REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2108/2017-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marijana Petrović, odvjetnica u Šibeniku, protiv tuženika LŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Frane Sladoljev, odvjetnik u Vodicama, radi predaje u posjed i utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1359/2016-2 od 2. ožujka 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1264/13 od 26. rujna 2016., u sjednici vijeća održanoj 4. siječnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja HŽ.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1264/13 od 26. rujna 2016., suđeno je:
" I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
1.Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe odstupiti sa nekretnine tužitelja označene kao dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji dio je prikazan slovima A1-B-C-D-E-F-G-H1-A1 na skici mjesta očevida koju je izradio vještak - mjernik UŽ ing. geod. od dana 16. prosinca 2013. godine, koja skica je sastavni dio ove presude, te je dužan tuženik uspostaviti prijašnje stanje na predmetnoj nekretnini na način da ukloni sve stvari sa predmetne nekretnine, te se ubuduće kani takvog ili sličnog pačanja u predmetnu nekretninu, dok će se u suprotnom isto o njegovom trošku ukloniti tužitelj.
2.Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak uvećan za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od presuđenja, pa do isplate po eskontnoj stopi hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.
II.Odbija se protutužba tuženika - protutužitelja koja glasi:
"1.Utvrđuje se da je tuženik - protutužitelj LŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], za ½ dijela, a za koji idealni dio je sada pogrešno upisan HŽ pok. H.
2. Pogrešna je i bez pravne važnosti uknjižba prava vlasništva na imenu HŽ u odnosu na ½ dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pa se tuženik - protutužitelj ovlašćuje temeljem ove presude, koja zamjenjuje tabularnu ispravu, zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na 1/2 dijela predmetne nekretnine na svoje ime i u svoju korist uz istovremeno brisanje dosadašnje uknjižbe naprijed navedenog imena, sve to bez daljnjeg sudjelovanja tužitelja - protutuženika svoju korist uz istovremeno brisanje dosadašnje uknjižbe naprijed navedenog imena, sve to bez daljnjeg sudjelovanja tužitelja - protutuženika.
3. Dužan je tužitelj - protutuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku - protutužitelju trošak uvećan za zakonsku kamatu koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena."
III. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.".
2. Presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1359/2016-2 od 2. ožujka 2017., suđeno je:
"Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana a žalba tuženika djelomično se uvažava a djelomično se odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-1264/13 od 26. rujna 2016. godine:
-potvrđuje u točki I izreke u cijelosti kojom je odbijen tužbeni zahtjev i u točki II2 izreke za odbijeni dio protutužbenog zahtjeva koji glasi:“Pogrešna je i bez pravne važnosti uknjižba prava vlasništva na imenu HŽ, pokojnog H, u odnosu na ½ dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]“
-preinačuje u preostalom dijelu točke II izreke i u točki III izreke pa se sudi:
1.Utvrđuje se da je tuženik LŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] za ½ dijela sada upisanog na ime tuženika HŽ pokojnog H, pa se tuženik LŽ ovlašćuje temeljem ove presude zatražiti i ishoditi uknjižbu navedenog prava vlasništva.
2.Nalaže se tužitelju HŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku LŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime naknade parničnog troška iznos od 10.206,87 kuna, u roku od 15 dana.".
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj, pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - dalje u tekstu: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava. Tužitelj podnosi i reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, zbog materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja, koja pitanja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tužitelj predlaže ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a ZPP u povodu revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ovoga Zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenim u reviziji.
7. Predmet spora je tužbeni zahtjev za predaju u posjed nekretnine i to fizički određenog dijela čk.br. 967. k. o. [katastarska općina] te protutužbeni zahtjev za utvrđenje vlasništva tuženika na navedenoj nekretnini, kč. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za jednu polovinu dijela (sada upisanog na ime HŽ) te utvrđenje da je uknjižba prava suvlasništva HŽ na predmetnoj nekretnini pogrešna i bez pravne važnosti.
8. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu, u dijelu u kojem je odlučeno o tužbenom zahtjevu pozivom na odredbu čl. 368. st. 2. ZPP i u dijelu odluke o protutužbenom zahtjevu (za utvrđenjem da je upis HŽ u zemljišnim knjigama pravno nevaljan i bez pravnih učinaka) dok je preinačio dio prvostupanjske odluke kojom je odlučeno o dijelu protutužbenog zahtjeva (za utvrđenjem prava vlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini) temeljem odredbe čl. 373.a st. 1. i 2. ZPP.
9. Prvostupanjski sud utvrđuje, da je tužitelj dokazao postojanje svoga suvlasništva u jednoj polovini dijela predmetne nekretnine koje je stekao nasljeđivanjem iza smrti svoje bake (EŽ) a što je utvrđeno pravomoćnom presudom u predmetu poslovni broj P-2525/07 od 22. studenog 2007. temeljem koje je i upisano u zemljišnoj knjizi to pravo suvlasništva. Međutim zaključuje prvostupanjski sud da tužitelj nije postavio tužbeni zahtjev za predaju u posjed u skladu s odredbom u skladu 186. ZPP (jer nije točno označio granice i površinu dijela čestice čiju predaju zahtjeva od tuženika) slijedom čega odbija postavljeni tužbeni zahtjev.
9.1. U odnosu na protutužbeni zahtjev prvostupanjski sud utvrđuje da tuženik nije dokazao postojanje valjanog pravnog osnova za stjecanje prava vlasništva njegova oca (AŽ) na predmetnoj nekretnini a slijedom toga ni stjecanje prava vlasništva nasljeđivanjem te stoga odbija i protutužbeni zahtjev kao neosnovan. 10. Međutim, drugostupanjski sud utvrđuje bitnu činjenicu, da je tuženik u nesmetanom i neprekidnom posjedu predmetne nekretnine, "barem od 1991." (početka Domovinskog rata). Stoga, drugostupanjski sud preinačuje prvostupanjsku odluku u dijelu u kojem je odlučeno o protutužbenom zahtjevu, uz zaključak da su ispunjenje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću tuženika u skladu sa odredbom čl. 28. st. 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list iz SFRJ 6/80 i 36/90 - dalje: ZOVO) odnosno odredbom čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP). Ujedno zaključuje drugostupanjski sud da je pravilno odbijen zahtjev tužitelja za predajom u posjed predmetne nekretnine, ali ne iz onih razloga koje je naveo prvostupanjski sud (da tužbeni zahtjev ne bi bio pravilno postavljen) već iz razloga što je tuženik tijekom postupka dokazao da je on vlasnik predmetne nekretnine, a ne tužitelj, slijedom čega da nisu niti ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 162. st. 1. ZVDSP.
11. Iz obrazloženja drugostupanjske odluke proizlazi, da je zakonska osnova za donošenje drugostupanjske presude i u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu odredba čl. 373.a ZPP, jer je drugostupanjski sud utvrdio bitnu činjenicu suprotnu od utvrđenja prvostupanjskoga suda a na njoj, između ostaloga, utemeljio pobijanu presudu i u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev. Stoga je, u konkretnom slučaju dopuštena redovna revizija u odnosu na cijelu drugostupanjsku presudu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Rev-x 837/12 od 30. ožujka 2016.).
12. Neosnovano tužitelj ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer obrazloženje pobijane presude sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama koji ne proturječe sadržaju spisa, slijedom čega pobijana presuda nema nedostatak zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
13. Nije osnovan niti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP, koji sadržajno proizlazi iz revizije, jer je drugostupanjski sud ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja. S obzirom na revizijske navode, potrebno je navesti da time što nije obrazlagao jeli tužbeni zahtjev postavljen sukladno odredbi čl. 186. ZPP (na što je ukazivano u žalbi), drugostupanjski sud nije počinio uvodno označenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, jer taj žalbeni navod nije bio od odlučnog značenja. Ovo stoga, što drugostupanjski sud nije niti odbio tužbeni zahtjev iz razloga što isti ne bi bio postavljen sukladno odredbi čl. 186. ZPP već iz razloga što nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 162. ZVDSP.
14. Navodima revizije kojima se preocjenjuje izvedeni dokazi, prigovara se pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja pa te navode nije moguće uzeti u razmatranje jer to prema odredbi čl. 386. ZPP nisu razlozi zbog kojih je dopušteno podnijeti reviziju.
15. Revizijskim prigovorima tužitelja nije dovedena u pitanje pravilnost primjena materijalnoga prava.
16. Naime, pored utvrđene činjenice "da se tuženiku u nesmetanom i neprekidnom posjedu predmetne nekretnine nalazi barem od 1991." to se tuženik do pokretanja parnice 2013. (tužba je podnesena 27. svibnja 2013., a protutužba 14. listopada 2013.) nalazio u posjedu predmetne nekretnine dulje od dvadeset godina, te je pravilan zaključak drugostupanjskog suda da su ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na toj nekretnini, u skladu s odredbom čl. 28. st. 4. ZOVO odnosno u skladu s odredbom čl. 159. st. 3. ZVDSP, i prije pokretanja ove parnice.
16.1. S obzirom na revizijske navode, potrebno je navesti da je neodlučno (s obzirom na prethodno navedeno utvrđenje) što nije utvrđeno točno vrijeme stupanja u samostalni posjed predmetne nekretnine od strane tuženika.
17. Pravilno je stoga primijenjeno materijalno pravo kada je utvrđeno da je tuženik stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću.
18. Slijedom navedenoga kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo ju je odbiti, temeljem odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 4. siječnja 2023.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Dražen Jakovina
