REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1055/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari M. S. iz N., OIB: …, zastupane po punomoćnicima I. Š. i B. V., odvjetnicima u Z., protiv tuženice E. M. iz H. S., S., OIB: …, kao nasljednice pok. M. Lj., zastupane po punomoćniku K. Z., odvjetniku u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1097/17-3 od 9. ožujka 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1420/12 od 17. srpnja 2015., na sjednici održanoj 4. siječnja 2023.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužiteljice.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Utvrđuje se da je tužiteljica stekla valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na čest. zem. 750/1 k.o. N. – Z. i čest. zem. 3328 k.o. N. – Z., za cijelo, što je tužena dužna priznati i trpjeti da se tužiteljica, temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti, upiše kao vlasnik čest. zem. 750/1 k.o. N.-Z. i čest. zem. 3328 k.o. N.-Z., za cijelo, uz istodobno brisanje toga prava sa imena tužene u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. Dužna je tužena naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 18.470,00 kuna, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za priznanjem parničnog troška odbija kao neosnovan."
2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda te je odbijen tužbeni zahtjev, dok je drugostupanjskim rješenjem ukinuta prvostupanjska presuda u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev (radi utvrđenja da je pogrešan upis tužene kao suvlasnika na zkčbr. 750/1 k.o. N.-Z. i zkčbr. 3328 k.o. N.-Z.) te u odnosu na troškove postupka.
3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14
- dalje: ZPP) zbog svih revizijskih razloga. Predložila je reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu, podredno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Traži troškove sastava revizije.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tužiteljice nije osnovana.
6. Prije svega, obzirom da je vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude 201.000,00 kn, dopuštena je revizija na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.
7. U skladu s tim, a postupajući sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na zkčbr. 750/1 k.o. N.-Z. i zkčbr. 3328 k.o. N.- Z. što je tuženica dužna priznati i trpjeti da se tužiteljica upiše kao vlasnik navedenih nekretnina uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženice, kao i eventualni tužbeni zahtjev koji glasi na utvrđenje da je pogrešan upis tuženice kao suvlasnice zkčbr. 750/1 k.o. N.-Z. i zkčbr. 3328 k.o. N.-Z. pa se nalaže tuženici da tužiteljici izda ispravu podobnu za brisanje toga prava sa njenog imena i upis prava vlasništva na ime tužiteljice.
9. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužiteljice sud prvog stupnja je prihvatio glavni tužbeni zahtjev s obrazloženjem da su se ispunili uvjeti iz čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 - pročišćeni tekst i 94/17 - dalje ZVDSP) kojim je propisano da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona; jer da je tužiteljica stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva zkčbr. 750/1 k.o. N.-Z. i zkčbr. 3328 k.o. N.-Z. na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog 8. travnja 1985. sa pok. M. D., a ova pak nasljeđivanjem iza smrti supruga B. (B.) D.
10. Preinačujući prvostupanjsku presudu, drugostupanjski sud je istaknuo da je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno da su na zkčbr. 750/1 k.o. N.-Z. i 3328 k.o. N.-Z. u postupku obnove zemljišne knjige upisane tužiteljica za ½ dijela i tuženica za ½ dijela iz razloga što tužiteljica nije dokazala da bi bila vlasnica za cijelo navedenih nekretnina jer je zkčbr. 750/1 k.o. N.-Z. nastala od stare zkčbr. 209/1 k.o. N.-Z. koja nekretnina nije bila predmetom Ugovora o doživotnom uzdržavanju niti rješenja o nasljeđivanju iza smrti B. (B.) D., a da se zkčbr. 3328 k.o. N.-Z. sastoji od više starih čestica između ostalih i od zkčbr. 828 i zkčbr. 829 k.o. N.-Z. koje su obuhvaćene rješenjem o nasljeđivanju i Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, dok u odnosu na ostatak površine i stare čestice koje su također ušle u identifikaciju zkčbr. 3328 k.o. N.-Z. tužiteljica nije dokazala da bi ista bila za cijelo vlasništvo B. D. jer iz povijesti posjeda, agrarne odluke, kao i iskaza svjedoka slijedi da su predmetne nekretnine uživali M. i B. D. (ujaci tužene) a nema dokaza na koji način i kada je dioba izvršena te koji dio te nekretnine je u posjedu držao B. D. Tužiteljica se dakle pozivala se na iste činjenice i dokaze koje je isticala u zemljišnoknjižnom postupku, ne ističući u ovom parničnom postupku ništa novo što bi eventualno predstavljao drugu osnovu za stjecanje prava vlasništva koja je nastala nakon provedbe zemljišnoknjižnog upisa.
11. Tužiteljica u reviziji ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1. ZPP jer da je u donošenju drugostupanjske presude sudjelovala sutkinja koja se morala izuzeti. Međutim, prije donošenja drugostupanjske presude o zahtjevu za izuzeće sutkinje odlučeno je rješenjem predsjednika Županijskog suda u Zadru broj Su-538/17 od 11. prosinca 2017. kojim je taj zahtjev odbijen s obrazloženjem da se prema stajalištu iznijetom u odlukama Europskog suda za ljudska prava, kao i odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske, svaka razumna dvojba glede nepristranosti suca ili suda treba otkloniti ali da razlozi izuzeća od obavljanja sudačke dužnosti trebaju biti objektivni i učinjeni vjerojatnim "u određenom postupku" (čl. 71. st. 1. toč. 7. ZPP), te se iznijeta sumnja u nepristranost suca mora objektivno opravdati, a nije dovoljno ukazivati na sadržaj nepovoljnih odluka za stranke u drugim postupcima koje su zastupali punomoćnici tužiteljice (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci U-III/972/2020 od 15. travnja 2021.).
12.1. Nadalje, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Suprotno revizijskim navodima tužiteljice drugostupanjska presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka presuda je razumljiva i nije u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju.
12.2. Naime, budući da tužiteljica kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka drugostupanjskog suda o pravno odlučnim činjenicama (nedostatak pravne osnove stjecanja prava vlasništva), ovdje je riječ o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Dakle, revizijski navodi tužiteljice kojima pokušavajući prigovoriti pravilnosti pobijane presude vrši preocjenu izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka. Naime, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga, takvi revizijski navodi tužiteljice nisu uzeti u razmatranje.
13. Tužiteljica u reviziji samo uopćeno ističe da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, a da pri tome izrijekom, a niti opisno ne ukazuje zbog čega smatra da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, pa se takav neargumentirani revizijski prigovor ne može ispitati i ocijeniti.
14. S obzirom na izneseno predmetnu reviziju tužiteljice valjalo je odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 4. siječnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
