja, sud je utvrdio da je ništetna odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi jer je odredba o ugovorenoj kamati utvrđena nepoštenom s obzirom da nije određena, odnosno odrediva u smislu odredbe članka 269. stavak 2. i članka 272. ZOO-a pa se u smislu odredbe članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (2003), odnosno članka 102. Zakona o zaštiti potrošača te ugovorene odredbe ništetne, odredbe o valutnoj klauzuli nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja te su kao takve ništetne pa je u cijelosti usvojio podredni tužbeni zahtjev.

19. Nadalje, posebno se ističe da izvršenjem Ugovora o kreditu nije mogao nestati uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi o valuti CHF i jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, jer su navedene odredbe bile ništetne i nepoštene već od dana sklapanja Ugovora o kreditu, dakle ex tunc pa time nisu ni mogle postati naknadno valjane ispunjenjem ugovora. U tom pogledu člankom 326. stavak 1. ZOO-a predviđeno je da ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, a sukladno članku 326. stavak 2. ZOO-a ništetnost se ne može isticati samo ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: da je ugovor u cijelosti ispunjen, a uzrok ništetnosti je bila zabrana manjeg značaja. Budući da je u predmetnom slučaju tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zajamčene Direktivom 93/13 EEZ i Zakonom o zaštiti potrošača, što je rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na štetu potrošača, sasvim je jasno da u ovom slučaju nema govora o tome da bi uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi bila zabrana manjeg značaja, pa je jasno da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 326. stavak 2. ZOO-a. Prema tome, bez obzira na činjenicu što je tužitelj u cijelosti otplatio predmetni Ugovor o kreditu, tužitelj ni u kojem slučaju nije izgubio pravo isticati ništetnost spornih ugovornih odredbi i isplatu preplaćenih iznosa, a što je u skladu i s pravnim shvaćanjem VSRH-a.

20. S obzirom da je odredba ugovora o kreditu, a odnosi se na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu utvrđena ništetnom, to tužitelj ima pravo potraživati neosnovano stečeno po tom ugovoru u skladu s propisom članka 1111. ZOO-a.

20.1. Na okolnost utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo vještačenje po C d.o.o. te je sudska vještakinja I. L. 30. kolovoza 2022. izradila pisani nalaz i mišljenje sukladno nalogu suda koji je stručan, temeljit i objektivan, a ni stranke nisu imali primjedbi na isti (tuženik ne osporava matematički izračun) te ga u cijelosti kao takvog prihvaća i ovaj sud.

20.2. Slijedom iznesenog, sud je u cijelosti usvojio podredni tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 30.038,11 kuna pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

21. Prigovor zastare nije osnovan.

21.1. Naime, zastarni rok u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno u povodu pokretanja parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača počinje teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu kolektivne tužbe, jer je pokretanjem te parnice došlo do prekida zastare te je zastara počela teći iz početka. Takav stav izražen je u objedinjenom pravnom shvaćanju sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2022.

Stoga, budući da se odredbe o ništetnosti ugovora primjenjuju i u slučaju djelomične ništetnosti ugovora tj. nišetnosti pojedinih ugovornih odredbi, zahtjev za povrat preplaćenih iznosa nije u zastari jer je tužba podnesena prije isteka roka od 5 godina od dana utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž- 7129/13. od 13. lipnja 2014. i od dana utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17. od 14. lipnja 2018.

Slijedom iznesenog nije nastupila zastara prava potraživanja plaćenog na temelju Ugovora od 2. lipnja 2006.

22. Tužitelj je odustao od prijedloga za saslušanje tužitelja, a tuženik djelatnika banke radi čega isti nisu niti pozvani radi saslušanja. U naprijed navedenim pravomoćno okončanim postupcima je utvrđeno da tijekom solemnizacije ugovora o kreditu, korisnici kredita javnim bilježnicima očito nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih ugovora pa ni spornih odredbi, iz čega je jasno da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti ovlaštenja iz članka 58. Zakona o javnom bilježništvu. Isto tako, sukladno članku 57. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93., 29/94., 162/98., 16/07. i 75/09. – dalje ZJB) javni bilježnici koji solemniziraju ugovor potpisnicima obrazlažu smisao i posljedicu ugovora, a ne smisao i posljedice pojedinih ugovornih odredbi te da javni bilježnik stranke upozorava samo na nejasne, nerazgovjetne ili dvosmislene izjave stranaka (članak 58. ZJB), a ne ugovorne odredbe. Osim toga, takva ugovorna odredba utvrđena je ništetnom ranije navedenom pravomoćnom presudom Trgovačkog suda. U tom pogledu

nesporno je da je Ugovor o kreditu br. … od 2. lipnja 2006. koji je tužitelj sklopio s tuženikom obuhvaćen razdobljem iz pravomoćnih presuda u citiranom kolektivnom sporu te da je u predmetnom Ugovoru o kreditu tuženik koristio odredbe o kamatnoj stopi promjenjivoj na temelju jednostrane odluke tuženika i valutnoj klauzuli u CHF, za koje je pravomoćno u kolektivnom sporu utvrđeno da su ništetne i nepoštene. Radi iznesenog sud je odbio prijedlog za saslušanje javnog bilježnika.

23. Prema odredbi članka 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

U konkretnom slučaju sasvim je evidentno da je tuženik nesavjesni stjecatelj od dana stjecanja uzimajući u obzir da je isti bio svjestan sadržaja predmetnog ugovora, njegovih odredbi kao i što svaka od njih propisuje, a koji ugovor uz sve navedeno predstavlja i tipski ugovor te je sasvim razvidno da tuženik nije poštovao sadržaj istoga. Naime radi se o formalnom (tipskom) ugovoru te je tuženik ugovorna stranka predmetnog Ugovora sklopljenog s ovdje tužiteljem. Slijedom navedenoga, kao ugovorna stranka Ugovora tuženik je bio dužan poštivati sve odredbe Ugovora pa tako i uvjete kreditiranja, a što isti nije učinio. Ovaj sud stoga smatra da je tuženik u konkretnom slučaju bio nepošteni stjecatelj te tužitelj ima pravo na kamate od dana isplate svakog pojedinog anuiteta (Gž Zd-1477/2016-4).

Dakle, tužitelju pripadaju kamate na dosuđeni iznos od dana stjecanja.

24. Raspravnim rješenjem od 24. studenog 2022. sud je dopustio objektivnu preinaku tužbe. Prema odredbi članka 190. stavak 2. ZPP/19. tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Člankom 117. ZID ZPP/2019. propisano je da se navedena odredba primjenjuje na sve postupke u tijeku. Iako se tuženik usprotivio preinaci, sud smatra da je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama te je na temelju članka 190. stavak 2. i 3. ZPP-a raspravnim rješenjem od 24. studenog 2022. dopustio preinaku.

25. Tužitelj je pogrešno potraživao tijek kamata za pojedine preplaćene anuitete te je potraživao pogrešne iznose za pojedine anuitete, iako je ukupan iznos ispravno zatražen. Sud je sve iznose i kamate dosudio sukladno nalazu i mišljenju vještaka.

26. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – dalje ZPP-a) i u skladu s Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 1.500,00 kuna, za zastupanje na ročištima od 10. ožujka 2022., 13. srpnja 2022., 24. studenog 2022. i 8. prosinca 2022. po 1.500,00 kuna, za zastupanje na ročištu od 27. listopada 2021. 750,00 kuna, za sastav podnesaka od 14. veljače 2022., 17. listopada 2022. i 28. studenog 2022. po 1.500,00 kuna, odnosno ukupno 12.750,00 kuna. Na navedeni iznos treba pridodati 25 % PDV-a u iznosu od 3.187,50 kuna. Tužitelju je priznat trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kuna pa se dolazi do ukupnog iznosa od 18.437,50 kuna (nije priznat trošak pristupa ročištu za objavu presude pozivom na odredbu članka 155. ZPP-a te nije priznat trošak pristojbe (tužba i ostalo) kao neodređen).

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 937,50 kuna, zahtjev se odbija kao neosnovan.

27. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi članka 48. stavak 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22.) i na temelju Odluke o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1,00 eura = 7,53450 kuna.

28. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 5. siječnja 2023.

SUTKINJA

JELENA LONČAR

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis