REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3360/2019-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Slatinske banke d.d. Slatina, V. Nazora 2, OIB: 42252496579, protiv 1. tuženice DŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženice AŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tuženice ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. i 3. tuženice zastupane po punomoćniku Zlatku Tomažiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji 2. i 3. tuženica- protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-529/2016-2 od 26. travnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini, poslovni broj P-338/2015-66 od 26. veljače 2016., na sjednici održanoj 4. siječnja 2023.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-529/2016-2 od 26. travnja 2016. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.1. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

"I. Nalaže se I tuženoj DŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II tuženoj AŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III tuženoj ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Slatinskoj banci d.d. Slatina, OIB: 42252496579 isplate solidarno iznos od 67.881,16 kn, od čega iznos od 64.741,44 kn na ime glavnice, iznos od 1.951,63 kn na ime ugovorene kamate i iznos od 1.188,08 kn na ime zatezne kamate, s daljnjom zakonskom zateznom kamatom na ukupni iznos glavnice od 64.741,44 kn, po stopi od 15% godišnje počevši od 01.07.2004. godine do 31.12.2007. godine, po stopi od 14% godišnje počevši od 01.01.2008. godine do 30.06.2011. godine, po stopi od 12% godišnje počevši od 01.07.2011. godine do 31.07.2015. godine i po stopi od 8,14 % godišnje počevši od 01.08.2015. godine do isplate, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena do isplate, kao i da tužitelju solidarno podmire parnične troškove u iznosu od 4.939,80 kn, sve u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu preko iznosa navedenog pod točkom I izreke tužbeni zahtjev se odbija.

III. Odbija se protutužbeni zahtjev II i III tužene – protutužiteljice, koji glasi:

„Utvrđuje se ništetnim Suglasnost o zapljeni od 14.01.2003. godine u odnosu na AŽ i ZŽ u točkama 7. i 8. Suglasnosti o zapljeni kojom se utvrđuje da su iste jamci - platci za Ugovor o kreditu broj: 6039000109, sklopljen 14.01.2003. godine između Slatinske banke d.d. kao kreditora i DŽ kao korisnika kredita u iznosu od 75.000,00 kn, u protuvrijednosti EUR-a 9.989,31 kn."

2. Protiv drugostupanjske presude drugotuženica i trećetuženica su izjavile reviziju, na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), radi pitanja za koja smatraju da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlažu da se pobijana odluka preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u odnosu na njih.

3. Na reviziju nije odgovoreno.

4. Revizija je dopuštena i osnovana.

5.1. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

5.2. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

5.3. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

5.4. U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 392.a st. 2. ZPP).

6. Revidentice u reviziji postavljaju sljedeća pravna pitanja:

„1. Je li osnovan zaključak suda o valjanosti forme ugovora o jamstvu? – Je li suglasnost o zapljeni primanja može u sebi apsorbirati i ugovor o jamstvu (jamac – platac)? Moraju li ugovor o jamstvu (jamac – platac) potpisati i vjerovnik i dužnik? Je li preuzimatelj jamstva mora biti upozoren od strane javnog bilježnika kakvu obvezu preuzima? Obvezuje li jamca jamstvo za ugovor o kreditu koji mu nije niti uručen (ova činjenica nije sporna tijekom postupka)? Je li se, ako je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, sve sporne i nejasne odredbe imaju tumačiti u korist druge ugovorne strane?

2. Ima li suglasnost o zapljeni snagu ovršne isprave i je li osnovan prigovor presuđene stvari u tom slučaju? Je li postojanje suglasnosti o zapljeni, koja ima snagu ovršne isprave, dovodi do pomanjkanja pravnog interesa vjerovnika da protiv jamca ishodi još jednu ovršnu ispravu – pravomoćnu presudu suda za isto potraživanje? Je li vjerovnik za isti dug ima pravo imati dvije ovršne isprave?

3. Može li sud svoju odluku utemeljiti na ugovoru o kreditu za koji je u provedenom i pravomoćno okončanom kaznenom postupku utvrđeno da je nastao kao rezultat kriminalnih radnji i kaznenog djela prijevare? Je li parnični sud u takvom slučaju vezan za odluku kaznenog suda?

4. Je li prvostupanjski Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, uz potvrdu Županijskog suda u Zadru zakonito mogao utemeljiti svoju presudu na pravnom poslu – ugovoru o kreditu na kojem se nalaze potpisi tuženica, a s obzirom da je baš taj pravni posao bio pravna osnova temeljem kojeg tužitelj temelji svoje potraživanje prema revidenticama? Je li sud prvog stupnja u takvim okolnostima osnovano odbio istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut tijekom parničnog postupka?

5. Je li prvostupanjski Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, uz potvrdu Županijskog suda u Zadru zakonito mogao utemeljiti svoju presudu na „Izjavi o jamstvu“ na koju se poziva u obrazloženju svoje odluke i tvrdi da je izvršio uvid u istu – iako takva Izjava o jamstvu ne prileži spisu? Je li na taj način došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, jer je stranci onemogućeno raspravljanje pred sudom, kad se presuda temelji na činjenicama koje nisu utvrđene u prvostupanjskom postupku?“

7. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, tužitelj navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o navedenim pitanjima različito od shvaćanja zauzetog u odluci ovoga revizijskog suda poslovni broj Rev- 479/99 od 3. siječnja 2002., Gzz 333/2003-2 i Rev 1070/2003-2 od 12. siječnja 2006., Županijskog suda u Varaždinu Gž-942/2003-2 od 25. rujna 2003., Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću – Povrv-733/2012 od 7. ožujka 2016., Županijskog suda u Koprivnici Gž-1192/2000 od 6. veljače 2001. i Županijskog suda u Zagrebu P- 2081/2002 od 22. siječnja 2008.

8. Odlučujući o dopuštenosti revizije vijeće je ocijenilo da je druga grupa postavljenih pitanja, koja se u bitnome svodi na preispitivanje pravnog interesa tužitelja kao vjerovnika za vođenje ovoga konkretnoga postupka, važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u odlukama poslovni broj poslovni broj Rev-3231/2016-2 od 15. siječnja 2020., Rev- 1133/2020-2 od 2. veljače 2021. i dr. Rev 2423/2017-2 od 28. rujna 2022.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa po osnovi dospjele obveze iz Ugovora o namjenskom gotovinskom kreditu od 14. siječnja 2003., sklopljenog na iznos od 9.954,21 Eur/75.000,00 kuna na rok od 60 mjeseci, kojega je tužiteljica sklopila s prvotuženicom kao korisnikom kredita, dok su se drugo i trećetuženica u Suglasnosti o zapljeni od 14. siječnja 2003. obvezale, kao jamci-platci, na ispunjenje obveze iz predmetnog Ugovora, do potpunog namirenja vjerovnika te su istu Suglasnost ovjerile kod javnog bilježnika.

10. U nižestupanjskom je postupku utvrđeno:

- da je prvotuženica do 7. siječnja 2004. otplaćivala ugovorene rate te ukupno platila 2.581,46 Eur/19.450,00 kn, nakon čega je prestala uplaćivati, uslijed čega je kredit otkazan i u cijelosti dospio na naplatu 26. svibnja 2004.,

- da je, na dan 1. srpnja 2004., stanje duga iznosilo 9.009,38 Eur/67.881,16 kn, od čega glavnica 8.592,67 Eur/64.741,44 kn i ugovorene kamate 259,03 Eur/1.951,63 kn, te zakonske zatezne kamate 157,69 Eur/1.188,09 kn,

- da je presudom Općinskog Kaznenog suda u Zagrebu broj KO-3462/11 od 10. travnja 2012. prvotuženica proglašena krivom za počinjenje kaznenog djela protiv imovine - prijevarom iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ, u svezi čl. 61. KZ, te joj je izrečena kazna zatvora u trajanju od 3 godine, a temeljem čl. 82. KZ oduzeta joj je imovinska korist od 90.251,60 Eur/680.000,70 kn, dok su drugo i trećetuženice upućene u parnicu radi ostvarivanja imovinsko-pravnog zahtjeva,

- da je presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-1531/12-5 od 22. prosinca 2012. preinačena prvostupanjska presuda tako da je za dio kaznenih djela optužba protiv prvotuženice, zbog apsolutne zastare, odbijena te promijenjena odluka o sankciji, tako da joj je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 8 mjeseci i ukinuta odluka o oduzimanju imovinske koristi,

- da su drugo i trećetuženica potpisale mjenicu i mjenično očitovanje radi osiguranja naplate predmetnog kredita istoga dana kad i Suglasnost o zapljeni.

11. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski je sud prihvatio kao djelomično osnovan tužbeni zahtjev i u odnosu na drugo i treće tuženicu, a protutužbeni zahtjev drugo i trećetuženice odbio kao neosnovan, obrazlažući da one kao jamci-platci, na temelju odredbe čl. 111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje ZOO/05) odgovaraju tužitelju solidarno za cijelu obvezu po navedenom kreditu i to u visini glavnice duga (64.741,44 kn), obrazlažući da se odluka kaznenog suda o kaznenoj odgovornosti prvotuženice nije temeljila na Suglasnosti o zapljeni koje su dale drugo i trećetuženice za osiguranje predmetnog kredita, a koje suglasnosti nisu suprotne prisilnim propisima, odnosno moralu društva, odnosno nisu ništave. Ujedno je prihvatio i zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos, po čl. 29. st. 1. i 2. ZOO/05 od 1. srpnja 2004. pa do isplate, dok je dio tužbenog zahtjeva za plaćanje zakonskih zateznih kamata na ugovorene kamate u iznosu od 1.951,63 kn, na temelju čl. 27. i 31. ZOO, odbio kao neosnovan.

12.1. Potvrđujući prvostupanjsku presudu, drugostupanjski sud prihvaća žalbeni navod da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbe ZOO/05, umjesto odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, 35/05 - dalje ZOO/91), jer je Ugovor o kreditu sklopljen 14. siječnja 2003., a isti dan su sastavljene i Suglasnosti o zapljeni i mjenična očitovanja drugo i trećetuženice, međutim da je i pravilnom primjenom odredbi ZOO/91 u konkretnom slučaju trebalo jednako odlučiti. Otklanjajući žalbeni navod da predmetne suglasnosti nemaju potrebnu formu, drugostupanjski sud navodi da su iste potpisale prvo i drugotuženica te svoje potpise ovjerile kod javnog bilježnika (koji je identitet obje tuženice, prilikom ovjere potpisa, utvrdio na temelju osobne iskaznice te nije dokazano da bi došlo do bilo kakvog krivotvorenja predmetnih suglasnosti, kao što su to tvrdile tuženice), dok iz sadržaja suglasnosti proizlazi da preuzimaju obvezu kao jamca-platca uz korisnika kredita - glavnog dužnika po predmetnom Ugovoru o kreditu pa stoga takve suglasnosti o zapljeni sadržavaju sve zakonske elemente za valjanost, a ujedno je dokazana i volja drugo i trećetuženica da se obvežu u smislu čl. 997. ZOO/91 i čl. 998. ZOO/91. Pritom drugostupanjski sud naglašava da nije propisano da takva izjava mora biti sklopljena u formi javnobilježničkog akta, a niti je potrebno da ista bude sačinjena u formi ugovora, a također otklanja prigovor drugo i trećetuženice da su predmetne suglasnosti potpisale prevarene od prvotužene, kao i da iz spisa ne proizlazi postojanje nužde, teškog materijalnog stanja, lakomislenosti ili zavisnosti pri davanju predmetnih Suglasnosti, kao niti nesrazmjera činidbi, te stoga otklanja i prigovor da se radi o zelenaškom pravnom poslu. U konačnici, drugostupanjski sud navodi da nije dokazano niti da bi predmetne suglasnosti bile protivne Ustavu RH, niti odredbi čl. 997. i 998. ZOO/91, a niti javnom moralu, jer su drugo i trećetuženice u pravnom odnosu su tužiteljem, a ne s trećetuženicom (pa u tom smislu nije od utjecaja u ovom konkretnom postupku odluka u kaznenom postupku o krivnji prvotuženice), stoga se ne radi o ništavom pravnom poslu niti po tim osnovama, a ujedno, da iz spisa ne proizlazi da su drugo i trećetuženice bile u zabludi, niti prisiljene, odnosno da su postojale mane volje u trenutku potpisivanja i ovjere ovih dokumenata.

12.2. U vezi prigovora nepostojanja pravnog interesa za pokretanje ovog konkretnog parničnog postupka, drugostupanjski sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe u ovom postupku, obrazlažući da će prigovor podobnosti ovršne presude (donesene u ovom postupku) za naplatu potraživanja tužitelja prema drugo i treće tuženicama, drugo i trećetuženice će moći izjaviti u ovršnom postupku, s obzirom da su Suglasnošću o zapljeni preuzeli obvezu podmirenja duga iz ugovora o kreditu samo do 1/3 svojih primanja (plaće, mirovine ili drugog stalnog i povremenog novčanog primanja).

13. Takvo shvaćanje drugostupanjskoga suda ne može se u cijelosti prihvatiti kao pravilno.

14. Naime, pravilno je shvaćanje nižestupanjskih sudova da se u konkretnoj situaciji ne radi o presuđenoj stvari jer o predmetu spora nije donesena pravomoćna presuda (čl. 333. ZPP).

15.1. Prema odredbi čl. 178. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 – dalje: OZ), dužnik može javnobilježnički ovjerovljenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća, odnosno drugo stalno novčano primanje, osim u dijelu u kojem je to primanje izuzeto od ovrhe (čl. 149.). Isprava iz stavka 1. tog članka izdaje se u jednom primjerku, ima značenje pravnog posla iz čl. 72. st. 1. OZ te pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi (st. 2.)

15.2. Prema odredbi čl. 178. st. 5. OZ isprava iz stavka 1. tog članka ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika i na drugim predmetima ovrhe.

16. S obzirom na citirane zakonske odredbe, opravdano se postavlja pitanje svrhe parničnog postupka pokrenutog radi naplate potraživanja koje je osigurano zadužnicom i/ili javnobilježnički ovjerovljenom ispravom kojom je dana suglasnost zaplijene plaće odnosno drugog stalnog novčanog primanja.

17. Naime, cilj pokretanja parničnog postupka je ishođenje ovršne isprave na temelju koje bi vjerovnik mogao prisilno naplatiti svoje potraživanje, a u konkretnom slučaju vjerovnik već raspolaže takvom ispravom. Štoviše, čl. 178. st. 2. OZ, u konkretnom slučaju vjerovnik raspolaže ispravama koje imaju i jači pravni učinak od sudske odluke kao ovršne isprave (učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi).

18. Drugim riječima, u području pravne zaštite ne postiže se veća učinkovitost pravomoćnom i ovršnom presudom u odnosu na dana sredstva osiguranja, pa su u pravu revidentice kada ističu da ne postoji pravni interes tužitelja za traženje kondemnatorne pravne zaštite od suda, ako već raspolaže ovršnom ispravom koja mu omogućava ostvariti identičnu pravnu korist.

19. S obzirom na to da su tuženice tijekom postupka isticale prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja za pokretanje parničnog postupka radi isplate, drugostupanjski je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 288. st. 2. u vezi čl. 187. st. 2. ZPP, kada tužbu nije odbacio, već je o predmetu spora donio meritornu odluku, prihvaćanjem tužbenog zahtjeva (tako u Rev-1133/2020-2 od 2. veljače 2021. Rev- 3231/2016-2 od 15. siječnja 2020. i dr.).

20.1. Time je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, jer je takva, nepravilna primjena odredbe čl. 288. st. 2. u vezi čl. 187. st. 2. ZPP, bila od utjecaja na zakonitost odluke.

20.2. Valjalo je stoga, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

20.3. U ponovljenom postupku drugostupanjski će sud otkloniti opisanu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, raspraviti će sve odlučne okolnosti na koje je ukazano ovim rješenjem i u skladu s gore izraženim shvaćanjem o primjeni odredbe čl. čl. 178. OZ, te potom donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

21. U odnosu na ostala postavljena pitanja, revidenticama valja odgovoriti da tako postavljena pitanja ovise o okolnostima svakog pojedinog slučaja pa nisu važna pitanja za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a pored važnosti pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena, ta ostala postavljena pitanja nisu od značaja.

22. Napominje se dodatno da, u pogledu prigovora pobojnosti predmetnih Suglasnosti uslijed mana volje i prekomjernog oštećenja, pobojni pravni poslovi ne mogu se, u smislu odredbe čl. 112. st. 1. ZOO, s uspjehom pobijati iznošenjem prigovora u parnici. Oni imaju pravne učinke sve dok ih sud na zahtjev jedne od stranaka ne poništi konstitutivnom presudom.

23. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP). Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke.

24. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).

Zagreb, 4. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa