REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1588/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ljubomiru Vukoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Jelić, Vuković & Handžiski j.t.d. Rijeka, protiv tuženika CR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Siniši Benginu, odvjetniku u Rijeci, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-4378/14-3 od 7. ožujka 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-595/09 od 30. svibnja 2014., na sjednici održanoj 4. siječnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I-ODBIJA SE tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku- ER iz [adresa] da tužitelju – VR iz [adresa] isplati iznos od od 170.000,00 eur (slovima: stosedamdesettisuća eura), plativo u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. svibnja 2006.g. pa do isplate te da mu nadoknadi troškove ovog parničnog postupka, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."
II Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 79.250,00 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.".
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlaže drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove sastava revizije.
4. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.
5. Revizija tužitelja nije osnovana.
6. Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 170.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 8. svibnja 2006. na temelju dogovora oko podjele imovine društva Grafomerkantile d.d.
8.1. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da su parnične stranke članovi trgovačkog društva Grafomerkantile d.d. Zagreb te da su se "Dogovorom" od 11. siječnja 2006., pisanim rukom, u čijem se u tekstu navodi da je vezan uz "podjelu imovine Graformerkantile d.d.", ŽR i VR suglasili oko toga da će se stanovi društva prodati po najvećoj cijeni i da se od toga ima platiti VR 170.000,00 EUR-a, da ŽR dobiva ostatak novca od prodaje stanova, zemlju u Sesvetama te grafičarske strojeve Graformerkantile d.d., da će on preuzeti dugove odvjetnika i trgovačkog društva Korugi d.o.o., troškove i proviziju, a da će isplatom tog novca VR prepisati sve dionice koje ima u Grafomerkantile d.d. na ŽR, uz naznačenu tvrdnju da društvo nema nikakvih blokada i dugova te da je zemlja neopterećena teretima, a zaključno je tim dogovorom stipulirano kako se u momentu kada se taj Dogovor bude finalizirao, VR obvezuje predočiti sve statusne i financijske papire od Graformerkantile d.d.
8.2. Međutim, nižestupanjski sudovi zaključuju da društvo Graformerkantile d.d u siječnju 2006. nije imalo u vlasništvu stanove koji se navode u Dogovoru, koji su se trebali prodati, jer su ranije otuđeni trećim osobama, a sve da je ta nekretnina i bila u vlasništvu tog trgovačkog društva, članovi društva nisu mogli raspolagati imovinom društva na način kako je ugovoreno u Dogovoru jer u smislu čl. 5. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, dalje: ZTD) trgovačko društvo (u konkretnom slučaju dioničko društvo) ima svoju pravnu osobnost i svoju imovinu, različitu od imovine članova društva, a niti su jednostranim pravnim poslom odnosno ugovorom svojom voljom mogli nametnuti obveze trećoj osobi, jer u smislu čl. 341. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05) ugovaranje na teret trećeg ne obvezuje.
8.3. Nadalje, u postupku koji je prethodio revizijskom utvrđeno je da Dogovor od 11. siječnja 2006. ne predstavlja niti ugovor o kupoprodaji dionica pod uvjetom jer za to nema uporišta niti u utvrđenom činjeničnom supstratu niti u normativnom sadržaju pravno relevantnih zakonskih odredbi jer da tužitelj ničim nije dokazao niti obrazložio o kakvom se derivativnom stjecanju i kakvih dionica uopće radi, nije obrazložio razliku između pravnog posla kojim se dioničar obvezao prenijeti dionicu i pravnog posla kojim se dionica prenosi, što je bitno za valjanost tog pravnog posla, niti na koji način ta neformalno sastavljena i neprovedena rukom pisana isprava može predstavljati valjani ugovor kojim dotadašnji dioničar prenosi dionice na stjecatelja. Naime, na obvezno pravni ugovor o prijenosu dionica primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima što, između ostalog, znači da bi i predmet obveze (dionice koje se prenose) morao biti određen ili odrediv u smislu čl. 269. i 270. ZOO. Također valja istaknuti da je čl. 277. st. 2. ZTD propisano da se dionice koje glase na ime, osim onih koje su izdane u nematerijaliziranom obliku, prenose se i indosamentom. Glede oblika indosamenta, pravne legitimacije imatelja i njegove obveze za predaju dionice na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o mjenici. Dionice izdane u nematerijaliziranom obliku prenose se na način određen zakonom kojim se uređuju nematerijalizirani vrijednosni papiri.
9. Revident u reviziji samo uopćeno ističe da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, a da pri tome izrijekom, a niti opisno, ne ukazuje zbog čega smatra da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, pa se takav neargumentirani revizijski prigovor ne može ispitati i ocijeniti; već samo ističe da su sudovi zanemarili načelo "pacta sunt servanda", načelo dužnosti ispunjenja obveze te načelo savjesnosti i poštenja, na što revidentu valja ukazati da je odredbom čl. 2. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05) propisano da sudionici u pravnom prometu slobodno uređuju obvezne odnose, međutim ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, niti sud smije pružati sudsku zaštitu tužitelju u odnosu na ugovorne odnose koji nisu u skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima i Zakonom o obveznim odnosima.
10. Nadalje, u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Suprotno revizijskim navodima tužitelja prvostupanjska i drugostupanjska presuda nemaju nedostatke radi kojih se ne bi mogle ispitati. Izreke tih presuda su razumljive i nisu u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju.
11. Zaključno, kako tužitelj kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka drugostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica, ovdje je riječ je o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa revizijski navodi tužitelja kojima pokušavajući prigovoriti pravilnosti pobijane presude vrši preocjenu izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka. Naime, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga, takvi revizijski navodi tužitelja nisu uzeti u razmatranje.
12. S obzirom na izneseno predmetnu reviziju tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 4. siječnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
